Razumijevanje (subjektivnih) iskustava susreta s drugom realnošću, sa svetim, i percepcije toga svetog, podrazumijeva ne samo prihvaćanje vjerovanja da sveto postoji samo po sebi i da je u kontekstu ...hodočasničkog fenomena locirano u mjestu već i vlastito iskustvo takva vjerovanja. Premda se problemi istraživanja i razumijevanja izravnih iskustava (ne samo hodočasničkih), mehanizama kojima su izazvani te njihova praktičnog učinka u pravilu tumače metodološkim ili interpretacijskim ograničenjima, u radu se nekolicinom pojedinosti iz antropologije hodočašaća nudi stav kako problematičnost kulturnoantropološkog bavljenja iskustvima prije leži u intradisciplinarnom vrednovanju iskustava kulturnih antropologa samih.
U radu se problematizira izrada tezaurusa za etnologiju i/ili kulturnu antropologiju. Po svom opsegu, to je disciplina kod koje se, po sadašnjem stanju stvari, definicije preklapaju i prvenstveno je ...trminološko pitanje te definicije. Za izradu tezaurusa dodatni je problem što ta disciplina obuhvaća i zadire u sva područja ljudskog djelovanja i to je zasigurno glavni razlog nepostojanja primjerenog i općeprihvaćenog tezaurusa iz tog područja ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu.
U Rumunjskoj se općenito antropologija, pod različitim imenima, predaje na fakultetima i kao dio filologije i kao dio sociologije, stoga njezina orijentacija prema tradicijskim, ruralnim ili urbanim ...društvima može biti drugačija. Nadalje, glavna značajka rumunjske antropologije jesu studije ili monografije posvećene lokalnim pitanjima (u interpretaciji "antropologija kod kuće"), a ne bavljenje općenitim, povijesnim ili teoretskim temama. Druga posebnost je što postoji više pristupa, studija i specijalizacija nego što je to vidljivo u sveučilišnim kolegijima koji se predaju na oba fakulteta – jezikoslovlja i sociologije. Antropologija je i područje koje uključuje stručna znanja s različitih istraživačkih instituta koji su više ili manje vezani uz etnologiju, iz Rumunjske i stranih zemalja.
Interes za kulturno-antropološke teme i interpretacije u Hrvatskoje sve je veći. Na to upućuje i sve veći broj antropoloških predmeta uvedenih u sveučilišnu nastavu kao i novoosnovanih antropoloških ...fakultetskih odsjeka na sveučilištima u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću. U izvođenju nastave etnoloških i antropoloških programa u znatnoj mjeri sudjeluju i znanstvenici s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, stoga su pitanja o potencijalu, ciljevima i poboljšanjima antropološkog obrazovanja također dio Institutskog interesa. U članku predstavljamo prijedlog programa kulturne i socijalne antropologije o kojemu smo nedavno raspravljali s grupom suradnika. Iako mnoge od predmeta predviđenih programom naši suradnici već predaju na nekim od hrvatskih fakulteta, cjeloviti program kakav se ovdje predstavlja nije još implementiran. U predstavljanju programa polazimo od pitanja definiranja potrebe antropološkoga programa i u skladu s time predstavljamo predviđene ciljeve, predmete te propitujemo moguće okvire zapošljavanja onih koji obrazovno steknu antropološku kompetenciju. Ovaj je prijedlog platforma za diskusiju o novim perspektivama i kritičkim vrednovanjima postojećih programa.
U radu se analizira čitanost i citiranost 229 radova objavljenih u časopisu Ethnologica Dalmatica u tridesetogodišnjem razdoblju njegova izlaženja. Podaci o čitanosti, odnosno broju preuzetih članaka ...u elektroničkom obliku, prikupljeni su s Portala hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa (Hrčak), dok se analiza citiranosti donosi na temelju podataka iz triju relevantnih baza podataka (Web of Science Core Collection, Scopus i Google Scholar).
Filozofija u suvremenom mišljenju nema povlašteni status kraljice znanosti ili znanja uopće, nego je dio suvremene kulture mišljenja. Kako pritom razumjeti kulturološko pozicioniranje filozofije, ...filozofijsko je pitanje legitimacije njezina promišljanja. Kultura pak sama više nije jednostavno opći pojam koji znači neko stanje izgrađenosti i obogaćenosti, bilo kad je mišljenje (filozofsko ili neko drugo) ili neka druga domena ljudskog u pitanju. Ona je, naspram razdoblju koje ne mora sezati dalje od 50-ih godina 20. stoljeća, danas predmet izučavanja, ali i legitimiranja cijelih sustava znanja koji u svom diskursu obuhvaćaju i filozofiju i sve ono postojeće teorijsko uz filozofiju. Naziv kulturalnih studija npr. (posebno kod Tonyja Bennetta u Kulturi), obuhvaća domenu koja zahvaća u mnoge filozofeme suvremenih filozofija (Foucault, Gramsci, Adorno, Benjamin, feminizam npr.) kako bi postali njihovi relevantni dijelovi. Suvremeni odnosi kulture i identiteta u bitnom promišljaju koliko je ovaj odnos posredovan i filozofijskim smislom (npr. Žarko Paić u Politikama identiteta – kultura kao nova ideologija). Nadalje, situiranje kulture u mnoge suvremene misaone i društvene kulturne i kulturološke fenomene otkriva mogućnost ponovnog promišljanja, filozofskog i drugog, što kultura jest (u svojoj post- ili nekoj drugoj interpretaciji) i kako je uopće danas razumjeti (npr. Homi K. Bhabha u Location of Culture). Time se postavlja i pitanje treba li danas uopće promišljati kulturu kao samo jedan empirijski proces ili je riječ o novome teorijskom pothvatu (npr. Marcus i Fisher u Antropologija kao kritika kulture – Eksperimentalni trenutak u humanističkim znanostima) koji na kulturu više ne gleda kao na empirijski supstrat suvremenoga građanskog društva, već kao samosvojni teorijski pokušaj tematiziranja temeljnih problema čovjeka u dosluhu ili izvan filozofijskih postavki. Zato je bitno promisliti razumijevanje filozofije kao moguću sastavnicu nekoga od suvremenih promišljanja i vidjeti je li filozofija samo jedno pomoćno metodološko oruđe suvremenih pitanja o kulturi ili u njima ima neka temeljnija utemeljenja.
Istraživanja Ivanova i Toporova na području slavenske mitologije omogućila su hrvatskim i slovenskim kulturnim antropolozima, arheolozima i lingvistima (Pleterski, V. i J. Belaj, Katičić) primjenu ...tih otkrića na hrvatski i slovenski pejsaž. Povijest umjetnosti također otkriva pejsaž kao vrlo složenu i rafiniranu granu likovnih umjetnosti u kojoj se prožimaju međusobno elementi prirodne i kulturne (ljudskom rukom stvorene) ekologije. Ljudskom intervencijom u pejsaž, t.j., izborom prirodnih i dodavanjem rukotvorenih elemenata, pejsaž dobiva sadržaj i formu, dakle preduvjete da ga se smatra umjetničkim djelom. Zahvaljujući toj ljudskoj intervenciji pejsaž postaje velika knjiga bez čitanja koje nema razumijevanja povijesti.
U ovom članku autor razmatra neke osnovne postavke likovne analize pejsaža primijenjujući standardna pavila analize oblika i sadržaja likovnih dijela, te ističe važnost poznavanja kulturnog pejsaža za očuvanje i zaštitu spomeničke i prirodne baštine, odnosno opće ekologije. Prepoznavanje sadržajno važnih točaka u pejsažu također pomaže povjesničaru umjetnosti pri otkrivanju nestalih ili zaboravljenih spomenika, te pri otkrivanju teritorijalnih organizacija iz prošlosti.
Na temelju navedenog, autor preliminarno ukazuje na neke nepotpuno objašnjene pojave u umjetnosti predromanike na području Hrvatske (višelisne građevine), tumačenje kojih bi se moglo obogatiti ako se uzme u obzir da slični oblici (višelisna i kružna svetišta) postoje u tradiciji staroslavenskih kultnih mjesta, a postoje i zabilježeni mehanizmi zadržavanja i prenošenja sjećanja. Time se ne negiraju dosadašnja saznanja već se ona proširuju čimbenikom prepoznavanja i izbora od strane novih doseljenika i obraćenika na kršćansku vjeru. U zaključku, predlaže se sustavna revizija saznanja o najranijoj monumentalnoj umjetnosti Južnih Slavena na temelju informacija srodnih struka, kako ih navodimo na početku ovog sažetka. Ta bi se trebala provesti uzimajući u obzir čimbenike mjesne predslavenske tradicije, ulogu općeeuropske kulture karolinškog razdoblja i doprinos, dosada gotovo posve neprepoznat, novih stanovnika Europe, u ovom slučaju Južnih Slavena. U tom smislu dužnost je naših humanističkih i povijesnih disciplina izgraditi korpus činjenica, što bi bio najbolji put do stvaranja čvrstih zaključaka i odgovor na nebulozna razmišljanja onih koji ne poznaju ili zanemaruju činjenice.
Iako je etnologija trebala postati jednim od studijskih programa već od osnivanja Sveučilišta u Ljubljani 1919. godine, trebalo je više od dva desetljeća evaluacija u različitim tijelima Sveučilišta ...da bi Niko Zupanič dobio mjesto profesora na današnjem Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju. 1940. godine, kada je prof. Zupanič konačno dobio profesuru, kurikulum iz "Seminara iz etnologije s etnografijom" na Sveučilištu u Ljubljani sadržavao je predavanja iz komparativne etnologije, prethistorije, fizičke antropologije, lingvistike i etnografije. Njegov sljedbenik, Vilko Novak, odbacio je termin "etnografija" za naziv struke i tvrdio da bi etnologija, kako se disciplina nazivala u Sloveniji od sredine 1950-ih godina, trebala proučavati "primitivne narode" kao i "običan puk" u "civiliziranim zemljama". Etnologiju je shvaćao kao disciplinu koja proučava i otkriva opće zakonitosti ljudske kulture.
Tijekom 1960-ih Novakov student, Slavko Kremešek, započeo je s etnološkim istraživanjima urbanih područja te time osnovao pravu "urbanu etnologiju". Međutim, istovremeno je etnologiju sveo na povijesnu disciplinu. Situaciju je dodatno zakomplicirao (zajedno s još jednim povjesničarom u etnologiji – Angelosom Bašem) uvođenjem "načina života" kao glavnog predmeta etnološkog interesa. Kako bi zadržao distinktivni karakter etnologije, koji proizlazi iz proučavanja folklora i tradicija, Slavko Kremenšek je shvaćao "narodnu kulturu" kao drugi važan dio osnovnog predmeta istraživanja etnologije kao discipline. Nadalje, etnologiju je shvaćao kao disciplinu koja nema ništa zajedničko s "ahistorijskom" socijalnom ili kulturnom antropologijom. Zajedno sa svojim profesorom Vilkom Novakom, Kremenšek je proučavao "način života" i "narodnu kulturu" Slovenaca.
1980-ih godina njegovi su studenti Zmago Šmitek i Božidar Jezernik proširili istraživanja "načina života" na mnogo općenitije teme. Zmago Šmitek potpuno se posvetio proučavanju slovenskih susreta s izvaneuropskim "načinima života" u opisima putnika, misionara i ostalih pisaca, a Božidar Jezernik se bavio životom i preživljavanjem u ekstremnim uvjetima talijanskih i njemačkih koncentracijskih logora u Drugome svjetskom ratu. Obojica su postupno odbacivala naslijeđena povijesna i regionalna ograničenja discipline te su ponovo uveli antropološke elemente u kurikulum i u svoj znanstveni rad.
U 1990-ima su Borut Brumen (†) i Rajko Muršič kritizirali epistemološka ograničenja i teoretske slabosti slovenske etnologije. Odbacili su razlike između etnologije (bez obzira da li je definirana kao komparativno istraživanje europskih naroda ili u širem smislu kako su je definirali Novak i Kremenšek) i socijalne i kulturne antropologije (ne samo što se tiče proučavanja izvaneuropskih naroda, nego i recentnoga metodološkog i teoretskog razvoja tih dviju disciplina).
U članku autor prikazuje postepen razvoj kurikuluma etnologije / kulturne antropologije na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Ljubljani. Predstavlja nekadašnje i sadašnje kolegije koji su proizišli iz istraživanja vodećih sveučilišnih nastavnika na Odsjeku od njegovih početaka. Naposljetku razmatra budućnost same discipline u Sloveniji kroz kritički osvrt na njezine trenutne epistemološke, metodološke i disciplinarne postavke.
Autorica se u članku osvrće na interdisciplinarnu suradnju kulturne antropologije i psihoterapije tijekom koje su organizirane radionice usmjerene na disonantna i traumatska sjećanja društva sa ...slovensko-talijanske granice. Rad se bavi pluralitetom glasova u okviru osporavanih
i različitih sjećanja koja se upotrebljavaju za veličanje žrtve društva. Autorica smatra da su prošlost i budućnost neizbježno isprepletene; promjenom narativa prošlosti moguće je postići promjene u sadašnjosti i budućnosti. U konkretnoj studiji slučaja postavlja se pitanje može li se otvaranjem prostora gdje ljudi imaju priliku slušati traumatična i suprotstavljena sjećanja pridonijeti prevladavanju nasilnih sukoba iz prošlosti.
Gradska kultura u djelima Jurja Habdelića Nikolić, Zrinka
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,
03/2002, Letnik:
19
Paper
Odprti dostop
Na osnovu djela Jurja Habdelića, osobito knjige Pervi otcza nassega Adama greh, istražuje se narodna kultura, osobito gradska, sjeverozapadne Hrvatske u sedamnaestom stoljeću. Istraživanjem načina ...stanovanja, mode, kuhinje, zabave i pučkog vjerovanja, dolazi se do zaključka o kulturnoj interakciji "viših" i "nižih" slojeva te uspostavljanja nove suprotnosti gradske nasuprot seljačkoj kulturi.
