Hrvatsko-engleski jezični dodiri Hrga, Anðela Milinović; Ninčević, Siniša
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
2023, Letnik:
49, Številka:
1
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se proučavaju hrvatsko-engleski jezični dodiri s motrišta hrvatskoga kao jezika davaoca. Istražuje se status kroatizama u dvama engleskim rječnicima,
Oxford English Dictionary
i
...Merriam-Webster Unabridged
, te u jednom leksikonu krške fenomenologije. Iz toga je korpusa ukupno prikupljeno trideset i devet kroatizama. Raščlanjuje ih se prema obliku jezičnoga posuđivanja te s obzirom na vremensku raslojenost leksema i potom grupira prema semantičkim poljima. Raspravlja se o uočenim nedosljednostima u vezi s podrijetlom pojedinih leksema u navedenim rječnicima. Ukazuje se na pojedina slovopisna i morfološka obilježja karakteristična za model koja je replika zadržala. Razdoblje posuđivanja iz hrvatskoga u engleski omeđuje se i vremenski.
This paper discusses Croatian-english language contacts from the viewpoint of Croatian as the donor language. The status of Croatian loanwords has been observed in these english dictionaries:
The Merriam-Webster Unabridged
,
The Oxford English Dictionary
and
A Lexicon of Cave and Karst Terminology
. A total of thirty-nine croationisms have been collected from that corpus. The lexemes are fragmented according to the form of the language borrowing, along with the temporal stratification. Furthermore, they are grouped according to semantic fields. The spelling and morphological features characteristic of the model retained by the replica is evident. The inconsistencies as regards the origin of certain lexemes in the aforementioned dictionaries are also discussed. A period borrowing from Croatian to english is limited in time.
Hrvatski je crkvenoslavenski jezik u svom najstarijem obliku (vjerojatno od 12. st.) posvjedočen u dvije vrste tekstova, onima koji su tekstološki srodni klasičnim staroslavenskim prijevodima (neki ...dijelovi biblijskih tekstova) i koji se u hrvatskoj tradiciji pojavljuju praktično u klasičnom staroslavenskom obliku te u onima čiji
staroslavenski prijevod nije postojao i koje su na hrvatski crkvenoslavenski preveli glagoljaši (homilije, ritual, dio biblijskih knjiga). Upravo u tim tekstovima morali su glagoljaši uporabiti hrvatski crkvenoslavenski jezik čija je osnova bio staroslavenski jezik, kojemu su se glagoljaši naučili iz klasičnih staroslavenskih spomenika, koji je bio pomiješan s rubnim utjecajem govornoga jezika i latinizirajućim tendencijama koje su posljedica izravnoga prevođenja teksta s latinskoga, bez uporišta bilo u kakvu drugom staroslavenskom prijevodu. Izvorni oblik jezika iz 12. st. nije lako odrediti jer su spomenici koji su se sačuvali većinom barem sto godina mlađi i jer daju, iako je u njima sačuvan stari oblik jezika, tek približnu sliku o tome kako je izgledao hrvatski crkvenoslavenski jezik kojim su se aktivno služili glagoljaši. I u najstarijim
kodeksima koje smo obradili (VB1 VAT VO) pojavljuju se neki kroatizmi, ali je veoma teško, čak i nemoguće, prosuditi koji pripadaju izvornom jezičnom sloju, a koji su u jezik dospjeli kasnije (u 13. i 14. st.). Tijekom svojega razvoja (do 15. st.) jezik je najprije bio podvrgnut latinizaciji sintakse, a kasnije (15. st.) i leksičkoj i osobito glasovnoj kroatizaciji.
