U radu se analiziraju kulturni i medijski tragovi u poeziji Branka Čegeca. Istraženi su, opisani i protumačeni iz perspektive subjektne strukture u trima autorovim tekstovima triju pjesničkih zbirki ...objavljenih 80-ih godina 20. stoljeća – „Genesis (domovina): vazda i dovijeka“ iz Eros-Europa-Arafat, „Abcčćdđdžefghijklmnnjoprsštuvzž“ iz Zapadno-istočnoga spola i „Stanje stvari“ iz Melankoličnoga ljetopisa. Rad se oslanja na razlike između individualnoga i kolektivnoga pamćenja (J. Assmann) te dominantne i emergentne kulture (R. Williams), pri čemu tekst postaje poprištem njihove borbe. Tragovi kultura i medija najčešće se zamjećuju u motivskim slojevima, a njihovi su učinci vidljivi u otporima subjektnih struktura koje kritički rastvaraju prevladavajuće diskurse moći, ponajprije jezičnim i diskurzivnim igrama.
The article analyses cultural and media traces in Branko Čegec’s poetry. They are researched, described, and interpreted from the perspective of subject structure in the three texts from Čegec’s three poetry collections published in the 1980s – “Genesis (domovina): vazda i dovijeka” from Eros-Europa-Arafat, “Abcčćdđdžefghijklmnnjoprsštuvzž” from Zapadno-istočni spol, and “Stanje stvari” from Melankolični ljetopis. The article explores the differences between individual and collective memory (J. Assmann), and the dominant and emergent culture (R. Williams), whereby the text becomes the space in which they clash. Traces of cultures and media are most often observed among the motifs, and their effects are notably in the resistance of subject structures that critically undermine the prevailing discourses of power, primarily through linguistic and discursive games.
The article analyses cultural and media traces in Branko Čegec’s poetry. They are researched, described, and interpreted from the perspective of subject structure in the three texts from Čegec’s ...three poetry collections published in the 1980s – “Genesis (domovina): vazda i dovijeka” from Eros-Europa-Arafat, “Abcčćdđdžefghijklmnnjoprsštuvzž” from Zapadno-istočni spol, and “Stanje stvari” from Melankolični ljetopis. The article explores the differences between individual and collective memory (J. Assmann), and the dominant and emergent culture (R. Williams), whereby the text becomes the space in which they clash. Traces of cultures and media are most often observed among the motifs, and their effects are notably in the resistance of subject structures that critically undermine the prevailing discourses of power, primarily through linguistic and discursive games.
Kreativnost danas najčešće dovodimo u vezu s inovacijom, s velikim dostignućima ljudskog duha, vrijednim umjetničkim djelima iz prošlosti, nesputanošću i slobodom, usprkos tome što živimo u vremenu ...neslobode. Naime, i pored privida nesagledivih mogućnosti, suvremeni čovjek je slobodan djelovati isključivo u skladu s imperativima tržišta, koje predstavlja dominantnu paradigmu našeg vremena, te je i kreativnost najčešće u službi stjecanja profita. Ovakav paradoks uočljiv je i kada je riječ o medijskim svjetovima. Iako se raznovrsne prakse otpora umnogome oslanjaju na nove tehnologije i njima svojstvenu običajnost, postvarenom medijskom ambijentu odgovara društvo kontrole. Ovom ćemo prilikom zato ispitati mogućnosti kreativnog djelovanja, kao kritičkog i orijentiranog slobodi, a u okvirima aktualne medijske kulture.
For quality co-existence with the media, it is essential to possess knowledge and skills on how to use, analyse, critically assess and create media content (Aufderheide 1992), i.e. media literacy ...skills are required. In Croatia media education takes place primarily through the first language classes, i.e. through media culture, which is one of the components of the Croatian language subject in primary school from first to eighth grade. Although media culture has been present within the Croatian language subject for many years already, to this day, no research study on media literacy of children in primary schools has been conducted. In this research, media literacy testing was conducted among 1000 eight-grade students in Zagreb. The research has shown that students possess a medium level of media literacy, with the lowest results being recorded in the field of analysis and critical evaluation as well as in the field of creation of media content
Za potpunije razumijevanje osnovnih naglasaka današnjega teološko-pastoralnog promišljanja Crkve o medijima, potrebno je imati u vidu procese, odnosno kulturno-povijesni kontekst unutar kojega se ...Crkva s medijima susreće i o njima promišlja. Zato autor u prvom dijelu ukazuje na temeljne odrednice odnosa Crkve i medija kroz povijest prikazujući to kao hod od početnog nepovjerenja do poziva na dijalog. Nov način na koji Crkva, u duhu Drugoga Vatikanskog sabora, promatra vlastito poslanje te nov pogled na medije u kojima prepoznaje promotore nove kulture obilježit će promišljanje i pastoralno djelovanje Crkve posljednjih desetljeća. Snažan razvitak medija, novi načini komuniciranja te uloga koju su mediji poprimili u životu današnjeg društva i čovjeka izazov su za Crkvu, koja je pozvana na stalno praćenje svijeta medija i odgovarajuće pastoralno djelovanje. Posebne izazove autor vidi u nastajanju nove (medijske!) antropologije, zahtjevu stalnoga etičkoga promišljanja te suočavanja s novim modelima komuniciranja.
Smijeh je instinktivna aktivnost koja osim što olakšava društvenu komunikaciju, može oplemeniti i pedagoški sustav. Budući da su djeca po prirodi usmjerena vizualnoj percepciji, humor i empatija ...stripa pogodni su metodološki instrumentarij za usvajanje novih obrazovnih sadržaja. Strip Alan Ford objedinjuje realističke elemente sa socijalnom satirom i crnim humorom, a svoju popularnost i dugovječnost zahvaljuje kreativnosti svojih autora koji su samoironiju prihvatili kao moćno sredstvo slikovnog izričaja. Autor istražuje utjecaj humornoga diskursa na učinkovitost odgojno-obrazovnoga procesa te mogućnosti primjene Alan Forda u osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj nastavnoj praksi. U sklopu istraživanja ispitana je važnost humora kao jedne od poželjnih osobina nastavnika. Istraživanje je provedeno u 14 škola Primorsko-goranske županije, na uzorku od 354 učenika osmih razreda osnovnih i završnih razreda srednjih strukovnih škola i gimnazija. Iz analize distribucije rezultata može se zaključiti kako humor bitno utječe na učinkovitost poučavanja i na kvalitetu odnosa između nastavnika i učenika, dok metodika stripa u nastavi osigurava diskurs svakodnevnice.
Rad se bavi položajem filma u srednjoškolskoj nastavi te nastoji naglasiti važnost kontinuirane filmske edukacije. Na temelju nastavničke prakse nudi neke smjernice o provođenju nastave filmske ...umjetnosti u srednjoj školi.
U radu se razmatra dokumentarni film u nastavi medijske kulture pri čemu se posebno istražuje aspekt učeničkoga zanimanja za ovaj filmski rod. Ponajprije se definira pojam dokumentarnoga filma, ...ističu se njegova temeljna obilježja – drukčiji odnos prema stvarnosti, pitanje objektivnosti / istinitosti. Navode se vrste dokumentarnoga filma i prikazuje se kontekst dokumentarnoga filma u nastavi medijske kulture. Namjera je ovoga rada istražiti učeničko zanimanje za dokumentarni film, odnosno zanimanje za pojedinu vrstu dokumentarnoga filma. U istraživanju je primijenjen metodološki postupak anketnoga upitnika koji je obuhvatio sedam tvrdnja i dva pitanja. Anketiranje je provedeno na uzorku od 291 učenika petih, šestih, sedmih i osmih razreda dviju osječkih osnovnih škola. Rezultati su pokazali da ispitani učenici pokazuju zanimanje za dokumentarni film poglavito popularno-znanstveni i antropološki dokumentarni film. Međutim, rezultati su također pokazali i učeničko nerazumijevanje i nepoznavanje pojedinih vrsta dokumentarnoga filma, stoga se ovomu filmskom rodu treba posvetiti veća pozornost u nastavi medijske kulture te poticati učenike na veće zanimanje za ovaj filmski rod.
Svjesni utjecaja televizije kao još uvijek, za djecu, najuvjerljivijeg masovnog medija te nužnosti sustavnosti u razvijanju medijske kompetentnosti djeteta, u ovom radu istražujemo mogućnost uvođenja ...televizijskog programa kao na¬stavnog sredstva u obvezne osnovnoškolske nastavne predmete u povećanom obimu s ciljem stjecanja i razvoja osnovnoškolskih medijskih kompetencija. Iako činjenica da se djecu u hrvatskim školama od samog početka osposob¬ljava za razlikovanje, upotrebu i komunikaciju s masovnim medijima, rad pro¬blematizira ishode učenja koji nisu u skladu s tim te nedostatnost nastavnih sati namijenjenih sustavnom stjecanju medijskih kompetencija. Ciljevi istraži¬vanja bili su utvrditi: imaju li učenici šestog razreda temeljne televizijske me¬dijske kompetencije, stavove nastavnika o važnosti te teme, njenom uvođenju u obvezne premete te koliko je sadržaja na tu temu u njima trenutno zastupljeno. Podatke smo prikupili koristeći metodološke instrumente: test i intervju te po¬stupak analize sadržaja nastavnog plana i programa jedne tehnološki napre¬dne hrvatske osnovne škole, a obradili ih deskriptivnom statističkom metodom. Dobiveni rezultati potvrđuju prethodna istraživanja provedena u ovoj domeni komunikacijskih, ali i pedagoških znanosti: učenici nemaju razvijene temeljne medijske kompetencije koje se odnose na televiziju, koriste je uglavnom za za¬bavu, a televizijski programi koje prate neprimjereni njihovoj dobi. Nastav¬nici, svjesni važnosti sustavnog uvođenja sadržaja medijskog odgoja u osnov¬ne škole, spremni su unijeti promjene. Rad prvi put nudi konkretno i odmah primjenjivo rješenje, uvodeći male, financijski nezahtjevne, mjerljive i istog trena provedljive promjene.
Kulturu danas više nije moguće zamisliti bez medija i/ili novog fenomena tzv. „cyber“ kulture. Članak tematizira pitanja u kakvoj su vezi različiti mediji, kao što su televizija, film, internet s ...različitim kulturama, kako se mijenja svakodnevica pod utjecajem različitih oblika sofisticiranih medijskih komunikacija te kakvim kompetencijama moraju djeca i mladi, nastavnici, stručni suradnici i roditelji ovladati da bi se znali „nositi“ s novim izazovima u odgoju? U članku se iznosi novi aspekti u analizama relacija izmemđu medijske kulture i medijskog odgoja. Autorica analizama odnosa medijske kulture i medijskog odgoja objašnjava transformaciju homo communicans-a u homo sociusa. Medijska kultura se analizira u interakciji s razvojem medijske pedagogije. Ukazuje na bitnost etimiološke analize Bourdieovog shvaćanja filozofije simboličkih formi, kulturnih studija, Frankfurtske škole i Luhmannovog poimanja teorije komunikacije za razvoj medijske kulture u „cyber society“.
PDF
