Promjenama Ustava Republike Hrvatske iz 2010. godine, kojima je, meðu ostalim, u hrvatski ústavnoprávni i kaznenopravni poredak uvedeno nezastarijevanje kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih ...djela počinjenih u procesu pretvorbe i privatizacije te donošenjem Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije kao implementacijskog propisa 2011. godine, potaknute su brojne polemike u hrvatskoj stručnoj javnosti о tome zadire li se tim promjenama, koje su bez presedana ne samo u hrvatskom več i u komparativnom pravu, u temeljna načela kaznenog prava i jesu li one u skladu s načelom vladavine prava. Proponenti tih promjena isticali su kako je njihova svrha bila ispravljanje nepravdi do kojih je dovelo neprocesuiranje ratnog profiterstva u tranzicijskom razdoblju (u radu se termin "ratno profiterstvo" koristi kao generički za kaznena djela koja ne zastarijevaju na temelju članka 31. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske i Zakona о nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela počinjenih u procesu pretvorbe i privatizacije) i osnaprofesor živanje nacionalnog gospodarstva povratom nezakonito stečene imovinske koristi. S druge strane, oponenti, meðu kojima su i autori ovoga rada, isticali su kako je takav način ispravljanja "tranzicijske nepravde" u svojoj osnovi bio pogrešan, u suprotnosti s brojnim aspektima načela legaliteta, ali i načela efektiviteta, jer je nedvojbeno dokazano da se ovaj model u praksi nije pokazao učinkovitim pa stoga njime nisu ostvareni ambiciozno najavljivani ciljevi tzv. tranzicijske pravednosti. Polazeći od svojih prijašnjih radova o retroaktivnosti zastarijevanja, koja je nespojiva s mješovitom pravnom prirodom zastare kaznenog progona s pretežito materijalnopravnim obilježjima, autori u ovom radu raščlanjuju koncept nezastarijevanja ratnog profiterstva, njegovo značenje, doseg i učinkovitost. Takoðer se bave pitanjem daljnje sudbine koncepta nezastarijevanja ratnog profiterstva i posljedicama koje je taj koncept prouzročio sustavu hrvatskog kaznenog pravosuða.
U tekstu se analizira Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-4149/2014 od 24. srpnja 2015. koja se odnosi na metodu tumačenja ustavnih odredbi o nezastarijevanju kaznenih djela profiterstva ...počinjenih u ratu i u postupku pretvorbe i privatizacije tijekom Domovinskog rata i miroljubive reintegracije kao i u vrijeme ratnog stanja i neposredne ugroze neovisnosti i teritorijalnog integriteta zemlje. Temeljno stajalište autora teksta jest tvrdnja da se dio Odluke Ustavnog suda prije temelji na selektivnom nego li na holističkom tumačenju navedenih ustavnih odredbi. Tumačenje Ustavnog suda u njegovom se najvažnijem dijelu temelji na potpuno pogrešnoj pretpostavci kako neka od navedenih djela nisu ni bila obuhvaćena zastarom predviđenom kaznenopravnim propisima koji su bili na snazi prije ustavne reforme iz 2010. Zbog takvog pogrešnog tumačenja, a prema stajalištu Ustavnoga suda, može se zaključiti da se odredbe o nezastarijevanju navedenih djela mogu primijeniti i na neka od navedenih djela, što je legalno nedopustivo. K tome, Ustavni je sud Republike Hrvatske promijenio karakter dijela načela legaliteta u kaznenom pravu u dijelu koji govori o zastari, iako to spada u okvir ekskluzivne jurisdikcije tvorca Ustava.
In this paper, the author analyses from the aspect of constitutional law a part of the Decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia No. U-III-4149/2014 of July 24, 2015, relating to the method of interpretation of constitutional provisions stipulating non-limitation of offenses of war profiteering and criminal acts in the process of transformation and privatization committed during the Homeland War and peaceful reintegration as well as in the state of war and immediate threat to the independence and territorial integrity of the country. Fundamental opinion represented in the paper is that the respective part of the Constitutional Court’s Decision is founded on a selective rather than a holistic interpretation of the alleged constitutional norm. That interpretation is in its relevant part based on a completely wrong presumption that some of those offenses are not barred by the statute of limitations pursuant to criminal law regulations being in force before the constitutional reform of the year 2010. Because of that misinterpretation, according to the Constitutional Court of the Republic of Croatia, it can be deduced that the provision on non-limitation of the above stated offenses can be applied to some of the listed offenses, which is legally unfounded. Apart from that, the Constitutional Court of the Republic of Croatia has changed the character of the part of the principle of legality in criminal law relating to the law on the statute of limitations, although this lies within the exclusive jurisdiction of the framers of the Constitution.
U radu se razmatra koncept načela zakonitosti u djelovanju javnopravnih tijela. Rad započinje osvrtom na ulogu i značenje načela zakonitosti. U odnosu na hrvatski zakonodavni okvir prikazuje se ...načelo zakonitosti slijedom odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Zatim se razmatra načelo zakonitosti djelovanja uprave u pravnim sustavima pojedinih europskih država te različita pravna osnova „načela zakonitosti“. U konačnici se analizira uloga upravnih sudova u poštovanju načela zakonitosti.
This paper considers the principle of legality within the activities of public bodies. The paper first takes into consideration the role and the meaning of the legal principle of legality. With respect to the Croatian legal framework, this principle has been demonstrated in the context of the Croatian General Administrative Procedure Act. Thereafter, the principle has been considered through the comparative analysis of particular European countries. Finally, the paper analyzes the role of administrative courts in complying with the principle of legality.
Izvidne radnje i istražne radnje imaju svojih sličnosti, ali svakako i razlika. Najbitniji dio ovog rada jest uviđanje tih razlika kako bi uvidjeli važnost zakonitih dokaza koji će kasnije biti ...upotrijebljeni u sudskom postupku. Izvori jesu od Ustava, kao najvišeg pravnog akta države, preko međunarodnih izvora, sudske prakse pa sve do podzakonskih akata čime možemo primijetiti kako su se ovom problematikom pozabavilo mnogo ljudi i institucija pa sve do samoga društva. U radu su objašnjeni pregled i pretraga svaka od tih radnji zasebno, a posebno je obrađen i dio u kojemu su podvučene osnovne posljedice koje eventualna zloupotreba, ali ponajviše upotaba za sobom povlači. Ljudska prava temelj su društvenog poretka i neosporno je kako država mora učiniti sve kako bi svom građaninu omogućila njihovo poštivanje. Zakonitim postupanjem, prije svega zakonskom regulacijom termina pregleda i pretrage, određivanjem opsega, pravila i ostaloga država ide u tom smjeru. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda to pravo normira u članku 8., Opća deklaracija o pravima čovjeka i građanina u članku 12., a Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima u članku 17. I naš Ustav slijedi tu tendenciju i to čini u odredbi članka 34. Predmet ovoga rada jesu razmatranja vezana uz pretragu doma u hrvatskom kaznenom postupku s posebnim osvrtom na nekolicinu europskih kaznenih zakonodavstava.
U članku autor analizira odnos između tumačenja, pravnih praznina i načela zakonitosti. Tumačenje je jedna od faza u primjeni pravne norme. Pravne norme propisane su apstraktno za neodređen broj ...slučajeva. Stoga se pri primjeni pravne norme, kao prethodni zahtjev, javlja zahtjev za tumačenjem. Zadatak je tumača utvrditi moguća značenja pravne norme i primijeniti ono značenje koje najbolje odgovara u konkretnom slučaju. U pravnoj znanosti razvijena su određena pravila, metode tumačenja koje se primjenjuju u postupku tumačenja. Postupak tumačenja najčešće zahtijeva primjenu više metoda kako bi se utvrdilo koje je od mogućih značenja najbolje primijeniti. Međutim, osim potrebe utvrđivanja značenja pravne norme, ponekad se u pravnom sustavu pojavljuju takvi slučajevi koji predstavljaju pravnu prazninu. U tim slučajevima tumač treba tumačenjem dostvoriti postojeću pravnu normu kako bi bila primjenjiva, a da istodobno ne povrijedi načelo zakonitosti. Načelo zakonitosti bilo je predmetom razmatranja i pred Europskim sudom za ljudska prava. Autor u radu predlaže primjenu diskrecijskih ovlasti od suca pod uvjetom da takve diskrecijske odluke ostanu u okvirima načela zakonitosti.
Donošenjem presude Taricco II Sud Europske unije dao je povoda za ponovnu raspravu o temeljnim karakteristikama prava Unije, a to su nadred strok signenost, jedinstvo i djelotvornost tog prava, i ...njegovu utjecaju na zaštitu temeljnih prava koju pružaju ustavni sudovi pojedinih država članica. Taj sud prilikom vaganja interesa djelotvornosti prava Unije s jedne strane i više razine zaštite temeljnih prava na nacionalnoj razini s druge strane prednost daje djelotvornosti prava Unije. Sud Europske unije razvio je tako vlastite standarde zaštite temeljnih prava, koji se moraju ujednačeno primjenjivati u svim državama članicama. Takva praksa izaziva otpor i neslaganje u stručnim krugovima. U članku se razmatraju navedeni aspekti prava Unije, koji ni nakon spomenute presude nisu do kraja razjašnjeni.
This paper analyses the jurisprudence of the European Court of Human Rights with regard to Article 7 of the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms. After an ...overview of the Court's case law, in terms of defining the basic terms included in the mentioned Article, the paper provides an analysis of selected cases with a view to clarifying the content, or segments, of the principle of legality, which, in line with the case law of the ECtHR, includes the prohibition of convicting a person for a criminal offence and sentencing him or her without a prior legal basis, as well as the prohibition of retroactively imposing a heavier penalty, with the additional requirement of defining the criminal offence and the penalty with a sufficient degree of accessibility and predictability. A separate section deals with an interpretation of the area of application of Article 7(2) of the Convention, and, finally, from the aspect of the case law of the ECtHR, an overview is presented of contentious issues in the Croatian regulatory framework and case law, in relation to new constitutional and legal amendments.
Autorice se u svom radu osvrću na vrlo aktualnu tematiku ustavnih izmjena u pogledu uvođenja nezastarijevanja za kaznena djela počinjena u pretvorbi i privatizaciji u Republici Hrvatskoj. Uz ...predstavljanje problemske osnovice s tekstom prijedloga Kluba zastupnika te Vlade, ključni dio rada posvećen je analizi argumentacije predlagača uz ocjenu dopuštenosti izmjene sa stajališta osnovnih pravnih načela. Posebno je proučeno pitanje usklađenosti izmjene s načelom zakonitosti, odnosno zabranom retroaktivnosti, kao i zahtjeva lex certa te jednakosti svih pred zakonom. Svojim opservacijama autorice pridodaju komparativno-pravna gledišta kroz analizu inozemnih tekstova zakona i ustava, kao i njihove sudske prakse. Na temelju sudske prakse Europskog suda za ljudska prava izvode zaključke o mogućem negativnom stavu Suda u pogledu retroaktivne primjene novog pravnog pravila na slučajeve u kojima je već nastupila zastara. Radu dodaju i analizu pitanja praktičnih implikacija predložene izmjene. Uz doktrinarni dio, rad sadrži i empirijsko istraživanje na reprezentativnom uzorku od 1500 studenata prava, za koje se ustanovilo da većinom podržavaju predloženu izmjenu.
U radu se iznosi sadržaj pojma načela legitimnih očekivanja i njegova primjena u pravnim situacijama koje nisu dovršene. Razmatra se mogućnost primjene tog načela u situacijama u kojima se kasnijom ...pojedinačnom mjerom javne vlasti (utemeljenoj na zakonu) utječe na prava pravnih subjekata iz pravnog odnosa koji je dovršen. U odnosu na ocjenu dopuštenosti primjene kasnijeg propisa, odnosno kasnije mjere javne vlasti razmatra se pojam «razumnosti» očekivanja pravnog subjekta. Ukazuje se na nužnost usporedbe privatnog i javnog interesa (pravne sigurnosti naspram načela zakonitosti i poduzimanja određenih mjera u javnom interesu) u svakom pojedinačnom slučaju.
U ovom radu autor razmatra zakonitost s dva aspekta: kao pravno načelo i kao pravni argument. Zakonitost kao pravno načelo čine najviše pravne norme nekog sustava koje izražavaju temeljne vrijednosti ...s kojima moraju biti u skladu sve ostale pravne norme. Ono zahtijeva suglasnost nižih pravnih akata s višim pravnim aktima, pa tako i u situaciji kada su niži pravni akti sudske odluke. Ta suglasnost se ostvaruje kada sudovi višeg stupnja rješavaju o povredama procesnih i materijalnih odredaba počinjenim od strane nižih sudova na koje stranke ukazuju u pravnim lijekovima. Odlučujući o navedenim povredama sudovi argumentiraju, i to temeljem argumenta zakonitosti. Pri tome se zakonitost može shvatiti kao samostalan argument i kao jedan od argumenata općih načela prava (analogia iuris).
PDF
