Pedagoška istraživanja zagovaraju humanistički pristup koji promiče cjelovit razvoj pojedinca, stoga cilj školovanja nije samo stjecanje znanja, već uvažavanje njegovih interesa i potreba, gdje se uz ...intelektualne ističu i emocionalne značajke razvoja. Kako bi se razvijala učenička odgovornost, tolerancija, kritičko mišljenje, samostalnost i uspješno komuniciranje, neophodni su odgovorni i moralni učitelji, svjedoci vrijednosti. Profesionalno kompetentni učitelji trebaju biti svjesni implicitnih utjecaja unutar i izvan odgojno-obrazovne ustanove, koji utječu na kulturu škole i usvajanje temeljnih vrijednosti svih dionika. Danas je više nego ikad potrebno voditi se postavkama pedagogije djelotvorne ljubavi don Bosca, koji je odgajao vlastitim primjerom te utvrdio temelje preventivnoga sustava utemeljenoga na ljubavi prema učenicima.
Pedagogical research advocates a humanistic approach that promotes the holistic development of the individual, so the goal of education is not just the acquisition of knowledge, but respect for his interests and needs, where the intellectual and emotional features of development are equaly important. In order to develop students' responsibility, tolerance, critical thinking, independence, and successful communication, responsible, and moral teachers-witnesses to values are necessary. Professionally competent teachers should be aware of the implicit influences inside and outside the educational institution, which affect the culture of the school and the adoption of the core values of all stakeholders. Today, more than ever, it is necessary to be guided by the principles of the pedagogy of effective love, developed by don Bosco who by his own example educated children and established the foundations of a preventive system based on love for children.
Uvriježeno je stajalište da suvremeni odgojno-obrazovni sustav treba pojedinca osposobiti za kritički, kreativni i aktivni odnos prema stalno mijenjajućoj okolini, tako što će učitelji stvarati ...okolinu za učenje koja će učeniku omogućiti konstrukciju i kreativnu produkciju znanja. Također, smatra se da učitelj treba imati pozitivne stavove prema kreativnosti i kreirati nastavu u kojoj će iskazivati svoju kreativnost i primjenjivati strategije učenja i podučavanja ‒ povoljne za razvoj kreativnog mišljenja i ponašanja učenika. Za ostvarenje navedenoga u literaturi se višestruko ističe važnost procesa osposobljavanja budućih učitelja. U radu se prikazuju rezultati istraživanja provedenog na uzorku studenata. Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu te učitelja engleskoga jezika zaposlenih u splitskim osnovnim i srednjim školama. Cilj istraživanja bio je utvrditi razlikuju li se ispitanici u samoprocjenama kreativnosti i procjenama mogućnosti iskazivanja kreativnosti u nastavi engleskoga jezika, pedagoške važnosti poticanja kreativnosti u nastavi engleskoga jezika te učestalosti poticanja kreativnosti učitelja u školi i studenata na fakultetu. krenulo se od pretpostavaka da između studenata i učitelja nema statistički značajnih razlika u navedenim samoprocjenama i procjenama. provedenim t-testovima za nezavisne uzorke prve tri su hipoteze i potvrđene, dok je odbačena četvrta hipoteza koja se odnosila na razlike u procjenama učestalosti poticanja kreativnosti učitelja u školi i studenata tijekom studija. ispitivanjem prvih triju hipoteza utvrđeno sljedeće je: studenti i učitelji engleskoga jezika podjednako su se procijenili prilično kreativnima; učitelji su procijenili da mogu, a studenti da će moći prilično izraziti svoju kreativnost u različitim oblicima rada te su obje grupe ispitanika procijenile prilično važnim poticanje kreativnosti u nastavi engleskoga jezika. ispitujući četvrtu hipotezu, utvrđeno je da se učestalije potiče kreativnost učitelja u školama nego kreativnost kod studenata na fakultetu, stoga se u radu naglašava potreba većeg poticanja kreativnosti na nastavničkim studijima.
Rad obrađuje višedimenzionalni koncept mudrosti na temelju kojega se razvija struktura zasebnoga novoga predmeta u osnovnim i srednjim školama Ekološko obrazovanje i mudrost kao jedan od ključnih ...odgovora za konstruktivno sučeljavanje s globalnom ekološkom krizom, osobito klimatskim promjenama. Kultivacija mudrosti, posebno pomoću ekološkoga obrazovanja, nužan je odgovor na ekološku i klimatsku krizu, koje su ponajprije etička kriza i kriza čovjekova morala. Rad je podijeljen u dva dijela. Prvi dio oblikuje višedimenzionalni koncept mudrosti – kao kognitivni proces, kao krjepost i kao osobno dobro – koji nam pomažu spoznati kako naša prosuđivanja i radnje čine dobro ili štetu sveukupnom životu na planetu Zemlji. Zbog nedostatka mudrosti te zbog čovjekova nepromišljenoga djelovanja zbivaju se brojni ekološki poremećaji i devastacije ekosustava na lokalnoj i svjetskoj razini. Mudrost pruža orijentir za djelovanje koje je moralno i politički odgovorno te naglasak stavlja na dugoročne, a ne kratkoročne posljedice čovjekova utjecaja na Zemlju, posebno na klimu. Drugi dio članka razvija model zasebnoga predmeta Ekološko obrazovanje i mudrost. Potreban je ozbiljniji pristup ekološkom obrazovanju koji će voditi računa o onome što je etički, mudro i moralno odgovorno naspram Zemlje i njezinih stanovnika, a ne što donosi isključivo ekonomsku dobit i zadovoljenje ljudskih interesa.
The paper analyzes the multidimensional concept of wisdom based on which it develops a structure for a separate subject in primary and secondary schools, Environmental Education and Wisdom, as one of the key responses in a constructive confrontation with the global environmental crisis, especially climate change. The cultivation of wisdom, especially through environmental education, is a necessary response to the environmental and climate crisis which are primarily an ethical crisis and a crisis of human morality. The paper is divided into two parts. The first part examines the multidimensional concept of wisdom — as a cognitive process, as a virtue, and as a personal good — which helps us recognize how our judgments and actions do good or harm to the overall life on the planet. Numerous ecological disturbances and devastation of ecosystems occur locally and globally due to the lack of wisdom and humanity’s reckless activity. Wisdom provides a guideline for morally and politically responsible action and underlines the long-term rather than the short-term consequences of human impact on the Earth, especially the climate. The second part develops a model of a separate subject Environmental Education and Wisdom. We need a more serious approach to environmental education that will take into account what is ethically, wisely, and morally responsible towards the Earth and its inhabitants, and not only what brings economic profit and the satisfaction of human interests.
Važnost i vrijednost pedagoške dokumentacije u Republici Hrvatskoj naglašeni su „Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj i obrazovanje" (Narodne novine, br. 01/15). Ipak, u praksi je ...prisutno njezino različito shvaćanje, što je odraz jaza u komunikaciji pedagogijske teorije i prakse čemu svakako pridonose i drugi propisi koji uređuju različite segmente odgojno-obrazovnog sustava. Ovaj rad nastoji definirati pedagošku dokumentaciju u svjetlu suvremene paradigme ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te prikazuje sadržaj aktualnih zakona, standarda i pravilnika o pitanju određenja pedagoške dokumentacije te u odnosu na „Nacionalni kurikulum". Iako usuglašenost sadržaja oko definiranja temeljnih pojmova ne jamči i njihovo razumijevanje i primjenu u praksi, ono osigurava jednako polazište potrebno za kvalitetne promjene. S obzirom na to da je riječ o temeljnim propisima koji reguliraju rad odgojno-obrazovnih ustanova i imaju izravne implikacije na kvalitetu, njihova je usklađenost međusobno te sa suvremenom pedagogijskom teorijom neophodna.
Slobodno vrijeme kao fenomen suvremenoga doba pred učenike stavlja prostor odabira aktivnosti kojima će ga upotpuniti. Različiti načini provođenja slobodnoga vremena imaju i različit utjecaj na ...cjelovit dječji razvoj. Iz toga proizlazi i važnost kvalitetnog provođenja slobodnoga vremena, ali i odabira aktivnosti koje će dijete pohađati. Odabrane aktivnosti imaju funkciju odmora i razonode, ali i druge mnogo značajnije funkcije koje se vezuju uz stvaralaštvo i osobni razvoj. Škola kao odgojno-obrazovna ustanova trebala bi ponuditi učenicima različite mogućnosti provođenja slobodnog vremena, koje treba promišljeno planirati kroz školski kurikul od najranije dobi. Analizirajući školske kurikule osnovnih škola, uočava se veliki broj izvannastavnih aktivnosti koje se nude učenicima, ali i nekih drugih. Od posebnoga značaja umjetničke su aktivnosti koje od najranije školske dobi imaju svrhu poticanja razvoja različitih područja umjetničkoga stvaralaštva. Kod njihova planiranja izuzetno je važno ponuditi najšire mogućnosti poticanja plesne, glazbene, likovne i scenske umjetnosti te književnosti i novih medija vodeći se interdisciplinarnim pristupom. S ciljem analize umjetničkih aktivnosti kao oblika provođenja slobodnog vremena osnovnoškolaca, provedeno je empirijsko istraživanje anonimnim anketiranjem među učiteljima razredne nastave Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije. Rezultati istraživanja, osim što ukazuju na mogućnosti provođenja slobodnog vremena kroz različite umjetničke aktivnosti u razrednoj nastavi, prikazuju i samoprocjene učiteljske kompetentnosti za poticanje učeničkoga umjetničkoga stvaralaštva. Također, utvrđene su i razlike u dobivenim rezultatima s obzirom na veličinu škole s obzirom na broj učenika.
Važnu osnovu za razvoj višejezične kompetencije učenika pruža koncept cjelovitog jezičnog kurikula koji osigurava uključivanje svih jezičnih znanja učenika u nastavu jezika, stvaranje međujezičnih ...poveznica te razvoj jezične svjesnosti i svjesnosti o učenju jezika. Čimbenici koji utječu na primjenu ovog koncepta na razini pojedine škole između ostalog su: vođenje škole, suradnja odgojno-obrazovnih djelatnika, odgovarajući nastavni postupci te uvjerenja i stavovi svih članova škole kao obrazovne zajednice. U svrhu utvrđivanja mogućnosti implementacije cjelovitih jezičnih kurikula u školsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj kvalitativnim metodama istraživanja ispitana su uvjerenja učitelja materinskog i stranih jezika, stručnih suradnika i ravnatelja o razvoju višejezične kompetencije učenika. Također su prikupljeni iskazi ispitanika o načinima poticanja višejezičnog obrazovanja u nastavi pojedinog jezičnog predmeta i na razini škole. Analiza podataka pokazuje da među ispitanicima prevladavaju jednojezična uvjerenja o razvoju višejezične kompetencije te da iako većina ispitanih učitelja navodi da primjenjuje usporedbu jezika u svom poučavanju, gotovo u potpunosti izostaje sustavno povezivanje međujezičnih znanja učenika kao i sustavna suradnja u planiranju i provođenju jezičnog obrazovanja na razini škole.
The concept of a comprehensive language curriculum provides an important basis for the development of student's plurilingual competence. It ensures the inclusion of all students' language skills in language education, the creation of cross-linguistic connections, and the development of language awareness and awareness of language learning. Factors that influence the implementation of this concept at the school level are, amongst others: school leadership, collaboration among school staff, appropriate teaching methods, and beliefs and attitudes of all members of the school as an educational community. To determine possibilities for the implementation of comprehensive language curricula in Croatian primary schools, qualitative methods were used to investigate beliefs of language teachers, professional associates, and school principals about the development of students' plurilingual competence, as well as language teachers' teaching practice and the ways plurilingual education is supported at school level. Data analysis shows that the participants mostly have monolingual beliefs when it comes to the development of students' plurilingual competence. Also, although most teachers state that they make comparisons between languages in their teaching, a systematic cross-linguistic comparison and cooperation in the planning and implementation of language education are almost completely absent.
Građanski odgoj i obrazovanje se u Republici Hrvatskoj (re)aktualizira i prepoznaje kao nuždan oslonac za razvoj pojedinca i društva u svijetu prožetom degradacijom temeljnih ljudskih vrijednosti, ...neizvjesnošću, egzistencijalnom frustracijom i izazovima tehnološkog društva. U ovome radu analizira se Kurikulum za međupredmetnu temu Građanski odgoj i obrazovanje za osnovne i srednje škole (NN 10/2019.) kako bi se donekle dobio uvid o tome koliko je građanski odgoj i obrazovanje usmjereno prema očuvanju i razvoju temeljnih vrijednosti potrebnih za odrastanje odgovornih građana u društvenoj zajednici. Pritom se uspoređuju njegove vrijednosti s vrijednostima triju temeljnih kurikularnih dokumenata. Vrijednosti zastupljene u analiziranim hrvatskim kurikulima povezuju se u ovome radu s antropološko-vrijednosnim kategorijama Franklove logoterapije kao psihoterapijskog smjera i temeljne čovjekove poruke da svatko od nas treba preuzeti na sebe odgovornost za pronalaženje pravog odgovora na životne izazove i zadaće koje život neprestano stavlja pred pojedinca jer se tako može otkrivati posebnost i smisao vlastitog života. Biti odgovoran kao pojedinac i član društvene zajednice – to je ono što se (građanskim) odgojem i obrazovanjem želi postići kod djece i mladih. Na takav se način može sprečavati njihovo egzistencijalno nesnalaženje, ali ujedno i njihovo usmjeravanje na put smislenog življenja. Odgovornost kao vrijednost jedina je konstanta u svim analiziranim kurikulima, na što upućuju rezultati analize, a odgoj za odgovornost temeljna je poruka logoterapije koja nalazi svoju primjenu i u području odgoja i obrazovanja kao logopedagogija.
Integriranje novih znanstvenih spoznaja u kurikule medicinskih fakulteta (MF) i programe specijalističkog usavršavanja doktora medicine te postizanje podudarnosti stečenih kompetencija sa stvarnom ...zdravstvenom potrebom pučanstva izazovi su obrazovanja doktora medicine 21. stoljeća. Kako je obiteljski liječnik temelj dobro organiziranoga zdravstvenog sustava, neophodno je osigurati njegovu dobro strukturiranu izobrazbu. Cilj ovoga rada jest opisati obrazovanje obiteljskih liječnika u Republici Hrvatskoj i usporediti ga sa standardima izobrazbe obiteljskih liječnika Europske unije. Europska akademija nastavnika opće/obiteljske medicine (EURACT) dala je preporuke za petnaest obveznih tema koje treba sadržavati predmet Obiteljska medicina u okviru studija medicine te preporuke za specijalističko usavršavanje iz obiteljske medicine koje treba biti više praktičnog nego teorijskog karaktera. U RH kurikuli svih četiriju MF imaju predmet Obiteljska medicina. Predmet Obiteljska medicina MF-a u Zagrebu uključuje svih petnaest tema sukladno preporukama EURACT-a, implementaciju instrumenta za neposredno nadgledanje proceduralnih vještina, izradu e-portfolija i poticanje učenja kroz stjecanje kliničkoga iskustva tijekom boravka u nastavnim praksama obiteljske medicine (OM). Predmet Obiteljska medicina MF-a u Splitu uključuje svih petnaest tema sukladno preporukama EURACT-a za diplomski studij medicine te organizaciju kliničke nastave koja uključuje boravak studenata i u gradskim i u otočkim nastavnim praksama OM. Nastava predmeta Obiteljska medicina na MF-u u Rijeci podrazumijeva teorijsku i praktičnu nastavu u nastavnim praksama OM te izradu pismenih odgovora na odabrano kliničko pitanje koje se temelji na iskustvu rada s bolesnikom. Nastava iz OM na MF-u u Osijeku izvodi se kroz integrirani program „Obiteljska medicina, školska medicina i medicinska sociologija” te uključuje kombinaciju kliničke nastave u nastavnim praksama OM i vježbi u kabinetu vještina. Četverogodišnji program specijalističkog usavršavanja iz OM temelji se na definiranim kompetencijama te podrazumijeva da specijalizant polovinu specijalističkog usavršavanja provodi u ordinaciji mentora koja je akreditirana za specijalističko usavršavanje iz OM. Slijedom navedenoga izobrazba obiteljskih liječnika u RH u skladu je s europskim i globalnim preporukama.
Razvoj tehnologije, s jedne strane, primorava ljude da više komuniciraju, a opet s druge strane ovisnost o računalima i društvenim mrežama ljude fizički udaljava, što mijenja komunikacijske obrasce. ...Tim su promjenama najviše podložni mladi. Svjedoci smo sve lošijega jezičnoga izražavanja naših osnovnoškolaca pri čemu su teškoće vidljive i
u pisanomu i u usmenomu izražavanju (čitanju i govorenju). Cilj je ovoga rada istaknuti razliku između jezične i komunikacijske kompetencije, ukazati na značenje govorništva kao discipline u antičkom razdoblju i danas te prikazati istraživanje o usmenomu izražavanju osnovnoškolaca u Hrvatskoj koje je anketno provedeno pomoću obrasca Google Drive. U anketi je sudjelovalo 438 učitelja osnovnih škola. Cilj istraživanja bio je pokazati da je u 21. stoljeću izuzetno važno uvođenje govorništva u osnovnoškolski odgojno-obrazovni sustav jer su rezultati ankete potvrdili prvu hipotezu da je usmeno izražavanje naših osnovnoškolaca osrednje.
Govorništvo je disciplina koja nikako nije zastarjela. U doba globalizacije, prožimanja kultura, migracija (fizičkih ili onih posredstvom različitih tehnologijskih dostignuća) te razvoja medija ona je sve više potrebna. Sve je češća praksa da se govorničke vještine usavršavaju tek kada pojedinac osjeti da mu je to nužno potrebno ili se one uopće ne usavršavaju, pa smo svjedoci mnogobrojnih govorničkih (ne)uspjeha.
Technological development, on the one hand, allows people to communicate
more, and yet on the other hand computers and social networks dependency, physically separates people, which changes communication patterns. Young people are the ones who are subject of the changes mentioned before. We are witnessing deterioration in language expression
of our primary school pupils, where difficulties are evident in both writing and oral expression (reading and speaking). The aim of this paper is to highlight the difference between language and communication competence, to point out the importance of oratory as a discipline in the ancient period and today, and to present a survey of oral expression
of primary school pupils in Croatia which was done through the Google Drive Form. 438 primary school teachers were involved in the survey. The
aim of the research was to show that in the 21st century it is extremely important to introduce oratory into the primary school educational system because the survey results confirmed the first hypothesis that the oral expression of our primary school pupils is mediocre. Oratory is a discipline that is by no means outdated. At this time of globalization, intertwining culture, migration (physical or through different technological achievements) and the development of media, this discipline is increasingly needed. More common practice is to improve oratory skills only when an individual feels he needs them or
they are not perfected at all, so we are witness to numerous oratory (un)successes.
Durch die stetige Entwicklung der Technologie sind die Menschen einerseits immer mehr auf Kommunikation angewiesen, andererseits werden sie durch Abhängigkeit von Computern und sozialen Netzwerken im wahren Leben immer mehr voneinander entfernt, was wiederum die Kommunikationsmuster beeinflusst. Vor allem junge Menschen sind von diesen Veränderungen betroffen. Wir sind Zeugen eines immer schlechteren
sprachlichen Ausdrucks unserer Schüler, wobei sich die Schwierigkeiten im schriftlichen und mündlichen Ausdruck bemerkbar machen (Schreiben und
Sprechen). Das Ziel dieser Arbeit ist es den Unterschied zwischen der Sprach- und Kommunikationskompetenz hervorzuheben, auf die Bedeutung der
Rhetorik als Disziplin seit der Antike bis heute hinzuweisen und die Ergebnisse der Studie zum mündlichen Ausdruck von Primar- und Sekundarstufenschülern in Kroatien zu präsentieren. Die Umfrage wurde mittels Google Drive durchgeführt und 438 Lehrer der Primarstufe und Sekundarstufe I nahmen teil. Das Ziel der Untersuchung war zu beweisen, dass es im 21. Jahrhundert außerordentlich wichtig ist, Rhetorik in diese Schulstufen einzuführen, da die Ergebnisse die Anfangshypothese bestätigt haben, nämlich dass der mündliche Ausdruck unserer Schüler nur
mittelmäßig ist. Die Rhetorik ist keinesfalls eine veraltete Disziplin. Im Zeitalter der Globalisierung, des gegenseitigen Durchdringens der Kulturen, der Migration (im Raum oder mittels unterschiedlichen technologischer Leistungen) und der Entwicklung der Medien steigt der Bedarf daran. Immer öfter beginnen Individuen ihre Redekunst erst dann zu verbessern, wenn sie spüren, dass dies zur Notwendigkeit geworden ist, oder aber gibt es viele, die sie gar nicht erst weiterentwickeln, weshalb wir Zeugen zahlreicher rednerischer Misserfolge sind.
Današnje, postmoderno vrijeme, vrijeme ambivalentnih vrijednosti upozorava na potrebu usvajanja novih vrijednosnih paradigmi unutar odgojno-obrazovnoga sustava. Održivi razvoj držimo znanstvenim ...konceptom, filozofijom življenja suvremenoga čovjeka i praksom razvoja kojom se postiže ravnoteža ekonomsko-socijalno-ekoloških ciljeva za dobrobit budućih generacija. Današnjica narušenih općeljudskih vrijednosti upućuje čovjeka odgovornom odnosu prema okolini prihvaćajući održivi razvoj kao filozofski pristup i pragmatično djelovanje sa sustavom temeljnih ljudskih vrijednosti i djelovanja. U tom smislu implementiranje ciljeva, zadataka i sadržaja održivoga razvoja u suvremeni kurikul mora postati imperativ suvremene škole. Rad razmatra ulogu odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u suvremenoj školi dajući pregled znanstvenih pogleda uz kritičko promišljanje navedene problematike.
The postmodern time of today, a time of ambivalent values, points to a need for adopting new value paradigms within the educational system. We hold sustainable development to be a scientific concept, a modern man’s philosophy of living, and a development practice that achieves a balance of economic-social-ecological goals for the benefit of future generations. Today when universal human values are impaired, man is directed to cultivate responsible relationship towards the environment by accepting sustainable development as a philosophical approach and pragmatic action with a system of basic human values and actions. In that sense, implementing goals, tasks, and contents of sustainable development into the contemporary curriculum must become imperative for a modern school. The paper reflects on the role of education for sustainable development in a contemporary school by giving an overview of scientific views, along with a critical reflection on the problem.
PDF
