Godine 2008. obilježit će se 70. obljetnica tiskanja u nas prvoga sveobuhvatnog prikaza
svjetske povijesti medicine jednog od najmarkantnijih hrvatskih liječnika prve polovice XX.
stoljeća. Naime, ...godine 1938. u Minervinu je izdanju izašla knjiga dr. Luje Thallera Od
vrača i čarobnjaka do modernog liječnika. Bio je to prvorazredan događaj ne samo za
medicinsku znanost, već i za opću kulturu Hrvatske, kao i cijelog ovoga podneblja. Dr. Luju
Thallera, liječnika specijalista interne medicine, metonimijski možemo držati povjesničarom
medicine. U njegovu cjelokupnom radu i pisanom opusu te dvije naoko tako različite discipline
predstavljaju gotovo neodvojivi sinkretizam. Dr. Thaller obilježio je epohu svojim
postignućem da povijest medicine od usputne, minorne i amaterske discipline u Hrvatskoj
digne do razine samostalne akademske discipline i dade joj dignitet ozbiljne znanstvene
struke, u svemu ravnopravne ostalim granama medicine.
Knjiga Od vrača i čarobnjaka do modernog liječnika sinteza je golemog znanja, kruna
Thallerove erudicije i, kako je u svom prikazu zgodno sažeo Vladimir Bazala, u tom je
djelu “zapravo sadržana povijest kulture čovječanstva gledana sa stanovišta medicine”.
Ta je knjiga ujedno i povijest čovjekova usuda, njegova suprotstavljanja prirodi, bolestima,
bolovima, starenju i smrti. Priča je to o brojnim velikanima medicine i njihovim otkrićima,
ljudskoj mudrosti, dobroti, milosrđu i požrtvovnosti. Ni danas to omašno djelo nije izgubilo
na svježini, vjerodostojnosti i dinamici upravo zato što je njegov autor svoje enciklopedijsko
obrazovanje i visoku teorijsku faktografiju izložio na literarno sugestivan način. Na više od
360 stranica znalački i duhovito utkane su međusobne veze između znanosti, umjetnosti,
politike, filozofije i religije pojedinih epoha ljudske povijesti. Iz poglavlja u poglavlje, počevši
od prethistorijskog doba do neslućenih otkrića i napretka medicinskih znanosti dvadesetoga
stoljeća, ulančava se impresivna povijesna storija o medicinskoj kulturi i znanosti. Knjiga je
bila prikladan i relevantan kompendij dotadašnjeg znanja iz povijesti medicine, no ujedno je
mogla poslužiti i kao prvi udžbenik iz predmeta koji se u to vrijeme još uvijek nije izborio kao
obvezan kolegij na studiju medicine u Hrvatskoj.
Bez ustezanja može se reći kako je Thaller upravo po širini koncepcije u obradbi povijesnomedicinskih
tema potpuno moderan autor. Zastupajući holističku paradigmu, nastojeći
prikazati brojnost i prepletenost kulturno-sociološko-filozofsko-religijskih čimbenika koji su
uvjetovali razvoj kulture i medicine, daje smjernice i utire put ostalim značajnim hrvatskim
istraživačima s područja povijesti medicine.
Kako bismo inkorporirali radove Ivana Krstitelja Lalangea (Jean Baptiste Lalangue, Joannis Baptistae Lalangue, 1743. – 1799.) u cjelinu hrvatskokajkavske književnojezične tradicije, istaknuli smo neke ...primjere prethodnih medicinskih tekstova u knjigama autora poput Jurja Muliha, no Lalangueova djela (Vrachtva ladanyszka, Kratek Navuk od Mestrie pupkorezne, Izpiszavanye vrachtvenih Vod Horvatzkoga y Szlavonszkoga Orszaga, Nachin Jabuke zemelyzke szaditi i Nagovorni Lizt) zasigurno su pionirske hrvatskokajkavske medicinske knjige. Lingvistička analiza dovela nas je do zaključka da su Lalangue i njegovi prevoditelji (Platušić, Klimpacher) rabili medicinsku terminologij u na način usustavljen u Belostenčevu odnosno Jambrešićevu rječniku. Među mnogim sljedbenicima Lalangueova nadahnuta stila, jedan od najvažnijih je Jakob Lovrenčić, i to u drugom dijelu svoje knjige Petricza Kerempuh iliti Chyni y sylenye chloveka prokshenoga (1834.). No, glavna točka u kontekstualizacij i Lalangueova diskursa svakako je usporedna analiza prvih stranica njegove knjige Vrachtva ladanyszka i pjesme Sectio anatomica iz Balada Petrice Kerempuha Miroslava Krleže. Ova usporedna analiza pokazuje da je Krleža bio snažno nadahnut Lalangueovim tekstom, što se u ovom radu dokazuje putem desetorih intertekstualnih signala, od kojih su mnogi i više nego bjelodani. Također, ova analiza je ujedno i (još jedna) naznaka da geneza Krležinih Balada i nadalje dijelom ostaje neistraženim područjem.
