Rak zunanjega spolovila je redka maligna ginekološka bolezen, ki v Sloveniji prizadene približno 57 žensk na leto. Zasevki v ingvinalno-femoralnih bezgavkah so najpomembnejši napovedni dejavnik pri ...lokalizirni in pri lokalno napredovali bolezni. V začetnem stadiju bolezni so le-ti prisotni pri 20–30 % bolnic. To pomeni, da 70–80 % žensk po kirurškem zdravljenju nima koristi od ingvinalno-femoralne limfadenektomije, ki je povezana z visoko stopnjo obolevnosti med in po operaciji (okužba in dehiscenca rane, limfedem spodnjega uda).
Biopsija varovalne bezgavke pri raku zunanjega spolovila je minimalno invaziven in varen poseg, ki ga je smiselno opraviti pri začetnem stadiju bolezni (FIGO stadij IB in II), pri katerem gre za enožariščni tumor, ki v premeru meri manj kot 4 cm, ni pa kliničnih/radioloških znakov za razsoj bolezni v ingvinalne bezgavke. S tem se zmanjša obolevnost med operacijo in po njej pri ženskah z začetnim stadijem raka zunanjega spolovila.
Izhodišče: Ocena razširjenosti raka endometrija pred operaciji s slikovnimi metodami ni zanesljiva. Od ocene je odvisno, ali naj kirurško zdravljenje vključuje pelvično limfadenektomijo ali ne. ...Biopsija varovalne bezgavke lahko varno nadomesti radikalno pelvično limfadenektomijo pri bolnicah z nizkim in zmernim tveganjem za ponovitev bolezni.Metode: Od januarja 2016 do junija 2017 je bilo na Ginekološki kliniki v Ljubljani v pregled začetnih kliničnih rezultatov ob uvedbi biopsije v varovalni bezgavki v rutinsko klinično prakso vključenih 35 bolnic. Beležili smo zanesljivost histološke in ultrazvočne ocene pred operacijo ter stopnjo uspešne kirurške detekcije v varovalni bezgavki s cervikalno aplikacijo zelenila indocianin. Vsa odstranjena tkiva so bila poslana na histološko preiskavo z barvanjem po metodi hematoksilin in eozin (H&E).Rezultati: Enostranska uspešnost kirurške detekcije varovalne bezgavke je bila 85,7 % (75–93 %), obojestranska pa 80,0 % (63–92 %). Varovalna bezgavka je bila histološko pozitivna v dveh primerih. Ultrazvočna ocena invazije v miometrij je imela občutljivost 100 % (15,8–100 %) in specifičnost 78,9 % (54,4–93,9 %), ultrazvočna ocena invazije v stromo materničnega vratu pa le 33 % (0,8–90,6 %) občutljivosti in 94,4 % (72,7–99,8 %) specifičnosti. Ocena histološke stopnje diferenciacije je bila po operaciji višja (angl. upgrading) v 5,7 %, nižja (angl. downgrading) pa v 8,6 %.Zaključek: Odstranjevanje varovalne bezgavke omogoča individualnejši pristop k zdravljenju bolnic z rakom endometrija in varnejšo opustitev pelvične limfadenektomije pri bolnicah z nizkim in zmernim tveganjem za ponovitev bolezni. Za dokončno umestitev v smernice zdravljenja bodo v našem prostoru potrebne dodatne izkušnje glede izbire bolnic, sledenja kakovosti kirurške obravnave in nujna uvedba res poadrobnega histološkega pregleda – t. i. ultrastaginga (angl. ultrastaging) odstranjene varovalne bezgavke.
V zadnjih letih je uspešna kemoterapija pri neseminomskih germinalnih tumorjih mod (NSGCT) zmanjšala pomen retroperitonealne limfadenektomije (RPLA). Kljub temu ima skoraj 30 % bolnikov po ...kemoterapiji še preostanek tumorja, kjer lahko v 60 % do 70 % histološko najdemo živo tumorsko tkivo. Merila, ki bi izključila potrebo po RPLA (zmanjšanje tumorja za več kot 90 %, negativni tumorski označevalci in preostanek tumorja manjši kot 2 cm), niso povsem zanesljiva, zato RPLA priporočajo tudi pri normalnih tumorskih označevalcih, če je preostanek tumorja večji kot 1 cm do 1,5 cm. Velikosti preostanka tumorja se je prilagodila tudi tehnika operacije, da bi tako zmanjšali pozne posledice operacije in izboljšali kakovost življenja bolnikov. Navadno naredimo enostransko ali enostransko razširjeno RPLA, le pri redkih bolnikih je možno narediti RPLA z ohranitvijo živcev. Pozna posledica operacije je predvsem retrogradna ejakulacija, vendar jo z enostransko RPLA lahko preprečimo pri 80 % bolnikov.
Rak prostate ostaje najčešći uzrok smrtnosti od karcinoma u mnogim zemljama svijeta. Bolesnici s agresivnijom bolešću izloženi su većem riziku od neuspjeha lokalnog liječenja i smrti. Liječenje ...visoko rizične lokalne bolesti najčešće uključuje radikalnu prostatektomiju, radioterapiju (EBRT ) s androgenom deprivacijskom terapijom (ADT ) ili EBRT plus brahiterapiju (BT) i ADT . Kirurško liječenje karcinoma prostate visokog rizika (HR PC) je u porastu zbog svojih prednosti koje
uključuju mogućnost izlječenja samo operacijom, točno određivanje stadija bolesti, uklanjanje dobroćudnog izvora PSA koji je čimbenik za određivanje buduće terapije, te mogućnost izbjegavanja toksičnosti dugotrajne primjene ADT-a. Čini se da je oligometastatska bolest posljednja barijera potencijalno izlječivog karcinoma prostate. Radikalna prostatektomija u oligometastatskom karcinomu prostate može značajno smanjiti rizik od lokalnih komplikacija, ali samo multimodalni pristup odabranoj skupini bolesnika može pružiti mogućnosti za potpuno uklanjanje tumora ili usporavanje njegovog napredovanja. Kirurško liječenje oligometastatske bolesti najčešće je usmjereno na limfogeno širenje s disekcijom zahvaćenih zdjeličnih limfnih čvorova, a rjeđe može biti usmjereno na udaljene metastaze. Potrebna su daljnja prospektivna, randomizirana istraživanja za definiranje uloge i vrijednosti terapije oligometastatskog karcinoma prostate.
Karcinom mokraćnog mjehura Gilja, Ivan
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
09/2015, Letnik:
24, Številka:
1 Urologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Procjena stadija bolesti ključna je u odabiru optimalnog načina liječenja. Kvaliteta transuretralne resekcije i patološka evaluacija reseciranog tkiva tumora temelji su procjene stadija bolesti. ...Ponovna transuretralna resekcija indicirana je kod nepotpune resekcije tumora te kod bolesnika s visokorizičnim nemišićnoinvazivnim rakom mjehura. Najnovija saznanja podupiru agresivan kirurški tretman invazivnog karcinoma mjehura. Stratifikacija rizika temelji se na nalazu patologa pri početnoj transuretralnoj resekciji. Bolesnici s bolesti ograničenom na organ i negativnim limfnim čvorovima imaju izvrsne izglede za dugoročno preživljavanje.
Karcinom prostate je jedan od značajnijih zdravstvenih problema muškaraca u razvijenom dijelu svijeta. U bolesnika s dijagnosticiranim karcinomom prostate neophodno je učiniti prijeoperacijsko ...stupnjevanje bolesti. Zahvaćenost limfnih čvorova se standardno određuje uz pomoć slikovnih metoda (CT i/ili/ MR) iako postoje i novije metode (PET/CT, PSMA PET/CT). U određenog broja bolesnika prilikom radikalne prostatektomije treba učiniti i zdjeličnu limfadenektomiju. Odluka o potrebi za zdjeličnom limfadenektomijom se donosi na osnovu svrstavanja bolesnika u umjerenu odnosno grupu visokoga rizika i ako je vjerojatnost za zahvaćenost limfnih čvorova povećana. Najčešće danas korišteni nomogrami za prijeoperacijsku procjenu zahvaćenosti limfnih čvorova su Briganti i MSKCC nomogram te Partinove tablice. Zdjelična limfadenektomija može obuhvaćati različite skupine limfnih čvorova ali se preporuča učiniti proširenu zdjeličnu limfadenektomiju.
U 1-20% bolesnika nalaze se pozitivni limfni čvorovi. Iako zdjelična limfadenektomija ima prvenstveno dijagnostički i prognostički značaj, u manjeg broja bolesnika s pozitivnim limfnim čvorovima može biti i definitivna terapijska metoda. U ostalih bolesnika s pozitivnim limfnim čvorovima adjuvantna terapija (radioterapija i androgen deprivacijska terapija) može biti od terapijskog značaja.
Zdjelična limfadenektomija u vrijeme radikalne prostatektomije (RP) trenutno je najpouzdaniji način otkrivanja metastaza u limfne čvorove u bolesnika s rakom prostate. Cilj našeg istraživanja bio je ...procijeniti nepovoljne kliničko-patološke značajke u bolesnika s izostavljenom limfadenektomijom tijekom radikalne prostatektomije temeljene na Briganteovom nomogramu. U 2011. godini, u našoj je ustanovi 200 bolesnika podvrgnuto radikalnoj prostatektomiji. Identificirali smo 53 bolesnika koji su ispunili Brigantijeve kriterije te su prema aktualnim smjernicama bili pošteđeni zdjelične limfadenektomije. Nepovoljnim kliničko-patološkim značajkama smatralo se bilježenje stadija T3 bolesti, pozitivni kirurški rubovi ili biokemijski relaps. Na patohistološkom (PH) nalazu biopsije Gleason zbroj 6 verificiran je u 34 pacijenta, a 19 je pacijenata imalo Gleason zbroj 7. Na konačnom PH nalazu nakon učinjene radikalne prostatektomije 49 bolesnika je imalo pT2 stadiji bolesti, a 4 su bolesnika imala pT3. Konačni Gleason zbroj nakon radikalne prostatektomije povećan je u 20 bolesnika na GS 7 (37%) i smanjen kod jednog bolesnika (2%). Nakon srednjeg praćenja od 49 (44-56) mjeseci, bilo je 12 (22,6%) bolesnika s biokemijskim relapsom (BR). Usporedba bolesnika s biopsijskim nalazom Gleason zbroja 6 (n = 34) i bolesnika s Gleason zbrojem7 (n = 19) nije pokazala značajnu razliku u odnosu na pozitivne kirurške rubove (p = 0,0738) i BR (p = 0,736) nakon 49 mjeseci praćenja. Stoga se zdjelična limfadenektomija prema aktualnim smjernicama može sigurno izostaviti u bolesnika s procijenjenim niskim rizikom koristeći Briganteov nomogram.
Cilj rada. Ispitati važnost histopatoloških čimbenika rizika i svrsishodnost načina liječenja u bolesnica s rakom endometrija u kirurškom – FIGO stadiju I. Metode. Retrospektivno je izdvojeno 219 ...bolesnica s rakom endometrija u kojih je učinjen sveobuhvatni staging (lavat negativan, limfne žlijezde negativne). Srednja dob bolesnica iznosila je 59 godina (SD 8, min. 39, maks. 75 godina). Vrijeme promatranja iznosilo je od 1 do 180 mjeseci, medijana 68 mjeseci. Analizirani su u odnosu na petogodišnje preživljenje sljedeći prognostički čimbenici: dob bolesnice, dubina invazije miometrija, histologija i diferenciranost tumora, vrsta histerektomije i primjena adjuvantne radioterapije. U 85 bolesnica učinjena je radikalna histerektomija, dok je njih 55 primilo adjuvantnu radioterapiju. Rezultati. Ukupno preživljenje promatrane skupine bolesnica iznosi 92,8%. Analizom svih prognostičkih parametara nije nađena značajnost u razlici preživljenja. Od 219 bolesnica njih 82 (37,4%) imale su kumulativne negativne prognostičke čimbenike, slabo diferencirani tumor ili neendometrioidni histološki nalaz ili invaziju miometrija preko polovice, a preživljenje između visoko rizične i nisko rizične skupine se bitno ne razlikuje (93,9% odnosno 91,2%). Primjena radikalne histerektomije uz adjuvantnu radioterapiju ne daje bolje rezultate preživljenja od radikalne histerektomije. Zaključak. Prema našoj retrospektivnoj analizi čimbenika rizika u bolesnica s rakom endometrija prvog FIGO stadija, analizirani čimbenici rizika nemaju prognostičko obilježje. Primjena radikalne histerektomije s ili bez adjuvantne radioterapije zdjelice ne pruža bolje rezultate u smislu preživljenja, i daljnju primjenu treba temeljito preispitati.
PDF
