Cilj je ovog rada produbiti razumijevanje etičkih dilema i izazova u radu stručnjaka pomagačkih profesija u području nasilja nad starijim osobama. Nasilje prema ljudima u starijoj dobi je ...višedimenzionalan i složen medicinski, pravni i društveni problem. Najčešći su sukobi u pravu starijih osoba na autonomiju/samoodređenje i dužnosti stručnjaka da ih zaštiti. Nepostojanje jasnih i ujednačenih definicija, zakonskih propisa i smjernica za djelovanje otežava stručnjacima rad, izbor strategija i intervencija u nekoj situaciji. Osim navedenih etičkih izazova, pojavljuje se i izazov dužnosti prijavljivanja nasilja, pri čemu stručnjaci nemaju jasne upute ni zaštitu, zatim manjak edukacije za specifično područje nasilja nad starijim osobama te neostvarivosti djelovanja multidisciplinarnog pristupa. Nadalje, stručnjacima je izazov u radu i niska razina društvene osviještenosti za ovu problematiku te percepcija starijih osoba koje ne žele pomoć, odnosno nisu sklone prijavljivanju. Polazeći od teorijskog znanja, profesionalnog iskustva, vrijednosnih načela propisanih u profesionalnim etičkim kodeksima, poznavanja okvira za donošenje etičkih odluka te napose poznavanja individualnih obilježja i situacije u kojima se nasilje dogodilo ili se događa, stručnjacima bi u najvećem broju slučajeva trebalo biti moguće donijeti ispravnu, etički utemeljenu odluku.
The aim of this paper is to deepen the understanding of the problem of violence against the elderly for experts in helping professions, given the frequent conflict of basic ethical principles. It is a multidimensional and complex medical, legal and social problem. The most common conflicting principles occur in the field of the right of the elderly to self-determination and the duties of experts in their protection. The lack of clear and uniform definitions, legal provisions and guidelines for action makes it difficult for experts to work, choose strategies and interventions in a particular situation. In addition to these ethical challenges, there is the challenge of reporting, with experts lacking clear guidance and protection, lack of education in the specific field of violence against the elderly, and the impracticability of the multidisciplinary approach. Furthermore, the challenge in the work of experts is represented by the low level of public awareness about this issue and the perception of the elderly as people who do not want help or are not inclined to report. Starting from theoretical knowledge, professional experience, value principles prescribed in professional codes of ethics, knowledge of the framework for ethical decision-making and especially knowledge of individual characteristics and situations in which violence occurred or occurs, experts should be able to make, in the majority of cases, the right, ethically based decision.
Roditeljska je uloga jedna od najzahtjevnijih životnih uloga koja istovremeno može biti vrlo ispunjavajuća, ali i vrlo zahtjevna i stresna. U posljednje se vrijeme bilježi velik interes za ...proučavanje sagorijevanja u roditeljstvu koje karakterizira silna iscrpljenost povezana s roditeljskom ulogom, emocionalno udaljavanje od djece i osjećaj neučinkovitosti u roditeljskoj ulozi te sumnja u sposobnost da se bude dobar roditelj. U ovome su radu prikazane validacija i metrijske karakteristike hrvatskoga prijevoda Upitnika sagorijevanja u roditeljstvu (engl. Parental Burnout Assessment, PBA) autorice I. Roskam i suradnica (2018) koji sadrži četiri supskale (iscrpljenost u roditeljskoj ulozi, suprotnost s prethodnim doživljajem sebe kao roditelja, zasićenost roditeljskom ulogom te emocionalno udaljavanje od djece). Hrvatska verzija Upitnika sagorijevanja u roditeljstvu pokazala je zadovoljavajuće metrijske karakteristike utvrđene na uzorku od 1025 roditelja (90 % majki) prosječne dobi 40 godina. Rezultati konfirmatorne faktorske analize potvrdili su pretpostavljenu teorijsku četverofaktorsku strukturu upitnika, a ujedno se faktori grupiraju u jedan faktor višega reda sagorijevanja u roditeljskoj ulozi. U prilog valjanosti upitnika govore i značajne očekivane korelacije između roditeljskih samoprocjena sagorijevanja u roditeljstvu i sklonosti perfekcionizmu u roditeljstvu te zanemarivanju djece i nasilju prema njima. Unutarnja konzistencija za ukupnu mjeru sagorijevanja u roditeljstvu iznosi visokih .98, a za supskale od .87 do .96.
Područje obiteljskoga nasilja često je predmetom stručnog i opče javnog diskursa. U Hrvatskoj su navedeni diskursi pretežno potaknuti pojedinačnim medijski eksponiranim slučajevima, a uvelike se ...svode na upozorenja о masovnoj rasprostranjenosti obiteljskoga nasilja te na zazivanje izmjena normativneg okvira u najboljoj maniri penalnog populizma. Takve postavke rasprava o ovoj važnoj temi neopravdano skreću pozornost sa suštinskih izazova od kojih pati ovo područje. Neki od tih izazova specifični su za Hrvatsku, dok su drugi zajednički i međunarodnoj zajednici. Ovaj rad nastojat će pokrenuti znanstvenu raspravu о obiteljskome nasilju na način da rasvijetli neke od ključnih odrednica ovog područja koje predstavljaju izazov, odnosno prepreku boljem i učinkovitijem uređenju tog područja danas, а о kojima se ne govori dovoljno (ili uopće). Uvodno se daje pregled konceptualnih i terminoloških postavki koje predstavljaju temelj bilo kakve suštinske znanstvene rasprave о suzbijanju obiteljskoga nasilja. Zatim se pruža analitički pregled razvoja normativneg okvira obiteljskoga nasilja u Hrvatskoj s raspravom ključnih nedostataka te kritičkom analizom de lege lata. Rad nadalje pruža uvid u europske standarde uz skretanje pozornosti na izazove s kojima se europska zajednica susreće kada je riječ о obiteljskome nasilju. Na kraju se anali- ziraju pomno odabrani empirijski pokazatelji predmetnog fenomena s naglaskom na nedosljednu sudsku praksu u predmetima obiteljskoga nasilja, točnije, njihovo nedosljedno razgraničavan je na prekršaj i kazneno djelo. Potonji podatci prikupljeni su analizom više od 500 sudskih predmeta obiteljskoga nasilja. Zaključno poglavlje nudi prijedlog konkretnih (idealnih i pragmatičnih) rješenja za nošenje s, u radu analiziranim, izazovima obiteljskoga nasilja u Hrvatskoj.
Rad ravnatelja škola uključuje raznovrsne poslove, a kao iznimno osjetljivo i zahtjevno područje može se izdvojiti suradnja s roditeljima učenika. U novije vrijeme na svom radnom mjestu ravnatelji su ...nerijetko izloženi različitim nedopustivim ponašanjima i nasilju roditelja, no o tome se malo zna i govori. Cilj je ovoga istraživanja ispitati ulogu izloženosti nasilju roditelja učenika u predviđanju zadovoljstva poslom ravnatelja osnovnih škola Republike Hrvatske. U istraživanju je sudjelovalo 483 (M = 27,7 %; Ž = 72,3 %) ravnatelja iz svih regija Republike Hrvatske, time je obuhvaćeno 52,6 % pripadnika ciljane populacije. Za prikupljanje podataka korišteni su Upitnik sociodemografskih karakteristika, Skala izloženosti nasilju roditelja te Upitnik zadovoljstva poslom. Rezultati pokazuju da je riječ o raširenoj pojavi, a 80,75 % ravnatelja je tijekom svog ravnateljskog staža doživjelo barem jedan oblik nasilja od strane roditelja. Korelacijskom analizom utvrđeno je da ravnatelji koji češće doživljavaju nasilje roditelja imaju nižu razinu zadovoljstva poslom, a regresijska analiza pokazala je da je doživljeno nasilje statistički značajan prediktor zadovoljstva poslom. Jasna osuda svih oblika nasilja roditelja nad ravnateljima te primjena i poboljšavanje postojećih propisa zaključno se izdvajaju kao nužni uvjeti za smanjivanje te negativne pojave i omogućavanje kvalitetnog rada ravnatelja, a time i škola u cjelini.
The work of school principals includes a variety of tasks, and cooperation with parents of students can be singled out as an extremely sensitive and demanding area. In recent times, principals are often exposed to various impermissible behaviours and violence from parents at their workplace, but little is known and talked about. The aim of this research is to examine the role of exposure to violence by students’ parents in predicting job satisfaction of primary school principals in the Republic of Croatia. The survey included 483 (27.7 % male, 72.3 % female) school principals from all regions of the Republic of Croatia. The Socio-Demographic Characteristics Questionnaire, the Exposure to Parental Violence Scale and the Job Satisfaction Questionnaire were used to collect data. The results show that it is a widespread phenomenon, and 80.75 % of principals experienced at least one form of parental violence during their principalship. Correlation analysis found that principals who are more likely to experience parental violence report lower job satisfaction, and regression analysis showed that experienced violence was a statistically significant predictor of job satisfaction. A clear condemnation of all forms of parental violence against principals and the application and improvement of existing regulations are concluded as necessary conditions for reducing these negative phenomena and enabling quality work of principals, and thus the whole school.
Bullying is usually defined as a long-term and frequent manifestation of aggressive behavior of one child towards another with the intention of harming another child. Taking into account that ...information and communication technologies became a new context in which adolescents initiate and maintain interpersonal relationships with their peers, in addition to peer violence at school, this paper also addresses the problem of cyberbullying. As a type of strategy for prevention and reduction of bullying in schools, programs based on the development of social and emotional competencies (SEC) among students are very popular. The aim of this paper was to offer a systematic synthesis of literature in order to gain a better insight into the relationship between socio-emotional competencies and bullying. Guided by pre-defined inclusive criteria, this review includes 13 quantitative studies published in the last 15 years. All studies had a sample of primary and secondary school students and examined the relationship between social and emotional competencies and (cyber)bullying. All studies demonstrated a negative correlation between peer violence and higher socio-emotional competencies in students. Both gender and age differences were identified in SEC and bullying. The paper presents the results of the research, but also addresses the methodological and statistical characteristics and limitations of these studies. In this way, we analyzed the empirical basis of using programs for the development of socio-emotional competencies with the aim of preventing violence in schools. In discussion we addressed the practical implications of the results for practice, study limitations, as well as guidelines for further research.
Hrvatska je europska zemlja s jednom od najviših stopa obiteljskog nasilja a bez nacionalne strategije zlostavljanja
starijih osoba. Cilj ovog istraživanja je odrediti razlike između žrtava ...obiteljskog nasilja starijih od 60 godina i žrtava
mlađih od 60 godina. Od ukupno 3164 odrasle osobe koje su zatražile pomoć u Savjetovalištu za žrtve nasilja u
obitelji u Zagrebu, 200 su bile starije od 60 godina. Istraživanje je uključilo izravne strukturirane intervjue s ciljem
prikupljanja sociodemografskih podataka, podataka o vrsti nasilja, počiniteljima nasilja, prijavama nasilja nadležnim
institucijama te vrsti intervencija. Primijenjen je Pearsonov koeficijent korelacije i z-test s Bonferronijevom korekcijom
za utvrđivanje razlika između žrtava obiteljskog nasilja starijih od 60 godina i žrtava mlađih od 60 godina s obzirom
na sociodemografska obilježja, vrstu nasilja i intervencije. Snaga povezanosti kategorijskih varijabli određena je
Cramerovim V. Binarna logistička regresija utvrdila je neovisne doprinose sociodemografskih obilježja, obilježja
obiteljskog nasilja i s njime povezanih intervencija za predviđanje vrste nasilja kojemu su bile izložene žrtve
obiteljskog nasilja starije od 60 godina. Starije su žrtve češće imale niži stupanj obrazovanja, bile su udovci/udovice,
umirovljenici, a počinitelji nasilja bila su njihova djeca, braća i sestre i drugi članovi obitelji, tijekom dužeg razdoblja, a
najčešće vrste zlostavljanja bili su ekonomsko zlostavljanje ili kombinacija fizičkog i ekonomskog nasilja u usporedbi
s mlađim žrtvama obiteljskog nasilja. Starije žrtve rjeđe prijavljuju obiteljsko nasilje nadležnim institucijama zbog
njihove ekonomske ovisnosti ili ovisnosti povezane s čimbenicima zdravlja o članovima obitelji koji su često i
počinitelji. Posljedično, prevencija i intervencija stručnih i nadležnih institucija su ograničene.
Ovaj rad je pokušaj autora da podseti domaću i međunarodnu naučnu javnost na kontinuitet albanskog nasilja nad Srbima u XX veku. Velikoalbanska iredentistička aktivnost između dva svetska rata imala ...je snažnu podršku fašističkih sila, zainteresovanih za razbijanje novonastale jugoslovenske države. Bila je to u prvom mestu fašistička Italija i Treća komunistička internacionala (Kominterna) sa sedištem u Moskvi. Velikoalbanski „Kosovski komitet” se početkom 1920. godine povezao sa Kominternom. Italija je neposredno podržavala akcije albanskih terorista (kačaka) u Jugoslaviji u godinama posle Prvog svetskog rata. „Vođe tog pokreta Hasan Priština i Mustafa Kroja dobijali su od italijanske vlade u početku 50 000 lira mesečno, kasnije oko 200 000 od septembra 1927. godine znatno više”. Na Beogradskom univerzitetu formirana je 1935. godine tajna studentska organizacija „Besa” s osnovnim programskim opredeljenjima da radi na priključenju Kosova i Metohije Albaniji. Idejne vođe tajne terorističke organizacije bili su Ćazim Blaca, Šaip Mustafa i Ibrahim Ljutva, a njihov osnovni zadatak bio je da na univerzitetu stvore atmosferu o neophodnosti stvaranja Velike Albanije, da formiraju oružane formacije u i datom momentu krenu sa terorističkim akcijama. Finansiralo ju je albansko i italijansko poslanstvo u Beogradu.
U radu se prikazuju rezultati istraživanja koje je provedeno 2022. na području Policijske postaje
Pitomača, a cilj istraživanja bio je stjecanje uvida u pojedina viktimološka, odnosno ...sociodemografska obilježja i iskustva žrtava prekršaja nasilja u obitelji. Uzorak je činilo 40 punoljetnih
žrtava nasilja u obitelji različitog spola koji su odabrani metodom slučajnog odabira iz skupine
žrtava prekršaja iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17., 126/19., 84/21.,
114/22.) počinjenih u posljednje četiri godine. Za potrebe ovog istraživanja korištena je anketa
te skupine varijabli koje opisuju sociodemografska obilježja žrtava i iskustva žrtava nasilja u
obitelji. Podaci dobiveni istraživanjem upućuju na potrebu uvažavanja pojedinih viktimoloških
obilježja žrtava na području Policijske postaje Pitomača, posebno u pogledu onih ekonomskih,
socijalnih, obrazovnih i kulturoloških. Istraživanje skreće pozornost na to da bi trebalo poduzimati aktivnosti usmjerene jačanju svijesti ukupne populacije stanovništva o obiteljskom nasilju
kao ozbiljnom problemu, a zatim socioekonomske mjere kojima bi se postigla veća obrazovna i
ekonomska razina, posebno u romskoj kulturnoj sredini. U provođenju tih mjera nužno je voditi
računa o ravnopravnoj zastupljenosti spolova, koja bi, uz povećanje kvalitete života, dovela do
promjene stavova o spolnoj i rodnoj jednakosti te neprihvatljivosti nasilja u obitelji.
prekršaji, nasilje u obitelji, viktimološka obilježja, Policijska postaja Pitomača,
iskustva, žrtve
U znanstvenim i stručnim psihologijskim, psihijatrijskim i pravnim krugovima diljem svijeta vodi se rasprava o
uporabi koncepta roditeljskog otuđenja. U Hrvatskoj znanstvenoj i stručnoj literaturi ...prevladavaju tekstovi u
kojima se „otuđenje“ promatra kao na znanosti utemeljen konstrukt. Ono što nedostaje su tekstovi koji propitkuju
znanstvenu utemeljenost „otuđenja“ i problematiziraju moguće posljedice upotrebe takvog, u ovom trenutku još
uvijek, nedovoljno jasno definiranog i operacionaliziranog koncepta, na dobrobit naših korisnika. U ovom radu
iznesene su poteškoće s ovim konceptom i stavljene u kontekst prakse temeljene na dokazima te su prikazane
potencijalne štetne posljedice upotrebe „otuđenja“ u radu sa ženama žrtvama nasilja i korištenja „otuđenja“ kao još
jedne strategije prisile i kontrole nad žrtvama.
Alternativna muzička scena u Beogradu nastaje i razvija se gotovo paralelno sa zapadnom. Pripadnici muzičkih potkultura su, do određene mere, usvajali norme, vrednosti i obrasce ponašanja po uzoru na ...(zapadni) model. Ipak, domaća „andergraund“ scena predstavlja odraz konstantnog procesa glokalizacije pre nego potpunog saobraženja globalnog i lokalnog. Iako su „scene“ u početku bile donekle razdvojene, promene socijalnog, kulturnog i političkog konteksta dovodile su do povremenog prožimanja različitih supkulturnih grupa. Pomenuta prožimanja odrazila su se i na koncept ultimativnog spektakla, performansa supkulturne socijalizacije i komunikacije - koncerta. Specifičan aspekt individualnog i kolektivnog učešća u performansu savremenih rok koncerata, kojim se ovaj tekst bavi, jeste „šutka“. Istraživanje ima za cilj da ukaže na višeslojnost i kompleksnost paralelnih performansa koji se odvijaju na bini, u publici i međuprostoru, na način specifičan za metal i pank „andergraund koncerte“. U članku nastojim da istražim na kom nivou i do koje mere su navedene potkulture zaista kontrakulture, tj. na koje načine na koncertima, kroz „šutku“, one preispituju obrasce, vrednosti, odnose moći, hijerarhije pa i hegemonije šireg društva, a do koje mere su refleksije dominantne kulture u malom.
PDF
