Shema bivanja Katunarić, Davor
Crkva u svijetu,
01/2024, Letnik:
58, Številka:
4
Journal Article
Odprti dostop
U članku se etička razmatranja Marijana Cipre iz njegovog kasnog djela Misli o etici, kao i neke u etici uobičajene klasifikacije (tri tipa utemeljenja etike, kardinalne vrline, teološke kreposti), ...sagledavaju kroz jedan ontološki okvir koji nije eksplicitno proveden u samoj toj knjizi, naime kroz „shemu bivanja“ iz Ciprinog glavnog djela Metamorfoze metafizike. Prema njoj sadašnji trenutak znači točku moguće odluke između ponavljanja bivše nužnosti i kretanja k ozbiljenju svrhe buduće slobode. Pokazuje se da, za razliku od ostalih utemeljenja etike, tradicionalni platonički i kršćanski popis četiriju kardinalnih i triju teoloških vrlina može obuhvatiti sva tri ontološka „supertranscendentala“ i njima pripadne „moći svijesti“ pa je najprimjereniji toj Ciprinoj ontološkoj shemi.
Marijan Cipra's ethical considerations from his late work Misli o etici (Thoughts on Ethics), as well as some of the usual classifications in ethics (three types of ethics, cardinal virtues, theo-logical virtues), are viewed through the prism of Cipra's ontological "schema of becoming" from his first book Metamorfoze metafizike (Metamorphoses of Metaphysics) which sees the present moment as a point of possible decision between repeating the former necessity and moving towards the actualization of the purpose of future freedom. The traditional Platonic and Chris-tian list of four cardinal virtues and three theological virtues can include all three ontological "supertranscendentals", and it is therefore the most suitable ethics for Cipra's ontological schema.
U radu se analiziraju glavne ideje Rousseauove filozofije odgoja, tj. glavni naglasci njegovoga odgojnog pristupa, posebice s obzirom na isticanje važnosti moralnoga odgajanja koje je izložio u djelu ...Emil ili o odgoju. Moralni odgoj, osobito kada je riječ općenito o odgajanju, vrstama, metodama i ciljevima odgoja, i danas ima presudno značenje, kako za čovjeka kao pojedinca tako i za čovjeka kao društveno biće. O odgoju ovisi kakva će netko postati osoba, tj. koje vrijednosti će zastupati i ostvarivati te kako će se odnositi prema drugim ljudima. Drugim riječima, o odgoju u najvećoj mjeri ovisi izgradnja osobnosti. Odgoj ili barem određena vrsta odgoja pretpostavlja se, ali i očekuje kao rezultat cjelokupnog odgojno-obrazovnog ili školskog sustava u nas, ali i svugdje u svijetu. No nije u potpunosti jasno o čemu točno govorimo kada govorimo o moralnom odgoju. Stoga analiziramo Rousseauov pristup fenomenu moralnog odgoja i propitujemo u kojoj mjeri je njegova misao aktualna i danas.
In this paper we will focus on the preserved animalistic paragraphs of the moralisticdidactic treatise known as the Flower of Virtue or Flower of Wisdom from the Croatian Glagolitic literary corpus. ...It is a translation of a popular Italian folk literary work, Fiore di Virtù, which was translated into several vernacular languages and after that printed during the following several centuries. The work is divided into
chapters, and
each consists of four key units. Our attention will be directed onto those paragraphs in which a certain animal is introduced with the purpose of visualizing abstract notions such as cruelty, mercy, anger, generosity and similar that explain human nature. In the paper we will classify the animals according to species, and then present their list in the form of a table which gives information on their symbolical meaning in
the text as well as the transliterated paragraph from several Glagolitic
manuscripts and from one Cyrillic manuscript that contain translations of the analysed paragraphs. In this way we will, for the first time, systematically present all the animals in the Croatian version of the Flower of Virtue and give a short overview of some of them.
z hrvatskoglagoljskoga književnog korpusa usredotočit ćemo se na sačuvane animalističke odlomke moralno-didaktičkoga traktata znana pod nazivom Cvijet kreposti ili Cvijet mudrosti. Riječ je o prijevodu popularnoga djela talijanske pučke književnosti, Fiore di virtù, koje je
prevođeno, a potom i tiskano tijekom nekoliko stoljeća na nekoliko vernakulara. Djelo je podijeljeno na poglavlja, a svako se sastoji od četiri ključne cjeline. Pozornost ćemo usmjeriti na odlomak kojim se predstavlja neka životinja u svrhu vizualizacije apstraktnih pojmova koji objašnjavaju čovjekovu narav poput okrutnosti, milosrđa, gnjeva, darežljivosti i sl. U radu ćemo klasificirati sve životinje po vrstama, a
potom ih prikazati u tablici uz njihovo simboličko značenje u tekstu te
transliterirani odlomak iz glagoljskih i jednog ćirilskog rukopisa koji
sadrže prijevode traženih odlomaka. Na taj način ćemo sustavno po prvi put predočiti sve životinje u hrvatskoj varijanti Cvijeta kreposti uz kratak osvrt na neke od njih te otvoriti smjernice budućim kulturnoanimalističkim vizurama istraživanja glagoljskih tekstova.
Iz hrvatskoglagoljskoga književnog korpusa usredotočit ćemo se na sačuvane animalističke odlomke moralno-didaktičkoga traktata znana pod nazivom Cvijet kreposti ili Cvijet mudrosti. Riječ je o ...prijevodu popularnoga djela talijanske pučke književnosti, Fiore di virtù, koje je prevođeno, a potom i tiskano tijekom nekoliko stoljeća na nekoliko vernakulara. Djelo je podijeljeno na poglavlja, a svako se sastoji od četiri ključne cjeline. Pozornost ćemo usmjeriti na odlomak kojim se predstavlja neka životinja u svrhu vizualizacije apstraktnih pojmova koji objašnjavaju čovjekovu narav poput okrutnosti, milosrđa, gnjeva, darežljivosti i sl. U radu ćemo klasificirati sve životinje po vrstama, a potom ih prikazati u tablici uz njihovo simboličko značenje u tekstu te transliterirani odlomak iz glagoljskih i jednog ćirilskog rukopisa koji sadrže prijevode traženih odlomaka. Na taj način ćemo sustavno po prvi put predočiti sve životinje u hrvatskoj varijanti Cvijeta kreposti uz kratak osvrt na neke od njih te otvoriti smjernice budućim kulturnoanimalističkim vizurama istraživanja glagoljskih tekstova.
Objavom bule Misericordiae vultus 11. travnja 2015. godine papa Franjo je unaprijed najavio Izvanredni jubilej milosrđa, označivši ga kao posebno vrijeme za Crkvu. Tim povodom bula izdvaja dvije ...stvari: a) cilj Jubileja, a to je omogućiti čovjeku istinski susret s Bogom, da blizinu i ljubav Božju iskustveno doživi iz prve ruke kao osobno iskustvo, i b) zahtjeve, koji su ponajprije upućeni služiteljima sakramenta pomirenja, a to je otkrivati lice milosrđa nebeskoga Oca i pomagati penitentu na putu vjere. Iz tog je razloga glavni predmet ovoga članka promišljati o odnosu vjere i milosrđa u sakramentu pomirenja. Kako bi se, međutim, izbjeglo nepotrebno idealiziranje toga odnosa, čovjekovo iskustvo nam ne dopušta da se zanemari i druga »strana medalje«, tj. kako se penitent pred navještajem milosrđa ne suočava samo s ljubavlju Božjom nego, nerijetko, i s vlastitom nevjerom što otežava daljnji govor o milosrdnom Bogu punom ljubavi i dobrote. Ovdje se ne isključuje i moguća banalizacija grijeha, grešnoga stanja i vjere jer Bog koji ljubi uvijek i sve oprašta. To, u svakom slučaju, govori o iskrivljenom shvaćanju milosrđa Božjega. U tom i takvom izazovu služitelj sakramenta pomirenja dužan je iznijeti jasan nauk kako je milosrđe Boga Oca dinamika njegove ljubavi kojom izlazi ususret čovjeku pozivajući ga na jednako dinamičan odgovor: obrati se i vjeruj evanđelju. Iz te dinamike ljubavi izvire i istinitost navještaja milosrđa koja poziva na vjeru i vjernost, odnosno na obnovu Saveza i sinovskog odnosa s Bogom Ocem po Isusu Kristu.
Nakana je ovog rada pružiti doprinos boljem razumijevanju savjesti i njene uloge u etičkom prosuđivanju i djelovanju. Savjest je posljednja instanca u prosuđivanju ljudskog djelovanja. Opće je ...poznato i prihvaćeno da čovjeka obvezuje samo njegova savjest. No, upravo stoga valja promisliti što se uistinu može smatrati sudom savjesti. To je posebice aktualno danas kada se nerijetko previđa da je savjest subjektivna norma, te da i sama treba biti normirana. Budući da savjest nije uvijek ispravna, posebna se pozornost posvećuje i odgoju savjesti. Rad se pritom oslanja poglavito na djela Tome Akvinskog, Immanuela Kanta i zastupnika etike situacije.
„Cvijet kreposti“ ili „Fiore di virtù“ je moralno-didaktičko djelo nastalo u 14. stoljeću u Italiji. Sastoji se od 35 poglavlja pisanih bolonjskim vernakularom zbog čega je djelo bilo pristupačno ...širokom društvenom sloju. Izum tiska učinio ga je jednim od najpopularnijih europskih djela pučke književnosti u rasponu od nekoliko stoljeća tijekom kojih „Fiore di virtù“ biva prevođeno na nekoliko europskih vernakulara: francuski, španjolski, katalonski, njemački, grčki, rumunjski, armenski. Na slavenskom je prostoru djelo prevedeno na hrvatski, ruski i srpski jezik, koji je ujedno i najmlađi slavenski prijevod iz 1800. godine. U hrvatskoj je književnoj tradiciji „Cvijet kreposti“ bio posebice popularno štivo o čemu svjedoči činjenica da je očuvan na trima pismima: glagoljici, ćirilici i latinici, a to su ujedno i tri hrvatske redakcije „Fiore di virtù“ koje svoju slavu doživljavaju na razmeđu srednjovjekovnoga i renesansnoga književnog izričaja. I dok se glagoljska inačica nalazi u pet zbornika iz 15. i 16. stoljeća, najstarija ćirilska tek je djelomično očuvana jedino u „Libru od mnozijeh razloga“, dubrovačkom zborniku iz 1520. godine i sadrži uglavnom ona poglavlja koja pripadaju mlađoj proširenoj talijanskoj varijanti „Fiore di virtù“ koja u konačnici broji 41 poglavlje. Dubrovačkom zborniku nedostaje početak kojemu pripada upravo „Cvijet kreposti“, pa je stoga ovo djelo u ćirilskoj varijanti nepotpuno. „Cvijet“ je u „Libru“ pisan štokavskim narječjem i dubrovačkim govorom 16. stoljeća, ali sa znatnim oslanjanjem na starije glagoljske predloške, tj. s čakavskim i crkvenoslavenskim utjecajem. Leksik je „Cvijeta kreposti“ posebice zanimljiv jer pokazuje nekoliko jezičnih slojeva među kojima su najdominantniji: crkvenoslavenski (npr.: „lačanь“, „varovati se“, „rabь“, „mnieti“), romanski (npr.: „akvila“, „almanko“, „vicio“, „glotunia“, „žmuo“, „pedutь“), dubrovački (npr.: „mahnitacь“, „legati“, „parati“, „guvernati“). Uz razradu leksičkih osobitosti „Cvijeta kreposti“ u „Libru“ će pozornost dodatno biti usmjerena na bestijarijske odlomke koji slikovito vizualiziraju čovjekove mane i vrline, temeljne moralno-didaktičke odrednice ovoga djela. U tom smislu u radu ćemo se fokusirati na pojavnost šišmiša čija se povijesna demonizacija, prisutna i u „Libru“, ponavlja i danas kad šišmiša „optužujemo” za pandemiju koronavirusa. U kapitulu o grijehu putenom koji je očuvan jedino u „Libru“ šišmiš, odnosno „lilikь“ je optužen za blud, požudu, androginost i animalistička je predodžba ove ljudske mane.
Rad promatra ljudski i moralni lik msgr. Adama Muchtina – svećenika, umjetnika, intelektualca, profesora, graditelja i župnika-pastoralca. Ističući da je njegova nutrina oblikovana ne bez njegove ...slobode i sudjelovanja, autorica navodi predispozicije koje su utjecale na moralnu osobnost msgr. Muchtina. U kontekstu oblikovanja njegova moralnog profila, pažnja se usmjerava na četiri kardinalne krjeposti, pri čemu se osobito ističu razboritost i umjerenost. U zadnjem dijelu analizira se udio „znanosti križa“ ili „znanosti svetaca“ u oblikovanju Muchtinove moralne osobnosti, pri čemu se naglasak stavlja na promišljanje sv. Edith Stein.
U radu se nastoji osvijetliti specifičnost Guardinijeva dijalektičkog mišljenja o čovjeku, kojeg on razumijeva kao biće koje dozrijeva ili se ostvaruje kao autentična osoba ukoliko uspijeva ...uspostaviti adekvatnu mjeru u oscilacijama polarnosti kroz njegove duhovne i tjelesne te unutar–individualne i vanjske društvene dimenzije samoga sebe. U cilju razotkrivanja te dijalektičke niti koja bi se protezala kroz sve bitne dimenzije ljudskog »ja«, na početku se iznosi način na koji Guardini uopće misli o dijalektičkom ustroju stvarnosti, da bi se nadalje smjeralo konkretizaciji te iste dijalektičnosti u primjerima koji se tiču »strukture« čovjeka
i njegovih individualno–socijalno–razvojnih sposobnosti. Tako se obrađuju polarni momenti u odnosima duše i tijela, slojeva ljudske osobe, kao i u osnovnim crtama, razvojna dinamika ljudskog dozrijevanja od djetinjstva do odrasle dobi. Na kraju se govori o krepostima kao duhovnim vrijednostima koje upućuju na razvoj onih sposobnosti s kojima bi se s jedne strane omogućilo čovjekovo unutarnje i vanjsko uravnoteženje, kao i, s druge strane, otvorenost prema Apsolutu.
The essay strives to cast a light on the specificity of Guardini’s dialectical reasoning involving man whom he understands as a being whose maturation or authentic self–realization occurs insofar as the oscillations of polarity are achieved through the spiritual and corporeal internal–individual and external–social dimensions of
his self in adequate measure. With the aim of discovering the dialectical thread that runs through all principal dimensions of the »I«, the beginning of the essay describes the manner in which Guardini sees the dialectical structure of reality. The author
continues by seeking to make tangible the same dialecticity in examples pertaining to the »structure« of man and his individual–social–developmental capacities. Thus, polar moments are elaborated in regard to the relationship between the soul and the
body, the strata of being, and briefly also the developmental dynamics of human maturation from childhood to adulthood. Finally, virtues are discussed as spiritual values which may direct the course of development of those capabilities which, on the one hand, would make possible man’s internal and external equilibrium, and on
the other hand, an openness toward the Absolute.
Živjeti zajedništvo u novom kulturološkom i religioznom kontekstu izazov je današnjem društvu. Usprkos suvremenoj mreži brze komunikacije čovjek proživljava duboku krizu identiteta, nemogućnost ...kreativnog i slobodnog suživota s bližnjima. Autor teksta zajedništvo u župnoj zajednici, s osobitim naglaskom na posebne zajednice i žive vjerničke krugove, vidi kao neophodan put u izgradnji i promicanju temeljnih kršćanskih i ljudskih vrijednosti. Crkva kao božanska ustanova proizlazi iz zajedništva koje živi u Bogu kao zajednici triju Osoba. Čovjek stvoren na sliku i priliku Božju živi iz tog zajedništva kao biće odnosa. Vjera kao najdublji izraz čovjekova odnosa prema Bogu i bližnjima proizlazi iz njegove ovisnosti o Bogu i ona ga vodi prema bližnjima. Posebne zajednice i živi vjernički krugovi su Božji dar Crkvi kao škole duhovnosti zajedništva kojima je svrha vježbanje i ostvarivanje darovane milosti po krštenju kao put življenja temeljnih kršćanskih kreposti - vjere, nade i ljubavi. U želji za okupljanjem suvremeni čovjek ponekad slijedi upitne modele okupljanja te pristupa sektama, povodi se za mentalitetom isključivosti ili se bavi okultizmom. Istinsko zajedništvo vjernika proizlazi iz riječi Božje i euharistije. U članku se prikazuje biblijsko-molitvena zajednica Bog je ljubav kao model konkretnog iskustva mogućih zajednica u župnoj katehezi. Temelj zajednice je redovitost susreta njezinih članova koji se kroz liturgijska čitanja intenzivno pripremaju za nedjeljno euharistijsko slavlje gdje se okupljaju zajedno s cijelom župnom zajednicom.
PDF
