Uvod: Svrha ovoga istraživanja bila je procijeniti ponovljivost položaja centrične relacije kod pacijenata s dislokacijom diska s redukcijom. Materijali i metode: U ispitnoj skupini bilo je 30 ...ispitanika s utvrđenom dislokacijom diska s redukcijom u desnom i lijevom zglobu ili u oba. Kontrolna skupina sastojala se od 12 sudionika bez znakova i simptoma temporomandibularnih poremećaja. Koristeći se metodom vođenja brade s prednjim deprogramatorom, učinjena su tri registrata centrične relacije za svakog ispitanika i to tijekom jednog posjeta. Elektroničkim ultrazvučnim mjernim uređajem snimljen je položaj lijevoga i desnoga kondila kod svakog dobivenog registrata centrične relacije. Podatci su analizirani računalom. Izmjerena je udaljenost kondila dobivena kod različitih registrata centrične relacije (anteroposteriorne, vertikalne, transverzalne i linearne vrijednosti) te su podatci statistički analizirani t i F testom. Rezultati: Nije utvrđena statistički značajna razlika između ispitne i kontrolne skupine. Kod dvije trećine ispitanika kondilni je položaj tijekom ponavljanja određivanja centrične relacije bio unutar promjera od 0,3 milimetra. Za više od 90 posto ispitanika to je područje
bilo unutar 0,4 milimetra. Zaključak: Ne postoji razlika u ponovljivosti centrične relacije između pacijenata s dislokacijom diska s redukcijom i onih sa zdravim temporomandibularnim zglobom (p > 0,05). Kada se radi registrat centrične relacije na pacijentu s dislokacijom diska s redukcijom, prije toga nije potrebna terapija udlagom, dovoljne su standardne mjere opreza. Dobiveni rezultati moraju se interpretirati unutar ispitne skupine, bez povezivanja s drugim skupinama temporomandibularnih poremećaja.
Svrha: Ovom studijom željela se odrediti ponovljivost kliničkih tehnika centrične relacije (bimanualna manipulacija, vođenje bradom i Rothova metoda) s pomoću analize položaja čeljusnih zglobnih ...glavica (kondila). Ispitanici i postupci: Trideset dva potpuno ozubljena asimptomatska ispitanika (16 žena i 16 muškaraca) s normalnim okluzijskim odnosom (Angleova klasa I) sudjelovala su u ovoj studiji. Njihova prosječna dob bila je 22,6 ± 4,7 godina. Indikator položaja mandibule (MPI) bio je korišten za analizu trodimenzionalnog anteroposteriorni (ΔX), superoinferiorni (ΔZ), mediolateralni (ΔY) pomaka kondila čeljusnih zglobova izazvanog razlikom između položaja centrične relacije (CR) i maksimalne interkuspidacije (MI) na razini zubnih lukova. Rezultati: Prosječna vrijednost i standardna devijacija trodimenzionalnog pomaka kondila testiranih kliničkih tehnika za određivanje CR-a iznosila je 0,19 ± 0,34 milimetra. Značajne razlike unutar njih zabilježene su za anteroposteriorni pomak kondila na desnoj strani straga (Δ Xdn/st; P ≤ 0,012) i za superoinferiorni pomak na lijevoj strani dolje (Δ Zld; P ≤ 0,011); značajne razlike između testiranih tehnika bile su uočene za anteroposteriorni pomak kondila na desnoj strani straga (Δ Xdn/st, P ≤ 0,037), superoinferiorni pomak kondila na desnoj strani dolje (ΔZdd, P ≤ 0,004), na lijevoj strani dolje (Δ Zld, P ≤ 0,005) i na lijevoj strani gore (Δ Zlg, P ≤ 0,007). Zaključak: Bimanualna manipulacija, vođenje bradom i Rothova metoda kliničke su tehnike za određivanje CR-a jednake točnosti i ponovljivosti kod asimptomatskih ispitanika s normalnim okluzijskim odnosom.
Okluzija ima istaknuto mjesto unutar multifaktorijalnog koncepta etiopatogeneze temporomandibularnih poremećaja kao i svakog oblika stomatološkog liječanja. Suvremena koncepcija liječenja tih ...poremećaja razlikuje inicijalne od definitivnih oblika terapije. Svrha rada je dati pregled suvremenog shvaćanja uloge okluzije u etiopatogenezi i liječenju temporomandibularnih poremećaja. Žvačni mišići i temporomandibularni zglobovi su izravno povezani s okluzijskim odnosima pa su temporomandibularni poremećaji tradicionalno povezani s okluzijskim poremećajima. Inicijalna okluzijska terapija može biti provedena kod svih pacijenata s temporomandibularnim poremećajima bez obzira na to imaju li intaktne zube u okviru fizioloških okluzijskih odnosa, pacijenata kojima je potrebna ortodontska, protetska terapija ili operacijski oralno kirurški zahvat. U liječenju pacijenata s temporomandibularnim poremećajima postoji nedoumica je li postojala indikacija za definitivnu terapiju, ako se bolni temporomandibularni poremećaj mogao izliječiti oblicima reverzibilne terapije, odnosno inicijalnom terapijom. Druge vrste orofacijalnih bolova, npr. trigeminalna neuralgija, mogu biti u komorbiditetu s temporomandibularnim poremećajima, ali i kao neprepoznata bolest imati za posljedicu nepotrebne intervencije na zubima i protetskim radovima. Iako u struci postoji prevladavajuće shvaćanje važnosti okluzijske terapije temporomandibularnih poremećaja, taj međuodnos je kontroverzan, jer to nije strogo dokazano u brojnim znanstvenim istraživanjima. Okluzija se nije pokazala dominatnim uzročnikom temporomandibularnih poremećaja.
Svrha istraživanja: Programiranje zglobnih mehanizama/parametara (kondilni nagib staze i Bennettov kut) prilagodljivih dentalnih artikulatora preduvjet je za obavljanje položaja i kretnji donje ...čeljusti. Svrha istraživanja bila je ispitati značajne razlike između dviju metoda (voštani ekscentrični registrati i uređaj Arcus Digma) mjerenjem tih zglobnih parametara upotrebom triju različitih dentalnih artikulatora (SAM 3, Protar 7 i Artex CR). Materijal i metode: U istraživanju je sudjelovalo 30 asimptomatskih mlađih ispitanika – studenata Stomatološkog fakulteta (u dobi 25,7 ± 2,9 godina), bili su podijeljeni prema spolu i imali su normalnu okluziju (Angleova klasa I). Nakon uzimanja anatomskih otisaka obaju zubnih lukova, za svakog ispitanika izliveni su radni modeli u tvrdoj sadri. Vrijednosti lijevoga i desnog sagitalnog nagiba kondila i Bennettova kuta, s pomoću dviju metoda
voštanih ekscentričnih protruzivnih i lateralnih registrata te uređaja Arcus Digma, bili su izmjereni u svrhu programiranja već spomenutih zglobnih parametara u trima različitim sustavima artikulatora. Rezultati: Prosječne vrijednosti izmjerenih parametara kondilnoga nagiba staze i Bennettova kuta voštanih ekscentričnih registrata bile su više (u prosjeku za 5º do 10º) u odnosu prema vrijednostima izmjerenima uređajem Arcus Digma. Statistički značajne razlike nađene između izmjerenih zglobnih parametara (p < 0,025) bile su pod utjecajem dizajna artikulatora i metoda mjerenja (t-test za zavisne uzorke i MANOVA test). Zaključak: Upotreba uređaja Arcus Digma može se smatrati znatno pouzdanijom i prikladnijom metodom za individualizirano programiranje dentalnih artikulatora u usporedbi s metodom voštanih ekscentričnih registrata.
Cilj rada je prikazati incidenciju okluzije središnje mrežnične vene i ogranaka u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u razdoblju od 1.1.2010. do 31.12.2014. godine. Metode: Retrospektivna analiza ...podataka po spolu, dobi, vrsti okluzije, vidnoj oštrini prije i poslije terapije i komorbitetima iz dokumentacije retinološke ambulante Odjela za oftalmologiju Opće bolnice Dubrovnik. Rezultati: U razdoblju od 1.1.2010. do 31.12. 2014. god. u retinološkoj ambulanti Opće bolnice Dubrovnik dijagnoza okluzije središnje mrežnične vene i ogranka postavljena je na 48 očiju, u 47 pacijenata. Jedna pacijentica imala je bilateralnu okluziju mrežnične vene. Žena je bilo 62,5 %. Ukupna srednja dob svih oboljelih bila je 68,79 godina. Žene su u prosjeku bile nešto starije i prosječna dob im je bila 69,33 godine, u muškaraca 67,89 godina, ali razlika u dobi nije statistički značajna, p <0,05. Ukupna srednja vrijednost vidne oštrine prije terapije bila je 0,27 ± 0,313, a nakon terapije 0,29 ± 0,313. Pacijenata s okluzijom središnje mrežnične vene bilo je 25 (53,08 %), s okluzijom gornjeg ogranka 18 (37,5 %), a s okluzijom donjeg ogranka 5 (10,42 %), pa je prosječni godišnji broj okluzije središnje mrežnične vene 5, okluzije gornjeg ogranka 3,6 i donjeg ogranka 1. Od hipertenzije je bolovalo 34 (72,34 %), a od dijabetesa samo 8 (17,02 %). Zaključak: Incidencija okluzije središnje mrežnične vene u ovom istraživanju je 4,07 novooboljelih godišnje, ogranka gornjeg i donjeg 3,74 novooboljelih u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a ukupna incidencija je 7,8 na 100 000 stanovnika.
The development of aesthetic and restorative dentistry and implantology leads to an increasing use of implants in the treatment of care for the loss of one or more teeth. The question is whether the ...existing guidelines, originally formulated for the occlusion of natural dentition and conventional prosthetic treatment can be applied to the implant prosthodontics. Due to initial differences in the vertical mobility of teeth and dental implants, present in the same dental arch, although the model of occlusion is ideal, undesirable premature occlusal contacts on the fixed dental restorations on implants may be present. Occlusal forces, in the dental arch partially reconstructed with fixed dental restorations on implants, must be planned so that the initial contacts in a position of maximum intercuspidation are on the natural teeth or fixed dental restorations on natural teeth. With the concept of delayed initial occlusal contacts on implants, you get balanced distribution of occlusal forces, physiological load of implants, preserve the integrity of peri-implant bone tissue, with favorable effects on prognosis and longlasting prosthetic treatment in implants. The main objective of the doctoral dissertation was to examine the intensity and time of establishing occlusal contacts of natural teeth and fixed dental restorations on implants with antagonists at different head postures, in a position of maximum intercuspidation. The research was conducted as a prospective clinical study in which research subjects were followed in period of one year. For the achievement of set goals and tasks, in this study two groups were included: control group included 17 patients of both sexes, with a full dental arches in the upper and lower jaw, and the experimental group that consisted of 14 patients with full dental arches in the upper and lower jaw, who in the past year had prosthetic treatment with fixed dental restorations on implants. In both groups of patients clinical functional analysis of occlusion and the conventional procedure of testing the occlusal equilibration was first performed. Then the condition of the occlusal complex of nature teeth and fixed dental restorations on implants was tested with the latest computerized T-Scan III method. Research results indicate that because of the initial difference in the vertical mobility of teeth and implants present in the same dental arch, premature occlusal contacts may be present on fixed dental restorations on implants. Quantitative occlusal analysis showed statistically significantly higher number of premature occlusal contacts in the experimental group of patients at all three positions of the head, of which approximately one early contact was localized on implant crowns. Relative occlusal forces were statistically significantly stronger on posterior compared to anterior teeth. The relative occlusal forces values on the front teeth in all three positions of the head, were higher in the experimental group subjects, while bilateral uniform distribution of occlusal forces around mediosagittal plane was registered in both groups. Longer time of establishing occlusal contacts was recorded in the experimental group subjects, but without statistical significance. T-Scan III occlusal analysis showed no impact of changes in head position to the total number of occlusal contacts, the total value of the relative occlusal forces, position of the center of occlusal forces and occlusal force in relation to the middle of the dental arch. Unbalanced occlusion or a COF position outside the field, was significantly more frequent in the experimental group of subjects in an upright position and flexion of the head. Computerized occlusal analysis compared to clinical functional analysis showed more accurate and readable record of the number and intensity of premature and surface occlusal contacts. Clinical functional analysis of occlusion, showed no statistically significant difference between experimental and control group in the presence of occlusal interferences during eccentric movements of the lower jaw. In the computerized analysis of the occlusion this difference was observed in values of Delta relative force, which has been designated as a predictor of differences between analyzed groups. The research showed that computerized occlusal analysis is a very simple, objective and reliable method for evaluating occlusion of fixed dental restorations on natural teeth or implants and its use may be recommended in routine clinical practice in combination with clinical functional analysis of occlusion.
Razvoj estetske restaurativne stomatologije i implantologije, dovodi do sve veće primene implantata u terapiji zbrinjavanja gubitka jednog ili više zuba. Pitanje je da li se postojeće smernice, originalno formulisane za okluziju u prirodnoj denticiji i konvencionalnoj protetskoj terapiji, mogu primeniti i u implantat protetici. Zbog inicijalne razlike u vertikalnoj pokretljivosti zuba i implantata prisutnih u istom zubnom luku i pored idealnog modela okluzije, mogu biti prisutni neželjeni prevremeni kontakti na fiksnim zubnim nadoknadama na implantatima. Okluzalne sile se, u zubnom luku delimično rekonstruisanom fiksnim zubnim nadoknadama na implantatima, moraju ostvarivati tako da se inicijalni kontakti u maksimalnoj Ikp nalaze na prirodnim zubima ili fiksnim zubnim nadoknadama na prirodnim zubima. Konceptom odlaganja inicijalnog okluzalnog kontakta na implantatima, postiže se uravnotežena distribucija okluzalnih sila, fiziološko opterećenje implantata, očuvanje integriteta peri-implantatnog koštanog tkiva, sa povoljnim uticajem na prognozu i dugotrajnost protetske terapije na implantatima. Osnovni cilj doktorske disertacije bio je ispitati intenzitet i vreme uspostavljanja okluzalnih kontakata prirodnih zuba i fiksnih zubnih nadoknada na implantatima sa antagonistima pri različitim položajima glave, u toku maksimalne interkuspacije mandibule. Istraživanje je sprovedeno kao prospektivna klinička studija u kojoj su subjekti istraživanja praćeni u vremenskom periodu od godinu dana. Za ostvarivanje postavljenih ciljeva i zadataka, u istraživanje su bile uključene dve grupe pacijenata: Kontrolnu grupu činilo je 17 pacijenata, oba pola, sa punim zubnim nizom u gornjoj i donjoj vilici, dok je eksperimentalnu grupu činilo je 14 pacijenata sa punim zubnim nizom u gornjoj i donjoj vilici koji su u poslednjih godinu dana protetski zbrinuti fiksnim zubnim nadoknadama na implantatima. Ispitanicima obe grupe je prvo izvršena klinička funkcijska analiza okluzije i konvencionalni postupak provere okluzalnog uravnoteženja. Zatim je stanje okluzalnog kompleksa prirodnih zuba i fiksnih zubnih nadoknada na implantatima ispitivano najsavremenijom kompjuterskom T-Scan III metodom. Rezultati istraživanja ukazuju na to da zbog inicijalne razlike u vertikalnoj pokretljivosti zuba i implantata prisutnih u istom zubnom luku i pored idealnog modela okluzije, mogu biti prisutni neželjeni prevremeni kontakti na fiksnim zubnim nadoknadama na implantatima. Kvantitativnom analizom okluzije evidentiran je statistički značajno veći broj prevremenih okluzalnih kontakata u eksperimentalnoj grupi ispitanika pri sva tri položaja glave, od čega je prosečno jedan prevremeni kontakt bio lokalizovan na krunama na implantatima. Relativne sile u sva tri položaja glave, bile su statistički značajno jače na bočnim u odnosu na prednje zube. Vrednosti relativnih sila na prednjim zubima u sva ti položaja glave, bile su veće u eksperimentalnoj grupi ispitanika, dok je bilateralna ravnomerna distribucija okluzalnih sila oko mediosagitalne ravni registrovana u obe grupe ispitanika. Više vrednosti vremena uspostavljanja okluzalih kontakata zabeležene su u eksperimentalnoj grupi ispitanika, ali bez statističke značajnosti. T-Scan III analiza okluzije nije pokazala uticaj promene položaja glave na ukupan broj okluzalnih kontakata, vrednost ukupne relativne sile i položaj centra okluzalnih sila u odnosu na sredinu zubnog luka. Neuravnoteženost okluzije, odnosno položaj COF-a van polja, bila je statistički značajno više zastupljena u eksperimentalnoj grupi ispitanika u uspravnom položaju i fleksiji glave. Kompjuterska metoda analize okluzije pokazala je u odnosu na kliničku funkcijsku analizu preciznije i preglednije evidentiranje broja i intenziteta prevremenih i površinskih okluzalnih kontakata. Kliničkom funkcijskom analizom okluzije nije uočena statistički značajna razlika između eksperimentalne i kontrolne grupe ispitanika u prisustvu okluzalnih interferenci pri ekscentričnim kretnjama donje vilice. Ova razlika uočena je u vrednosti Delta relativne sile u kompjuterskoj analizi okluzije, koja je izdvojena kao prediktor razlike između analiziranih grupa ispitanika. Istraživanje je pokazalo da kompjuterska analiza okluzije predstavlja veoma jednostavnu, pouzdanu i objektivnu metodu za procenu okluzalnog stanja fiksnih zubnih nadoknada na prirodnim zubima ili implantatima i može se preporučiti njeno korišćenje u svakodnevnoj praksi u kombinaciji sa kliničkom funkcijskom analizom okluzije.
Svrha ovoga istraživanja bila je odrediti položaj mandibularnih kondila tijekom nošenja stabilizacijskih udlaga različite debljine. Kod 10 potpuno ozubljenih ispitanika su izrađene po dvije ...stabilizacijske udlage. Prva stabilizacijska udlaga je napravljena na visini od 1 mm u području molara, dok je druga udlaga napravljena 3 mm više u odnosu na prvu udlagu. Položaji lijevog i desnog kondila tijekom nošenja udlage su izmjereni pomoću uređaja za snimanje kretnji donje čeljusti na temelju šest stupnjeva slobode (u odnosu na referentni položaj habitualne okluzije): na razini x (antero-posteriorne), y (vertikalne) i z (lateralne) osi. Iz vrijednosti Kartezijevog koordinatnog sustava su izračunate linearne vrijednosti odstupanja. Linearno odstupanje između položaja habitualne okluzije i okluzije sa stabilizacijskom udlagom visine 1 mm u području molara bilo je prosječno 2,04±1,18 mm, dok je kod udlage visine prve udlage +3 mm iznosilo 2,32±1,24 mm. T testom nezavisnih uzoraka nije utvrđena statistički značajna razlika u vrijednostima odstupanja između dviju udlaga različite debljine. Povećanjem visine stabilizacijske udlage ne mijenja se značajno položaj kondila unutar temporomandibularnog zgloba. S debljom udlagom se ne može očekivati veća kondilarna distrakcija unutar zgloba.
Svrha ovog istraživanja bila je procijeniti utjecaj umjetne okluzijske interference na položaj kondila. Materijali i postupci: U istraživanje je bilo uključeno deset ispitanika. Sva mjerenja položaja ...kondila obavljena su ultrazvučnim mjernim uređajem za snimanje kretnji donje čeljusti na temelju šest stupnjeva slobode. Paraokluzijska žlica bila je pričvršćena na donji zubni niz, a od kompozita napravljena je umjetna okluzijska interferenca na drugom donjem lijevom pretkutnjaku debljine 1 mm. Mjernim uređajem izmjerena su kondilarna odstupanja položaja okluzije s umjetnom okluzijskom interferencom. Kondilarni položaji utvrđeni su prema Kartezijevu koordinatnom sustavu. Sva odstupanja mjerena su prema referentnom položaju maksimalne interkuspidacije. Iz vrijednosti Kartezijeva koordinatnog sustava dobivene su vrijednosti linearnog odstupanja kondila između referentnog položaja i položaja okluzije s umjetnom okluzijskom interferencom. Rezultati: Prosječni superiorni pomak kondila iznosio je 0,17 mm (SD 0,39). Prosječno linearno odstupanje između položaja maksimalne interkuspidacije i položaja okluzije s umjetnom okluzijskom interferencom iznosilo je 0,48 mm (SD 0,29, min. 0,17 mm, maks. 1,19 mm). Zaključak: Okluzijske interference rezultiraju neposrednim promjenama u položaju kondila u temporomandibularnom zglobu. Utvrđeni prosječni superiorni položaj kondila govori u prilog stvaranju poluge unutar stomatognatog sustava. Rezultati se moraju interpretirati u sklopu ograničenja ove studije (neposredno mjerenje položaja kondila). Za spoznaje o progresiji položaja kondila pri okluzijskoj interferenci preporučuju se nove studije.
PDF
