Narodni muzej u Zagrebu posjetiteljima je otvoren 1846. godine, u vrijeme punog zamaha Hrvatskoga narodnog preporoda, koji će tri godine kasnije oktroiranim ustavom biti zaustavljen. Uloga novog ...muzeja u javnom i kulturnom životu Zagreba i šire pokazala se izuzetno važnom. U kratkom razdoblju od 1855. do 1858. za novi muzej naručena su i izvedena četiri portreta – prvog »čuvara« novog muzeja Dragutina Rakovca, bana Josipa Jelačića, cara i kralja Franje Josipa I. i zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika, plaćena sredstvima prikupljenim javnim pozivima. Djela su Ivana Zaschea, slikara koji je iz Beča došao u Zagreb 1852. godine na Haulikov poziv, i ostao u njemu sve do smrti 1863. godine. Članak se bavi trima osobama ključnim za Narodni muzej u početcima njegovoga javnog djelovanja i otvaranja posjetiteljima – Dragutinom Rakovcem, Mijatom Sabljarom i Ljudevitom Farkašom Vukotinovićem, te objedinjuje dosadašnja saznanja o naručenim portretima i vremenu njihovih narudžbi.
Zaštita kulturnoga dobra u izvanrednim situacijama provodi se u različitim područjima te ovisi o nizu informacija i postupaka koji ne nastaju isključivo unutar područja kulture. Različite dionike i ...postupke povezuju dokumentacija i dokumentiranje, a to su ujedno temeljni aspekti poslovanja AKM ustanova (arhivi, knjižnice i muzeji). Induktivnom analizom literature međunarodnih smjernica i hrvatskoga pravnoga okvira u ovom je radu analizirana uloga dokumentacije i preporučeni modeli dokumentiranja u izvanrednim situacijama. Zaključeno je da je uloga dokumentiranja u izvanrednim situacijama prepoznata kao važna, ali nedostatno raščlanjena te da su pojedini aspekti, poput dokumentiranja digitalnoga kulturnoga dobra tijekom izvanredne situacije, zanemareni. U završnom dijelu rada izdvojena su područja u kojima je potrebno provesti daljnja istraživanja.
Pitanje sv. Dujma i apostoliciteta splitske Crkve, tj. njene izravne veze s apostolima, bilo je tijekom povijest u središtu istraživanja brojnih istraživača i još uvijek je vrlo aktualno. U ...znanstvenoj javnosti nedovoljno je poznato da je splitski svećenik don Kerubin Šegvić (Split, 23. II. 1867. Zagreb, nakon 29. VI. 1945.) bio uključen u znanstvenu raspravu. U tom kontekstu nije nevažna činjenica da su don Kerubina komunističke vlasti u Zagrebu 29. lipnja 1945. osudile na smrt i potom likvidirale, što je njegov život i rad pretvorilo u tabu temu sve do početka demokratskih promjena u Hrvatskoj. Don Kerubin se uključio u raspravu početkom ožujka 1901., kada je u Splitu tiskana njegova znanstvena studiju “Storia e leggenda di S. Domnione o Doimo vescovo e martire di Salona e delle sue reliquie. Saggio storico-critico”. Šegvić se u studiji bavi pitanjem datuma Dujmove smrti, mjesta na kojem se čuvaju njegove kosti i štovanjem Dujma tijekom povijesti. Raspačavanje Šegvićeve studije zabranila je 9. ožujka 1901. rimska Kongregacija obredâ po preporuci splitskog biskupa Filipa Frane Nakića (1889. - 1910.). Kada je kancelar biskupa Nakića don Leopold Ivanišević 29. ožujka 1901. preuzeo od don Frane Bulića zaplijenjene primjerke don Kerubinove studije, don Frane je na svakom od četiri paketa napisao “Resurrecturis”, u nadi da će jednog dana te studije “uskrsnuti”. Što je u Šegvićevoj knjizi bilo sporno crkvenoj vlasti i koja je njezina znanstvena vrijednost, nastojat ćemo razjasniti u ovom članku.
The question of St. Dujam and apostolicity of the Church of Split, i.e. its direct connection with the apostles, has been the focus of research by numerous researchers throughout history and is still very relevant. It is insufficiently known in the scientific community that the priest from Split, Don Kerubin Šegvić (Split, 23 February 1867 - Zagreb, after 29 June 1945) was involved in the scientific debate. In this context, the fact that Don Kerubin was sentenced to death by the communist government in Zagreb on June 29, 1945 and then liquidated is not unimportant, which turned his life and work into a taboo subject until the beginning of democratic changes in Croatia. Don Kerubin joined the discussion at the beginning of March 1901 when his scientific study "Storia e leggenda di S. Domnione o Doimo vescovo e martire di Salona e delle sue reliquie. Saggio storico-critico" was published in Split. In the study, Šegvić deals with the question of the date of Dujam's death, the place where his bones are kept and the veneration of Dujam throughout history. The distribution of Šegvić's study was banned on March 9, 1901 by the Roman Congregation of Sacred Rites on the recommendation of Split Bishop Filip Frano Nakić (1889-1910). When Bishop Nakić's chancellor Don Leopold Ivanišević took over the confiscated copies of Don Kerubin's studies from Don Frane Bulić on March 29, 1901, Don Frane wrote "Resurrecturis" on each of the four packages, in the hope that one day those studies would be "resurrected". We will try to clarify in this article what was disputed by the church authorities in Šegvić's book and what is its scientific value.
This collection provides an in-depth and up-to-date examination of the concept of Intangible Cultural Heritage and the issues surrounding its value to society. Critically engaging with the UNESCO ...2003 Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural Heritage , the book also discusses local-level conceptualizations of living cultural traditions, practices and expressions, and reflects on the efforts that seek to safeguard them. Exploring a global range of case studies, the book considers the diverse perspectives currently involved with intangible cultural heritage and presents a rich picture of the geographic, socioeconomic and political contexts impacting research in this area. With contributions from established and emerging scholars, public servants, professionals, students and community members, this volume is also deeply enhanced by an interdisciplinary approach which draws on the theories and practices of heritage and museum studies, anthropology, folklore studies, ethnomusicology, and the study of cultural policy and related law. The Routledge Companion to Intangible Cultural Heritage undoubtedly broadens the international heritage discourse and is an invaluable learning tool for instructors, students and practitioners in the field.
Introduction Michelle Stefano and Peter Davis
A Decade Later: Critical Reflections on the UNESCO-ICH Paradigm
1. Development of UNESCO’s 2003 Convention: Creating a New Heritage Protection Paradigm? Janet Blake 2. The Examination of Nomination Files under the UNESCO Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural Heritage Rieks Smeets and Harriet Deacon 3. A Conversation with Richard Kurin 4. Placing Intangible Cultural Heritage, Owing a Tradition, Affirming Sovereignty: the Role of Spatiality in the Practice of the 2003 Convention Chiara Bortolloto 5. Is Intangible Cultural Heritage an Anthropological Topic? Towards Interdisciplinarity in France Christian Hottin and Sylvie Grenet 6. The Impact of UNESCO’s 2003 Convention on National Policy-making: Developing a New Heritage Protection Paradigm? Janet Blake
Reality Check: The Challenges Facing ICH Safeguarding
7. From the Bottom Up: the Identification and Safeguarding of Intangible Cultural Heritage in Guyana Aron Mazel, Gerard Corsane, Raquel Thomas and Samantha James 8. Making the Past Pay? Intangible (Cultural) Heritage in South Africa and Mauritius Rosabelle Boswell 9. A Conversation with Yelsy Hernández Zamora on Intangible Cultural Heritage in Cuba 10. The Management of Intangible Cultural Heritage in China Tracey L-D Lu 11. Ageing Musically: Tangible Sites of Intangible Cultural Heritage Bradley Hanson 12. Intangible Cultural Heritage in the Czech Republic: Between National and Local Heritage Petr Janeček 13. Damming Ava Mezin: Challenges to Safeguarding Minority Intangible Cultural Heritage in Turkey Sarah Elliott 14. Documenting and Safeguarding Intangible Cultural Heritage: the Experience in Scotland Alison McCleery and Jared Bowers
Intangible Cultural Heritage Up Close
15. Officially Ridin’ Swangas: Slab as Tangible and Intangible Cultural Heritage in Houston, Texas Langston Collin Wilkins 16. Locating Intangible Cultural Heritage in Norway Joel Taylor 17. Intangible Cultural Heritage in India: Reflections on Selected Forms of Dance Parasmoni Dutta 18. Second-hand as Living Heritage: Intangible Dimensions of Things with History Staffan Appelgren and Anna Bohlin 19. A Conversation with Linina Phuttitarn on Safeguarding a Spiritual Festival in Thailand 20. Public Experiences and the Social Capacity of Intangible Cultural Heritage in Japan: Bingata, a Textile-Dyeing Practice from Okinawa Sumiko Sarashima 21. Stretching the Dough: Economic Resiliency and the Kinaesthetics of Food Heritage across the US-Mexico Border Maribel Alvarez
Intangible Cultural Heritage and Place
22. Refuting Timelessness: Emerging Relationships to Intangible Cultural Heritage for Younger Indigenous Australians Amanda Kearney and Gabrielle Kowalewski 23. Common Ground: Insurgence, Imagination and Intangible Cultural Heritage Jos Smith 24. Indigenous Geography and Place-Based Intangible Cultural Heritage RDK Herman 25. ‘If there’s no place to dance to it, it’s going to die’: A Conversation on the Living Tradition of Baltimore Club Music and the Importance of Place Michelle L. Stefano with Christopher Clayton and Baronhawk Poitier 26. Landscape and Intangible Cultural Heritage: Interactions, Memories and Meanings Maggie Roe
Intangible Cultural Heritage, Museums and Archives
27. Making History Tangible: POLIN Museum of the History of Polish Jews, Warsaw Barbara Kirshenblatt-Gimblett 28. A Conversation with Clifford Murphy on Archives and Intangible Cultural Heritage 29. Bin Jelmood House: Narrating an Intangible History in Qatar Scott Cooper and Karen Exell 30. Standing in the Gap: Lumbee Cultural Preservation at the Baltimore American Indian Center Ashley Minner 31. A Conversation with Tara Gujadhur on the Traditional Arts and Ethnology Center in Laos 32. Museums and Intangible Cultural Heritage in Lusophone Countries Ana Mercedes Stoffel and Isabel Victor
Alternative Approaches to Safeguarding and Promoting Intangible Cultural Heritage
33. Safeguarding Maritime Intangible Cultural Heritage: Ecomuseum Batana, Croatia Dragana Lucija Ratković Aydemir 34. Reflections of a Heritage Professional: Intangible Cultural Heritage at the Ecomuseum of Terraces and Vineyards, Italy Donatella Murtas 35. Conveying Peruvian Intangible Heritage through Digital Environments Natalie Underberg-Goode 36. Growing Ecomuseums on the Canadian Prairies: Prospects for Intangible Cultural Heritage Glenn Sutter 37. The Intangible Made Tangible in Wales Einir M. Young, Gwenan H. Griffith, Marc Evans, S. Arwel Jones 38. A Conversation with Paula dos Santos and Marcelle Pereira on Intangible Cultural Heritage and Social and Ecological Justice
"It is a most welcome addition to literature, and a must-have for all who want to deepen their understanding of the scholarly research into and safeguarding practice of Intangible Cultural Heritage. (...) With the publication of this Routledge Companion, Intangible Cultural Heritage has certainly reached a new level of scholarly recognition. And that is a very good thing."
- Steven Engelsman, Director, Weltmuseum Wien, Austria "The Routledge Companion to Intangible Cultural Heritgae provides asnapshop- or rather, a whole picture album- of the evolution of a profoundly important cultural policiy and paradigm... The editors have assembled here a massive and varied set of essays- 38 individual chapters written by 54 authors, including anthropologists, folklorists, legals scholars, museum professionals, ethomusicologists, and community members." - Michael Dylan Foster, University of California, USA
Michelle L. Stefano is a Folklife Specialist (Research and Programs) at the American Folklife Center of the Library of Congress, Washington, DC. From 2011-2016, Stefano worked for Maryland Traditions, the folklife program of the state of Maryland, of which she was its Co-Director from 2015-2016. From 2012-2016, she led the partnership between Maryland Traditions and the University of Maryland, Baltimore County, where she was Visiting Assistant Professor in American Studies. She co-edited Safeguarding Intangible Cultural Heritage (2012) with Peter Davis and Gerard Corsane.
Peter Davis is Emeritus Professor of Museology in the International Centre for Cultural and Heritage Studies at Newcastle University, UK. He is honorary editor of Archives of Natural History , the journal of the Society for the History of Natural History, and a series editor for Heritage Matters . His research interests include the interactions between nature, culture and concepts of place and space. He has published widely on ecomuseums and intangible cultural heritage.
Open access – no commercial reuse
Rasprave o temeljnoj ulozi umjetničkog muzeja poglavito se vežu za različito shvaćanje prirode umjetnosti—njezine autonomnosti ili instrumentalnosti. Zagovaranje potonjeg u kontekstu demonstracije ...društvene vrijednosti umjetničkog muzeja ili participacije u umjetnosti dovelo je u drugoj polovici 20. stoljeća do potrebe za umjetničkom medijacijom prvenstveno kao edukacijom posjetitelja o važnosti i značenju umjetničkih djela. Međutim, u radu se medijacija u muzejima koji slijede model takozvane „bijele kocke” promatra kroz prizmu komunikacije na izložbi tijekom pojedinačnog posjeta, a u obzir se uzimaju svi izložbeni mediji, od prostora, teksta, do različitih oblika digitalnih sadržaja i tehnologije. Teorijski okvir rada predstavljaju tri načela muzejske medijacije koji uključuju paradigme istraživanja umjetnosti i estetskog iskustva na kojima se temelji muzejska praksa, izložbene medije te paradigme kulturnih politika. Pregledom medijacije na umjetničkim muzejskim izložbama od 30-ih godina 20. stoljeća do danas, u kontekstu tri navedena načela, predlaže se i analiza medijacije kao svojevrsnog alata za određivanje odnosa koje muzeji uspostavljaju između umjetnosti i posjetitelja, a time i njihove društvene uloge.
Usredotočujući se na privatne zbirke zagrebačkih židovskih obitelji spomenute u Izvještaju o provedbi zakonske odredbe o zabrani otuđivanja i izvažanja starinskih umjetničkih, kulturno-povjesnih i ...prirodnih spomenika na području Nezavisne Države Hrvatske koji je u srpnju 1941. godine sastavio Božidar Murgić, namjera je ovog priloga istražiti sudbinu oduzetih zbirki odnosno pojedinačnih umjetnina, pokušati rekonstruirati nekadašnji sadržaj i opseg tih zbirki te predstaviti sakupljačke interese u Izvještaju spomenutih zagrebačkih sakupljača.
The author focuses on the private collections of Jewish families in Zagreb mentioned in the Report on the Implementation of the Legal Prohibition of Alienation and Removal of Artworks, Cultural, Historical and Natural Monuments in the Independent State of Croatia compiled by Božidar Murgić in July 1941. The article intends to investigate the fate of confiscated collections or individual works of art, and tries to reconstruct the former content and scope of these collections and present the collecting interests of the Zagreb collectors mentioned in the Report.
Tijekom 19. stoljeća u Hrvatskoj se izmijenilo devetnaest banova i banskih namjesnika, većinom zabilježenih portretima. Budući da na njima nisu često prikazivani s državnim obilježjima te simbolima ...banske časti, rad donosi uvid u tri reprezentativna banska portreta iz vremena Ignjata Gyulaya, Josipa Jelačića i Ladislava Pejačevića. Isti svjedoče o političkom položaju Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije unutar Habsburške, a potom i Austro-Ugarske Monarhije te ulozi i ovlastima bana. Djela su istaknutih slikara i čuvaju se u fundusu Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu.
Dužnost upravljanja Muzejom za umjetnost i obrt Vladimira Tkalčića obuhvaća razdoblje od početka rujna 1933. do lipnja 1952. godine, vrijeme njegove profesionalne zrelosti – od pedesete godine života ...do umirovljenja. Rad donosi uvid u Tkalčićevu viziju razvoja institucije i realizirana dostignuća zahvaljujući kojima su se već tijekom njegova života iz Muzeja za umjetnost i obrt izdvajali sistemi praksi i formirali fundusi ishodišni za uspostavu novih institucija u Zagrebu, poput konzervatorsko-restauratorske radionice Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Muzeja Srba u Hrvatskoj i Tehničkog muzeja. Pregledom fonda dokumentacije Muzeja za umjetnost i obrt, ponajprije Tkalčićeve ostavštine i urudžbenih zapisnika iz godina njegova mandata, dobiva se uvid u kontekstualni mozaik njegovih kompleksnih nastojanja kao i u sklop karakternih kvaliteta koje su podržavale načela stručne etike.
U suvremenom svijetu muzeji kao kulturne institucije pedagoškom djelatnošću kontinuirano nastoje privući pozornost odgojno-obrazovnih institucija. U teorijskom dijelu rada stavljen je naglasak na ...muzej i njegovu odgojno-obrazovnu ulogu, pri čemu se opisuju ključni elementi i glavne karakteristike koje obilježavaju učenje u muzeju. U empirijskom dijelu rada predstavljeni su rezultati istraživanja koji donose mišljenja i stavove studenata društvenih i prirodnih znanosti o posjećivanju muzeja, provedbi nastave Likovne kulture u muzejskim prostorima te o muzeju kao prostoru neformalnog učenja.
Ovim istraživanjem obuhvaćeni su studenti na smjerovima Učiteljski studij te Rani i predškolski odgoj i obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Splitu, kao i studenti Ekonomskog fakulteta, Prirodoslovno matematičkog fakulteta te Medicinskog fakulteta u Splitu. U istraživanju je sudjelovalo 158 studenata: 52 studenta prirodnih znanosti i 106 s područja društvenih znanosti; 147 ispitanika bile su žene, a 11 muškarci. Rezultati su pokazali da se studenti prirodnih i društvenih znanosti ne razlikuju po svojim stavovima o muzejima odnosno studenti se u velikom broju slažu s tvrdnjama koje izražavaju pozitivne stavove o učenju u muzejskim prostorima.
In the modern world, museums as cultural institutions are constantly striving to attract the attention of educational institutions with their pedagogical activities. The theoretical part of the paper emphasizes the educational role of museums, describing the key elements and the main characteristics of learning in the museum. In the empirical part of the paper, we present the results of the research that show the attitudes of students from both social and natural sciences towards visiting museums, on the teaching of art science in the museum, and on the use of museums as an area for informal learning.
The study was conducted among students of the Teacher Education and Pre-School Education at the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split, students at the Faculty of Economics, Faculty of Natural Sciences and Mathematics and students of the Faculty of Medicine, University of Split. A total of 158 students were included: 52 students of natural sciences and 106 from the field of social sciences. Of the total number of students, 147 were women, and 11 were men. The results showed that students of social and natural sciences have the same attitudes, i.e., both groups mostly agree with the claims which express positive attitudes about the importance of museum as good learning environment.
Prispevek predstavlja pregled znanih lastnikov vzhodnoazijske keramike, posebno porcelana, v Sloveniji v 19. stoletju – natančneje od odprtja Regionalnega muzeja za Kranjsko (kasneje Narodnega muzeja ...Slovenije) leta 1821 do velikega potresa v Ljubljani leta 1895. Slovenski lastniki porcelana, ali 'navdušenci', ki so predstavljeni v raziskavi, so osebe slovenskih korenin, za katere lahko na podlagi zanesljivih virov potrdimo, da so v svoji lasti imeli keramične ali porcelanaste predmete vzhodnoazijskega izvora ter jih kasneje darovali Deželnem muzeju za Kranjsko. Z vključitvijo analize zbirke Narodnega muzeja in analizo primarnih virov, kot so publikacije, inventarji in slikovno gradivo, raziskujem, kaj nam posamezni predmeti povedo o lastnikih in kako nam lahko pomagajo pri rekonstrukciji zbirateljstva keramike in porcelana vzhodnoazijskega izvora v slovenski zgodovini.
PDF
