Članek obravnava interpretacijo dediščine z uporabo mitov in pravljic. Besedilo je razdeljeno na dva dela. Prvi del je posvečen interpretaciji dediščine. Drugi del, posvečen vlogi mitov in pravljic, ...bo objavljen v naslednji številki revije. Pričujoči članek predstavlja prvi del besedila. Obravnava interpretacijo dediščine in jo opredeljuje kot kompleksen komunikacijski proces, katerega cilj je vključevanje dediščinskih vsebin in vrednot v sodobnost. Glavna hipoteza trdi, da je interpretacija dediščine temelj procesov participativnega dediščinjenja, ki močno vplivajo na družbeno okolje in posledične procese demokratizacije. Raziskava je interdisciplinarna; temelji na heritološki teoriji z upoštevanjem muzeoloških, hermenevtičnih in psihoanalitičnih konceptov. Avtorica potrebe postmoderne družbe po aktivni participaciji v procesih dediščinjenja pojasnjuje s pomočjo heritološke teorije. S pomočjo hermenevtike so pojasnjene razlike med znanstveno in dediščinsko interpretacijo. S hermenevtičnega in muzeološkega vidika je obravnavana vloga komunikativnega jezika. V prispevku je obravnavan tudi hermenevtični pojem iskanja skupnostnih pomenov kulturne dediščine. V zaključku prvega dela avtorica interpretacijo dediščine utemeljuje kot ključno za ohranitev dediščine v njenem izvirnem okolju in ki je temeljnega pomena za bolj demokratično in trajnostno upravljanje dediščine. V drugem delu prispevka so obravnavani miti in pravljice kot sredstva interpretacije. Miti veljajo za za predzgodovinsko in prvobitno obliko razlage sveta.
Evropski nacionalni muzeji, ustanovljeni po letu 1750, so imeli poleg kulturne tudi narodotvorno in celo državotvorno vlogo. Po ustanovitvi je opremljanje muzejev z zbirkami povsod postalo znak ...prestiža. Z zbirkami so jih opremili bolj, pa tudi manj premožni, ki so razumeli, da mora tak muzej v svojih zbirkah imeti najdragocenejše umetnine in artefakte. Vloga muzejev in njihovih zbirk ni bila samo v prikazovanju najboljšega s področja umetnosti, znanja in narave, ampak je bila tesno povezana z idejo naroda in narodovo zgodovino. Večina avstrijskih muzejev (z izjemo cesarskih zbirk) je bila ustanovljena kot regionalnih, vendar se v nekaterih ustanovitvenih aktih pojavlja tudi termin nacionalni oziroma narodni. Tak primer je Deželni muzej za Kranjsko, sedanji Narodni muzej Slovenije, ki bo leta 2021 praznoval 200-letnico. To se kaže tudi v pismu Jožefa Kamila Schmidburga, guvernerja in predsednika deželnih stanov, v katerem navaja načrt zbiranja gradiva za muzej: »Naš domovinski muzej naj bi zajel prvenstveno vse s področja nacionalnega slovstva (National-Literatur) in narodne ustvarjalnosti (National-Produktion). Prav tako naj združi vse, kar je v domovini ustvarila narava ali človeška pridnost. Shrani naj vse spomine na usodo dežele in na zasluge njenih prebivalcev.« Zbiralna politika muzeja je takrat odražala status muzeja. Precej se je spremenila po razpadu Avstro-Ogrske, ko muzej ni bil več edini muzej na ozemlju sedanje Slovenije, še bolj pa v sodobnosti, ko so slovenski nacionalni muzeji izgubili narodotvorno in državotvorno vlogo.
Ljušture mekušaca čest su nalaz, kako na arheološkim lokalitetima, tako i u arheološkim analizama. S obzirom da se ovaj tip nalaza često pronalazi u velikim količinama, pristup usporednoj ...malakološkoj zbirci bitno pridonosi bržoj i preciznijoj taksonomskoj determinaciji malakoloških uzoraka s arheoloških lokaliteta. Premda u Hrvatskoj postoje vrlo bogate malakološke zbirke, niti jedna od njih nije specijalizirana za analizu arheoloških uzoraka. Iz tog se razloga pojavila potreba za predstavljanjem teorijskog okvira i praktičnih primjera u stvaranju takve zbirke. Sama struktura zbirke oslanja se na već postojeća pravila za stvaranje malakoloških zbirki. U radu je prikazan proces stvaranja usporedne malakološke zbirke kroz nekoliko koraka: prikupljanje, priprema, pohrana, organizacija i dugoročna zaštita zbirke. Ipak, zbog specifičnosti arheoloških uzoraka u vidu tafonomskih modifikacija, ovaj tip zbirke zahtijeva dodatne razine. Na ovaj će se način, osim preciznije taksonomske analize, dobiti i kvalitetnija tafonomska analiza, što će u konačnici rezultirati cjelovitijim interpretacijama arheoloških pitanja.
Diversity of Belonging in Europe analyzes conflicting notions of identity and belonging in contemporary Europe. Addressing the creation, negotiation, and (re) use of diverse spaces and places of ...belonging, the book examines their fascinating complexities in the context of a changing Europe. Taking an innovative interdisciplinary approach, the volume examines renegotiations of belonging played out through cultural encounters with difference and change, in diverse public spaces and contested places. Highlighting the interconnections between social change and culture, heritage, and memory, the chapters analyze multilayered public spaces and the negotiations over culture and belonging that are connected to them. Through analyses of diverse case studies, the editors and authors draw out the significance of the participation or exclusion of differing community, grassroots, and activist groups in such practices and discourses of belonging in relation to the contemporary emergence of identity conflicts and political uses of the past across Europe. They analyze the ways in which people’s sense of belonging is connected to cultural, heritage, and memory practices undertaken in different public spaces, including museums, cultural and community centres, city monuments and built heritage, neglected urban spaces, and online fora. Diversity of Belonging in Europe provides a valuable contribution to the existing bodies of work on identities, migration, public space, memory, and heritage. The book will be of interest to scholars and students with an interest in contested belonging, public spaces, and the role of culture and heritage. Susannah Eckersley is Senior Lecturer at Newcastle University, UK, an Associated Research Fellow at the Leibniz Centre for Contemporary History (ZZF) in Potsdam, Germany, and the Project Leader of en/counter/points – a collaborative European research project on public spaces and belonging funded by HERA. Her expertise is in memory, museums, difficult heritage, migration, identities, and belonging. Claske Vos is an anthropologist and Assistant Professor in the Department of European Studies at the Humanities Faculty of the University of Amsterdam, the Netherlands. Her current work focuses on the intersection of EU funding, cultural activism, and enlargement. Her expertise is in European cultural policy, cultural heritage, Southeast Europe, and European identity formation.
Muzejska zbirka Kastavštine kao dislocirana zbirka Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka djeluje od 1981. godine. Nastala je iz ideje i želje lokalne zajednice koja ju je dvadeset ...godina promišljala i stvarala. U ovom radu prikazana je njezina povijest od osnivanja do otvaranja za javnost, njezino djelovanje i važnost i za Kastavštinu, ali i šire. Naglasak je stavljen na proces obnove i stvaranja novog postava koji je dovršen u siječnju 2023. godine. Svaki muzej ima svoju prošlost koja prati osnivanje, razvoj, djelovanje i modernizaciju, što uvijek mora odgovarati potrebama vremena i društva.
The Kastav Museum Collection, as a branch of the Rijeka Maritime and History Museum of the Croatian Littoral, has existed since 1981. It was born out of the idea and desire of the local community, who were envisaging and creating it for twenty years. This paper presents its history from its foundation to its opening to the public, along with its activities and significance both for the Kastav area and beyond. The emphasis is placed on the process of renovation of the building and the creation of a new permanent display, which was completed in January 2023. Each museum has its past that accompanies its establishment, development, operation, and modernization, which must always suit the needs of time and society.
Ante Glavičić jedan je od najvećih Senjana, od onih koji su rodnom gradu dali stručno znanje, entuzijazam, upornost i svu energiju u bitkama za prepoznavanje, očuvanje i afirmaciju svekolike kulturne ...baštine, posebno one graditeljske. Znanstveno-istraživački opus prof. Ante Glavičića obuhvaća mnoga područja od interesa za grad Senj, a njihovo sveobuhvatno istraživanje tek predstoji. Uz biografske podatke o obitelji prof. Ante Glavičića, fokus rada je na njegovom djelovanju na području terenskog i arhivskih istraživanja, konzervatorstvu i stručnoznanstvenoj publicistici, uglavnom vezano na graditeljsku baštinu Senja i okolice. Detaljnije se elaboriraju teme obrambenih sustava i pojedinačnih objekata, sakralnih građevina i profane gradnje. Posebno se u tekstu apostrofira djelovanje prof. Glavičića kao čelnika Senjskog muzejskog društva i Gradskog muzeja Senj te osnivača i doživotnog glavnog urednika Senjskog zbornika. Svojim je publicističkim radom nadolazećim generacijama omogućio daljnja znanstvena istraživanja. Znanje, komunikacijske vještine, umijeće izbjegavanja opasnosti s političkog spektra bivše države, uvjerljivost i upornost u prikupljanju sredstava te sve druge sposobnosti ugradio je u baštinjena materijalna i nematerijalna bogatstva Senja.
Na području Zagrebačke nadbiskupije uz katedralu postoje i druge crkveno-kulturne institucije koje u svojim inventarima posjeduju vrhunska kulturno-umjetnička ostvarenja ne samo u okvirima hrvatske ...povijesti umjetnosti nego i u svjetskim okvirima. U Riznici zagrebačke katedrale čuva se vezeni pokrov iz 17. stoljeća, koji je kao takav po sebi unikat u svjetskoj umjetnosti. Metropolitanska knjižnica, koja je nastala u okvirima Riznice, sadrži ogroman broj rijetkih crkvenih knjiga i inkunabula od koje najstarije datiraju u 11. stoljeće. Dijecezanski muzej Zagrebačke nadbiskupije također sadrži značajnu zbirku baroknog slikarstva u kojoj prednjači velik broj slika Isusa, Madone i drugih svetaca. Povijest grada Zagreba ne može se istraživati a da se pritom ne posjeti i Nadbiskupijski arhiv u Zagrebu te Muzej bl. Alojzija Stepinca u kojem pobliže upoznajemo značenje blaženika za Crkvu, ali i za Hrvatsku. Uz navedene institucije ne možemo a da ne spomenemo i kapelu sv. Dizme, u narodu popularnog pod imenom Dizmuš. S obzirom na važnost navedenih institucija, autor u radu donosi pregled osnovnih informacija o njima.
In the district of the Zagreb Archdiocese, besides the cathedral, there are also other ecclesiastical- cultural institutions, which in their inventories possess first class cultural and artistic works not only within the framework of Croatian art history, but also within the framework of the World. For example, the Treasury of the Zagreb Cathedral keeps an embroidered cover from the 17th century, which is, as such, unique in world art. Furthermore, the Metropolitan Library, which was founded as a part of the Treasury, contains a huge number of rare church books and incunabula, the oldest of which dates back to the eleventh century. The Diocesan Museum of the Zagreb Archdiocese also contains a significant collection of Baroque paintings, among which there are many paintings of Jesus, the Madonna and other saints. Thus, the history of the city of Zagreb cannot be investigated without consulting the Archdiocese Archives in Zagreb. There is also Museum of Blessed Alojzije Stepinac, where one can learn more about the significance of the blessed one for the Church, but also for Croatia. In addition to the mentioned institutions, one cannot omit the chapel of St. Demas (Penitent Thief), popularly known as “Dizmuš”. Considering the importance of the mentioned institutions, the author provides an overview of basic information about them.
Dvorec Jelšingrad (Erlachstein), ki se nahaja na severozahodnem obrobju Šmarja pri Jelšah, je bil v sredini 19. stoletja deležen prenove vzhodnega dela stavbe, interierjev in parka po vzorih mavrske ...in orientalske arhitekture. Za novo eksotično podobo je bil zaslužen tedanji lastnik Rudolf Oskar Gödel-Lannoy (1814–1883), ki je med svojo dolgoletno diplomatsko kariero v Egiptu, na Bližnjem vzhodu in Balkanu načrtno zbiral antikvitete. Ob vrnitvi v domovino jih je v svojem dvorcu razstavil v treh novo nastalih orientalskih dvoranah, kar se v sočasnih virih omenja kot “orientalni muzej”. Iz popisa predmetov, ki so jih leta 1943 v dvorcu zasegli Nemci in prenesli v Pokrajinski muzej Maribor, je razvidno, da je Lannoyjeva zbirka starin vključevala številne predmete iz starega Egipta, Mezopotamije, Grčije in Rima. Z izjemo staroegipčanskega fragmenta Merimosejevega sarkofaga iz 18. dinastije, ki ga danes hranijo v Narodnem muzeju v Pragi, v dosedanjih raziskavah vsebina Lannoyjevih starinoslovnih zbirk še ni bila deležna strokovne pozornosti. Pričujoči prispevek se osredotoča na jelšingrajsko zbirko mezopotamskih predmetov, tj. cilindričnih pečatov, pečatnih kamnov, živalskih amuletov in glinenega stožca kralja Gudea iz Lagaša, ki jih danes hranijo v depoju arheološke zbirke Univerzalnega muzeja Joanneum v Gradcu.
U radu je po prvi puta detaljnije obrađena staroegipatska lopatičasta lutka iz fundusa Arheološkoga muzeja u Zagrebu. Lopatičaste lutke specifičan su tip grobnih priloga koji se mogu datirati u ...razdoblje između kraja Staroga i Srednjega kraljevstva, a najveći broj ih dijeli zajedničke oblikovne, dekorativne i ikonografske karakteristike. Važnost zagrebačke lutke leži upravo u tome što ona pojedinim karakteristikama odstupa od većega dijela komparativnih primjera te u činjenici da je to jedini predmet toga tipa čuvan u muzejskim i galerijskim institucijama Republike Hrvatske, ali i šire. Glavni je cilj rada, stoga, pravilno ju tipološki odrediti, opisati, svrstati u pravilan geografski i vremenski kontekst te ukratko naglasiti njezinu važnost za bolje razumijevanje zbirke unutar koje se nalazi. Preciznije, lutka iz Arheološkoga muzeja u Zagrebu promatrana je u okvirima širega korpusa staroegipatskih lopatičastih lutaka, čije su osnovne karakteristike i povijest istraživanja posebno istaknute u središnjem dijelu rada te cjelokupne zbirke staroegipatskih starina u kojoj je čuvana.
This paper presents the first detailed examination of the paddle doll from the collection of the Archaeological Museum in Zagreb. Paddle dolls are a group of specific grave goods primarily dating from a period between the end of the Old Kingdom and the Middle Kingdom, most of which share common morphological, decorative and iconographic characteristics. The Zagreb paddle doll is particularly important because some of its aspects differ from most other examples and because it is the only object of this type kept in the museums and galleries in Croatia and beyond. Therefore, the main goal of the paper is to provide a typological classification of the doll, describe it, place it in the appropriate geographical and temporal context, and briefly emphasize its importance for a better understanding of the collection it belongs to. More precisely, the paper studies the doll within the wider corpus of ancient Egyptian paddle dolls, describing its basic characteristics and history of research in the middle part, but also within the collection of ancient Egyptian antiquities in the Archaeological Museum in Zagreb.
U radu se za odabranih šest umjetnina iz Muzeja Mimara u Zagrebu donose podatci o ranijoj provenijenciji, mogućim okolnostima prelaska u ruke Ante Topića Mimare te općenito o njihovu ...povijesnoumjetničkom vrednovanju. Putem utvrđenog mjesta na tržištu i transfere predmeta ujedno se ocrtava Topićeva aktivnost tijekom 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća. Upućuje se na aktere od kojih je Topić posredno ili izravno nabavljao umjetnine te se apostrofiraju utvrđene ranije zbirke kojima su djela pripadala.
PDF
