U izradi (dvojezičnih) rječnika, kao i pri prevođenju, razgraničavanje značenja predstavlja standardni postupak koji je ponekad nužan iz tvorbenih, ali češće iz morfosintaktičkih razloga, ovisno o ...polaznom jeziku. Uvodni dio rada daje kratku usporedbu dvaju jezika, hrvatskoga i engleskoga, raspravljajući o leksikografskim postupcima u izradi rječnika sve do odlučivanja na temelju pravila leksikografske odluke. U drugom poglavlju razmatraju se posebnosti dvojezičnih rječnika i metodologija razrade natuknice u rječnički članak, u dvama nesrodnim jezicima kao što su hrvatski i engleski, dajući prednost korištenju relevantnih kontekstualnih izvora (poput tekstova i korpusa). Treće se poglavlje bavi natuknicama s hrvatskim kao polaznim jezikom i obuhvaća razgraničavanje pridjeva s nastavcima -iv, -jiv i -ljiv (npr. jestiv, jediv i jedljiv); razdvojbu pridjeva srednjega roda i priloga (npr. kazneno pravo, kazneno goniti); glagolskih pridjeva, glagolskih priloga i glagolskih imenica (npr. umirući); glagolskih pridjeva trpnih i pridjeva (npr. rođen i rođeni); prijedloga i priloga (npr. poslije); priložnih i prijedložnih sintagami (npr. nàgore, nȁgorē i na gore). U nastavku se razmatraju slučajevi polisemije (npr. zemlja), homofonije (npr. sûd), homonimije (npr. prȁvo, srednji rod pridjeva i prilog), označivanja radnje za razliku od dokumenta i na kraju primjeri lažnih parova. Specifičnosti engleskoga jezika odražavaju se kroz njegove brojne varijetete (prvenstveno BrE i AmE) i obrađuju se u četvrtom poglavlju. Posebno se, s obzirom na varijetet, navode razlike u pravopisu (npr. dialogue i dialog) te razlike na leksičkoj razini (kroz primjere u pravnoj i prometnoj terminologiji). Razrađuje se višefunkcionalnost oblika u engleskom jeziku (npr. drive, glagol ili imenica), sintaktička i morfosintaktička uvjetovanost značenja (član, jednina/množina npr. end of a/the/0 day/s/), višerječni izrazi (npr. golden parachute – velika otpremnina), polisemija (npr. stock), homonimi, homografi i homofoni (npr. bank – obala; banka), sinonimija (npr. freedom i liberty), paronimija (npr. proscribe i prescribe), lažni parovi (npr. billion – milijarda), kulturološki otisci u jeziku (npr. Dear John letter) i glagoli koji izražavaju negativno značenje u engleskom jeziku (npr. ne znati/poznavati – ignore). Primjeri navedeni u radu uzeti su iz rječnika (Gačić, 2010. i 2019) i iz korpusa. Zaključcima u petom poglavlju naglašava se nužnost primjene opisanih postupaka razgraničenja i razdvojbe značenja u dvojezičnoj leksikografiji i u prevođenju, prvenstveno kroz tekstove, korpuse i kontrastivnu analizu.
Meaning delimitation as a standard procedure in writing, editing, and compiling (bilingual) dictionaries, as well as in translation, is language dependent. Sometimes it refers to the analysis of word formation, but more frequently requires a morphosyntactic analysis of the lexical unit. The introduction gives a short comparison of the two languages, Croatian and English, discussing lexicographic procedures necessary in preparing a bilingual dictionary up to applying a lexicographic decision rule. Chapter 2 discusses specificities of bilingual dictionaries and the methodology of writing dictionary entries, especially in the case of two unrelated languages such as Croatian and English, giving preference to the use of relevant resources such as contexts (especially corpora). Chapter 3 deals with headwords in the Croatian language that require disambiguation, even for native speakers. The examples discussed in separate subchapters are: Croatian adjectives ending in -iv, -jiv, or -ljiv (e.g. jestiv, jediv, and jedljiv); contextual delimitations of neuter gender adjectives and of adverbs (e.g. kazneno pravo, kazneno goniti); present participial adjectives, verbal adverbs and gerunds (e.g. umirući); past participial adjectives and adjectives (e.g. rođen and rođeni); adverbs and prepositions (e.g. poslije); and adverbials and prepositional phrases (e.g. nàgore, nȁgorē and na gore). Further on, cases of polysemy (e.g. zemlja), homophony (e.g. sûd), and homonymy (e.g. prȁvo as a neuter form of an adjective and as an adverb), ways of denoting actions vs. documents, and finally cases of false friends are reviewed. Specificities of the English language, characterised by numerous varieties (primarily BrE and AmE), are dealt with in Chapter 4. Some differences of orthographic nature (e.g. dialogue and dialog), as well as lexical ones (exemplified by legal and road/railway traffic terminology), are pointed out. In addition, the multifunctionality of word forms in English (e.g. drive, as a verb or a noun); syntactic and morphosyntactic features of meanings (articles, singular/plural, e.g. end of a/the/0 day/s/), multiword expressions (e.g. golden parachute), polysemy (e.g. stock), homonyms, homographs and homophones (e.g. bank as an institution or an edge of a watercourse), synonyms (e.g. freedom and liberty), paronyms (e.g. proscribe and prescribe), false friends (e.g. billion compared to Croatian bilijun), culture-based language imprints (e.g. Dear John letter), and verbs expressing negative meanings in English (e.g. ignore) are delineated. For the most part, examples given in the article are provided from dictionaries (Gačić, 2010 and 2019) and corpora. Chapter 5 closes the paper with some concluding remarks, emphasising the necessity of applying of the described procedures of delimitation and disambiguation of meanings in bilingual lexicography and in translation, mainly through texts, corpora, and contrastive analysis.
U radu se prikazuje pet mrežnih rječnika nastalih u svrhu opisa (glagolske) valentnosti u slavenskim jezicima. Uspoređuju se lingvistički i leksikografski opisi valentnosti te se ne razmatra njihova ...računalna osnova. četiri mrežna valencijska rječnika (ruski
FrameBank
, češki
VALLEX
, hrvatski
CROVALLEX
i poljski
Walenty
) detaljno se uspoređuju s
e-Glavom
, mrežnim valencijskim rječnikom hrvatskoga jezika koji se izrađuje u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. na kraju rada opisuju se slična i različita svojstva svih spomenutih rječnika. Rječnici se razlikuju odnosom prema svršenim i nesvršenim te povratnim glagolima, odnosom prema adjunktima (dodatcima), polaznom točkom u shvaćanju valentnosti (semantička ili sintaktička) te bilježenjem uže (obvezne, neobvezne dopune i dodatci) ili šire valentnosti (sintaktičke preoblike poput pasiva, recipročnosti ili bezličnosti).
The aim of the paper is to compare the representation of valency in five online valency dictionaries of Slavic languages (the Russian
FrameBank
, the Czech
VALLEX
, the Polish
Walenty
, and two online valency dictionaries of Croatian,
Crovallex
and
e-Glava
).
FrameBank
,
VALLEX
,
Walenty
, and
CROVALLEX
are compared in detail with
e-Glava
and at the end all five online resources are correlated. The five dictionaries are based on various linguistic traditions, but despite that, some parts of their description are similar due to common features of Slavic languages. due to rich case systems, the morphological description is indispensable in these valency dictionaries.
Članek prinaša predstavitev meril za opredelitev novejše leksike in dosedanjo terminološko rabo v slovenskem jezikoslovju. Ker je področje obravnave novejše leksike na Slovenskem razmeroma novo, so ...slovenske opredelitve in terminološke rabe neenotne in za novejšo leksiko zasledimo različne definicije in poimenovanja; najpogostejša so neologizem, novota, novejši leksem in novejša beseda za posamezno leksikalno enoto ter novejše besedje in novejša leksika za zbirko leksemov.
full article and abstract in Lithuanian; abstract in English
This paper analyzes two of the 17th century Latvian dictionaries – the Lettus by Georgius Mancelius and the dictionary manuscripts of ...Christopher Fürecker from the end of the 17th century. The task of the paper: based on the experience gained working with the Historical Dictionary of the Latvian Language, to try and determine how reliable the translations of the meanings found in the 17th century dictionaries are and to what extent can they be used for determining the meanings in the historical dictionary.
Examples included in the Historical Dictionary of the Latvian Language are divided into several groups depending on the following aspects: 1) Whether a word of the Latvian language or its German translation is or is not commonly used nowadays; 2) Whether the meaning of these words have or have not changed to the present day. Within each group, one or more examples are considered, including a possible explanation of the meaning of the word in the Historical Dictionary of the Latvian Language.
Based on the examples given, it was concluded that, despite some unequivocal mistakes of explanation of the meaning, in most cases, the explanations of the meanings of the words in the dictionary of G. Mancelius and the manuscripts of the dictionary of K. Fürecker are given correctly, as evidenced by the use of the corresponding words in the related texts. It is more difficult to judge in cases when one must rely solely on dictionaries, the German translations of words, because the German language has also changed significantly since the 17th century; the old Latvian dictionaries contain obsolete words specific to the Baltic German language. In such cases, the historical dictionaries of the German language, dialect dictionaries, as well as the dictionary of the Baltic-German language, are helpful in understanding the word meanings. Consequently, many translations that originally seem like mistakes of the authors of the 17th century dictionaries, however, turn out to be correct after a more in-depth study and a careful analysis of the linguistic circumstances of that respective period.
straipsnis ir santrauka lietuvių kalba; santrauka anglų kalba
Straipsnyje analizuojami du XVII a. žodynai – 1638 m. Georgo Mancelio Lettus ir Christopherio Füreckerio XVII a. pabaigos rankraštinis žodynas. Publikacijos tikslas – remiantis patirtimi, įgyta sudarant Latvių kalbos istorinį žodyną, nustatyti, kiek patikimi XVII a. žodynuose pateiktų reikšmių vertimai ir ar šiais vertimais galima remtis nurodant žodžių reikšmes istoriniame žodyne.
Žodynų, kuriais remiamasi Latvių kalbos istoriniame žodyne, pavyzdžius galima suskirstyti į keletą grupių, atsižvelgiant į tai: 1) ar latvių kalbos žodis ar jo vertimas į vokiečių kalbą yra / nėra vartojamas ir dabar, 2) ar šių žodžių reikšmės šiandien yra / nėra pakitusios. Apžvelgiami kiekvienos grupės vienas ar keli pavyzdžiai, nurodomas galimas žodžio reikšmės aiškinimas Latvių kalbos istoriniame žodyne.
Remiantis apžvelgtais pavyzdžiais, prieita prie išvados, kad, nepaisant atskirų aiškių vertimo klaidų, daugeliu atveju Mancelio žodyne bei Füreckerio žodyno rankraščiuose žodžių reikšmių aiškinimai pateikiami korektiškai. Tai patvirtina ir atitinkamų žodžių vartosena rišliuose tekstuose. Sunkumų kelia tie atvejai, kai įmanoma remtis tik žodynų medžiaga, juose esančiais vokiškais vertimais, nes vokiečių kalba nuo XVII a. taip pat yra iš esmės pakitusi. Taigi senuosiuose latvių kalbos žodynuose nurodytos reikšmės gali būti pasenusios. Be to, Baltijos vokiečių kalbai būdingi specifiški žodžiai. Tokiais atvejais, nustatant reikšmes, žinoma, padeda vokiečių kalbos istoriniai ir tarmių žodynai, Baltijos vokiečių kalbos žodynas. Tačiau ir juose tai, kas iš pradžių gali atrodyti kaip XVII a. žodynų autorių klaidos, atlikus nuodugnesnę analizę, galų gale išaiškinama kaip korektiški ir to meto kalbą atitinkantys vartosenos atvejai.
U latinskoj pjesmi Ilije Crijevića Super comoedia veteri et satyra, et nova, cum Plauti apologia nalazi se sveza stribiligo Illurica. Prikazuju se najvažniji doprinosi tumačenju te sveze u književnoj ...i općoj povijesti Dubrovnika između 1872. i 2007. Sveza je najčešće shvaćana kao izraz Crijevićeva stava prema upotrebi hrvatskog u Dubrovniku. Pritom je zanemarivana žanrovska pripadnost stihovanog uvodnog predavanja u kolegij o Plautu i okolnost da autor govori o odnosu triju jezika: latinskog, romanskog starodubrovačkog i hrvatskog. Većina interpretatora riječ stribiligo prevodila je netočno; pokazujemo da ta latinska riječ od antike do renesanse označava isključivo "solecizam", nepravilno izražavanje. Sastavljajući Super comoedia... Crijević se inspirirao kratkom pjesmom koju je 1488. spjevao Angelo Poliziano; ondje je Crijević mogao pročitati i riječ stribiligo u opreci prema "čistom maternjem govoru grada Rima". U dodatku donosimo Polizianovu pjesmu i dio Super comoedia... koji se odnosi na Plauta (56–175).
V članku je z zgledi iz rusko-slovenskih in slovensko-ruskih slovarjev obravnavan problem interpretacije izhodiščnega frazema, zlasti v primerih, kjer je ponudba na strani prevodnega ustreznika ...osiromašena in kjer je ta podan z eno samo besedo. Prikazana so pomenska razmerja med frazemom in besedo, utemeljena je neustreznost enobesednega prevoda.
Pragmatika i leksikografija Karlić, Virna; Bago, Petra
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
2020, Letnik:
46, Številka:
2
Journal Article, Web Resource
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se analiziraju leksikografski opisi deiktičkih izraza u suvremenim jednojezičnim rječnicima hrvatskoga jezika. Posebna pozornost posvećena je deikticima „na granici punoznačnosti” (Kordić ...2002) – skupini leksema čiji opis leksikografima predstavlja poseban izazov jer se njihovo puno značenje/referent uspostavlja tek u kontekstu realizacije konkretnoga iskaza. Rad je podijeljen u tri dijela. Uvodno poglavlje posvećeno je definiciji, obilježjima i vrstama deikse, dok se u središnjemu dijelu rada analiziraju primjeri rječničkih definicija osobnih (
ja
), društvenih (
ti/Vi
), mjesnih (
ovdje
), vremenskih (
sada
) i diskursnih (
sada
i
ovdje
) deiktika iz triju hrvatskih jednojezičnika (
Hrvatski jezični portal
,
Rječnik hrvatskoga jezika
Vladimira Anića te
Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika
skupine autora). U završnome se poglavlju iznose zaključci provedene analize te se ukazuje na prednosti primjene (korpusne) pragmatike u leksikografiji.
The paper deals with the problem of the lexicographic description of deictic expressions in contemporary monolingual dictionaries of the Croatian language. The term “deixis” refers to a group of language units that indicate elements of situational and/or discourse context in the utterance ̶such as participants, time, and place of the speech event (Lyons 1977). Deictic expressions belong to a group of lexemes that are especially challenging for lexicographers because their full meaning or referent is established or identified only within the specific speech event. For these reasons, the characteristics of deixis are a constant reminder of the fact that natural languages were primarily designed for use in face-to-face interaction, and that a language can only be analyzed to a certain extent without taking into account these facts (Levinson 1983). In this paper, we conduct an analysis of the definitions of meanings and descriptions of the functions of deictic expressions in Croatian lexicography based on selected representative examples of personal, temporal, spatial, discourse, and social deixis. We identify the shortcomings of the selected dictionaries and suggest possible solutions to the identified problems by applying the methods of corpus pragmatics.
PDF
