Cistične lezije gušterače su raznovrsna grupa lezija s vrlo širokom histološkom diferencijacijom, od benignih tvorevina do invazivnih malignih tumora. Predstavljaju klinički problem budući da je ...etiologija tih promjena vrlo raznolika, tijek bolesti često asimptomatski, a potencijalno su malignog karaktera. Tijekom godina broj pacijenata s dijagnosticiranim cističnim lezijama gušterače je značajno porastao prvenstveno zbog napretka radioloških tehnika i starenja populacije. Kompjutorizirana tomografija i magnetska rezonancija predstavljaju izvrsne slojevne slikovne metode za otkrivanje i karakterizaciju cističnih lezija te su predvodnice u dijagnostici i temelj odluke o terapijskom pristupu. U radu ćemo ukratko prikazati spektar najčešćih cističnih lezija gušterače i njihovu radiološku prezentaciju.
Cystic lesions of the pancreas are histologically diverse group of lesions, from benign to the invasive malignant lesions. Due to diverse etiology, sometimes asymptomatic course of the disease and potentially malignant character they represent significant clinical problem. With the development of radiological techniques and aging of population the number of diagnosed cystic lesion increases. Computed tomography and magnetic resonance imaging are excellent modalities for both initial detection and later characterization of cystic pancreatic lesions and they have leading role both in diagnostic and therapy planning. In this article we will present the spectre of most common cystics lesion of the pancreas and their radiologic presentation.
Cilj: Gigantocelularne lezije čeljusti (GCLJ) rijetko se mogu pojaviti u sklopu sindroma RAZopatije poput Noonanova sindroma ili neurofibromatoze I. Nedavno su centralni gigantocelularni granulomi ...(CGCG), najčešći među GCLJ-ovima, prepoznati kao benigne neoplazme koje karakteriziraju mutacije signalnih puteva Ras/MAPK. To daje racionalnu osnovu za razumijevanje GCLJ-a u sindromima RAZopatije kao sindromski nastaloga CGCG-a. Cilj ovoga preglednoga rada jest sažeti kliničko-patološke značajke sindromskoga CGCG-a i dati pregled kliničkih i kraniofacijalnih značajki sindroma u kojima se rijetko mogu pojaviti. Materijal i metode: Obavljena je elektronička pretraga u trima bazama podataka, a tražili su se GCLJ/CGCG-i u sindromima RAZopatije. Rezultati: U sklopu šest sindroma RAZopatije identificirano je 124 CGCG-a kod 56 pacijenata. Medijan dobi u dijagnozama sindromskoga CGCG-a bio je 11 godina, 69,6 % (39/56) pacijenata razvilo je dva ili više CGCG-a, a 58,9 % (33/56) imalo je bilateralne posteriorne mandibularne CGCG-e koji oponašaju kerubizam. Od 88 CGCG-a s praćenjem ponovilo se 22,4 % (13/58) izrezanih/reseciranih CGCG-a, a 46,7 % (14/30) praćenih pokazalo je kontinuirani rast. Zaključak: Sindromski CGCG obuhvaća nekoliko sindroma RAZopatije i može oponašati kerubizam ili se pojavljuje izolirano. Bitno je poznavati i druge kliničke nalaze sindroma RAZopatije jer je to ključno za odgovarajuću dijagnozu i zbrinjavanje pacijenata.
Odontogeni tumori su promjene koje čine malu i vrlo heterogenu skupinu lezija koje potječu uglavnom iz mezenhimalnih i/ili epitelnih odontogenih tkiva. Odontogeni tumori su lezije sličnih ...kliničko-patoloških karakteristika za koje dijagnoza mora biti pažljivo postavljena u svrhu pravilnog postavljanja plana terapije i prognoze. U tu svrhu potrebno je postojanje adekvatne klasifikacije odontogenih lezija. Da bi takve klasifikacije ušle u svakodnevnu kliničku praksu, važno je da su dostupne i lako shvatljive svim kliničarima. Klasifikacija donesena 2017. godine svakako je donijela puno više noviteta i izmjena nego najnovija WHO klasifikacija odontogenih lezija iz 2022., koja je na temelju opsežne literature i brojnih znanstvenih i stručnih radova unijela ponajviše neke nove molekularne i genetičke spoznaje.
Oralni lihen planus (OLP) je bolest nejasne etiologije ili patogeneze. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kategorizira se kao oralne lihenoidne lezije (OLL; prijelazni mukozitis ili lihenoidni ...mukozitis) u skupinu potencijalno zloćudnih bolesti. Dijagnosticiranje OLP-a je zahtjevno, jer se klinička i histopatološka obilježja često vide u OLP-u, OLL-u i/ili drugim bolestima sluznice s lihenoidnim značajkama. Nadalje, OLP ima dinamičnu narav. Konačno, rana i precizna dijagnoza može imati odlučnu ulogu i omogućiti pravodobno liječenje te time poboljšati bolesnikovu kvalitetu života. Ovaj pregled sažima današnja saznanja o OLP-u i OLL-u te raspravlja o izazovima kod postavljanja dijagnoze, a cilj je pružiti praktične smjernice za dijagnostiku ovih promjena za postdiplomante i liječnike oralne medicine.
Dugotrajna infekcija visokorizičnim tipovima humanog papiloma virusa (HPV-a) glavni je čimbenik nastajanja premalignih i malignih lezija vrata maternice. Učinkovita prevencija i kontrola bolesti ...zahtijeva poznavanje epidemioloških karakteristika populacije, provođenje metoda probira te otkrivanja bolesti u što ranijem stadiju odnosno predstadiju invazivne bolesti. Dijagnostičke metode koje se koriste u cilju probira uključuju citološke metode – PAPA test, mikrobiološka testiranja, HPV testiranje, HPV genotipizaciju i kolposkopiju. Korištenje novih dijagnostičkih testova zahtijeva preispitivanje uloge svih razina probira odnosno dijagnosticiranja. Usporedom smjernica različitih stručnih društava za probir i dijagnosticiranje premalignih i malignih lezija vrata maternice, kolposkopija je metoda koja određuje daljnji smjer. Cilj je ovog rada propitati važnost i ulogu kolposkopije u dijagnostici i praćenju premalignih i malignih promjena vrata maternice u sinergiji s drugim dijagnostičkim metodama.
Host response to antigen stimulation in chronic inflammatory periapical lesions is mainly controlled by the balance between proinflammatory and anti-inflammatory cytokines. The aim of this study was ...to determine the concentration of TGF-β
in the tissue homogenates of periapical lesions and to analyse its level in relation to the symptomatology of the patients and size of the lesions. Ninety three samples of chronic periapical lesions were obtained after extraction of teeth. Samples were divided according to the clinical symptoms as symptomatic and asymptomatic, and according to the size as large and small. The concentration of TGF-β
was analyzed using ELISA. The results showed increased production of TGF-β
in symptomatic lesions compared to asymptomatic, but the difference was not statistically significant. Statistically significant difference in TGF-β
concentrations was observed in large lesions compared to small (p<0,001). It seems that TGF-β
have a modulating effect on bone tissue resorption activity under the influence of proinflammatory cytokines and can be molecular prognostic marker of periapical lesion healing.
Balans između proinflamatornih i antiinflamatornih citokina u velikoj meri kontroliše odgovore domaćina na antigenu stimulaciju kod hroničnih inflamatornih periapeksnih lezija. Cilj istraživanja bio je da se odredi koncentracija TGF-β
u homogenatima tkiva periapeksnih lezija i da se rezultati uporede u odnosu na simptomatologiju pacijenata i veličinu lezije. Ispitivano je 93 uzorka hroničnih periapeksnih lezija dobijenih nakon ekstrakcije zuba. Uzorci lezija su podeljeni prema simptomatologiji pacijenata na simptomatske i asimptomatske, a prema veličini na velike i male. Koncentracija TGF-β
je ispitivana pomoću ELISA testa, a dobijene vrednosti su analizirane u odnosu na grupe. Rezultati su pokazali povećanu produkciju TGF-β
u simptomatskim lezijama u odnosu na asimptomatske, međutim, razlika nije bila statistički značajna. Statistički značajna razlika u koncentraciji TGF-β
uočena je u grupi velikih lezija u poređenju sa malim (p<0,001). Čini se da TGF-β
ima modulirajući efekat na aktivnost resorpcije koštanog tkiva pod uticajem proinflamatornih citokina i može se smatrati molekularnim prognostičkim markerom zarastanja periapeksnih lezija.
Cilj: Istražiti međusobnu povezanost i prognostički značaj HPV statusa (humani papiloma-virus), HPV 16 genotipa i citomorfologije kod pacijentica s citološkim nalazom abnormalnih stanica pločastog ...epitela vrata maternice graničnog i blagog stupnja. Materijali i metode: U studiju su uključene pacijentice s inicijalnim citološkim nalazom vrata maternice atipičnih skvamoznih stanica neodređenog značenja (ASCUS, N = 160) i skvamozne intraepitelne lezije niskog stupnja (LSIL, N = 155). Analizirane su citomorfološke osobine koilocitoze, parakeratoze i makrocitoze. Sve pacijentice testirane su pomoću grupnog visokorizičnog HPV DNA testa (hybrid capture 2), a za pozitivne nalaze određen je genotip HPV-a pomoću molekularne metode INNO-LiPA HPV Genotyping v2. Pacijentice su praćene prosječno 26 mjeseci pomoću citologije, kolposkopije i patohistologije te je zabilježena regresija, stagnacija ili progresija bolesti. Rezultati: Najzastupljeniji HPV genotip je HPV 16. Nađen je kod 27,9 % ASCUS-a (N = 29) i u 16,5 % LSIL-a (N = 16), a njegova učestalost značajno je veća kod žena mlađih od 30 godina (P < 0,001). Makrocitoza se češće nalazi kod HR HPV negativnog ASCUS-a i LSIL-a (P < 0,05). Koilocitoza i parakeratoza nisu pokazale značajne razlike u odnosu na HR HPV status. U grupi LSIL odsutnost koilocitoze znatno je češća kod HPV 16 genotipa u odnosu na HPV ne-16 genotip (P = 0,002). Parakeratoza se češće nađe u HPV ne-16 grupi, ali razlika je statistički značajna samo kod LSIL-a (P = 0,005). Nepovoljan ishod bolesti zabilježen je u 25,3 % slučajeva ASCUS-a i 13,8 % LSIL-a. Progresija bolesti statistički je značajno povezana uz HR HPV pozitivitet (P < 0,001) i prisutnost HPV 16 genotipa (P < 0,001). Prisutnost koilocitoze, parakeratoze i makrocitoze u grupama ASCUS i LSIL nije povezana s nepovoljnim ishodom bolesti. Zaključak: U citološkim nalazima ASCUS i LSIL HPV 16 najčešće je nađeni genotip, a povezan je s češćom odsutnošću koilocitoze i parakeratoze. Nepovoljan ishod bolesti značajno je češći kod HR HPV i HPV 16 pozitivnih slučajeva, dok citomorfološke osobine koilocitoze, parakeratoze i makrocitoze nisu povezane s nepovoljnim ishodom bolesti. Ovi rezultati mogu pridonijeti optimiziranju praćenja i obrade pacijentica s inicijalnim citološkim nalazima ASCUS i LSIL te utjecati na moguće modifikacije usvojenih kliničkih i citoloških smjernica za lezije vrata maternice.
Opisan je slučaj pacijentice s kliničkom slikom opsežnih oralnih lezija nakon što je počela s terapijom Lamotriginom. Kliničkom slikom dominirale su bilateralna facijalna oteklina i oteklina ...mentalnog prostora s aktivno secernirajućom ekstraoralnom fistulom u središnjem području brade. Doktori dentalne medicine trebali bi biti svjesni rizika povezanih s ovim lijekom te bi trebali uočiti rizičnu populaciju među pacijentima koji boluju od epilepsije, bipolarnog poremećaja i neuroloških poremećaja.
The pathophysiology of periapical lesions (PLs) is under control of pro-inflammatory and anti-inflammatory (mainly immunoregulatory) cytokines. We have recently established mesenchymal stem cells ...(MSCs) from PLs and showed their suppressive effects on the production of proinflammatory cytokines from PLs inflammatory cells (ICs). In this work we studied the production of interleukin (IL)-10, IL-27 and transforming growth factor (TGF)-β, by PL-ICs in direct or indirect contacts with PL-MSCs. PL-ICs, which were isolated from four different asymptomatic PLs, predominantly composed of lymphocytes, followed by neutrophil granulocytes, macrophages and plasma cells. PLMSCs, expressing typical MSC markers, were co-cultivated with PL-ICs at 1:10 ratio, either in direct contact or in a transwell-system, for 24 hours. The levels of cytokines in cell-culture supernatants were tested by ELISA. The results showed that PL-MSCs up-regulated the production of all three immunoregulatory cytokines by PL-ICs. PL-MSCs stimulated the production of IL-10 and IL-27 via soluble factors, whereas the up-regulation of TGF-β required direct cell-to-cell contacts. In conclusion, our results showed for the first time the involvement of PL-MSCs in restriction of inflammation in PLs by up-regulation of immunoregulatory cytokines.
Patofiziologija periapikalnih lezija (PLs) je pod kontrolom proinflamacijskih i antiinflamacijskih (uglavnom imunoregulacijskih) citokina. U našem ranijem radu uspostavili smo ćelijsku liniju mezenhimalnih matičnih ćelija (MSCs) iz PLs i pokazali njihov supresivni efekat na produkciju proinflamacijskih citokina od strane inflamacijskih ćelija iz periapekalnih lezija (PL-ICs). U ovom radu smo proučavali produkciju IL-10, IL-27 i transformišućeg faktora rasta (TGF)-β, od strane PL-ICs u direktnom ili indirektnom kontaktu sa PL-MSCs. Izolovane PL-ICs iz četiri različite asimptomatske PLs pretežno čine limfociti, zatim granulociti, makrofagi i plazma ćelije. PL-MSCs, za koje je pokazano da eksprimiraju tipične MSCs markere, kultivisane su sa PL-ICs u odnosu 1:10 u direktnoj ko-kulturi ili korišćenjem umetaka koji onemogućavaju direktan međućelijski kontakt u toku 24 časa. Nivo citokina u supernatantima ćelijskih kultura određivan je pomoću ELISA metode. Rezultati pokazuju da PL-MSCs povećavaju produkciju sva tri imunoregulatorna citokina od strane PL-ICs. PL-MSCs stimulišu produkciju IL-10 i IL-27 preko solubilnih faktora, dok je za povećanje TGF-β neophodan direktan ćelijski kontakt. U zaključku, naši rezultati pokazuju po prvi put da PL-MSCs imaju ulogu u ograničavanju inflamacije PLs povećanjem produkcije imunoregulacijskih citokina.
Elektrokemoterapija Gregor Serša; Maja Čemažar; Marko Snoj
Onkologija,
12/2008, Letnik:
12, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Terapevtska učinkovitost zdravljenj, ki delujejo na žilje tumorja, je sedaj splošno priznana. Odkrivajo se vedno nova zdravila in pristopi, ki ciljajo žilje tumorja, zato jih imenujemo žilno ciljano ...zdravljenje (vascular targeted therapies). Poznamo dve vrsti tega zdravljenja, in sicer antiangiogeno (anti-angiogenic therapies) in žilno razdiralno (vascular-disrupting therapies). Ločita se po fizioloških tarčah, primernosti za zdravljenje glede na obseg bolezni in režimu zdravljenja. Zadnja odkritja kažejo, da ima elektrokemoterapija poleg neposrednega citotoksičnega delovanja tudi žilno razdiralni učinek, ker na endotelne celice tumorskega žilja deluje citotoksično. Zaradi odmiranja teh celic prihaja do trajnih ustavitev pretoka krvi in do ishemičnega propada tumorskih celic v poškodovanih delih tumorja. Zaradi žilno razdiralnega učinka je elektrokemoterapija učinkovita tudi pri zdravljenju krvavečih tumorskih lezij, kar se kaže v takojšnji ustavitvi krvavitve in v poznejšem zmanjšanju tumorske lezije.
PDF
