Izhodišče: Bolezen covid-19 povzroča difuzno alveolno okvaro, povezano z visoko stopnjo umrljivosti. Namen analize umrlih bolnikov, okuženih z virusom SARS-CoV-2, je oceniti histopatološke ...spremembe v pljučih kot glavnem tarčnem organu pri tej okužbi.
Metode: Opravili smo delne obdukcije bolnikov s covidom-19, ki so se zdravili na Univerzitetni kliniki za pljučne bolezni in alergijo Golnik. Ocenjevali smo izraženost različnih histopatoloških sprememb v pljučih umrlih. Z imunohistokemično metodo smo dokazovali prisotnost virusa SARS-CoV-2 v vzorcih pljuč.
Rezultati: V pljučih so izstopali znaki akutne alveolne okvare s tvorbo hialinih membran, intersticijskim in alveolnim edemom ter fibrinsko eksudacijo v alveolih. Spremljajoča vnetna reakcija je bila blago do zmerno izražena. Pri nekaterih bolnikih je bila alveolna okvara že v fazi organizacije, vendar brez prisotne fibroze. Pri vseh bolnikih smo našli citopatsko spremenjen alveolni epitel kot znak virusne okužbe celic. V vzorcih pljuč vseh bolnikov smo dokazali prisotnost virusa.
Zaključek: Bolezen covid-19 prizadene pljuča in povzroči difuzno alveolno okvaro, zaradi katere bolniki lahko umrejo. Obdukcija se je izkazala za pomembno tudi v svetu zaradi raziskovanja nove bolezni.
Cilj: cilj ove studije je ukazati na ulogu patohistološke analize (PHA) preparata tkiva bojenih hemalaun-eozin (HE) bojom u sudskomedicinskoj praksi.
Metode: Radi se o retrospektivnoj studiji ...obdukcija izvršenih na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Rijeci u periodu od 2000.-2014. Istražena je zastupljenost prirodnih prema nasilnim smrtima, te vrsta prirodnih smrti koje su kod sudskomedicinskih obdukcija najzastupljenije. Također ćemo prikazati koji udio u srčanim smrtima čine smrti uslijed ishemijske bolesti srca (IBS) te koliki je udio preminulih od infarkta miokarda (IM).
Rezultati: temeljem analiziranih podataka proizlazi da se u istraživanom petnaestogodišnjem periodu odnos između nasilnih i prirodnih smrti nije značajnije mijenjao (p=0,052) te je tijekom tog razdoblja broj obdukcija relativno konstantan. Uočen je trend porasta prirodnih u odnosu na nasilne smrti od 2010. godine. Kod prirodnih, srčane smrti su vodeći uzrok, a udio smrti uslijed ishemijske bolesti srca (IBS) u tim srčanim smrtima iznosi 87%. Od ukupnih smrti uslijed IBS-a, u provedenom istraživanju IM je zastupljen 21%.
Zaključak: PHA je neizostavna kod naglih srčanih smrti (NSS) u koje, kao smrt uslijed IBS spada i IM. To je pretraga koja pomaže kada pri na obdukciji nije moguće utvrditi stvaran uzrok smrti; pretraga koja omogućava vizualizaciju infarktom zahvaćenog srčanog mišića i unutar 24 sata od nastanka lezije (što se ne može uočiti makroskopski), te pretraga koja u sudskom postupku može otkloniti dvojbe. Osim što može potvrditi makroskopski nalaz s obdukcije, može katkad biti pretraga koja utvrđuje stvarni uzrok smrti, a kod naglih srčanih smrti ta pretraga je neizostavna. Predstavlja materijal koji se može koristiti za pregled duže vrijeme nakon smrti, za znanstvena istraživanja i edukaciju.
Prikazom smrti do koje se dolazi utapanjem, čestom nesrećom u čijoj je podlozi asfiksija, pružamo jedinstven pogled na noviju literaturu, te se nadamo kako ćemo čitateljima približiti područje čije ...je proučavanje na hrvatskom jeziku gotovo nemoguće. Interes za ovu temu možemo objasniti s jedne strane epidemiološkim kretanjima; naime, utapanjem godišnje u svijetu strada velik broj ljudi, naročito djece; a, s druge strane, umiranje utapanjem često obuhvaća spektar najrazličitijih tema iz sudske medicine. Pri pisanju članka trudili smo se raditi jasnu razliku između utopljenika i tijela preminulih koji su izvađeni iz vode, razjasniti slijed patofizioloških zbivanja kod smrti utapanjem, te predstaviti tipične sudskomedicinske nalaze. Uz pregled područja „klasičnog utapanja“ prikazujemo i neke rjeđe a jednako interesantne smrti do kojih dolazi utapanjem. Uz činjenice navedene u međunarodnoj literaturi donosimo i podatke do kojih smo došli analizom dokumentacije prikupljene na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Rijeci.
Iznenadna smrt najčešće nastaje kao posljedica oštećenja kardiovaskularnog sustava, ponajprije zbog koronarne bolesti ili kardiomiopatije, a izuzetno rijetko može biti uzrokovana primarnim tumorom ...srca. Tri četvrtine primarnih novotvorina srca čine benigni tumori, a četvrtinu maligni koji su redovito sarkomi i rijetko limfomi. Najčešći histološki tip primarnog sarkoma srca jest angiosarkom, obično smješten u desnom atriju ili rjeđe u perikardu. U ovom radu prikazujemo slučaj bolesnice koja je primljena u teškom općem stanju, pod sumnjom na septički šok, a preminula je nekoliko sati nakon prijma. Obdukcijom je nađen tumor desne pretklijetke koji je, prema morfološkim i imunohistokemijskim karakteristikama, odgovarao angiosarkomu. Infiltracija epikarda i krvarenje u perikardijalnu šupljinu doveli su do tamponade srca i smrti. Uz prikaz bolesnice rad pruža kratki pregled epidemioloških i kliničkih značajka te mogućnosti dijagnostike i liječenja primarnog angiosarkoma srca.
Pandemija španjolska gripe širila se od 1918. do 1919. i zarazila oko 500 milijuna ljudi, usmrtivši 50 do 100 milijuna. Ljudi su zbog Prvoga svjetskog rata patili od teškog siromaštva i
...pothranjenosti, posebno u Europi, što je pridonijelo širenju bolesti. U Italiji se španjolska
gripa pojavila u travnju 1918. s nekoliko slučajeva plućne kongestije i bronhopneumonije.
Do kraja epidemije umrlo je oko 450 tisuća ljudi, što je uzrokovalo jednu od najviših stopa
smrtnosti u Europi.
Iz arhivskih dokumenata i autoptičkih registara bolnice u Pisi možemo doći do nekih zaklju-
čaka o utjecaju pandemije na stanovništvo grada i dobiti određene podatke o pokojnicima.
U izvornim nekroskopskim registrima zabilježene su 43 obdukcije s dijagnozom gripe (tj. španjolske gripe), od kojih se većina događala od rujna do prosinca 1918. Većina umrlih bili su
mlade osobe, a više od polovice njih vojnici, i svi su pokazivali simptome konfluentne hemoragične bronhopneumonije pluća, što je bilo tipično obilježje pandemijske gripe.
Vjerujemo da je proučavanje obdukcijskih zapisa neusporediv instrument za povijest medicine i koristan izvor za razumijevanje podrijetla i razvoja bolesti.
IZNENADNA I NEOČEKIVANA SMRT U EPILEPSIJI Ferenčić, Antun; Cuculić, Dražen; Stemberga, Valter ...
Liječnički vjesnik,
10/2017, Letnik:
139, Številka:
7-8
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Pojam „iznenadna smrt u epilepsiji“ (engl. Sudden Unexpected Death in Epilepsy – SUDEP) označava iznenadnu, neočekivanu (bez obzira na postojanje evidentiranog napadaja), neposvjedočenu ili ...posvjedočenu smrt u bolesnika s epilepsijom, koja nije nastupila kao izravna posljedica neke traume. Budući da je iz definicije jasno da uzrok smrti nije očit, ne čudi što ovaj entitet u modernoj forenzici dobiva sve veću važnost. Naime, stručnjak sudske medicine u stvaranju svojih zaključaka rukovodi se uglavnom heteroanamnestičkim podacima, nekim tipičnim ozljedama i toksikološkom analizom. U sudskomedicinskoj praksi smrt pacijenta koji boluje od epilepsije može nastupiti tijekom izvođenja neke od svakodnevnih aktivnosti (poput vožnje ili ronjenja), što naglašava ulogu stručnjaka sudske medicine u utvrđivanju prirode smrti. Stoga smo pregledali literaturu o iznenadnoj i neočekivanoj smrti u epilepsiji, definirali termine, prikazali dosadašnje hipoteze o mehanizmu nastupanja smrti te ulogu suvremenih terapijskih pristupa. Epilepsija može biti povezana s mnogim patološkim stanjima, što na obdukciji treba prepoznati. S obzirom na to da se dijagnoza smrti zbog epilepsije temelji na metodi isključivanja, postoji mogućnost zanemarivanja prave incidencije takvih uzroka smrti.
Naglo uginuće životinje u perianestezijskom razdoblju stres je ne samo za vlasnike nego i za doktore veterinarske medicine. Životinje koje uginu tijekom sedacije, anestezije ili unutar 24 sata od ...buđenja iz anestezije čine relativno mali, ali važan broj slučajeva koji se gotovo redovito upućuju na obdukciju u dijagnostičke laboratorije. No istraživanja koja prikazuju uzroke uginuća navedenih životinja malobrojna su. Ovaj rad donosi retrospektivnu analizu obdukcijskih nalaza životinja koje su dostavljene na obdukciju u Zavod za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 2009. do 2019. godine, a uginule su u perianestezijskom razdoblju. U tom je razdoblju na obdukciju dostavljeno 2376 životinja, od čega je 37 životinja (1,6 %) dostavljeno s anamnezom uginuća u perianestezijskom razdoblju. Najveći broj životinja činili su psi (26/37, 70 %) i mačke (7/37, 19 %). Kod svih 37 životinja anamnestički podaci su, osim podataka o vlasniku i životinji, uključivali i podatke o razlogu zbog kojeg je životinja sedirana ili anestezirana i podatke o vremenu uginuća (tijekom sedacije ili anestezije, prilikom uvođenja u anesteziju ili unutar 24 sata od buđenja iz anestezije). Najviše životinja (19/37, 51 %) uginulo je u roku od 24 sata od buđenja iz anestezije. Patološke promjene koje su bile dostatne kao razlog uginuća životinja u perianestezijskom razdoblju utvrđene su kod 15/37 (40 %) životinja, a promjene su najviše zahvaćale srce i respiratorni sustav. Kod 4/37 životinja (11 %) utvrđene su komplikacije u vezi s kirurškim zahvatom, a kod 6/37 životinja (16 %) utvrđena je diseminirana intravaskularna koagulopatija (DIK). U preostalih 12/37 životinja (32 %) kao uzrok smrti naveden je kardiorespiratorni arest, najvjerojatnije kao posljedica anestezije te kod tih životinja nisu utvrđene druge patološke promjene koje su mogle utjecati na uginuće u peranestetičkom razdoblju. Glavni cilj obdukcije životinja koje uginu u perianestezijskom razdoblju jest isključivanje određenih patoloških stanja i ijatrogenih komplikacija koje mogu biti uzrokom uginuća, a u definiranju uzroka uginuća iznimno je važna i iscrpna klinička anamneza te dijalog kliničara i patologa.
Cilj ove studije bio je utvrditi glavne pomoćne pukotine te odsutne ili nepotpune lobarne ili glavne pukotine tijekom rutinske forenzične obdukcije. Prije početka ove prospektivne studije ...pripremljeni su obrasci za prikupljanje podataka o plućnim režnjevima i pukotinama. U ovoj studiji su odsutne ili nepotpune glavne pukotine te potpune pomoćne pukotine ispitane na 420 pluća u 210 obdukcijskih slučajeva. Horizontalne pukotine su bile nepotpune u 18 desnih pluća. Nepotpune kose pukotine utvrđene su u trima desnim i dvama lijevim plućima. Neidentificirane nenormalne pukotine utvrđene su u jednom lijevom plućnom krilu i pet desnih plućnih krila. Manje od pola potpune horizontalne pukotine bila je najčešća nenormalnost pukotina. Četiri desnih plućnih krila imalo je četiri režnja, a dvoja lijevih plućnih krila tri režnja zbog potpunih pomoćnih pukotina. Broj režnjeva u lijevim i desnim plućima te morfološka obilježja nepotpune glavne pukotine i glavne pomoćne pukotine točno je utvrđen, a varijacije su fotografirane. Zaključuje se da su uz kompjutorsku tomografiju obdukcijski slučajevi korisni za određivanje varijacija glavnih plućnih pukotina i pomoćnih glavnih pukotina u različitim populacijama.
Usporedili smo kliničke i obdukcijske dijagnoze bolesnika umrlih od malignih tumora u Općoj bolnici u Osijeku, u dva razdoblja: od 1969. do 1972. i od 1986. do 1988. godine. U novijem razdoblju ...koriste se CT i ultrazvučne pretrage. U prvom razdoblju klinički nije dijagnosticirano 17,3%, a u drugom 11,1% slučajeva. Manja je zastupljenost slučajeva s klinički krivom primarnom lokalizacijom tumora u novijem razdoblju - 25,1% - nego li u starijem - 27,6% slučajeva. Kritički smo se osvrnuli na maligne tumore nekih najčešće zastupljenih primarnim lokalizacija. U slučajevima u kojima su korišteni CT i/ili ultrazvuk, tumori su u visokom postotku dijagnosticirani, ali je bilo slučajeva klinički neispravno obrazloženih nalaza. Boravak bolesnika u bolnici bio je najkraći u grupi slučajeva koje kliničari nisu dijagnosticirali. Vrijednost obdukcije u suvremenoj medicini nije smanjena.
PDF
