U radu se razmatraju osnovni pojmovi Bourdieuove sociologije – kapital, habitus, polje i simbolička moć – s obzirom na problem ideologije. U Bourdieuovoj analizi ideologije možemo razlikovati tri ...povezana i isprepletena aspekta. Prvi je povezan s Marxom i strukturalizmom i tu se ideologija razmatra na strukturalnoj razini društva s obzirom na njezine funkcije i način djelovanja te odnos prema drugim strukturalnim razinama. Drugi aspekt je „durkheimovski” a ideologija se razmatra kao sustav klasifi kacija (hijerarhija) i njihova legitimacija. Habitus kao socijalizirana subjektivnost ovdje ima središnje mjesto. Treći je aspekt „weberijanski” u smislu da se ideologija promatra kao polje a posebna je pozornost posvećena njezinim proizvođačima – specijalistima. Ideološko polje je, kao i svako polje, relativno autonomno, tako da se njegovi proizvodi ne mogu izravno povezivati s interesima vladajuće klase, kao što to čine vulgarne varijante marksizma. Bourdieu ne razlikuje dovoljno ideologiju u durkheimovskom smislu, kao sisteme klasifi kacije i aspekt „življenog iskustva”, od ideologije kao proizvoda specijaliziranog rada u okviru intelektualnog (odnosno ideološkog) polja koje se ravna po vlastitim zakonitostima. Mada procesi u ideološkom polju refl ektiraju i reproduciraju odnose moći
u polju socijalnih klasa, ta veza nije dovoljno jasno pokazana.
U radu se problematizira odnos između koncepata društva znanja i kvalitete obrazovanja. Kvaliteta obrazovanja se operacionalizira kao kvaliteta obrazovnih ishoda. Pokazatelji kvalitete nacionalnog ...osnovnoškolskog sustava su: nacionalni prosjek obrazovnih postignuća na skalama prirodoslovne, matematičke i čitalačke pismenosti, veličina razlika u školskim prosjecima na skalama pismenosti unutar zemlje te veličina povezanosti obiteljske sredine s nacionalnim prosjekom, međuškolskim razlikama i individualnim razlikama u postignućima unutar škola. Prikazani su i interpretirani rezultati što su ih postigli petnaestogodišnji učenici hrvatskih škola u međunarodnom istraživanju kvalitete obrazovanja 2006. godine (PISA, 2006.).
Glavni je cilj ovog rada ustanoviti mogu li različite dimenzije kulturnog kapitala utjecati na razinu klasične i medijske pismenosti na podatcima prikupljenim 2022. godine u sklopu projekta "Medijsko ...obrazovanje je važno" (N = 1033). Unutar Bourdieuova teorijskog okvira, kao nezavisne varijable operacionalizirane su tri dimenzije kulturnog kapitala: objektificirani, utjelovljeni i institucionalizirani kulturni kapital. Utjelovljeni kulturni kapital predstavljen je kroz ukus u TV programima, a objektificirani kulturni kapital kroz broj knjiga u kućanstvu, dok je institucionalizirani kulturni kapital definiran kao postignuta razina obrazovanja ispitanika. Klasična medijska pismenost operacionalizirana je kao kritičko čitanje medijskih poruka, dok je medijska pismenost u digitalnom okruženju operacionalizirana kao stvaranje online digitalnog sadržaja. Obje su te varijable korištene kao zavisne varijable u analizi. Nakon provedene faktorske analize glavnih komponenti (PCA), provedena je i hijerarhijska regresijska analiza kako bi se utvrdilo ima li kulturni kapital objašnjavajuću moć za obje dimenzije medijske pismenosti. Rezultati upućuju na statistički značajnu ulogu objektificiranog kulturnog kapitala u objašnjavanju klasične medijske pismenosti, iako ostaje upitnom statistička snaga tog objašnjenja. Medijska pismenost u digitalnom okruženju nije pokazala statistički značajnu povezanost s nijednom od triju dimenzija kulturnog kapitala. Međutim, dodatna analiza upućuje na važnost digitalnih vještina kao snažnijeg čimbenika u objašnjavanju klasične i medijske pismenosti u digitalnom okruženju. Sveukupno, digitalni kapital predstavlja relevantniji čimbenik razlikovanja od klasičnoga kulturnog kapitala korisnika u suvremenom medijskom okruženju. Ti podatci upućuju na zaključak kako se medijska pismenost primarno oblikuje kroz različite oblike digitalnog kapitala, no svejedno se uloga televizijskog sadržaja ne bi trebala isključiti iz razvoja budućih programa medijske pismenosti.
U članku se raspravlja o nemogućnosti tvorbe novoga, postsocijalističkog društva - sa stajališta modemizacijskih procesa u ekonomiji, politici i kulturi - iz sfere institucionaliziranja normi. To ...pretpostavlja nužnost kritičkog propitkivanja ideologije kao legitimacijskog okvira djelovanja novih političkih elita. Razmatrajući temeljne kategorije iz povijesne sociologije N. Eliasa i, osobito, Bourdieuove teorije kulturnoga kapitala i habitusa, autor nastoji ocrtati teorijski okvir za objašnjenje socio-kultumog modela racionalnosti u kojem se normativna socijalizacija i procesi institucionaliziranja pokazuju kao strukturalna polazišta. U zaključku autor iznosi (pesimističku?) hipotezu prema kojoj je u slučaju kulturnoga kapitala i razvojne strategije Hrvatske riječ tek o nuždi preživljavanja sociokulturnog habitusa.
Osnovni cilj rada jest ukazati na važnost socijalne dimenzije u reformi visokog
školstva u Hrvatskoj i Europi. Pritom valja imati na umu činjenicu da je iznalaž
enje europskih političkih preporuka za ...poboljšanje kvalitete i pravednosti javnih
sustava visokog obrazovanja osnovna zadaća ministarskih konvencija Bolonjskoga
procesa. Sukladno tome, u radu se pokušava odgovoriti na pitanja pridonose li, na
normativnoj razini, institucije visokog obrazovanja uklanjanju nejednakosti u pristupu
i sudjelovanju u visokom obrazovanju, odnosno na koji se način učešće u visokoš
kolskom obrazovanju posreduje višim društvenim statusom. Analizi ovih pitanja
pristupa se u tri koraka: najprije se, na osnovi analize službenih dokumenata Bolonjskog
procesa, konceptualno određuje što je to “socijalna dimenzija” visokog
obrazovanja; potom se daje kratak pregled karakterističnih teorijskih pristupa vezanih
uz tematiku obrazovne i socijalne nejednakosti; na kraju se analiziraju neki normativni
aspekti sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj i dostupni empirijski podaci
vezani uz socijalne karakteristike hrvatskih studenata/ica.
KULTURA I MOĆ Kalanj, Rade
Socijalna ekologija,
01/1995, Letnik:
4, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Tekst se bavi analizom suvremenih socioloških pristupa problemu kulture. Oslanjajući se na stavove D. Crane i, osobito, N. Smelsera, autor zastupa tezu da suvremeno sociološko mišljenje ...karakteriziraju tri glavna pristupa: sociologistički, socioantropološki i sociopolitološki. Međutim, u najnovijem razdoblju, odnosno do početka sedamdesetih godina, dominantno mjesto zauzima sociopolitološki pristup, koji je odigrao inovativnu ulogu u sociologiji kulture. Njegova se specifičnost sastoji u tome da kulturne procese analizira u horizontu političke moći. Tako odnos kulture i moći postaje jednom od vrlo značajnih tema suvremene sociologije. U tom pogledu autor osobitu pozornost poklanja Gramscijevu pojmu kulturne hegemonije, britanskoj školi kulturnih studija, Foucaultovoj teoriji znanja i moći, Bourdieuovoj sociologiji kulturnog kapitala i Baudrillardovoj teoriji simulacije i "simulacruma". Njihova se inovativnost sastoji u tome da nadmašuju tradicionalno (»implicitno«) poimanje kulture i sve se više okreću prema zbilji medijsko-komunikacijskog doba, odnosno prema onome što neki današnji sociolozi označavaju kao "recored culture".
Primjena analitičkih pojmova kao što su "kulturni kapital', "društveni kapital” i "simbolički kapital' - od kojih prvi inzistira na stupnju personalizacije nadindividualno utemeljenih znanja, umijeća ...i statusa, drugi pak na utilizaciji aktualnih i potencijalnih resursa društvenih skupina i mreža, dok treći usmjerava pažnju na razvojnu kontekstualiziranost ukupnog kulturnog pamćenja i tradicije zajednice - omogućuje "dubinski" uvid u raspoložive razvojne performance tranzicijskih zemalja. Ovaj kategorijalni aparat, u isto vrijeme, omogućuje transdisciplinamu analizu načina uspostavljanja i funkcioniranja društvenih elita; osnovnih karakteristika i tendencija u postavljanju institucionalnog dizajna; te načina uspostavljanja, poštivanja i kontroliranja osnovnog skupa društvenih procedura.
Článek se zamýšlí nad teoriemi reprodukce v minulém roce zemřelého profesora sociologie na pařížské Collége de France, který je jedním z nejznámějších sociologů druhé poloviny 20. století. Je řazen k ... předchůdcům „nové“ nebo „radikální sociologie výchovy“. Spolu s blízkými kolegy (R. Castel, J. C.Passeron aj.) prováděl výzkumy v oblasti teorií vzdělávacích systémů, kultury, politiky a společenských struktur. Výsledkem těchto výzkumů bylo to, že v posledních čtyřiceti letech dosti výrazně posunul rozvoj mnoha disciplín společenských věd.
Článek analyzuje sociální důsledky vytváření centralizovaného školského systému v Bosně a Hercegovině během rakousko-uherské okupace (1878-1918). Ve smyslu koloniální politiky Benjamina von Kállaya ...je vytvoření centralizovaného školského systému jednou ze zásadních podmínek ekonomického a sociálního rozvoje. Tento projekt však vedl k různým odlišným trajektoriím založeným na příslušnosti k jednotlivým etno-religiózním skupinám produkujícím odlišný habitus. Muslimská populace ztratila svou dosavadní dominantní pozíci ve společnosti, zatímco srbsko-pravoslavná část městského osídlení začala získávat prestiž a společenský vliv. Daný vývoj interpretuji na základě popisu dynamiky edukačního pole. V této studii formuluji hypotézu odlišných druhů lingvistického kapitálu, pričemž ten starší byl generovaný a oceňovaný na poli islamské učenosti, kdežto ten novější se vytvářel v nově vytvořeném systému státního školství.
Ondřej Špaček.
Obsahuje bibliografické odkazy
Cultural capital is an important part of the conceptual apparatus of research on inequalities and social reproduction. The putative transformation of ...cultural hierarchies in contemporary society, however, opens up the question of whether it still makes any sense to speak of ‘legitimate taste’ and eventually of what the nature this legitimate taste might be. This article examines what constitutes legitimate culture in the context of university-level study. It focuses on the differentiation of taste and the way in which the space of cultural consumption is structured by academic disciplines and university faculties. The article draws on data from a questionnaire survey of first- and second-year students at Charles University in 2017 (n = 5127) and conducts a multiple correspondence analysis. It shows that the first dimension of the cultural space of students can be interpreted as the axis of overall cultural capital without any specific differentiation. The third dimension of cultural space, by contrast, convincingly captures a cleavage between traditional cultural capital and a new form of cultural capital. The amount of cultural capital accumulated depends on the kind of academic disciplines studied, but another significant structuring element of cultural capital is the environment of individual university faculties itself.
