This paper aims at investigating the differences regarding speech rate between the Croatian (L1) and the English language (L2). The selected tasks include descriptions of dynamic entities which ...require careful planning and a chronological sequence of speech acts in real time, as well as the description of static spatial arrangements and their relations. The speech tasks were first performed in the native language,
followed by the performance of the same tasks in the foreign language. A
significantly faster speech rate was hypothesized in the foreign language condition for each investigated speech task due to the unautomated nature of L2 speech production mechanisms. The
obtained results point to the conclusion that the speech rate is significantly slower in L2 in narrative tasks due to the conceptual complexity of the task. However, no significant differences in the speech rate were found between the two languages in the case of highly structured tasks with shorter duration, or in the case of repeated tasks.
Due to the fact that the tasks have already been performed in the native
language, the processing demands on the level of conceptualization decrease, freeing up the attentional resources, which, in turn, assist the formulation and articulation stage by reducing the processing pressure. Also, the fact that no significant differences were
found might be explained by the existence of strong associative links between L1 and L2, as well as by the occurrence of highly frequent words
which can be easily retrieved from the mental lexicon, especially if they have previously been activated in the native language. Introduction
of new topics, on the other hand, implies higher cognitive
demands in the conceptualization stage, resulting in a slower speech rate in both languages.
Cilj je ovog istraživanja uspoređivanje brzine govora između hrvatskoga (J1) i engleskoga (J2) jezika. Odabrani zadatci uključuju opise dinamičnih konstelacija u kojima je potrebno planirati i kronološki organizirati govorne činove u stvarnom vremenu te opise prostorno-statičkih konstelacija i njihovih međusobnih odnosa. Ispitanici su govorne zadatke najprije izvršili na materinskome, a potom
na stranome jeziku. Pretpostavilo se da bi zbog neautomatizirane uporabe
stranoga jezika govornici trebali znatno sporije govoriti na stranome jeziku u svakom zadatku. Dobiveni rezultati upućuju na to da je brzina govora značajno sporija kod naracije duljeg trajanja u J2 zbog konceptualne složenosti zadatka.
S druge strane, nisu zabilježene statistički značajne razlike u brzini govora između uspoređivanih jezika kod vrlo strukturiranih zadataka kraćeg trajanja i ponovljenih zadataka. Budući da su zadatci već napravljeni na materinskome jeziku, umanjuju se zahtjevi za procesiranjem govora na razini konceptualizacije te govorniku više vremena i pažnje preostaje za fazu formulacije i artikulacije u J2. Također, nepostojanje značajnih razlika može se objasniti postojanjem
jakih asocijativnih veza između J1 i J2 te pojavljivanjem iznimno učestalih riječi koje se brže prizivaju iz mentalnog leksikona, posebice
ako su prethodno prizvane na materinskome jeziku. Uvođenje novih tema veći je kognitivni napor u fazi konceptualizacije, što rezultira osjetno
sporijom brzinom govora u materinskome i u stranome jeziku.
Cilj je ovog istraživanja uspoređivanje brzine govora između hrvatskoga (J1) i engleskoga (J2) jezika. Odabrani zadatci uključuju opise dinamičnih konstelacija u kojima je potrebno planirati i ...kronološki organizirati govorne činove u stvarnom vremenu te opise prostorno-statičkih konstelacija i njihovih međusobnih odnosa. Ispitanici su govorne zadatke najprije izvršili na materinskome, a potom na stranome jeziku. Pretpostavilo se da bi zbog neautomatizirane uporabe stranoga jezika govornici trebali znatno sporije govoriti na stranome jeziku u svakom zadatku. Dobiveni rezultati upućuju na to da je brzina govora značajno sporija kod naracije duljeg trajanja u J2 zbog konceptualne složenosti zadatka. S druge strane, nisu zabilježene statistički značajne razlike u brzini govora između uspoređivanih jezika kod vrlo strukturiranih zadataka kraćeg trajanja i ponovljenih zadataka. Budući da su zadatci već napravljeni na materinskome jeziku, umanjuju se zahtjevi za procesiranjem govora na razini konceptualizacije te govorniku više vremena i pažnje preostaje za fazu formulacije i artikulacije u J2. Također, nepostojanje značajnih razlika može se objasniti postojanjem jakih asocijativnih veza između J1 i J2 te pojavljivanjem iznimno učestalih riječi koje se brže prizivaju iz mentalnog leksikona, posebice ako su prethodno prizvane na materinskome jeziku. Uvođenje novih tema veći je kognitivni napor u fazi konceptualizacije, što rezultira osjetno sporijom brzinom govora u materinskome i u stranome jeziku.
Motivacija za ovaj rad proizlazi iz spoznaje da je sve veći broj ljudi dvojezičan i da dvojezični govornici funkcioniraju drugačije od jednojezičnih. Takva saznanja zahtijevaju i od istraživača ...različitih struka da dvojezičnost uzmu u obzir kao jednu od varijabli u svojim istraživanjima, čak i kada dvojezičnost nije glavni predmet istraživanja. U posljednjih je 30-ak godina zabilježen značajan porast broja radova na temu dvojezičnosti, posebno onih vezanih za organizaciju mentalnog rječnika, tj. leksikona. U ovom se radu daje pregled najčešće korištenih istraživačkih paradigmi s njihovim prednostima i nedostacima, kao i nalaza iz tog područja. Rad je koncipiran u tri glavna dijela. U prvom će dijelu biti kratko definirani glavni pojmovi vezani uz istraživanje dvojezičnosti te će biti prikazana najvažnija istraživačka pitanja koja se vežu uz to područje istraživanja. U drugom će se dijelu rada prikazati najvažnije metode kojima se pokušava odgovoriti na istraživačka pitanja te će se napraviti evaluaciju metoda, odnosno dat će se odgovor na pitanje u kojoj mjeri pojedine metode mogu odgovoriti na postavljene probleme. Također, u nastavku će biti dane preporuke koje metode koristiti za koje istraživačke probleme. Treći se dio rada odnosi na ključne metodološke faktore o kojima istraživač mora voditi računa prilikom koncipiranja istraživanja i konstrukcije istraživačkog nacrta. Također, dane su preporuke kako kontrolirati te faktore ili ako ih nije moguće kontrolirati, kako umanjiti njihov učinak na zavisnu varijablu.
This article presents the initial results of the project The Building Blocks of Croatian
Mental Grammar: Constraints of Information Structure, within the scope of which the Croatian Psycholinguistic ...Database is being constructed. The database contains empirically established values for the categories of concreteness, imageability, subjective frequency and age of acquisition for 3000 lexemes (nouns, verbs and adjectives) of Croatian extracted from the hrLex lexicon whose frequency was extracted from the hrWaC corpus. The article starts with an overview of research dealing with concreteness and imageability, followed by a presentation of the methodology employed in the construction of the Croatian Psycholinguistic Database. The central section of the article presents the statistics concerning concreteness and imageability estimates for the sample taken in its entirety, as well as divided according to lexical class. The results show that both concreteness and imageability differ according to lexical class. These results are discussed from the perspective of constructional cognitive linguistic theories.
U radu se na temelju opsežnoga korpusnog istraživanja koje obuhvaća analizu kolokacijskih sveza u proizvodnji pisanoga teksta na njemačkome kao stranome jeziku ispituje način korištenja kolokacijskih ...sveza u stranome jeziku. Pritom se kolokacijske sveze shvaćaju prema frazeološkome pristupu dakle kao jezična pojava koja predstavlja više ili manje čvrstu svezu riječi. Pretpostavlja se da je ona kao takva pohranjena u mentalnome leksikonu što bi govorniku omogućilo da je u tome obliku i doziva. Pod mentalnim se leksikonom u ovome radu podrazumijeva apstraktni spremnik leksičkih jedinica u kojega se pohranjuje znanje o riječima. Polazišna hipoteza je da ispitani učenici njemačkoga kao stranoga jezika nisu dovoljno osviješteni o postojanju kolokacijskih sveza u tome jeziku pa ih stoga nisu usvojili kao zadanu svezu što bi omogućilo da ih iz mentalnoga leksikona pozivaju kao cjelinu i na taj način reproduciraju, već se u proizvodnji oslanjaju na materinski jezik. To bi značilo da neizvorni govornik u procesu proizvodnje na stranome jeziku kombinira sastavnice kolokacije polazeći od kolokacijskih struktura u materinskome jeziku pri čemu nesvjesno dolazi do negativnoga prijenosa odnosno korištenja neprihvatljivih kolokacijskih sveza u stranome jeziku. Kako bi se postavljene hipoteze mogle potvrditi i ujedno rasvijetliti kognitivni procesi koji se aktiviraju prilikom korištenja kolokacija u stranome jeziku, provedeno je empirijsko istraživanje na korpusu od 300 pisanih radova učenika njemačkoga kao stranoga jezika koje se temelji na metodi utvrđivanja pravilnosti odnosno nepravilnosti prilikom korištenja kolokacijskih sveza u stranome jeziku. Cilj je rada istaknuti važnost i potrebu usmjerenoga razvijanja kolokacijske svijesti u stranome jeziku kao bitnome preduvjetu za pravilno korištenje kolokacijskih sveza.
In this paper we explore the way collocations are used in a foreign language based on an extensive corpus research that includes an analysis
of collocational relations in the written output in German as a foreign
language. Collocational relations are understood in line with the phraseological approach – as a linguistic phenomenon that consist of a more or less strong relation between words. It is assumed that this phenomenon as such is stored in the mental lexicon, enabling the speaker
to recall it in that form. In this paper, mental lexicon is understood as an abstract container of lexical units in which knowledge of words is
stored. The underlying hypothesis is that the participants in this research, learners of German as a foreign language, are not suffi ciently aware of the existence of collocational relations in the given language and therefore do not acquire them as a set relation, which would enable them to recall them from the mental lexicon as single units
and reproduce them as such. Instead, they rely on their mother tongue in foreign language production. This means that a foreign language speaker combines collocational elements in language production by using the collocational structures of the mother tongue. Th is leads to negative transfer, that is, to using inappropriate collocational relations in the foreign language. To test the hypotheses, and to shed light on the cognitive processes that are activated when collocations are used in a foreign language, we carried out an empirical research on a
corpus of 300 papers written by learners of German as a foreign language. The research is based on a method which focuses on establishing the correctness or incorrectness of use of collocations in a
foreign language. Th e aim of the paper is to highlight the importance of, and the need for, a directed development of collocational awareness in a foreign language, which is understood as an essential prerequisite for the correct use of collocations.
Im Beitrag wird auf der Grundlage einer umfangreichen Korpusuntersuchung, die die Analyse von Kollokationen in der Produktion von schriftlichen Texten auf Deutsch als Fremdsprache umfasst, der Gebrauch der Kollokationen in einer Fremdsprache untersucht. Dabei werden Kollokationen nach dem sog. phraseologischen Ansatz betrachtet bzw. als sprachliche Erscheinung, die eine mehr oder weniger feste Wortverbindung darstellt. Annahme ist, dass diese Wortverbindung als solche im mentalen Lexikon gespeichert ist, was dem Sprachbenutzer ermöglichen würde, diese als Einheit abzurufen. Das mentale Lexikon wird
in dieser Arbeit als abstrakter Wortspeicher betrachtet, in dem das Wissen über die Wörter abgespeichert ist. Ausgangshypothese ist, dass sich die Informanten nicht ausreichend über das Bestehen von Kollokationen in der Fremdsprache bewusst sind, sie sich somit auch nicht als Wortverbindung angeeignet haben, was ihnen ermöglichen würde, sie als Einheit aus dem mentalen Lexikon abzurufen und auf diese Weise zu reproduzieren. Vielmehr verlassen sie sich auf ihre Muttersprache, was wiederum bedeuten würde, dass der Fremdsprachler im Prozess der Textproduktion in der Fremdsprache die Bestandteile der Kollokation kombiniert, wobei er von den Äquivalenten in der Muttersprache ausgeht. Dadurch kommt es unbewusst zum negativen Transfer bzw. unzulässigen Kollokationen in der Fremdsprache. Um die aufgestellten Hypothesen zu überprüfen und gleichzeitig die kognitiven Prozesse, die beim Gebrauch von Kollokationen in der Fremdsprache aktiviert werden, zu beleuchten, wurde eine empirische Untersuchung auf einem Korpus von 300 schriftlichen Aufsätzen von Deutsch als Fremdsprache-Lernern durchgeführt. Dabei wurde die Methode der Festlegung von Regelmäßigkeiten bzw. Unregelmäßigkeiten beim Gebrauch von Kollokationen
in der Fremdsprache angewandt. Ziel des Beitrages ist es, die Bedeutung
und die Notwendigkeit der gezielten Schulung des Kollokationsbewusstseins in der Fremdsprache als wichtiger Voraussetzung
für die richtige Verwendung von Kollokationen hervorzuheben.
U ovome se radu, na primjeru dvojezičnih osoba koje koriste hrvatski kao prvi i njemački kao drugi jezik, istražuje na koji su način leksičke jedinice dvojezične osobe pohranjene u njezinoj memoriji, ...odnosno u njezinu mentalnom leksikonu. Pokušalo se otkriti posjeduje li svaki jezik vlastitu memorijsku pohranu ili oba jezika dijele isti reprezentacijski sustav. U radu se uspoređuju rezultati ispitanika s visokom razinom kompetencije u njemačkom jeziku s rezultatima ispitanika s niskom razinom kompetencije u njemačkom jeziku. Eksperiment opisan u ovom radu proveden je prema smjernicama iz istraživanja Kroll i Dufoura (1995), kojime se pokušala dokazati tvrdnja da dvojezični govornici s niskom razinom kompetencije u
drugom jeziku imaju ograničen pristup konceptu te da se njihovo ponašanje razlikuje od ponašanja dvojezičnih govornika s visokom razinom kompetencije u drugom jeziku. Ista tvrdnja će se pokušati dokazati i u ovom istraživanju, ali na primjeru drugih dvaju jezika
(umjesto engleskog kao prvog i francuskog kao drugog jezika, ovo istraživanje provodi se na primjeru hrvatskog kao prvog i njemačkog kao drugog jezika). Za potrebe istraživanja korišten je E-Prime program 2.0 (Psychology Software Tools, Pittsburgh). U ovome radu opisano istraživanje polazi od hipoteze da je dvojezični leksikon pohranjen u dvama memorijskim sistemima sve dok govornik ima nisku razinu kompetencije u drugom jeziku. Stoga se očekuje da će govornik u potrazi za riječi u drugom jeziku pristupati konceptima preko mentalnog leksikona prvog jezika. Porastom jezične kompetencije u drugom jeziku kod govornika očekuje se da će pristupati konceptima izravno, a ne preko prvog jezika. Istraživanje bi trebalo biti doprinos za bolje razumijevanje funkcioniranja
reprezentacijskog sustava kod dvojezičnih osoba kojima je hrvatski jezik prvi, a njemački drugi jezik. Rezultati istraživanja potvrđuju da se dvojezični govornici hrvatskog i njemačkog, s niskom razinom kompetencije u drugom (njemačkom) jeziku, primarno služe prevoditeljskom strategijom, a prilikom porasta kompetencije u drugom jeziku, oslanjaju se na svoju "slabiju" konceptualnu vezu između hrvatskog i njemačkog jezika. Za dvojezične govornike s visokom razinom kompetencije u drugom (njemačkom) jeziku dokazano je da mogu konceptualno posredovati između dvaju jezika.
U ovome se radu istražuje utjecaj obilježja predočivosti na emantičko procesiranje riječi u zadacima s pisanim i auditivnim stimulusom. Rezultati osoba s afazijom pritom su uspoređeni s rezultatima ...osoba bez jezičnih poteškoća. Za potrebe istraživanja korištena su tri testa iz baterije testova PALPA: Procjena auditivne sinonimije, Procjena pisane sinonimije i Test semantičkih asocijacija čiji je ispitni materijal oblikovan prema stupnju predočivosti stimulusa. Sukladno hipotezi, uočena je značajna razlika u uspješnosti eksperimentalne i kontrolne skupine na svim testovima, pri čemu je eksperimentalna skupina u prosjeku ostvarivala lošije rezultate i to ponajprije u dijelovima zadataka koji su obuhvaćali nisko predočive riječi. Rezultati istraživanja interpretirani su prema modularnome modelu PALPA
dovedenom u odnos s hipotezom o dostupnosti konteksta i teorijom dvostrukoga kodiranja.Poteškoće u prepoznavanju nisko predočivih riječi kod osoba s afazijom uzrokovane su otežanim pronalaženjem odgovarajuće reprezentacije u mentalnom leksikonu govornika u
kojemu su aktivirani različiti mentalni putovi obrade jezičnih podataka ovisno o modalitetu u kojem je riječ predstavljena.
Engleski je jezik lingua franca današnjice te glavni jezik međunarodne komunikacije. Iako se u Hrvatskoj tradicionalno uči kao strani jezik, istraživanja pokazuju da engleski jezik postaje dijelom ...druš-
tvene, ali i individualne dvojezičnosti. To predstavlja jedinstvenu priliku za istraživanje povezanosti
između jezične uporabe, jezičnog znanja i leksičkog pristupa. Glavni je cilj ovog istraživanja istražiti
leksički pristup u hrvatsko–engleskih dvojezičnih govornika. Istraživanje je podijeljeno u dva dijela:
u prvom se dijelu ispitivala izloženost engleskom jeziku, njegova uporaba i razina jezičnog znanja,
dok je u eksperimentalnom dijelu metoda pripremljenosti kombinirana sa zadatkom leksičke odluke. Eksperiment je uključivao uvjete asocijativno–semantičke povezanosti, prijevodne istovrijednosti i oba jezična smjera. U ispitivanju su sudjelovala 93 ispitanika podijeljena u tri skupine na temelju
rezultata prvog dijela istraživanja. Rezultati su pokazali da postojanje asocijativne i semantičke veze
među riječima značajno ubrzava prepoznavanje riječi. Vrijeme reakcije kraće je u smjeru J1 – J2, dok
se razina jezičnog znanja nije pokazala značajnom. Rezultati su sagledani u kontekstu Revidiranog
hijerarhijskog modela te Dvojezičnog interaktivnog aktivacijskog modela +.
Istraživanja o mentalnom leksikonu podržana su analizama o tome na koji su način
složene riječi mentalno reprezentirane i procesirane. U ovome radu analizira se proširivanje
višestruke afiksacije na ...sintagmatskoj razini; preciznije, analizira se procesiranje složenih riječi
koje sadržavaju četiri sufiksa koja nalazimo u obrascima tvorbe riječi u portugalskom jeziku.
Premda je pojedinačno dodavanje sufiksa u skladu sa strukturnim ograničenjima, kombinacija
više sufiksa rezultira složenim riječima niske čestotnosti i niskog očekivanja kod govornika,
što pridonosi smanjenoj semantičkoj transparentnosti i istaknutosti afikasa u kombinaciji. Ova
analiza pokazuje povezanost između navedenih čimbenika i iskustva govornika s pojedinom
afiksalnom kombinacijom, što određuje činjenica da su kombinacije građene na principu obrazaca.
U radu predlažemo da jedan sufiks priziva ostale sufikse dokle god je kombinacija sufikasa
očekivana. Rjeđe heterokategorijske složene riječi s kombinacijom četiriju sufiksa kontrastiraju se
s rjeđim riječima koje sadržavaju pleonastičku afiksaciju. U potonjem tipu riječi redundantnost
značenjskih struktura povećava značenjsku transparentnost riječi, što upućuje na predvidivost
koja se odvija na značenjskoj razini afiksalne kombinacije. Procesiranje složenih riječi ovisi o
razini govornikova očekivanja prema kombinaciji afikasa, što ograničava razinu prihvaćanja riječi
kod govornika.
Pokazano je da stupanj do kojeg je određeni simbolički vremenski slijed (slijed zvukova ili slova)
tipična riječ u jeziku, odnosno TIPIčNOST OBLIKA RIJEčI, ima učinaka u proizvodnji i percepciji
...govora, uspješnosti čitanja, leksičkom razvoju i pristupu leksemima te kratkotrajnoj i dugotrajnoj
verbalnoj memoriji. Predložena su dva kvantitativna modela kako bi se objasnili navedeni učinci:
serijalne fonotaktičke vjerojatnosti (vjerojatnost pojavljivanja određenog simboličkog slijeda u
leksikonu) i leksička gustoća (mjera do koje se druge riječi mogu proizvesti zamjenom, brisanjem
ili umetanjem jednog ili više simbola u ciljnu riječ). Te dvije mjere visoko koreliraju, zbog čega su
teško razdvojive pri mjerenju njihovih učinaka u leksičkim zadacima. U ovom radu predlažemo
računalni model leksičke organizacije koji pruža sustavan algoritamski prikaz učinaka leksičkog
usvajanja, obrade i pristupa kako bi se dodatno istražila ova pitanja. Taj se model temelji na
samoorganizirajućim mapama s hebijanskim vezama definiranim preko vremenske razine (engl.
TSOMs). Posebice pokazujemo da se (morfo-)fonotaktičke vjerojatnosti i leksička gustoća, iako
korelirani u leksičkoj organizaciji, mogu shvatiti kao načini usredotočavanja na različite aspekte
govornikova ponašanja pri obradi riječi i tako pružiti nezavisne kognitivne doprinose našem
razumijevanju principa percepcije i tipičnosti koji upravljaju leksičkom organizacijom.
PDF
