Zaradi znanih dobrobiti za mater in otroka naj bi dojenje vzpostavili v prvi uri po rojstvu, dojenje pa naj bi bilo edini način hranjenja novorojenčka v prvih šestih mesecih. Pri ženskah s sindromom ...policističnih jajčnikov (PCOS) opisujejo slabšo uspešnost dojenja, kar bi bilo lahko povezano z visokim deležem debelosti med njimi. Debelost in PCOS zavirata tako začetek dojenja kot tudi ohranjanje dojenja. Do zdaj v populacijskih raziskavah neodvisne povezave med PCOS in uspešnostjo dojenja niso prepoznali. Zapoznela laktogeneza je pogosta zlasti pri materah z debelostjo oziroma s sladkorno boleznijo. Razlogi za prenehanje dojenja so lahko fiziološki, psihološki, osebni in okoljski. Endokrinološki razlogi za manjšo uspešnost dojenja pri bolnicah s PCOS se skrivajo v spremenjenem hormonskem stanju matere. Povišana raven androgenih hormonov po porodu poleg drugih dejavnikov dodatno ovira razvijajočo se laktacijo. Tudi spremenjena inzulinska dinamika lahko doprinese k slabšemu izidu dojenja. V prispevku obravnavamo moteno laktogenezo pri ženskah s PCOS ter možne ukrepe za izboljšanje uspešnosti dojenja s poudarkom na pomenu obvladovanja materine debelosti pred nosečnostjo, med nosečnostjo in po njej. Slabši uspehi pri vzpostavitvi dojenja in krajše trajanje dojenja pri ženskah s PCOS so ključna področja ukrepanja. Vse matere s PCOS bi morali spodbujati k dojenju in jim nuditi učinkovito strokovno podporo.
Cilj ovog rada bio je utvrditi zastupljenost pojedinih oblika vimena u triju mliječnih pasmina ovaca uzgajanih u Hrvatskoj, kao i povezanost oblika vimena s proizvodnjom i kemijskim sastavom ovčjeg ...mlijeka. U tu svrhu istraživanjem je bilo obuhvaćeno 111 paških ovaca, 93 istarske ovce te 80 istočnofrizijskih ovaca. Tijekom razdoblja mužnje u istraživanim stadima provedena je redovita mjesečna kontrola mliječnosti ovaca primjenom AT metode, dok je prosudbu vimena prema obliku u svih ovaca obavila ista osoba jednom tijekom laktacije, i to prilikom provedbe prve kontrole mliječnosti (nakon odvajanja janjadi). U paških ovaca utvrđena su jasno (izražajno) različita četiri oblika ili tipa vimena (tipovi I, II, III i IV), u istarskih ovaca determinirano je postojanje triju oblika vimena (tipovi II, III i IV), dok su u istočnofrizijskih ovaca utvrđena dva oblika vimena (tipovi II i III). U sve tri istraživane pasmine najzastupljenije su bile ovce s vimenom tipa III. Neovisno o pasmini, u ovaca s nisko postavljenim i (gotovo) vertikalno položenim sisama te s jasno izraženom podužnom brazdom između polovica vimena (tipovi vimena III i IV) utvrđena je veća proizvodnja mlijeka nego u ovaca s visoko postavljenim i horizontalno položenim sisama (tipovi vimena I i II). Međutim, utvrđene razlike u proizvodnji mlijeka između ovaca različitog oblika vimena bile su značajne (P<0,05) jedino u istočnofrizijskih ovaca. Najsiromašniji prosječni kemijski sastav mlijeka, bez obzira na pasminu, utvrđen je ovaca (tipova vimena) s najvećom prosječnom proizvodnjom mlijeka.
In recent years there has been an increasing trend in research of sheep and goat udder morphology, not only from the view of its suitability for machine milking, but also in terms of milk yield and ...mammary gland health. More precisely, herds consisting of high-yielding sheep and goats as a result of long-term and one-sided selection to increase milk yield, have been characterised by distortion of the udder morphology caused by increasing the pressure of udder weight on its suspensory system. Along with the deteriorated milking traits, which is negatively reflected on the udder health, some udder morphology traits are often emphasized as factor of production longevity of dairy sheep and goats. Since the intention of farmers and breeders nowadays is to increase the milk yield of sheep and goats while maintaining desirable udder morphology and udder health, the aim of this paper is to give a detailed overview of the current knowledge about the relationship of morphological udder traits with milk yield, and the health of the mammary gland of sheep and goats. External measures of udder size (circumference, width and depth of the udder) are strongly correlated with milk production in sheep and goats. The morphological udder traits determining its suitability for machine milking (such as teat position and teat angle, udder depth, teat size, cistern height) are related to the mammary gland health in sheep and goats. Thus, the incidence of mastitis is noticeably higher in the udders of unsuitable shape for machine milking (deep and hung udders, unfavourable position of teats, etc.). Consequently, the morphological udder traits that affect the milkability of sheep and goats are indirectly related to milk yield.
Posljednjih godina povećan je interes za istraživanjem morfologije ovčjeg i kozjeg vimena, ne samo sa stanovišta njegove prikladnosti strojnoj mužnji, već i u pogledu proizvodnje mlijeka i zdravlja mliječne žlijezde. Naime, u stadima visokomliječnih ovaca i koza kao rezultat dugotrajne i jednostrane selekcije na povećanje mliječnosti sve je zamjetnije narušavanje morfologije vimena prvenstveno zbog sve većeg pritiska mase vimena na njegov suspenzorni sustav ligamenata. Navedeno se, uz narušene muzne odlike, negativno odražava na zdravlje vimena, tako da se pojedine morfološke odlike vimena sve češće navode kao čimbenik proizvodne dugovječnosti mliječnih koza. Budući da je namjera uzgajivača (i selekcionara) povećanje mliječnosti ovaca i koza uz zadržavanje poželjne morfologije i zdravlja vimena, cilj je ovog rada je detaljno prikazati dosadašnje spoznaja o povezanosti pojedinih morfoloških odlika vimena s mliječnošću i zdravljem mliječne žlijezde ovaca i koza. Mjere veličine vimena (opseg, širina i dubina vimena) su snažno povezane sa proizvodnjom mlijeka ovaca i koza. Morfološke odlike koje određuju prikladnost vimena strojnoj mužnju (kao što su položaj i kut sisa, dubina vimena, veličina sisa i visina cisterne) su povezane sa zdravljem mliječne žlijezde ovaca i koza. Stoga je učestalost mastitisa zamjetno veća u vimena neprikladnog oblika za strojnu mužnju (duboka i obješena vimena s nepoželjnim položajem sisa, i dr.). Posljedično, morfološke odlike vimena koje imaju utjecaj na muznost ovaca i koza neizravno su povezane i s laktacijskom proizvodnjom mlijeka.
Dojenje je prirodan način hranjenja novorođenčeta jer mu pruža sve neophodne hranjive tvari potrebne za odgovarajući rast i razvoj. Također,
dojenje je osjetljivo razdoblje kada se stvara emocionalna ...i tjelesna veza između majke i djeteta, pružajući djetetu osjećaj sigurnosti, opuštenosti
i nježnosti. U skladu s navedenim, posvećenost institucija i raznih udruga za podizanje društvene i zdravstvene svijesti te promicanje važnosti
dojenja neprestano rastu. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje isključivo dojenje tijekom prvih šest mjeseci djetetovog života,
što djetetu pruža brojne kratkoročne i dugoročne koristi. Kada se govori o koristima dojenja, naglasak se stavlja prvenstveno na dobrobit djeteta,
dok bi potrebe dojilja trebale biti od jednake važnosti. Razdoblje laktacije i dojenja zahtijeva veći majčin energijski unos u usporedbi s razdobljem
posljednjeg tromjesečja trudnoće kako bi se zadovoljile sve potrebe majke i djeteta za mikro- i makronutrijentima. Količina i sastav mlijeka, odnosno
kvaliteta prehrane dojenčeta, dijelom ovisi o kvaliteti majčine prehrane, a dijelom o majčinim tjelesnim zalihama iz kojih se nadoknađuju hranjive
tvari u slučaju nedovoljnog prehrambenog unosa. Kako bi se izbjegli negativni učinci laktacije i dojenja na prehrambeni i zdravstveni status majke u
nadolazećim životnim razdobljima, presudno je posvetiti posebnu pozornost raznovrsnoj, uravnoteženoj i energijski zadovoljavajućoj prehrani. Iako
je primarni cilj postići preporučeni unos svih esencijalnih hranjivih sastojaka prehranom, u slučajevima neuravnotežene prehrane, zdravstvenih
problema ili prakticiranja restriktivne dijete, potrebna je primjena dodataka prehrani. Zbog povećanih bioloških potreba i utvrđenih deficita, u
dodacima prehrani za trudnice često se mogu naći željezo, kalcij, cink, jod, folat te vitamini B12, C i D.
Cilj istraživanja bio je utvrditi promjene i povezanost fizikalno-kemijskih pokazatelja, broja somatskih stanica (BSS) i kvalitete gruša tijekom laktacije ovaca Lacaune pasmine. Istraživanje je ...provedeno na osamnaest ovaca druge laktacije na ekološkoj farmi u Valaškoj Bistrici (Republika Češka). Utvrđeno je da je stadij laktacije statistički značajno utjecao na gotovo sve istraživane pokazatelje osim na pH, titracijsku kiselost, BSS i kvalitetu gruša. Sadržaj suhe tvari, masti, ukupnih proteina, kazeina, Ca i P se povećavao, a dnevna količina mlijeka i sadržaj laktoze su se smanjivali s trajanjem laktacije. Stadij laktacije imao je značajan utjecaj na vrijeme koagulacije koje se povećavalo s trajanjem laktacije. Produženje vremena koagulacije bilo je pozitivno povezano sa sadržajem suhe tvari, kazeina i Ca. Za razliku od tog, stadij laktacije nije značajno utjecao na kvalitetu gruša, kao što nisu ni utvrđene značajne korelacije između kvalitete gruša i ostalih pokazatelja, osim za vrijeme koagulacije (r=0,40). Može se zaključiti da su ovce Lacaune pasmine imale zadovoljavajuću proizvodnju mlijeka te fizikalnokemijske i tehnološke pokazatelje mlijeka usprkos ekstenzivnoj ishrani.
Cilj rada bio je utvrditi mliječne i reprodukcijske odlike srnaste koze (njemačke šarene plemenite koze) uzgajane na Dugom otoku, u poluintenzivnim proizvodnim uvjetima. Istraživanjem su obuhvaćene ...63 čistokrvne, mliječne koze tijekom triju uzastopnih laktacija (od 2008. do 2010. godine). Sva su grla pripadala istom stadu te su držana u jednakim uvjetima smještaja, njege i hranidbe. Tijekom razdoblja mužnje (od odbića jaradi u dobi od 45±5 dana do zasušenja) provedene su redovite mjesečne kontrole mliječnosti (AT metoda). Tijekom prosječnog trajanja laktacije od 249,5 dana srnaste su koze proizvele 646,7 kg mlijeka, s prosječnim udjelom mliječne masti 3,41 % i 3,10 % bjelančevina. Utvrđene su značajne razlike u prosječnoj dnevnoj i laktacijskoj proizvodnji mlijeka i udjelu masti u mlijeku između godina istraživanja. Istodobno, najniža mliječnost srnastih koza utvrđena je 2009. godine u kojoj je ukupna količina oborina bila najmanja. Utvrđeno je progresivno povećanje (P<0,001) prosječne laktacijske proizvodnje mlijeka od prve (375,71 kg) do četvrte laktacije (786,55 kg), a sličan je trend utvrđen i za proizvedenu količinu mliječne masti i bjelančevina u razdoblju mužnje. Prosječna veličina legla srnaste koze bila je 1,85 jaradi, pri čemu su koze s dvoje i više jaradi u leglu proizvele više (P>0,05) mlijeka, mliječne masti i bjelančevina nego one s jednim jaretom. Porodna masa srnaste jaradi (prosječno 3,77 kg) bila je u pozitivnoj korelaciji (P<0,01) s ukupnom količinom proizvedenoga mlijeka te količinom mliječne masti i bjelančevina i, očekivano, u negativnoj korelaciji s veličinom legla (P<0,001).
Rast i razvoj mliječne žlijezde počinje u prenatalnom razdoblju. Izrazito brz razvoj mliječne žlijezde možemo uočiti u pubertetu i gravidnosti. Endokrini sustav koordinira razvoj mliječne žlijezde s ...reproduktivnim sustavom i potrebom potomaka za mlijekom. Razvoj mliječne žlijezde do početka stvaranja mlijeka naziva se mamogeneza. Za mamogenezu iznimno su važni hormon rasta, čimbenik rasta 1 sličan inzulinu, glukokortikoidi, hormoni štitne žlijezde i spolni hormoni. Tijekom gravidnosti za rast i razvoj mliječne žlijezde potrebni su progesteron, estrogen, prolaktin, hormon rasta, placentalni laktogen, inzulin i kortikosteroidi. Početak proizvodnje mlijeka naziva se laktogenezom. Prvi sekret koji alveolarne stanice mliječne žlijezde proizvedu naziva se kolostrumom. Održavanje proizvodnje mlijeka naziva se galaktopoezom, pri čemu su broj sekretornih epitelnih stanica i proizvodnja mlijeka u korelaciji. Laktogenezu primarno kontrolira prolaktin, a otpuštanje mlijeka oksitocin. Prolaktin ima brojne funkcije i luči se iz prednjeg režnja hipofize. Ključan je za ekspresiju gena za sintezu bjelančevina mlijeka. Oksitocin je bitan za kontrakciju mioepitelnih stanica na površini alveola i duž kanalića mliječne žlijezde. Ostali hormoni koji su bitni za laktaciju jesu kortizol, progesteron, hormon rasta i estrogeni. Glavni dio organskih sastojaka mlijeka sintetizira se samo u epitelnim stanicama mliječne žlijezde. Četiri su glavne komponente u mlijeku: bjelančevine, masti, laktoza i minerali. Ako se vime ne prazni do kraja, proizvodnja mlijeka smanjuje se jer alveole i sekretorno tkivo involuiraju.
Cilj istraživanja bio je utvrditi korelacije između kemijskog sastava mlijeka i pojedinih pokazatelja funkcije jetre u krvi ovaca tijekom laktacije. Istraživanje je provedeno na uzorcima mlijeka i ...krvi travničke pramenke (n = 99). Uzorci su prikupljeni na području zapadne Slavonije (Hrvatska) od ovaca u laktaciji koje su pasle na prirodnim pašnjacima. Određen je kemijski sastav ovčjeg mlijeka te pojedini biokemijski pokazatelji funkcije jetre u serumu. Utvrđena je pozitivna korelacija između ALB : TGC, ALB : ALT, GUK : GGT, CHOL : ALT te AST : GGT kao i negativna korelacija između GUK : ALB, GUK : TGC, GUK : ALT, ALB : GGT i ALT : GGT. Također je utvrđena pozitivna korelacija između pokazatelja statusa krvi i sastava mlijeka, točnije između ALB : protein (r = 0,243), ALB : DMNF (r = 0,309) te ALB : SCC (r = 0,249). Negativna korelacija utvrđena je između TGC : MY (r = -0,264), ALT : protein (r = -0,258), laktoza : TGC (r = -0,274) i ALT : DMNF (r = -0,234). Povezanost između kemijskog sastava mlijeka i količine mlijeka te pokazatelja statusa krvi ovaca, kao i njihove međusobne povezanosti ukazuju na opravdanost analize pokazatelja statusa jetre. Na taj se način mogu kvalitetnije pratiti metabolički procesi koji se odvijaju u jetri što je važno u pogledu sprječavanja mogućih grešaka u hranidbi i velikih gubitaka u proizvodnji uz istodobno očuvanje zdravlja ovaca u laktaciji.
Cilj je ovoga rada utvrditi hematološke i biokemijske pokazatelje u krvi 30 lakon ovaca tijekom različitih stadija laktacije (rani: 60., srednji: 120. i kasni: 180. dan). Ovce su bile prosječne dobi ...4 godine u 3. laktaciji. U punoj krvi su utvrđeni hematološki pokazatelji (broj leukocita: (WBC), eritrocita (RBC), hemoglobin (HGB), hematokrit (HCT), prosječni volumen eritrocita (MCV), prosječni hemoglobin u eritrocitu (MCH), prosječna koncentracija hemoglobina u eritrocitu (MCHC) i trombociti (PLT), a iz krvnih razmaza i diferencijalna krvna slika. Od biokemijskih pokazatelja u serumu utvrđeni su: koncentracije minerala (Ca, P-anorganski, Mg i Fe), ukupnih protein (TP), albumin (ALB), globulina (GLOB), uree, glukoze (GUK), kolesterola (CHOL), HDL-kolesterola (HDL), LDL-kolesterola (LDL), triglicerida (TGC), beta-hidroksibutirata (BHB) i neesterificiranih masnih kiseline (NEFA) te aktivnost enzima (aspartat aminotransferaze (AST), alanin aminotransferazee (ALT), alkalne fosfataze (ALP), γ-glutamil transferaze (GGT), kreatin kinaze (CK), glutation peroksidaze (GPx) i superoksid dismutaze (SOD). Utvrđeno je značajno povećanje WBC, RBC, HGB, HCT, Fe, urea, TP, ALB, CHOL, HDL, LDL, BHB, AST, GGT i ALT kao i smanjenje limfocita, Mg, GUK i SOD u krvi kako je laktacija odmicala. Utvrđene promjene u hematološkim i biokemijskim pokazateljima u krvi lakon ovaca tijekom laktacije ukazuju na kvalitetan obrok kojim su hranjene ovce, ali i potrebu uključivanja pasmine/genotipa osobito mliječnoga predznaka u buduće sheme izrade referentnih vrijednosti za navedene pokazatelje u ovaca.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj dodatka selena (organskog, anorganskog) u obrocima kasno gravidnih ovaca i ovaca u laktaciji na pokazatelje acidobazne ravnoteže. Istraživanje je ...provedeno na 30 gravidnih ovaca Merinolandschaf pasmine. Ovce su podijeljene u tri skupine po 10 životinja. Istraživanje je počelo u jesen, odabirom kasno gravidnih ovaca (90. dan gravidnosti) s jednim janjetom i nastavljeno tijekom proljeća sljedeće godine s istim ovcama nakon janjenja u laktaciji. Krmna smjesa kontrolne skupine ovaca (skupina I) bila je bez dodatka selena, krmna smjesa druge skupine ovaca (skupina II) bila je obogaćena dodatkom 0,3 mg/kg organskog selena, a krmna smjesa treće skupine ovaca (skupina III) bila je obogaćena dodatkom 0,3 mg/kg anorganskog selena. U krvi visoko gravidnih ovaca i ovaca u laktaciji utvrđeni su sljedeći pokazatelji: pH, plinovi (pCO2, pO2), elektroliti (Ca, Na+, K+, Cl- i HCO3-), te izračunata z - vrijednost, BEfw, BECl -, BEalb, anionski procijep (AG) i jaka ionska razlika (SID). Većina pokazatelja acidobazne ravnoteže u sve tri skupine bila je unutar referentnih vrijednosti, a dodatak selena, posebno anorganskog oblika u obrocima ovaca pomaknuo je njihove vrijednosti prema referentnim i izbjegao acido-baznu neravnotežu i povezane poremećaje, koji mogu uzrokovati smanjenu produktivnost i ekonomske rezultate. Utvrđeni pokazatelji acido bazne ravnoteže znak su odgovarajuće hranidbe ovaca i njihove pravovremene i dobre prilagodbe u zahtjevnim reprodukcijskim stanjima.
PDF
