Prispevek obravnava problematiko lokalnih vodnih virov na primeru Bele krajine - podeželske, kraške pokrajine v jugovzhodni Sloveniji. Na terenu smo inventarizirali 261 različnih vodnih virov, ...preučili njihovo nekdanjo in sedanjo rabo ter vlogo v življenju lokalnega prebivalstva in podali oceno njihove hidrogeološke občutljivosti ter hidroekološke ogroženosti. Z izgradnjo vodovoda so belokranjski vodni viri izgubili svoj tradicionalni vodooskrbni pomen, navezanost lokalnega prebivalstva nanje in vedenje o njih pa tone v pozabo. Kljub temu posamezne lokalne skupnosti v zadnjem času prepoznavajo njihovo naravno, kulturno in ekosistemsko vrednost, kar se zrcali v pobudah za ohranjanje, zaščito in obnovo posameznih vodnih virov. Večina belokranjskih vodnih virov je zaradi kraškega površja sicer zelo občutljivih za onesnaževanje, vendar pa je njihova dejanska hidroekološka ogroženost, ki izhaja iz človekovih dejavnosti v zaledju, razmeroma majhna.
The article examines issues of local water resources using Bela Krajina as an example - a rural, karst landscape in south-eastern Slovenia. In the field, we made an inventory of 261 different water ...resources, analysing their past and current use along with their role in the life of the local population and assessing their hydrogeological sensitivity and hydroecological threat they face. With the introduction of distributed water systems, water resources lost their traditional importance in terms of water supply, with local population’s reliance on and knowledge about them fading. Nevertheless, certain local communities have recently recognized their natural and cultural value, as well as their importance to ecosystems, which is reflected in initiatives for the preservation, protection and restoration of individual water resources. Most of Bela Krajina’s water resources are very sensitive to pollution due to the karst surface, however the actual hydroecological threat they face from human activities in their catchments is relatively low.
Prispevek obravnava problematiko lokalnih vodnih virov na primeru Bele krajine - podeželske, kraške pokrajine v jugovzhodni Sloveniji. Na terenu smo inventarizirali 261 različnih vodnih virov, preučili njihovo nekdanjo in sedanjo rabo ter vlogo v življenju lokalnega prebivalstva in podali oceno njihove hidrogeološke občutljivosti ter hidroekološke ogroženosti. Z izgradnjo vodovoda so belokranjski vodni viri izgubili svoj tradicionalni vodooskrbni pomen, navezanost lokalnega prebivalstva nanje in vedenje o njih pa tone v pozabo. Kljub temu posamezne lokalne skupnosti v zadnjem času prepoznavajo njihovo naravno, kulturno in ekosistemsko vrednost, kar se zrcali v pobudah za ohranjanje, zaščito in obnovo posameznih vodnih virov. Večina belokranjskih vodnih virov je zaradi kraškega površja sicer zelo občutljivih za onesnaževanje, vendar pa je njihova dejanska hidroekološka ogroženost, ki izhaja iz človekovih dejavnosti v zaledju, razmeroma majhna.
Povećano javno zanimanje za kulturni krajolik u primorskom je okolišu dovelo i do prvih konzervatorskih postupanja sa suhozidima, kojima su u članku najprije utvrđena terminološka razgraničenja. ...Kuriozitetno je da se ova krajobrazna strukturiranja mogu tretirati u različitim vidovima zaštite kulturne baštine – kroz zaštitu krajolika, objekata i vještina – te su u tom smislu njihove zaštite zanimljive i kao stručni ogledi i ustaljivanja praksi. Prostorno planiranje i investitorsko obvezivanje očuvanja kažuna na trasi kroz područje njihove najgušće zastupljenosti pružilo je primjer odmjeravanja sva tri pristupa, od „etnozone“ i preventivne zaštite kulturnoga krajolika, preko postupanja s individualiziranim građevinama do uvriježivanja prakticiranja umijeća potaknutoga tim postupanjem. Postupci zaštite, obnove i očuvanja uspoređeni su s drugima te vrste, sažeto analizirani i interpretirani u skladu s autoritativnim teoretičarima zaštite kulturne baštine. Ostvareni dosezi zaštite i očuvanja uspoređeni su s recentnim talijanskim primjerima. Članak završava prijedlozima unaprjeđenja društvene skrbi za ovaj vid kulturne baštine.
Autor u raspravi raščlanjuje dva kratka narativna teksta anonimnih
autora nastala sredinom 14. stoljeća u dvjema sličnim institucijama,
splitskome i zagrebačkom kaptolu. Tekstove definira kao ...primjere još
uvijek nerazvijene vještine „diskurzivne pismenosti“ te ih tretira ne kao
izravna vrela za poznavanje „povijesnih činjenica“, nego kao „prozor“
u misaoni svijet njihovih autora i njihova društvenoga okruženja. U tome
sklopu raščlanjuje okolnosti djelovanja dvaju kaptola, njihove odnose s
društvenim okruženjem i načine na koje su bili uklopljeni u život svojih
društvenih zajednica. Kroz raščlambu odabranih tekstova, oslonjenu i
na druge suvremene tekstove (kako one narativne tako i one u formi
službenih dokumenata), pokušava pokazati u kojoj su mjeri njihovi autori
pri pisanju svojih tekstova crpjeli nazore i shvaćanja iz sredina u kojima
su inače živjeli i djelovali. Raščlambompokazuje kako su okolnosti djelovanja kaptola (zagrebačkoga kao uporišta kraljevskoga autoriteta i ideologije koja se producirala u političkome središtu, kraljevskome dvoru, i
splitskoga kao institucije vezane uz oblikovanje autonomnoga političkog
organizma u južnim dijelovima Hrvatskoga Kraljevstva u posljednjim
desetljećima 13. i prvoj polovini 14. stoljeća) utjecale na oblikovanje informacija koje su autori ugradili u svoje kratke, ali u tome smislu izvanredno važne tekstove.
PDF
