V nasprotju z apostolskim pismom Maximum illud, ki je od misijonarjev zahtevalo, da pretrgajo vezi z nacional(istič)nimi in kolonialnimi interesi, je bil misijonarski podvig medvojnih jugoslovanskih ...misijonark in misijonarjev v Bengaliji globoko prežet s patriotizmom, tako časopisje kot misijonarski tiski pa so jugoslovanski bengalski misijon prikazovali kot simbolno zmago nove jugoslovanske države. Članek želi to protislovje interpretirati z raziskavo načinov, na katere so usklajevali konflikt med transnacionalnim misijonarskim projektom in nacionalističnimi programi, pri čemer so bili pogosto pred težavno odločitvijo, interesom katere nacije naj sledijo.
Ovaj članak osvrće se na pojam nacije iz biblijske perspektive analizirajući one naglaske koje ističe Capetownski iskaz o predanju, posebice u poglavlju „Graditi Kristov mir u podijeljenom i ...slomljenom svijetu“. Poseban osvrt bit će dan na temu nacije i nacionalizma u hrvatskom kontekstu. U prvome dijelu daje se uvod u tri temeljne teorije nacionalizma, u drugome dijelu analizira se svetopisamsko poimanje naroda. Nakon toga pozornost se usmjerava na dokument Capetownski iskaz o predanju i na tematiku izgradnje mira i pravde među narodima, a u zadnjem dijelu nudi se tumačenje odnosa naroda i nacionalizama u hrvatskom kontekstu iz rimokatoličke i evanđeoske perspektive.
Cilj i svrha članka je analizirati biblijske i teološke naglaske dokumenta po pitanju nacije, dovesti ih u interakciju s drugim dokumentima i teološkim glasovima, i razumjeti njihovu primjenu unutar hrvatskog konteksta sa svrhom doprinosa evanđeoskom pokretu u Hrvatskoj u njegovoj misiji naviještanja Evanđelja u hrvatskom kontekstu. U članku se zaključuje kako postoje biblijski temelji koji pozitivno vrednuju egzistenciju naroda. Njih treba promatrati pozitivno iz perspektive Božjega stvaralačkog čina, negativno kroz prihvaćanje stvarnosti pada koji je utjecao i na egzistenciju naroda, te pozitivno iz perspektive Božje eshatološke budućnosti gdje i narodi imaju svoje mjesto. Ključne riječi
This article looks at the notion of the nation from a biblical perspective by analyzing those emphases highlighted by The Cape Town Commitment, especially
in its chapter “Building Christ’s Peace in a Divided and Broken World.” Special
attention will be given to the topic of nation in the Croatian context. The first
chapter gives an introduction to the three fundamental theories of nationalism,
the second analyzes the biblical understanding of nations. In the third chapter
attention is drawn to The Cape Town Commitment and theme of peacebuilding
and justice among nations. In the last chapter the author brings interpretations of
the nation and nationalisms in the Croatian context from a Roman Catholic and
Evangelical perspective.
The purpose of the article is to analyze the biblical and theological emphases of the document concerning the nation, to interact with other documents
and theological voices, and to understand their application within the Croatian
context in order to contribute to the evangelical movement in Croatia in its mission of proclaiming the gospel in the Croatian context. The article concludes that
there are biblical foundations that positively value the existence of nations. They
should be viewed positively from the perspective of God’s work of creation, negatively through the acceptance of the reality of the fall that affected the existence of
nations, and again positively from the perspective of God’s eschatological future,
where nations have their place.
Predmet ovog rada je simetrija i asimetrija nacionalizma i globalizma kao kvalitativan društveni odnos determinisan logosnim valentnostima (značaj, značenje i smisao) njihovih strukturnih segmenata. ...Cilj je otkrivanje simetrijskih i asimetrijskih mreža nacionalizma i globalizma koje prate njihove pozitivne i negativne dimenzije. Nacionalizam je, u osnovi, refleksija nacije i kao takav, sadrži sve bitne protivrečnosti nastajanja i razvoja nacije, njene povijesne i metafizičke kategorijalnosti. Nacionalizam kao cjelovit društveni fenomen, genetički strukturiran, može se sociološki identifikovati i objasniti, jedino kao simetrija njegovih pozitivnih i negativnih komponenti. Ne postoji “čista” nacija u idealno-tipskoj formi, koja reflektuje samo pozitivni nacionalizam, ali ni nacija koja reflektuje samo negativni nacionalizam. Redukovanje nacionalizma samo na njegovu negativnu stranu onemogućava otkrivanje njegove pozitivne strane. Refleksija nacionalizma nužno se odvija u državi, u kojoj pravo građanstva znači zadobijanje novog, višeg nivoa slobode, a to je jedina logika nacije. Nacija, država i građanin su tako, neodvojivi subjekti određene demokratske zajednice. Globalizam nije samorefleksija globalnog, već refleksija identitetskih simetrija pojedinih društava-država, koja obuhvata svestranu razmjenu njihovih fundamentalnih ljudskih vrijednosti i interesa. Centralno pitanje je na kojim kvalitativnim sadržajima se održava vladajuća simetrija globalizma i njena veza sa (ne)promjenjivošću suštine načina proizvodnje društvenog života. Odgovor na ovo pitanje nije moguć, bez identifikovanja simetrijskih mreža nacionalizma i globalizma, i njihovog kvalitativnog posredovanja, u kojem posebno značajnu ulogu ima država. Ovdje je sadržan originalan teorijsko-metodološki pristup u sociološkom razumijevanju simetrične refleksivnosti nacionalizma i globalizma u savremenom društvu. Teorijsko-empirijsko i sociološko imaginativno otkrivanje karaktera simetrije i asimetrije nacionalizma i globalizma, jedino može voditi naučno objektivnom i istovremeno društveno angažovanom znanju.
The subject of this paper is the symmetry and asymmetry of nationalism and globalism as a qualitative social relation determined by the logos valences (significance, meaning, and sense) of their structural segments. The aim is to establish symmetrical and asymmetric networks of nationalism and globalism that follow their positive and negative dimensions. Nationalism is, basically, a reflection of the nation that contains all the essential contradictions of the emergence and development of a nation, as well as its historical and metaphysical categorisation. Nationalism as a comprehensive, genetically structured social phenomenon can be socially identified and explained only as a symmetry of its positive and negative components. There is no ‘pure’ nation in an ideal-type form, which reflects only positive nationalism, and neither is there a nation that reflects only negative nationalism. Reducing nationalism only to its negative side prevents the discovery of its positive side. The reflection of nationalism necessarily takes place in a state where the right of citizenship means acquiring a new, higher level of freedom, constituting the only logic of the nation. Thus, the nation, state, and citizen are inseparable subjects of a certain democratic community. Globalism is not a self-reflection of the global but rather a reflection of identity symmetries of individual societies-states, which encompasses a comprehensive exchange of their fundamental human values and interests. The central question is what qualitative contents maintain the dominant symmetry of globalism and its relation to the (in)variability of the essence of social life generation. The answer to this question is not possible without the identification of symmetric networks of nationalism and globalism and their qualitative mediation, in which the state plays a particularly important role. They contain the original theoretical and methodological approach in the sociological understanding of the symmetrical reflexivity of nationalism and globalism in contemporary society. Only the theoretical and empirical as well as sociological and imaginative discovery of the nature of symmetry and asymmetry of nationalism and globalism can lead to scientifically objective and, at the same time, socially engaged knowledge.
Pojam i ideja ustavnog patriotizma nastali su u podijeljenoj Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Promovirao ih je Dolf Sternberger kao model izgradnje novog identiteta Nijemaca na ruševinama ...građanske lojalnosti prema podijeljenoj zemlji. Stern berger ne smatra patriotizam nekritičkim divljenjem domovini koje je u njemačkom sjećanju bilo primarno povezano s njemačkom nacijom, nego ga opisuje kao društveno i političko ponašanje građana kojima nisu važni prvenstveno vlastiti interesi, nego zajedničko dobro. Sternberger tvrdi da su barem do kraja 18. stoljeća svi oblici patriotizma bili ustavni patriotizmi – shvaćeni kao ljubav prema zakonima i općim slobodama. Za njega je ustav domovina građana. Izraz ustavni patriotizam od Sternbergera je preuzeo Jürgen Habermas dodavši mu univerzalističku komponentu. Shvaćanje ustavnog patriotizma Jürgen Habermas razvio je u kontekstu "Sukoba povjesničara" iz 1986. godine. U osnovi je Habermasova koncepta politički ideal "nacije građana" koji se suprotstavlja koncepciji nacije shvaćene kao pretpolitičko jedinstvo jezika i kulture. Tako prema Habermasovu konceptu ustav kao najviši pravni akt treba biti uspostavljen kao vlastita referenca. Riječ je o ideji tzv. samoreferentnog ustava. Iznose se različiti elementi teorija ustavnog patriotizma Dolfa Sternbergera i Jürgena Habermasa te se na temelju tih elemenata uspoređuju njihovi koncepti ustavnog patriotizma.
U radu se kritički pristupa poimanju rječnika kao
neutralnog izvora znanja. Rječnik se proučava kao zbirka tragova koje u njemu
ostavljaju autori i sredina u kojoj nastaje. Cilj je ovoga istraživanja ...otkriti kako su se u
jednojezičnim objasnidbenim rječnicima hrvatskoga i češkog jezika odrazile
razlike u društvenom uređenju dviju bivših socijalistički uređenih država: SFRJ
i Čehoslovačke. Provedena je sociolingvistička poredbena analiza prvenstveno
predgovora čeških i hrvatskih rječnika objavljenih tijekom socijalističkog
razdoblja. Posebna pozornost posvećena je dijelovima teksta koji se odnose na
društvenu zbilju i okolnosti nastanka rječnika. Glavna pretpostavka bila je da
će socijalizmu i njegovim utjecajima na leksikografiju više pozornosti biti
posvećeno u češkim rječnicima, dok će hrvatski rječnici u većoj mjeri
obrađivati temu jezika kao indeksa nacionalnoga identiteta.
Analiza dobivenih podataka bolje rasvjetljuje
položaj leksikografske djelatnosti u uspoređivanim društvima i opisuje utjecaje
koje na nju imaju nejezikoslovne (ekonomske, političke, ideološke) okolnosti.
Rezultati potvrđuju hipotezu o prisutnosti teme socijalizma u češkim rječnicima
i teme jezika kao indeksa nacionalnoga identiteta u hrvatskim rječnicima.
This paper
takes a critical approach to understanding a dictionary as a neutral source of
knowledge. A dictionary is studied as a collection of traces left in it by its
authors and the society in which the dictionary is created. The main aim
of this study is to discover how the monolingual explanatory Czech and Croatian
dictionaries reflect differences in social organisation of the two former
socialist republics: Yugoslavia and Czechoslovakia. A sociolinguistic
comparative analysis of the forewords of Czech and Croatian dictionaries
published during the socialist period was carried out. Special attention was
paid to the parts of the text referring to the social reality and circumstances
related to the creation of each dictionary. The main hypothesis was that in
Czech dictionaries more attention had been dedicated to socialism and its
relations to lexicography, whereas in Croatian dictionaries the topic of language
as an index of national identity had prevailed. The analysis
reveals differences in the status of lexicography in the two societies and
describes extralinguistic (economic, ideological, political) impacts on
lexicography.
The results
confirm the hypothesis that the topic of socialism is prevalent in Czech
dictionaries, as opposed to the subject of nation being more present in
Croatian dictionaries.
J. Minkevičiaus monografijos „Religija daugianacionaliniame pasaulyje“ recenzija. Monografija apibūdinama kaip labai informatyvi tiek teorinės, tiek faktinės informacijos prasme. Pastebima, kad J. ...Minkevičius taikliomis, glaustomis formuluotėmis įtaigiai eksplikuoja marksistinė religijos, jos struktūros bei socialinių funkcijų sampratą, fundamentalius nacijos teorijos teiginius, komunistų partijų nacionalinės politikos principus. Pagrindinė monografijoje keliamų problemų ašis – religijos vieta ir vaidmuo nacijų raidoje, nacionalinių santykių struktūroje. Autorius kritikuojamas dėl griežtokų ar menkiau motyvuotų teiginių, minties pasikartojimų.
Analizuojamos kai kurios metodologinės problemos, kylančios tyrinėjant nacijos psichinę sandarą. Kritiškai apžvelgiami tarybinių autorių pateikti šios sandaros apibrėžimai, konstatuojama, kad visiems ...jiems bendras bruožas – nacijos psichinės sandaros materialaus pobūdžio akcentavimas: ši sandara yra nacijos socialinio gyvenimo atspindys. Pastebima metodologinė klaida nacijos psichinę sandarą apriboti tik nacionaliniais, specifiniais bruožais, neatsižvelgiant į bendrus su kitomis nacijomis bruožus. Kiekvienos konkrečios nacijos psichinė sandara yra bendrybės (internacionalaus) ir ypatingybės (nacionalaus, specifinio) dialektinė vienybė. Pabrėžiamas tyrimo istoriškumo principas: šią sandarą galima analizuoti tik tam tikru istorinio vystymosi laikotarpiu, konkrečiomis istorinėmis sąlygomis. Buržuazinė nacija turi klasiniu požiūriu prieštaringą psichinę sandarą, kuri atspindi dialektinę nacionalinės psichologijos išraiškos klasinių formų vienybę. Teigiama, kad socializmas sudarė sąlygas nacijos psichinei sandarai tapti vieninga, įveikti klasinio antagonizmo išraiškos formas, pašalino kliūtis internacionaliniam suartėjimui, sukūrė visoms socialistinėms nacijoms bendrus bruožus.
Publikacijoje nagrinėjamos tautos, tautiškumo, patriotizmo, tautinės valstybės sampratos. Kritikuojami F. Jucevičiaus tautiniai svarstymai: jo realiosios tautybės samprata remiasi nuvertinimu tautos ...elementų ir atitinkamu tautinio apsisprendimo suabsoliutinimu. Aptariama S. Šalkauskio pateikta patriotizmo ir nacionalizmo perskyra ir šių terminų apibrėžimai. Tikrasis patriotizmas yra dora savosios tautos meilė, o nacionalizmas yra neprotinga savo tautos meilė, iškelianti tautybę aukščiau už dorą ir teisę. Pristatoma ir kritikuojama sovietinė tautos samprata. Teigiama, kad būdama bendruomenių bendruomenė, tauta apjungia mažesnes grupes, o socialistinė nacija visų pirma yra ne tautinio, o klasinio pobūdžio, ji apibrėžta vienintele visiems privaloma ideologija. Sovietų Sąjungoje yra vykdomas naujos sovietinės tautos formavimas iš rusų pavergtų tautų. Proletarinis internacionalizmas yra tik ideologinis anstatas rusiškajam imperializmui pridengti. Už proletarinio internacionalizmo ir sovietinio patriotizmo dialektikos slypi paprasta nacionalizmo ir imperializmo giminystė. Daroma išvada, kad tiek išeivijoje, tiek tėvynėje svarbu išsaugoti kritinę laisvę nuo diegiamųjų tautos sampratų.
Zločini protiv čovječnosti Omerović, Enis; Grande, Andrea
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
07/2022, Letnik:
59, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
S obzirom na aktuelnost rada Komisije Ujedinjenih nacija (UN) za međunarodno pravo (ILC) u cilju donošenja Nacrta Pravila (Članova) o zločinima protiv čovječnosti te usvajanja, kao krajnjega smisla i ...svrhe, mnogostranoga međunarodnoga ugovora (konvencije) o sprječavanju i kažnjavanju zločina protiv čovječnosti, ovaj članak ima prvobitno za cilj rekonstruirati redoslijed događaja i teorijske okvire koji su oblikovali dosadašnji kontekst tumačenja i primjene navedene skupine međunarodnih zločina, čija je inkriminacija radnji izvršenja nastajala i razvijala se poglavito kao opće običajno međunarodno pravo, i koja su pojmovna određenja najrazličitijih oblika zločina protiv čovječnosti usvajana u statutima međunarodnih krivičnih tribunala, Rimskome statutu Međunarodnoga krivičnoga suda (ICC) te internacionaliziranim sudištima. Također, i najvažnije, rad ima za cilj – na osnovu datoga konteksta – problematizirati određene implikacije u pružanim definicijama. Posebna pažnja će se posvetiti, prije svega, dugotrajnoj poveznici zločina protiv čovječnosti i oružanih sukoba, kako bi se naknadno doveo u pitanje smjer kretanja novih uvjeta postojanja napada. Zaključno će se, namjerom upotpunjavanja cjelokupne teorijske pozadine, dalje analizirati mogućnosti dijelom drugačije kategorizacije i tumačenja radnji ovoga međunarodnoga zločina stricto sensu i mogućih odgovornih počinitelja za odnosni zločin.
Considering the actuality of the work of the International Law Commission (ILC) of the United Nations (UN) with the aim of making Draft Articles on crimes against humanity and adopting, as a final sense and purpose, a multilateral international treaty (convention) on the prevention and punishment of crimes against humanity, this article has as a primary goal the reconstruction of the order of events and theoretical frames that shaped the current interpretation and application context of the mentioned international crime(s), whose incrimination of the acts has appeared and developed mainly as general customary international law, and whose conceptual definitions of different forms of this crime have been adopted in statutes of international criminal tribunals, in the Rome Statute of the International Criminal Court (ICC) and in internationalized courts and tribunals. Hence, and most importantly, this paper aims to – based on the given context – problematize certain implications in the provided definitions. Particular attention will be given to the long-lasting connection between crimes against humanity and armed conflicts, so to additionally question the direction of the new conditions of existence of an attack. Conclusively, with the intention of completing the entire theoretical background, possibilities of different categorization and interpretation of the acts of this international crime stricto sensu will be analysed, as well as the possible responsible perpetrators for the respective crime, with eventual changes and additions.
Pojam i ideja ustavnog patriotizma nastali su u podijeljenoj Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Promovirao ih je Dolf Sternberger kao model izgradnje novog identiteta Nijemaca na ruševinama ...građanske lojalnosti prema podijeljenoj zemlji. Stern berger ne smatra patriotizam nekritičkim divljenjem domovini koje je u njemačkom sjećanju bilo primarno povezano s njemačkom nacijom, nego ga opisuje kao društveno i političko ponašanje građana kojima nisu važni prvenstveno vlastiti interesi, nego zajedničko dobro. Sternberger tvrdi da su barem do kraja 18. stoljeća svi oblici patriotizma bili ustavni patriotizmi – shvaćeni kao ljubav prema zakonima i općim slobodama. Za njega je ustav domovina građana. Izraz ustavni patriotizam od Sternbergera je preuzeo Jürgen Habermas dodavši mu univerzalističku komponentu. Shvaćanje ustavnog patriotizma Jürgen Habermas razvio je u kontekstu "Sukoba povjesničara" iz 1986. godine. U osnovi je Habermasova koncepta politički ideal "nacije građana" koji se suprotstavlja koncepciji nacije shvaćene kao pretpolitičko jedinstvo jezika i kulture. Tako prema Habermasovu konceptu ustav kao najviši pravni akt treba biti uspostavljen kao vlastita referenca. Riječ je o ideji tzv. samoreferentnog ustava. Iznose se različiti elementi teorija ustavnog patriotizma Dolfa Sternbergera i Jürgena Habermasa te se na temelju tih elemenata uspoređuju njihovi koncepti ustavnog patriotizma.
PDF
