Studije teorije i istorije mode, do skora svrstavane u studije kulture, roda, komunikologije, istorije umetnosti i antropologije, na akademskoj mapi XXI veka afirmišu se kao zasebne discipline. ...Objedinjujući pomenute kontekste, afirmacija studija mode najdominantnija je u okviru muzeologije mode, kako upravo muzeologija mode odnosno fashion museology postaje jedna od vodećih tendencija u okviru savremenih muzeoloških praksi. Ovaj rad modu posmatra kao svojevrstan sistem, kodiran sociokulturnim kodovima, te razlog sve prisutnijim izložbama mode kako na internacionalnoj, tako i na nacionalnoj muzejskoj sceni nalazi u kodovima mode koji se kreću između estetskog i komercijalnog. Afirmišući modu kao umetnost s jedne strane, te povećavajući profitabilnost institucije s druge strane, izložba mode omogućava muzeju da bude „u modi“, odnosno u toku sa savremenijim i liberalnijim izlagačkim konceptima. Uprkos činjenici da u tekućoj godini u nacionalnim muzejima dolazi do velikog broja modnih izložbi, moda je još uvek bez svoje muzeologije, odnosno naučne teorije koja bi je objasnila kao muzejski fenomen. Izložbeni eksponati tumače se istorijski, pri čemu se objašnjava njihova utilitarna i estetska vrednost, dok se na pitanje zašto se moda izlaže kao vid umetnosti ili kulturne produkcije konzumentu izložbe – posetiocu – ne daje odgovor. Analizirajući istorijske događaje koji su uslovili muzejsko izlaganje mode, te različite koncepte njenog izlaganja, autor teksta nastoji da kroz jukstapoziciju internacionalnih i nacionalnih izložbi uoči uzroke nedostatka muzeologije mode, te otvori pitanje njene afirmacije u okviru akademske i muzejske javnosti Srbije.
U članku se raspravlja o tome kakve su razlike u doživljaju originalnih predmeta i njihovih 3D modela u muzejskom kontekstu, i to na primjerima skulpture kao specifično trodimenzionalne umjetničke ...forme. Započinje se općim pregledom zastupljenosti skulpture u hrvatskim muzejima i njezine popularnosti te se nastavlja pregledom prednosti i nedostataka izlaganja digitalizirane kulturne baštine u muzejima. Potom se originalne predmete i njihove 3D modele nastoji pozicionirati unutar odnosa original — kopija, i to kroz pojmove aure i autentičnosti. Cilj je rada pokazati da, iako 3D modeli jesu vrijedna pomoćna sredstva u prezentaciji muzejske baštine, doživljaj njih i originalnih predmeta nije isti te bi ih se u muzejskom kontekstu trebalo tretirati na zaseban način, kao zamjenske muzejske predmete.
U radu se govori o petnaest predmeta koji se čuvaju u egipatskoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu, a koji ne potječu iz vremena faraonskog Egipta. Među njima se razlikuju neautentični predmeti ...(izrađeni tijekom antike) i krivotvorine (nastale u novije doba).
Muzejske izložbe i autorsko pravo Vladimir Krivošejev; Velisav Marković
Etnoantropolos̆ki problemi,
12/2018, Letnik:
13, Številka:
4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Izložbe predstavljaju jedan od osnovnih medija preko kojih muzeji prezentuju rezultate svojih aktivnosti, ali i njihov instrument za ostvarivanje dodanih prihoda. One su delo autora koji su po ...pravilu zaposleni u muzeju i autorstvo ostvaruju realizujući stalne ili povremene obaveze iz radnog odnosa. Ovakav stav otvara pitanja vezana za zakonsku obavezu i realnu praksu ostvarivanja autorskih prava. U radu su obrađene teme izložbe kao autorskog dela, prava muzeja kao poslodavca i zaposlenih kao autora, analizirani su ključni članovi Zakona o autorskom i srodnim pravima u vezi autorskih dela stvorenih u radnom odnosu, te posebno imovinska prava autora izložbe.
Po formalnom osnivanju Gradskog muzeja Senj 1962. godine jednu od ishodišnih aktivnosti predstavlja Savjetovanje o uređenju i savremenoj namjeni tvrđave Nehaj, održano u Tvrđavi 22. srpnja 1963. ...godine. Na Savjetovanje su pozvani tada najeminentniji stručnjaci s područja zaštite spomeničke baštine, planiranja i projektiranja, kao i predstavnici političkih struktura tadašnje Države, Republike, Kotara i Grada. Značaj Savjetovanja je u jedinstvenosti stava relevantnih institucija i stručnjaka te u odlukama kojima se dodjeljuju formalne i izvršne ovlasti za provođenje projekta uređenja i prenamjene prostora za muzejsku djelatnost. Taj je jednodnevni skup jedan od temelja kasnijeg djelovanja Gradskog muzeja Senj, prvog ravnatelja prof. Ante Glavičića te njegovih suradnika i nasljednika na sustavnom rekognisciranju i obnovi graditeljske baštine Senja, posebno one danas upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Savjetovanje je neodvojivo od konteksta poraća u kojemu Senj živi te već započetih i/ili izvedenih zahvata na nekim objektima. Daju se i podatci o nekim od glavnih dionika u odlučivanju, promišljanju i projektiranju, kao i o organizacijskim tijekovima i okolnostima izvođenja radova na samoj tvrđavi. Zaključno se rad osvrće na odjeke i rezultate sustavnoga rada, prvenstveno Gradskoga muzeja Senj, potaknute smjernicama i zaključcima Savjetovanja.
U radu se prezentira fotografska građa iz fundusa Hrvatskoga muzeja medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je osnovan rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske od ...7. srpnja 2014., a počeo je s radom u ožujku 2015. godine. Hrvatski muzej medicine i farmacije zamišljen je kao ustanova u kojoj bi se javnost kontinuirano upoznavala s razvojem medicinskih znanosti, otkrićima iz toga područja i njihovom primjenom, na osnovi materijalne i nematerijalne baštine. Inicijalnu jezgru fundusa Muzeja čini Zbirka za povijest medicine i farmacije preuzeta od Odsjeka za povijest medicinskih znanosti, koja se kontinuirano obogaćuje novim donacijama. Danas muzejski fundus obuhvaća raznovrsnu građu medicinske i farmaceutske baštine, ukupno više od 6000 predmeta, koji su razvrstani u 15 zbirki. Radom se žele predstaviti tematske cjeline unutar Zbirke fotografija Hrvatskoga muzeja medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koje su po sadržaju i namjeni odraz Štamparove ideologije. Odabrani uzorak čine ostavštine hrvatskih liječnika Luje Thallera (1891–1949) i Vladimira Ćepulića (1891–1964), nekadašnjega Muzeja za povijest zdravstva u Hrvatskoj osnovanoga pri Hrvatskom liječničkom zboru u Zagrebu i Kluba narodnoga zdravlja. Ova građa predstavlja materijalno svjedočanstvo o javnozdravstvenim projektima, socijalnomedicinskim istraživanjima, terenskom radu i zdravstvenom prosvjećivanju u Hrvatskoj u doba djelovanja Andrije Štampara i nekoliko desetljeća kasnije. Svojim sadržajem zbirka pridonosi čuvanju memorije o specifičnom socijalnomedicinskom modelu razvoja hrvatskoga zdravstva te čini potentno polazište u daljnjim interpretacijama i prezentacijama Štamparova djela.
The paper presents photographic material from the fonds of the Croatian Museum of Medicine and Pharmacy of the Croatian Academy of Sciences and Arts, which was established by the decision of the Ministry of Culture of the Republic of Croatia on 7 July 2014, and began to operate in March 2015. The Croatian Museum of Medicine and Pharmacy was conceived as an institution where the public would continuously become acquainted with the development of medical sciences, discoveries in that field, and their application, based on both material and non-material heritage. The initial core of the museum’s collection consists of the History of Medicine and Pharmacy Collection—transferred from the Division for the History of Medical Sciences—which is continuously enriched with new donations. Today, the museum’s collection encompasses a diverse range of medical and pharmaceutical heritage materials, totalling more than 6,000 items, which are categorised into 15 collections. The goal of the paper is to present thematic sections within the Collection of Photographs of the Croatian Museum of Medicine and Pharmacy of the Croatian Academy of Sciences and Arts that reflect Štampar’s ideology in terms of content and purpose. The selected sample consists of the legacies of Croatian physicians Lujo Thaller (1891–1949) and Vladimir Ćepulić (1891–1964), the former Croatian Museum of Healthcare History founded at the Croatian Medical Association in Zagreb, and the National Health Club. This material represents material testimony about public health projects, social medical research, field work and health education in Croatia during the time of Andrija Štampar’s activities and several decades later. With its content, the collection contributes to preserving the memory of the specific social medical model of the development of Croatian healthcare and forms a potent starting point for further interpretations and presentations of Štampar’s work.
Višedecenijska praksa je nalagala da rad neprofitnih institucija kulture bude skoro apsolutno finansiran od strane osnivača, uglavnom državnih organa. Od kraja prošloga veka, usled opštih društvenih ...promena, suočeni sa povećanjem budžetskih rashoda, osnivači imaju teškoće da održe uobičajen nivo budžetskog izdvajanja za kulturu i neretko pribegavaju njegovom smanjenju, a od uprave institucija očekuju da nedostajuća sredstava same obezbede. To je dovelo do straha od novog, nepoznatog načina poslovanja, kao i do negativne prakse da one institucije, koje su uspele da prihoduju dodatna stredstva, budu „kažnjene“ umanjenjem dotacija, što dovodi i do dodatne bojazni da u narednoj godini ne bude mogućnosti da se ponove prethodni uspesi. Na opravdanost ovakvih strahova ukazuje i studija slučaja Narodnog muzeja Valjevo, koja ilustruje situaciju u kojoj je muzej uspeo da poveća broj posetilaca, a time i priliv sopstvenih prihoda, zbog čega je kao uspešna institucija prvo „kažnjen“ od strane grada Valjeva, kao osnivača, znatnim povećanjem obaveza, ali bez dodatnih dotacija za njihovu realizaciju, a kada je uspeo da na osnovu dodatnih sopstvenih prihoda razvije i nove društveno-korisne programske aktivnosti, suočio se sa nizom većih i manjih kriza koje su uzrokovane spoljnim faktorom, koji je teško predvideti, kontrolisati i anulirati.
U članku se prvi put u cijelosti predstavlja zbirka glazbenih rukopisa iz Settecenta koja se nalazi u Zavičajnom muzeju Poreštine u Poreču kao dio ostavštine grofa Stefana Carlija (1726- 1813) iz ...Kopra. Zbirka se iscrpno prikazala, a kako bi se pojedini izvori preciznije opisali i odredili provela se komparativna analiza. Pomoću takve analize bilo je moguće utvrditi neke od naslova skladbi, godinu izvedbe ili u nekim slučajevima autora te naći konkordance s drugim izvorima. Sva je građa popisana prema standardima RISM-a u programu Muscat. Online katalog glazbenih izvora dostupan je u slobodnom pristupu na stranicama RISM-a (http://www.rism.info/home.html), a zbirka Zavičajnog muzeja objedinjena je siglom HR-PORzm. Građa je u članku podijeljena i obrađena u pet skupina prema vrsti materijala na sljedeći način: 1) ulomci iz opera i kantata, 2) canzonette za jedan glas uz pratnju, 3) skladbe za jedan ili dva instrumenta, 4) trio sonate, 5) instruktivne zbirke. Radu su se pridodale i dvije opsežne tablice: jedna s popisom opernih arija koje se mogu naći u zbirci, a druga s konkordancama instrumentalnih skladbi i canzoni da battello.
Rad se bavi analizom ikone Jeruzalema iz 1841. godine koja se danas nalazi u manastiru Studenica kod Kraljeva u Srbiji. Pripada tipu ikona koje su hodočasnici donosili s putovanja u Svetu zemlju kao ...memoriju i blagoslov, a na njima su prikazivana palestinska sveta mjesta. Radi se o ikonografski izuzetno kompleksnim, likovno atraktivnim i kulturološki značajnim ikonama koje sve više privlače pažnju istraživača koji se bave poviješću hodočasništva i vizualne reprezentacije Jeruzalema i Svete Zemlje te povezanim vjerskim praksama kao što je produkcija i diseminacija suvenira.
The paper deals with the analysis of Jerusalem icon from 1841, which is now located in the Studenica Monastery near Kraljevo, Serbia. It represents the type of icons that pilgrims brought from their travels to the Holy Land as a memory and a blessing, and they depicted Palestinian holy sites. These iconographically extremely complex, visually attractive, and culturally significant icons lately attract more attention of researchers dealing with the history of pilgrimage and visual representation of Jerusalem and the Holy Land, and related production and dissemination of souvenirs.
U Gradskome muzeju Korčula čuva se fortepijano, povijesni klavir s batićima u obliku krila, vrijednost i značenje kojega su višestruki ne samo u lokalnim i nacionalnim nego i u međunarodnim okvirima. ...Nastao je 1819. u cijenjenoj bečkoj radionici Nannette Streicher, a pripadao je Ivanu (Giovanniju) Boschiju (1821-1902), pokretaču glazbenog života Korčule, te njegovim nasljednicima. Kao takav pripada kulturnospomeničkoj baštini grada i otoka Korčule. Dragocjen je i zato što se u Hrvatskoj ubraja u mali broj sačuvanih primjeraka iz prve četvrtine 19. stoljeća te u još manji broj onih koji su restaurirani. Posebnost ovog povijesnog primjerka instrumenta s tipkama poslužila je kao poticaj za njegovo sustavno istraživanje u muzikološkom i kulturološkom kontekstu, koje se prvi put predstavlja u ovome radu.