Starting from the document by the Croatian Bishops' Conference »The Broadcast of Liturgical Celebrations«, the author presents Church documents and guidelines relating to radio and television ...broadcast coverage of liturgical celebrations. Theological postulates say that the liturgical celebration is indeed the realization of Christ's act of salvation in a particular community celebrating particular Eucharist.
Therefore, the direct participation in the liturgy greatly transcends the participation through television and radio. The community celebrates the mystery of Christ, and the television viewers and radio listeners only follow the way in which the community celebrates the mystery. While those who follow the liturgy over the media do not actively participate in that same liturgy, the Church still considers the radio and television broadcasts of liturgy useful. At the same time, the Church insists on the mystagogical approach to liturgy and directing.
U Kaptolskome arhivu Splitsko-makarske nadbiskupije pod kataloškim brojem 463 nalazi se kodeks od pergamene pisan goticom. Popis arhivskoga gradiva bilješkom o signaturi dokazuje da je rukopis ranije ...bio poznat i, tom logikom, trebao je biti u slijedu knjiga i fascikli na
određenomu mjestu, ali ga nije bilo. Kako to pri otkrićima obično biva,
sasvim slučajno je ponovno pronađen koncem 2017. godine. Ispočetka se držalo da se radi o potpuno nepoznatomu srednjovjekovnome kodeksu. U veljači 2018. utvrdilo se da je pronađeni rukopis upravo onaj koji je otprije bio arhiviran u Katalogu pod brojem 463. Do otkrića je došlo tako da su - zajedno s rukopisom koji sadrži životopis sv. Klementa pape, iz 16. stoljeća - uočeni neki stariji dijelovi. Ti dijelovi po stilu pisma i podlozi na kojoj je pisano nisu mogli pripadati u izvorni rukopis o životopisu sv. Klementa nego su puno stariji. Primarnom analizom utvrdilo se da je riječ o srednjovjekovnomu liturgijskome kodeksu. Kodeks je restauriran i čeka uvezivanje u tvrde korice. Nakon restauratorskih zahvata napravili smo liturgijsku i kodikološku analizu koja je pomogla ispravnom uređenju slijeda folija u kodeksu. Rezultate potonjih analiza donosimo kao doprinose u nastavku.
In the Capitol Archive of the Split-Makarska Archdiocese, under code number 463, there is a manuscript, a parchment codex written in Gothic script. The list of archival data, with a signature note, proves that the manuscript was previously known, and logically it should have been placed among the books and folders, but was not. As it usually happens with discoveries, the manuscript was found by chance, in late 2017. It was thought to be a completely unknown medieval codex. In February 2018,
it was determined that the manuscript is precisely the one that had been previously archived under code number 463. It was discovered together with the manuscript containing St. Clement's biography from the
16th century, and some older parts were noticed. These parts, considering their writing style and writing pad, could not belong to the
original St. Clement's biography manuscript; they are much older. The primary analysis revealed that it was a medieval liturgical codex. The codex is restored and is now waiting to be hardbound. After restoration,
liturgical and codicological analyses were carried out which contributed to the proper arrangement of the foil of the codex. The results of the latter analysis are provided below.
Članak prikazuje apostolsku postsinodalnu pobudnicu pape Benedikta XVI. Verbum Domini - Riječ Gospodnja koja je objavljena 11. studenoga 2010. godine i artikuliran je u četiri dijela. U prvom dijelu ...izložen je proces nastanka postsinodalne pobudnice Verbum Domini: od saziva i priprave XII. sinode biskupa (2006. - 2008.), preko zaključaka sinode (2008.), do same pobudnice pape Benedikta XVI. (2010.). Iako se može govoriti o kolektivnom autorstvu tog dokumenta, ipak su jasno prepoznatljiva obilježja individualnog autorstva pape Benedikta XVI. U drugom dijelu članka kratko su i faktografski opisani glavni dijelovi dokumenta, zatim teološko značenje naziva Verbum Domini i nabrojeno je sedam ciljeva pobudnice. Treći dio članka je najopsežniji i donosi selektivni prikaz najvažnijih tvrdnji dokumenta. Najviše prostora posvećeno je dijaloškoj naravi biblijske objave i hermeneutičkim smjernicama (prvi dio pobudnice) kao i liturgijsko-eklezijalnom kontekstu Riječi Božje (drugi dio pobudnice). U zaključnom vrjednovanju (četvrti dio članka) istaknuta je specifična teološka i hermeneutička perspektiva postsinodalne pobudnice kao i doprinos pobudnice liturgijsko-sakramentalnoj aktualizaciji i globalnoj, evangelizacijskoj inkulturaciji Riječi Božje.
Autor u članku donosi životopis hvarskog biskupa Jordana Zaninovića na temelju objavljene literature i dokumenata iz Biskupskog i Kaptolskog arhiva u Hvaru. Također se osvrće na biskupova politička ...shvaćanja analizirajući njegove pastirske poslanice i pjesnički opus u kontekstu tadašnjeg vremena te opisuje njegove stavove prema problemu staroslavenske liturgije.
Autor u ovom članku propituje proces nastanka liturgije časova, službene molitve Crkve koja
je bila osmišljena kao molitva kojom se posvećuje vrijeme. Nakon što je definirao terminološki
okvir ...pojmova »liturgija časova« i »vrijeme«, autor započinje istraživanje vraćajući se u razdoblje
apostolske zajednice u kojemu će, iščitavajući novozavjetne tekstove, zaključiti da je
molitva trebala sadržavati tri bitna obilježja: biti neprekidna, zajednička i biblijska. U postapostolskom
razdoblju, prateći ovu nit, pokazat će kako se je u kršćanskim zajednicama nametnula
molitva psalama kao povlaštena kršćanska molitva (naravno uz Gospodnju molitvu) koja je
odgovarala tim kriterijima. Tako iznosi na vidjelo da su kršćani već u 2. i 3. stoljeću razvili
molitvu u pet molitvenih trenutaka tijekom dana: Jutarnja i Večernja su bile stožerne molitve,
a k njima su se još pridodavale molitve Trećega, Šestoga i Devetoga časa. Po svemu sudeći,
u naznačeno vrijeme molili su se pojedini psalmi, no danas se ne može točno zaključiti koji.
Iz ovoga rada postaje razvidno da važan doprinos cijelom procesu nastanka liturgije časova daje
monaški pokret, pri čemu će najvažniju ulogu za zapadno kršćanstvo odigrati sveti Benedikt koji će
svojim Pravilom utisnuti poseban pečat kršćanskoj duhovnosti. Odgovarajući na izazove vremena,
on će molitvi monaha dati ciklički oblik, te će ritam od pet molitvenih trenutaka u danu podići na
sedam, to jest osam ako se uključi i noćno Bdjenje. Polazeći od činjenice da broj sedam označava
savršenstvo, ritam od sedam dnevnih molitvenih točki simbolički će označavati molitvu kao neprekinutu
aktivnost. A s obzirom na tjedni molitveni ciklus, Benedikt će odrediti da se unutar njega
izmoli svih 150 psalama Psaltira, čime će biti osigurana cjelovitost molitve. Prema njegovu Pravilu
molitva psalama, ili »Djelo Božje« kako ga on zove, nije samo ritmizirala monahov cijeli dan i tjedan,
već ga je ucjepljivala u povijest spasenja pretvarajući njegovo vrijeme u blaženu vječnost. Kao
sredstvo posvete vremena koje ima svoj neprekinuti tijek u dnevnim i tjednim ciklusima, molitva
časova je do kraja odgovarala evanđeoskim kriterijima koje je zadao Isus i apostolska zajednica, te
je razumljivo zašto je sve do danas prihvaćena u Crkvi kao službena molitva.
U radu se prikazuje odluka Zadarske sinode od 4. prosinca 1460. na kojoj je nadbiskup Mafej Vallaresso pokušao suzbiti upotrebu liturgije na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije
(lingua ...sclava). Sinodalni akti nisu danas sačuvani već je dostupan samo jedan dio sinodalnog kanona u dvije verzije. Originalnu verziju donosi Carlo F. Bianchi, dok je drugu, neznatno izmijenjenu, pribilježio Ivan Zanotti – Tanzlingher. Poslije interpretcije i konzultacije mjerodavnih vrela zaključuje se kako sinodalna odredba nije posve dokidala liturgijska slavlja na hrvatskom jeziku nego je samo na sinodi poduzet pothvat prostornog i vremenskog suzbijanja
»glagoljaške liturgije«. Zadarski su nadbiskupi pokušavali tijekom XVI. stoljeća suzbiti glagoljicu na teritoriju nadbiskupije, ali – kako to pokazuju dostupna vrela – nisu imali znatnijeg uspjeha.
The liturgical texts of the Church Slavonic sacramentaries (Kiev Leaflets, Vienna Leaflets, Sinai missal Sin. Slav. 5N and others) from the early stages of the Slavic liturgy (9th to 14th century) ...with its textological and euchological content mostly belong to the Roman rite. These texts are euchological texts with proper liturgical function: texts are written and arranged for the celebration of the Mass and they are preserved in the liturgical book called sacramentary.
The medieval Latin liturgical textological tradition is divided into two branches: Gelasian and Gregorian, which formed a unique textological tradition in parts of Northern Italy and Transalpine countries (from Aquileia to Salzburg) establishing a new textological tradition known as the »Gelasianized-Gregorian Sacramentary«, which was used in the mentioned parts of Central Europe.
Based on the research of the history of Old Church Slavonic liturgy and historical and comparative analysis of Latin and Church Slavonic texts, mostly conducted for the doctoral thesis entitled Historical and liturgical peculiarities of the early stages of the Slavonic liturgy, this study presents influences of Latin liturgical textological tradition from Central Europe on the oldest Church Slavonic translations of sacramentaries from 9th to 14th century and other liturgical texts, mainly euchological, which continued to exist in the Croatian Glagolitic tradition even after the liturgical reform at the end of the 13th century.
Liturgijski tekstovi crkvenoslavenskih sakramentara (Kijevski listići, Bečki listići, tzv. Sinajski misal – Sin. Slav. 5N i dr.) ranoga razdoblja crkvenoslavenske rimske liturgije (od 9. do 14. stoljeća) pripadaju po svojem tekstološkom i euhološkom sadržaju rimskomu obredu. Riječ je o euhološkim tekstovima koji imaju liturgijsku funkciju: priređeni su i napisani za slavlje euharistije (mise), a sačuvani su u liturgijskoj knjizi nazvanoj sakramentar, odnosno misal. Rimska tekstološka liturgijska tradicija na latinskom jeziku prisutna u srednjovjekovnim sakramentarima dijeli se na dvije grane: gelazijevsku i grgurovsku, koje su se u sjevernoj Italiji i prekoalpskim zemljama (od Akvileje do Salzburga) miješale stvarajući novu tekstološku tradiciju, tzv. gelazijevsko-grgurovske sakramentare koji su korišteni na tom području.
Ovaj rad donosi istraživanje povijesti crkvenoslavenske rimske liturgije te povijesno-komparativnu analizu latinskih tekstova rimskoga obreda iz dostupnih izvora latinskih sakramentara i starocrkvenoslavenskih Kijevskih listića te hrvatskih crkvenoslavenskih Bečkih listića, Splitskoga fragmenta misala i Vatikanskoga misala Illirico 4. Na temelju istraživanja prikazuje se utjecaj latinske rimske liturgijske tekstološke tradicije na rane prijevode sakramentarā s latinskoga na starocrkvenoslavenski jezik (od 9. do 14. stoljeća) te na tekstove koji su tradicijom prešli u hrvatsko glagoljaštvo nakon reforme liturgijskih knjiga koncem 13. stoljeća i stvaranja liturgijske knjige »misal po zakonu rimskoga dvora«. Istraživanje je pokazalo da su se u prijevodima s latinskoga jezika na starocrkvenoslavenski jezik prevoditelji služili tekstovima rimskih latinskih sakramentara, čuvajući u prijevodima concinnitas i sobrietas Romana, tj. teološki izričaj euholoških tekstova rimskoga obreda. Prema tomu, nedvojbeno se može zaključiti da su najstariji prijevodi starocrkvenoslavenskih euholoških tekstova kao predložak imali rimske latinske tekstove s područja akvilejske crkvene jurisdikcije, salzburške nadbiskupije i krajevnih crkava koje su bile u doticaju s moravskim i panonskim područjem, kao i s hrvatskim i dalmatinskim crkvenim područjem.
Franjevački se red brzo proširio zapadnim kršćanstvom
zahvaćajući duboku u duhovnost i pobožnost svoga vremena. Utemeljeni
na duhovnosti i pobožnosti sv. Franje Asiškog franjevci su
kroz stoljeća ...snažno utjecali na liturgiju i pučku pobožnost. Njihov
utjecaj očituje se u liturgiji, odnosno službenim molitvama Crkve
kao što su misa i časoslov (brevijar) te neliturgijskim praksama i
molitvama među koje se ubrajaju pobožnosti prema Isusu Kristu,
Blaženoj Djevici Mariji i svecima. Mnoge pobožnosti ili liturgijske
prakse današnjice imaju svoje početke u franjevačkom okruženju,
odnosno duhovnosti. Često su upravo franjevci kao propovjednici
i ispovjednici pridonijeli razvoju, poticanju i širenju određene
liturgijske prakse ili pobožnosti. Ovaj rad želi na temelju dostupnih
izvora prikazati najznačajnije tragove franjevačkog utjecaja
na liturgiju i pučku pobožnost. Kroz tri poglavlja ovoga rada daje
se uvid u temeljne odlike pobožnosti Franje Asiškog koji je utjecao
na duhovnu praksu svoga Reda, a koju su franjevci prenosili
u liturgiju i pučku pobožnost.
PDF
