Izhodišča: Na podlagi prehranske obravnave in postavljene diagnoze motnja prehranjenosti ali s prehranjenostjo povezane motnje lahko oblikujemo posamezniku prilagojeni načrt prehranskih ukrepov. Ta ...je nujen, da vzdržujemo ali izboljšamo posameznikovo prehranjenost, pripravijo in izvajajo pa ga bolnik, njegovi bližnji in večstrokovna skupina, ki deluje v okviru različnih organizacijskih oblik ukvarjanja s klinično prehrano. Metode: Skupina 42 slovenskih strokovnjakov iz 19 slovenskih zdravstvenih ustanov je oblikovala eksplicitni terminološki dogovor. Osnovnim pojmom s področja prehranske oskrbe in organizacijskih oblik klinične prehrane smo določili slovenski termin in ustrezno terminološko definicijo, pri čemer smo izhajali tako iz strokovne literature področja kot iz jezikoslovne literature. Temelj oblikovanja terminologije so terminološke smernice Evropskega združenja za klinično prehrano in presnovo. Rezultati: V prispevku predstavljamo slovenske termine in terminološke definicije načrta prehranskih ukrepov, prehranske podpore in prehranske terapije. Opredelili smo tudi prehransko okolje, diete, paliativno prehrano in oblike hrane ter hranjenja v klinični prehrani. Opisali smo tudi možnosti za organizacijo prehranske oskrbe v zdravstvenih in negovalnih ustanovah. Zaključek: Poenoteno razumevanje osnovnih pojmov s področja prehranske terapije, prehranske podpore in organizacijskih oblik klinične prehrane je nujno za uspešno sporazumevanje med strokovnjaki, poenoteno poučevanje in razvoj ter vključitev organizacijskih oblik klinične prehrane v zdravstveni sistem.
Manjak kompleksa piruvat dehidrogenaze (engl. Pyruvate Dehydrogenase Complex Deficiency, PDCD) rijedak je genetski neurometabolički poremećaj. Pripada u skupinu mitohondrijskih bolesti. Kliničke ...manifestacije se kreću od često smrtonosne, teške, novorođenačke laktacidoze do ozbiljnih neuroloških poremećaja kasnije tijekom života. Većina bolesnika ne doživi odraslu dob i rijetko je ova problematika nazočna u jedinicama intenzivnog
liječenja odraslih bolesnika. Jedan od važnijih terapijskih postupaka kod ovih bolesnika je ketogena prehrana s visokim udjelom masti kojom se proizvode ketoni kao alternativno gorivo za tijelo i mozak. Ponekad može biti potrebna parenteralna ketogena prehrana koja još uvijek nije precizno definirana u postojećim smjernicama za prehranu bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja. Prikazano je provođenje parenteralne ketogene prehrane,
te laboratorijski i klinički nadzor u 18-godišnje bolesnice s mitohondrijskom bolesti (PCDC) i to nakon abdominalnoga zahvata povezanog s upalnim komplikacijama, kada enteralna prehrana nije bila moguća. Prehrana je zahtijevala detaljni izračun osnovnih sastojaka kako bi se osigurala adekvatna opskrba energijom, volumenom i mikronutirijentima, a da bi se pri tome proizvela ketoza. Zajedno s ostalim metodama intenzivnoga liječenja, ovakav način prehrane pomogao je rješavanju komplikacija i ishodu liječenja ove epizode. U zaključku, pravilno propisana parenteralna ketogena prehrana kod bolesnika s PCDC smanjuje laktacidozu i učestalost neuroloških komplikacija. Treba je provoditi isključivo u jedinicama intenzivnoga liječenja, poglavito zbog nužnosti trajnog laboratorijskog i kliničkog nadzora. Kad god je moguće, treba ponovo što prije prijeći na enteralnu prehranu. Poželjno bi bilo imati
i točno definirane smjernice za parenteralnu ketogenu prehranu.
Sindrom kratkog crijeva očituje se malapsorpcijom koja je posljedica opsežne resekcije crijeva. Duljina crijeva preostaloga nakon kirurške resekcije smatra se glavnom odrednicom ishoda u tih ...bolesnika. Liječenje sindroma složeno je i nalaže multidisciplinarni pristup radi smanjenja morbiditeta i mortaliteta. Ovaj prikaz opisuje 60-godišnju bolesnicu koja je podvrgnuta multiplim resekcijama crijeva, što je rezultiralo preostalim tankim crijevom duljine 30 cm postduodenalno i terminalnom jejunostomom. Njezin boravak u jedinici intenzivnog liječenja zakomplicirao se zbog razvoja respiratornog zatajenja, bilateralne pneumonije i sepse. Pacijentica je mehanički ventilirana i liječena antimikrobnim lijekovima u skladu s rezultatima mikrobioloških pretraga i antibiogramom. Inicijalno je započeta potpuna parenteralna prehrana, dok se enteralna prehrana uvodila postupno. U liječenju bolesnice sudjelovao je multidisciplinarni tim sastavljen od anesteziologa, kirurga i gastroenterologa. Nakon četiri mjeseca bolničkog liječenja pacijentica je otpuštena kući opremljena tuneliranim središnjim venskim kateterom, a parenteralna je prehrana nastavljena u kućnim uvjetima u kombinaciji s peroralnim hranjenjem.
Hud akutni pankreatitis (HAP) je akutna vnetna bolezen trebušne slinavke, ki je še vedno povezana z visoko obolevnostjo in smrtnostjo. Glavna značilnost bolezni je hud sistemski vnetni odgovor ...organizma, ki velikokrat vodi v odpoved več organskih sistemov. Za oceno optimalnega načina zdravljenja je potreben individualni pristop, ki temelji na pozornem spremljanju kliničnih znakov, intenzivnem monitoriranju ter krvnih in slikovnih preiskavah. Infekcijski zapleti dodatno otežijo potek bolezni in pomembno vplivajo na večjo smrtnost pri bolnikih, ki so preživeli prvo vnetno fazo bolezni. Diagnosticiranje okužene nekroze trebušne slinavke je pogosto težavna naloga. Edina jasna indikacija za protimikrobno zdravljenje HAP je dokazana okužena nekroza trebušne slinavke. Če stanje bolnika omogoča, se ta hrani enteralno, v nasprotnem primeru pa parenteralno oziroma kombinirano. Sodobno kirurško zdravljenje HAP temelji na odloženih kirurških posegih, ki naj vključujejo različne minimalno invazivne tehnike. Intenzivno zdravljenje bolnikov s HAP obsega podporno zdravljenje ter preprečevanje zapletov.
Dijetoterapija i klinička prehrana zauzimaju važno mjesto u liječenju bolesnika s upalnim bolestima crijeva (UBC). Nutritivna potpora važna je komponenta liječenja pacijenata s UBC-om, a uključuje ...prevenciju i liječe-nje svih oblika malnutricije. Potvrđenu malnutriciju u bolesnika s upalnim bolestima crijeva treba adekvatno zbrinjavati jer pogoršava prognozu, stupanj komplikacija, mortalitet i kvalitetu života bolesnika. Enteralna je prehrana izuzetno važan dio nutritivnog liječenja u upalnim bolestima crijeva, a u pojedinim situacijama ima značenje primarne terapije. Parenteralna prehrana ima mjesto u liječenju upalnih bolesti crijeva, i u akutnim situacijama i u kroničnom liječenju bolesnika sa sindromom kratkog crijeva. U izradi ovih smjernica sudjelo-vali su predstavnici Hrvatskog društva za kliničku prehranu Hrvatskoga liječničkog zbora, Hrvatskog društva za imunologiju sluznice Hrvatskoga liječničkog zbora, Hrvatskoga gastroenterološkog društva i Hrvatskog društva nutricionista i dijetetičara. Utemeljene su na dokazima, prema sustavu GRADE (engl. Grading of Re-commendations, Assessment, Development and Evaluation), koji uz snagu dokaza opisuje i razinu preporuke. Temeljni zaključci ovih smjernica odnose se na prepoznavanje malnutricije u ovoj skupini bolesnika, određi-vanje nutritivnih potreba, nadoknadu ključnih nutrijenata i farmakonutrijenata, primjenu različitih modaliteta artificijalne prehrane te specifičnosti perioperativne prehrane.
Opće je mišljenje da je enteralna prehrana »Condicio sine qua non« u terapiji kroničnog zatajenja tankog crijeva. Međutim, optimalan režim njezine primjene još nije točno utvrđen te kliničari rabe ...različite algoritme. Slijedom navedenoga, cilj je ovoga preglednog članka ujediniti trenutačno dostupne dokaze o načinu primjene enteralne prehrane u djece sa zatajenjem crijeva te iznijeti preporuke koje se temelje na tim dokazima. Prema dostupnim podacima enteralno hranjenje treba početi što ranije, kontinuiranom primjenom (sonda/stoma), postupnim povisivanjem količine i koncentracije, uz praćenje kliničkog stanja djeteta. Ako je dostupno, treba davati majčino mlijeko, inače se prednost daje elementarnom pripravku (formuli). Važno je cijelo vrijeme stimulirati peroralni unos. Adekvatnim zbrinjavanjem bolesnika mogu se znatno smanjiti posljedice kroničnog zatajenja crijeva i parenteralne prehrane, ponajprije zatajenje jetre, a enteralna prehrana u tom procesu ima neprijeporno važnu ulogu.
Način prehrane važan je čimbenik u pojavnosti kroničnih bolesti te u patofiziološkom mehanizmu nastanka malignih bolesti. Vrsta konzumirane hrane može djelovati kao prevencija nastanka bolesti, a kod ...bolesnika može značajno utjecati na stupanj kvalitete života i na tijek liječenja bolesti. Onkološki bolesnici imaju poseban režim prehrane jer njihov organizam zahtjeva veće količine unosa kalorija posebice proteina kako bi se povećao obrambeni mehanizam protiv učinaka malignih alteracija. Hormoni kao što su citokini i hormoni rasta, povezani su sa metaboličkim promjenama koje se javljaju uz nutricijski status organizma. Kod velikog broja onkoloških bolesnika pri prvotnom postavljanju dijagnoze vidljiv je značajni gubitk tjelesne mase, masnog tkiva, a posebice proteina uz značajnu upalnu aktivnost. Opisano tjelesno propadanje u onkoloških bolesnika naziva se „sindrom tumorske kaheksije“, uz postojanje simptoma anoreksije. Najčešći problemi povezani s prehranom koji se manifestiraju u onkoloških pacijenata promjene su okusa, mučnina i povraćanje, upala sluznice usne šupljine i otežano gutanje. Cilj je provođenja nadzora medicinske sestre/tehničara utvrditi stupanj mučnine/povraćanja, utvrditi postojanje ostalih simptoma poremećaje prehrane, te poboljšati održavanje zadovoljavajuće tjelesne težine u pacijenata. Potrebno je savjetovati/educirati pacijenta o ispravnim metoda prehrane tijekom provođenja kemo/radioterapije pa stoga medicinska sestra/tehničar mora imati usvojena znanja o specifičnostima primjene enteralne, odnosno parenteralne prehrane. Tumorska kaheksija značajno utječe na tijek liječenja onkološkog bolesnika i stupanj preživljavanja. Primjenom standardne nutritivne potpore nije moguće zaustaviti kontinuirano tjelesno propadanje. U segmentu kliničke prehrane unatrag nekoliko godina učestalo se propituje svrhovitost primjene eikozapentaenske kiseline (EPA) i megestrolacetata (M) u u liječenju onkoloških bolesnika. Zato liječenje onkoloških bolesnika trebaju provoditi članovi multidisciplinarnog zdravstvenog tima u specijaliziranim onkološkim centrima. Po završetku specifičnog onkološkog liječenja daljnje praćenje bolesnika potrebno od strane onkologa, ali je isto tako značajna uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite (PZZ), stoga je u budućnosti potrebno bolje definirati kompetencije liječnika PZZ-a. Sestrinska skrb onkoloških pacijenata zahtijeva temeljit, usustavljen, cjelovit i individualiziran sestrinski pristup uz primjenu kvalitetne i standardizirane sestrinske dokumentacije, te edukacije bolesnika kao i članova obitelji.
V članku so predstavljene ugotovitve raziskave o problemih, ki se pojavijo pri hranjenju bolnikov po možganski kapi. Raziskava je potekala v dveh domovih za starejše na podlagi anketiranja bolnikov ...in tistih, ki jim nudijo pomoč pri hranjenju. V raziskavo je bilo zajetih 62 bolnikov po možganski kapi. Cilj raziskave je bil ugotoviti, kateri in kako pogosti so problemi pri hranjenju in kakšen je odnos bolnikov o njih. Ugotovitve raziskave so pokazale, da so težave pri hranjenju po kapi pogost in resen problem, saj so bile ugotovljene v 76 % anketiranih ter da imajo globlje duševne in socialne posledice.
Klinička prehrana u gastroenterologiji Krznarić, Željko
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2006, Letnik:
15, Številka:
1_Gastroenterologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Nepovoljni učinci pothranjenosti na klinički tijek
i ishod liječenja različitih bolesti doveli su do razvoja kliničke
prehrane kao važnog segmenta liječenja gastroenteroloških i
internističkih ...bolesnika. Nutritivnu potporu valja započeti i prije
razvoja malnutricije, osobito u bolesnika izloženih visokom riziku
od njezina nastanka. Enteralna i parenteralna prehrana metode
su kliničke prehrane kojima se mogu zadovoljiti nutritivne
potrebe većine bolesnika. Opće je prihvaćeno mišljenje da je
enteralna prehrana terapija izbora, a parenteralna prehrana vrijedna
je nadopuna liječenja u bolesnika kod kojih nije moguće
postići zadovoljavajući unos nutritiva enteralnim putem ili
enteralno hranjenje nije moguće. Prednosti enteralne prehrane
su neupitna fi ziološka superiornost, održanje integriteta i funkcije
crijevne sluznice, uloga u prevenciji septičkih komplikacija
i sindroma višestrukog zatajenja organa, puferski učinak u
želucu te niža stopa komplikacija, kao i značajno niži troškovi
nutritivnog liječenja. U brojnim kliničkim situacijama u gastroenterologiji
(upalne bolesti crijeva, akutni pankreatitis, sindrom
kratkog crijeva, zatajenje jetre) enteralna i parenteralna prehrana
primjenjuju se istodobno kao komplementarne metode
nutritivne potpore. Minimalna enteralna prehrana je dobro
poznata koncepcija, široko prihvaćena u gastroenterološkim
krugovima. Nutritivni tim temelj je nutritivnog liječenja u većine
internističkih bolesnika.
PDF
