Ovim se radom predlaže uporaba formalnoga modela na opisivanje i procjenjivanje prototipnosti poglavito jezičnoga znanja, primjenjiva na ini jezik. Predloženi se model izvodi iz formalnoga prikaza ...kognitivnoga prostora koncepata i kategorija s obzirom na koje se oni klasificiraju korištenjem načelima prototipne semantičke teorije kognitivne lingvistike i teorije neizrazitih skupova odnosno neizrazite logike. Tim se modelom uvode nove veličine za razinu reprezentativnosti koncepata iz različitih perspektiva, u prototipnoj i okomitoj međujezičnosti te kvantitativnu analizu i procjenu pogrješaka klasifikacije koncepata na različitim razinama jezične obrade, semantici, sintaksi, morfologiji i fonologiji. Model se najprije uvodi i opisuje na semantičkoj razini, a poslije se predlaže njegova prilagodba na druge razine jezične obrade --- sintaktičku, morfološku i fonološku. Pritom se ne iznose detalji o prilagodbi modela izloženoga na semantičkoj razini za svaku od navedenih razina, već se pruža uvid u neke tipove pogrješaka na različitim razinama koje je uporabom predloženoga modela moguće tipizirati i kvantificirati. Konačno, ostavlja se dosta prostora za dodatnu razradu i prilagodbu izložene teorije kako bi ju se primijenilo.
U radu se razmatraju teorijska i metodološka polazišta u opisu prijedloga s obzirom na organske i anorganske sustave – dijalekte i standardni jezik, i dalje u odnosu na konkretne ekavskočakavske ...govore, južnočakavske govore i hrvatski standardni jezik. Osnovna razlika u usporedbi prijedloga u dvama dijalektima i prijedloga u hrvatskome standardnom jeziku uspostavlja se prema kriteriju fonološke, distribucijske i značenjske razlikovnosti, i dodatno prema kriteriju odstupanja od norme standardnoga jezika u odnosu na dijalekte na primjeru pojedinih prijedloga.
U radu se raščlanjuje hrvatski prijevod Matejevoga evanđelja. Najprije se prikazuju opći odnosi među vrstama riječi i uspoređuju promjene kad su predmet raščlambe natuknice u odnosu na pojavnice. ...Potom se raščlanjuju imenice kako bi se na primjeru prilično jednostavnoga teksta pronašli odnosi unutar gramatičkih kategorija: roda, broja i padeža te sklonidbe. Očekuje se prevlast muškoga roda, posebno u pojavnicama, znatno manji udio srednjega roda, znatno više oblika jednine od množine te najveća čestoća nominativa, akuzativa pa genitiva. Podatci će se usporediti s dosadašnjim spoznajama kako bi se vidjelo je li odabrani tekst i po čemu poseban ili doista kao jedno od sinoptičkih evanđelja namijenjeno i slušanju predstavlja posve jednostavan tekst.
Danas postoji više različitih semantičkih pristupa opisu razumijevanja prirodnoga jezika,
od kojih svaki pruža vjerodostojan model nekoga određenoga vida toga složenoga procesa,
dok neke druge, često ...nimalo manje bitne, izostavlja. Primjerice, formalna semantika
iscrpno opisuje i formalizira predikaciju, referencijalnost i istinitost iskaza, prikazanih
propozicijama u okviru propozicijske logike, međutim, zanemaruje leksičko značenje. S
druge strane, kognitivna semantika pruža razvijene teoretske modele koji nude opis konceptualizacije
i kategorizacije pojmova, međutim, ne uključuje semantičke relacije te ne
omogućava opis istinitosti iskaza. Uvođenjem formalnih metoda kojima se implementiraju
načela teorije kognitivne lingvistike nastoji se premostiti takva oprečnost i stvoriti osnova
za interdisciplinaran pristup proučavanju jezičnih pojava, kakav lingvistika iziskuje. Ovaj
rad predlaže uvođenje kvantifikacijske metode u prototipnu semantiku uporabom formalizama
neizrazite logike. Predložen je i na vlastitim primjerima opisan model formalne
kvantifikacije prototipnosti koncepta i složene semantičke strukture.
Ergativnost je tipološko obilježje potvr|eno u brojnim jezicima. Cilj je ovog rada - prikazati
zemljopisnu raspoređenost jezika za koje se u literaturi daju informacije o ergativnosti; razvrstati
...jezike prema tipu iskazivanja ergativnih odnosa na morfološkoj, sintaktičkoj i semantič
koj razini; zatim, prateći arealnu raspoređenost tipova ergativne morfologije koji se očituju
u vidu razlika pri obilježavanju jezgrenih rečeničnih argumenata, te prateći arealnu raspoređ
enost različitih tipova rascjepa ergativnosti, odrediti granice mikroarea i makroarea ergativnih
jezika.
U članku se daje cjelovit pregled radova iz područja strojnog obilježavanja hrvatskih tekstova.
Pregled obuhvaća opojavničenje, segmentaciju na rečenice, lematizaciju, POS i MSD označ
avanje, ...prepoznavanje naziva i problematiku leksikona. Osim izloženih gotovih radova
za svaku cjelinu posebno, upućuje se na slične radove i dodatne izvore, te se daju ideje i
smjernice za buduće korake. U zaključku se ističe nužnost poštivanja međunarodnih standarda
za obilježavanje tekstova u razvoju jezičnih resursa i računalnojezikoslovnih alata za
hrvatski jezik.
U ovome se radu sustavno onomastički istražuje najstariji sloj toponima hrvatskoga
područja – imena zemljopisnih objekata nastala prije dolaska Slavena u 6./7. st. Korpus čini
više od tristo imena ...naselja, voda, otoka, gora i drugih zemljopisnih objekata (zaljeva, rtova)
koji su posvjedočeni u antici, u tekstualnim i epigrafskim vrelima nastalima prije 7. st.
Toponomastička obradba uključivala je pojedinačnu obradbu toponima na više razina. Svaki
je toponim obrađen filološki – provjerene su potvrde toponima u vrelima i opisane razlike u
zapisima, zemljopisno – barem približno opisan je zemljopisni smještaj toponima, povijesnoarheološki
– spomenuti su arheološki nalazi, opisan je povijesni razvoj naselja i povijesna
uloga drugih zemljopisnih objekata, te lingvistički – dosadašnje etimologije toponima kritički
su razmotrene i predložene neke nove, a kod toponima s kontinuitetom opisan je njihov
glasovni razvoj kao posuđenica (iz vulgarnolatinskog) u hrvatski. Toponomastičkom
obradbom dobiven je rječnik predslavenskih toponima. Nakon pojedinačne obradbe toponimi
su okupljeni u skupine i podskupine s obzirom na toponimske razrede (ojkonimi, hidronimi,
nesonimi, oronimi te ostali toponimi) i stratificirani u kronološko-jezične (pod)slojeve
(predindoeuropski, „ilirski“, keltski, grčki, rimski). Iz skupa predslavenskih toponima
posvjedočenih u antičkim vrelima izdvojeni su toponimi koji su očuvali imenski kontinuitet u
hrvatskome te su opisane njihove fonološke i morfološke prilagodbe od vulgarnolatinskoga
do hrvatskoga. Za toponime s kontinuitetom istaknute su i izvanjezične osobitosti kao uvjeti
očuvanja imenskoga kontinuiteta. Toponimi s očuvanim imenskim kontinuitetom svjedoče o
najranijim dodirima novodoseljenog slavenskog stanovništva sa starijim romanskim i oni su
najstariji hrvatski jezični spomenici.
The aim of this work is to give an up-to-date and methodical overview of the oldest
toponymic stratum on Croatian territory. This stratum consists of geographical names that
existed on Croatian territory before the arrival of Slavic tribes in 6th / 7th century. More than
300 proper names of places, bodies of water, islands, mountains and other geographical
objects which are attested in ancient sources, in text and inscriptions older than the 7th
century are studied for this purpose. The toponomastic dana is analyzed on several levels
which results in lexicon of the Croatian pre-Slavic toponyms. Each toponym has been
analyzed philologically – ancient sources have been reviewed to verify the attestations of the
toponyms and differences in attestations have been accounted for; geographically, historically
and archaeologically as well as linguistically – older etymologies of toponyms have been
reconsidered and some new ones have been adduced. For the toponyms with continuity in
Croatian as loanwords from (Vulgar) Latin into Croatian the phonological adaptations have
been stated as well. After the individual toponyms are analyzed in this way, the toponyms are
grouped according to their toponomastic category (oikonyms, hydronyms, nesonyms,
oronyms and other geographical names) and according to their chronological and linguistic
stratification (pre-Indo-European, „Illyric“, Celtic, Greek and Roman). Toponyms with
continuity in Croatian are seperately accounted for, linguistically and extra-linguistically:
their phonological and morphological adaptations from Vulgar-Latin to Croatian are
described and some of their extra-linguistic characteristics are singled out as conditions under
which the onomastic continuity is preserved. These toponyms with onomastic continuity bear
witness to the earliest contacts between Roman and Slavic peoples and are the oldest Croatian
linguistic monuments.
U ovome se radu sustavno onomastički istražuje najstariji sloj toponima hrvatskoga
područja – imena zemljopisnih objekata nastala prije dolaska Slavena u 6./7. st. Korpus čini
više od tristo imena naselja, voda, otoka, gora i drugih zemljopisnih objekata (zaljeva, rtova)
koji su posvjedočeni u antici, u tekstualnim i epigrafskim vrelima nastalima prije 7. st.
Toponomastička obradba uključivala je pojedinačnu obradbu toponima na više razina. Svaki
je toponim obrađen filološki – provjerene su potvrde toponima u vrelima i opisane razlike u
zapisima, zemljopisno – barem približno opisan je zemljopisni smještaj toponima, povijesnoarheološki
– spomenuti su arheološki nalazi, opisan je povijesni razvoj naselja i povijesna
uloga drugih zemljopisnih objekata, te lingvistički – dosadašnje etimologije toponima kritički
su razmotrene i predložene neke nove, a kod toponima s kontinuitetom opisan je njihov
glasovni razvoj kao posuđenica (iz vulgarnolatinskog) u hrvatski. Toponomastičkom
obradbom dobiven je rječnik predslavenskih toponima. Nakon pojedinačne obradbe toponimi
su okupljeni u skupine i podskupine s obzirom na toponimske razrede (ojkonimi, hidronimi,
nesonimi, oronimi te ostali toponimi) i stratificirani u kronološko-jezične (pod)slojeve
(predindoeuropski, „ilirski“, keltski, grčki, rimski). Iz skupa predslavenskih toponima
posvjedočenih u antičkim vrelima izdvojeni su toponimi koji su očuvali imenski kontinuitet u
hrvatskome te su opisane njihove fonološke i morfološke prilagodbe od vulgarnolatinskoga
do hrvatskoga. Za toponime s kontinuitetom istaknute su i izvanjezične osobitosti kao uvjeti
očuvanja imenskoga kontinuiteta. Toponimi s očuvanim imenskim kontinuitetom svjedoče o
najranijim dodirima novodoseljenog slavenskog stanovništva sa starijim romanskim i oni su
najstariji hrvatski jezični spomenici.
