V prispevku predlagamo stališča za obravnavo otrok, mlajših od 18 let, z akutno osamljeno periferno okvaro obraznega živca. Priporočila temeljijo na podatkih iz literature in na lastnih izkušnjah za ...obravnavo otrok z akutno osamljeno periferno okvaro obraznega živca.
Pareza obraznega živca ima lahko za bolnika hude posledice, ki se kažejo kot iznakaženost obraza, in funkcionalne motnje, ki kot take vplivajo tudi na duševno zdravje. Zdravljenje pareze je odvisno ...od vzroka zanjo. Ob ugotovitvi, da je pareza dokončna in izboljšanja ni pričakovati, se v plastični in rekonstruktivni kirurgiji poslužujemo različnih tehnik reanimacije obraza.
Za katere posege se bomo odločili, je ključnega pomena obdobje trajanja pareze, ki ga delimo na akutno, intermediarno in kronično. Glede na ta podatek se odločamo, kateri rekonstruktivni poseg je za bolnika najbolj primeren in pri katerem lahko pričakujemo najboljši rezultat. V članku so tehnike reanimacije za vsako obdobje natančno opisane.
Pri nas je bilo v obdobju med letoma 2008 in 2017 na Kliničnem oddelku za plastično, rekonstruktivno in estetsko kirurgijo in opekline UKC Ljubljana zaradi pareze obraznega živca obravnavanih 66 bolnikov, pri katerih so bili opravljeni opisani posegi. V članku je tudi predstavljena naša dosedanja statistika.
Poleg pravilne izbire in izvedbe kirurškega posega je pri parezi obraznega živca potrebno poudariti predvsem pomembnost zgodnje prepoznave in napotitve bolnikov v usmerjene specialistične centre, kjer so deležni individualne in celostne obravnave.
Izhodišče: Za injiciranje različnih materialov v glasilko se odločimo v primeru sulkusa, brazgotine, pareze in atrofije glasilke. Ta stanja povzročajo nepopolno zaporo glotisa in vplivajo na normalno ...širjenje sluzničnega vala glasilke. Glavna bolnikova težava je običajno disfonija, lahko pa so prisotne tudi težave pri požiranju.Metode: Za okrepitev glasilke snov vbrizgamo globoko v tiroaritenoidno mišico, s tem povečamo njeno prostornino ter zmanjšamo glotisno insuficienco. Glede na izraženost bolnikovih težav in napoved izida uporabljamo različne začasne in dolgo obstojne materiale. Poseg se lahko opravi v splošni anesteziji z direktno mikrolaringoskopijo, v zadnjem času pa se zaradi številnih prednosti in razvijanja transkutanih pristopov vse bolj uveljavlja tudi ambulantno injiciranje v lokalni anesteziji. Velik potencial ima področje tkivnega inženirstva, ki razvija materiale za preprečevanje in zdravljenje brazgotine glasilke, kar je vzrok za nepopolni stik med glasilkama pri addukciji.Lastne izkušnje: Od leta 2006 dalje zdravimo bolnike z glotisno insuficienco z vbrizganjem lastne maščobe v eno ali obe glasilki tudi na Kliniki za ORL in CFK UKC Ljubljana. Pri večini bolnikov je vzrok za nepopoln stik med glasilkama motena gibljivost glasilke, vodilni težavi sta hripavost in manj pogosto zaletavanje pri pitju. Zdravljenje je bilo uspešno pri veliki večini, glas se je izboljšal, težave pri požiranju so se praviloma zmanjšale ali izginile. Le pri manjšem številu bolnikov je bilo čez nekaj let potrebno injiciranje ponoviti zaradi poslabšanja stika med glasilkama. Subjektivno izboljšanje potrjujejo tudi rezultati akustične analize glasu pred in po posegu.
Periferna lezija facijalnog živca označava oštećenje VII. moždanog živca koje rezultira mišićnom slabošću jedne strane lica. Može biti idiopatska (Bellova paraliza) ili može imati jasan uzrok. Gotovo ...80% perifernih lezija facijalnog živca su primarne, a ostale su sekundarne. Među najčešće uzroke sekundarne periferne lezije facijalnog živca ubrajaju se sistemske virusne infekcije, trauma, operacijski zahvati, šećerna bolest, lokalne infekcije, tumori, imuni poremećaji, droge, degenerativne bolesti središnjega živčanog sustava itd. Dijagnoza se zasniva na tipičnoj kliničkoj slici, pretragama krvi, likvora, provodljivosti živaca i neuroslikovnim metodama (MRI mozga, rtg lubanje i mastoida). Liječenje sekundarne periferne lezije facijalnog živca zasniva se na liječenju primarnog uzroka, za razliku od liječenja idiopatske periferne pareze facijalnog živca koje je još uvijek predmet nedoumica. Pojedine studije ukazuju na mogući pozitivan učinak steroida i antivirusnih lijekova, dok druge studije ne ukazuju na pozitivan učinak ovog liječenja. Dodatno liječenje uključuje zaštitu oka, fizioterapiju, akupunkturu, injiciranje botulinum toksina ili operacijski zahvat. Bellova paraliza ima uglavnom dobru prognozu s čak 80% potpunih oporavaka; u 15% slučajeva zaostane blaže oštećenje živca, dok u 5% bolesnika ostaju teže trajne posljedice.
SAŽETAK: Zbog različitih bolesti i ozljeda šake, potrebno je provesti rehabilitaciju s ciljem postizanja pokretljivosti, koordinacije i povratka funkcije šake. Pri rehabilitaciji pacijenata s parezom ...šake, koja je posljedica moždanog udara, postupak najčešće obuhvaća fleksijsko i ekstenzijsko gibanje prstiju šake, a terapiju je moguće provoditi pomoću rehabilitacijskih uređaja. Kod fleksije i ekstenzije prstiju šake javljaju se momenti u zglobovima koji predstavljaju pokazatelje aktivnosti pojedinih mišića. Poznavanje potrebnih momenata i sila bitno je za konstruiranje rehabilitacijskog uređaja. Prilikom konstruiranja rehabilitacijskih uređaja moguće je u ranoj fazi, pomoću računalnog modela, analizirati karakteristike uređaja i učinkovitost međudjelovanja uređaja i dijela tijela za koji treba provesti rehabilitaciju. Cilj istraživanja bio je razviti biomehanički model ljudske šake koji opisuje fleksijsko i ekstenzijsko gibanje i ponašanje šake kod međudjelovanja s rehabilitacijskim uređajem te omogućuje analizu karakteristika uređaja za rehabilitaciju u ranoj fazi konstruiranja. Potrebni kinematički podaci utvrđeni su mjerenjem u biomehaničkom laboratoriju. Pomoću razvijenog matematičkog modela moguće je odrediti sile i momente u zglobovima, a time i procijeniti aktivnosti pojedinih mišića. Ovo, na temelju željene mišićne aktivnosti, omogućuje određivanje parametra potrebnog opterećenja koje treba osigurati uređaj u ranoj fazi konstruiranja rehabilitacijskog uređaja.
SUMMARY: Due to various diseases and injuries of the hand, rehabilitation is necessary in order to achieve mobility, coordination, and restoration of the function of the hand. Rehabilitation of patients with finger paresis, which is the result of a stroke, is a procedure that most often involves flexion and extension of the fingers of the hand, while the therapy can be performed using rehabilitation devices. During flexion and extension of the fingers, moments that occur in the joints are indicators of the activity of individual muscles. Knowing the
necessary moments and forces is essential for developing a rehabilitation device. When designing rehabilitation devices, it is possible to analyse, at an early stage and using a computer model, the device characteristics, and efficiency of interaction of the device and the body part that is in need of rehabilitation. The aim of this research was to develop a biomechanical model of a human hand that describes flexural and extensional motion and behaviour of the hand when
interacting with a rehabilitation device and enables the analysis of the device's characteristics at an early stage of development. The required kinematic data were determined by measurement in a biomechanical laboratory. By using the developed mathematical model, it is possible to determine the forces and moments in the joints, thus evaluating the activities of individual muscles. Based on the desired muscle activity, this allows an assessment of the parameter of the required load that needs to be provided by the device at an early stage in the design of the rehabilitation device.
Obostrana pareza glasnica s posljedičnom opstrukcijom dišnoga puta nastaje kao rezultat lezije rekurentnog laringealnog živca tijekom operacije štitne žlijezde. Inicijalni postupci kojima se ...osigurava dišni put kod ovih bolesnika uključuju različite endo-ekstralaringealne zahvate te samu traheotomiju, koji se izvode u općoj anesteziji. Subglotična visokofrekventna jet ventilacija (VFJV) je alternativna tehnika ventilacije koja se koristi u kirurgiji dišnog puta. Ova tehnika ventilacije pruža optimalne endolaringealne uvjete za kirurški rad. U ovoj prospektivnoj studiji VFJV se rabio kod 20 bolesnica s obostranom parezom glasnica. Subglotična VFJV je provedena preko jet katetera postavljenog između glasnica u totalnoj intravenskoj anesteziji. Na kraju operacije je jet kateter zamijenjen laringealnom maskom sve do uspostavljanja spontanog disanja. Tehnika subglotične VFJV je upotrijebljena kod 20 bolesnica podvrgnutih endo-ekstralaringealnoj laterofiksaciji u suspenzijskoj mikrolaringoskopiji. Srednje vrijeme kirurške intervencije je bilo 32,25 minuta, srednja dob bolesnica 47,35 (SD 9,75) godina i srednji indeks tjelesne mase 26,39 (SD 5,03) kg m-2. Srednja vrijednost PaCO2 5 minuta prije početka kirurške intervencije je bila 5,39 (SD 0,86) kPa, 5 minuta nakon primjene jet ventilacije 6,19 (SD 0,91) kPa, a na kraju kirurške intervencije 5,93 (SD 0,99) kPa. Uočena je značajna korelacija između vrijednosti PaCO2 dobivenih 5 minuta prije početka kirurške intervencije i 5 minuta nakon početka primjene jet ventilacije (p<0,05). Komplikacije vezane za primjenu VFJV nisu primijećene. Tijekom perioperacijskog razdoblja nije bilo potrebe za traheotomijom. U zaključku, subglotična VFJV je sigurna tehnika ventilacije koja se primjenjuje tijekom endoskopskih intervencija kod bolesnika s obostranom parezom glasnica.
Bellova pareza (BP) definira se kao iznenadna, izolirana i jednostrana periferna pareza lica uzrokovana oštećenjem ličnoga živca nepoznatog uzroka, zbog čega se naziva i idiopatskom. Ime je dobila ...prema škotskom kirurgu sir Charlesu Bellu koji je početkom 19. stoljeća objavio niz radova o akutnoj perifernoj parezi ličnoga živca. Riječ je o najčešćoj akutnoj mononeuropatiji s godišnjom incidencijom od 11-40/100.000 stanovnika. Etiologija BP-a i dalje ostaje nerazjašnjena, uz dvije najzastupljenije etiološke hipoteze – virološku i autoimunu. Klinička se slika obično razvija unutar 72 sata i manifestira se
poglavito slabošću mimičnih mišića, uz pridružene simptome poput retroaurikularnog bola, hiperakuzije ili smetnji suzenja i okusa. Dijagnoza BP-a postavlja se prvenstveno anamnezom i kliničkim pregledom, a važno je odrediti težinu oštećenja odnosno stupanj funkcije živca pomoću neke od dostupnih ljestvica. S obzirom da je uzrok BP-a nepoznat, liječenje je simptomatsko, zbog čega je iznimno važna temeljita dijagnostika, odnosno diferencijalno dijagnostičko promišljanje kako se ne bi propustili mogući poznati uzroci pareze ličnoga živca te raniji početak konkretnog etiološkog liječenja. Prva
tri dana po nastanku simptoma ključna su za početak liječenja BP-a, stoga je neophodna dobra koordinacija liječnika različitih specijalnosti. Liječenje BP-a je multidimenzionalno, a temelji se na terapiji glukokortikoidima, za koje se pokazalo da pozitivno djeluju na poboljšanje funkcije ličnoga živca i smanjenje trajanja oporavka, kao i broja komplikacija. Uz njih, neizostavni dio liječenja su i potporne mjere poput zaštite oka, te vježbe mimičnih mišića radi očuvanja tonusa mišića. Izbor pravilnog liječenja prikladnih bolesnika može optimizirati vjerojatnost oporavka živca. Premda će se mnogi bolesnici s BP-om u potpunosti oporaviti i bez liječenja, nekima od njih trajna slabost mišića lica može ozbiljno narušavati kvalitetu života.
UVOD: Periferna pareza nervusa facijalisa je pareza mišića
koje inervira VII. kranijalni živac, a očituje se poremećajem
funkcije cijele polovice lica. Nervus facijalis je odgovoran
za pokretanje i ...mimiku lica čime izražavamo naše
misli, osjećaje i raspoloženja. Uzroci nastanka ove pareze
su brojni, ali u većini slučajeva nije moguće otkriti njezin
uzrok pa govorimo o Bellovoj parezi ili paralizi, nazvanoj
prema škotskom kirurgu i anatomu Charlesu Bellu koji
je prvi 1821. godine opisao parezu nervusa facijalisa. Cilj
rada je prikazati rezultate medikamentozne i mimičke
terapije kod djece s perifernom parezom nervusa facijalisa.
RAZRADA: Dječak u dobi od 3 godine i 7 mjeseci primljen
je u hitnoj službi na bolničko liječenje zbog akutne
pareze nervusa facijalisa. Dječak je bio pri svijesti, urednog
kontakta, samostalno pokretan, uredne bulbomotorike,
bez nistagmusa. Roditelji u anamnezi negiraju ugriz
krpelja. U mirovanju vidljiva blaža asimetrija lica, a kod
pokretanja mišića lica opaža se jaka asimetrija. Procjena
težine pareze prema House Brackmannovoj ljestvici je V.
stupanj. Dječak je na bolničkom liječenju bio 10 dana, u
tom periodu provedena je medikamentozna terapija i
rehabilitacija primjenom mimičke terapije. Rehabilitacijski
program nastavljen je nakon otpusta bolesnika iz bolnice u
trajanju od deset dana kada je došlo do potpunog oporavka
periferne pareze nervusa facijalisa.
ZAKLJUČAK: Primjena medikamentozne i mimičke
terapije ima pozitivan utjecaj na brzi oporavak periferne
pareze nervusa facijalisa.
Divovski kavernomi (DK) su rijetke lezije s manje od 50 dosad opisanih slučajeva. Uobičajena simptomatologija su epileptični napadaji, a rjeđe se manifestiraju žarišnim neurološkim deficitom koji je ...uzrokovan ponavljanim hemoragijama i posljedičnim povećanjem intrakranijskog tlaka. Iako su objavljeni pojedini slučajevi, zbog rijetke pojavnosti i raznovrsne radiološke prezentacije DK se obično ne razmatraju u diferencijalnoj dijagnostici velikih hemoragičnih ekspanzivnih lezija,
pogotovo kada je prisutan značajan kompresivni učinak. Sedamnaestogodišnji dječak se javio liječniku zbog jake glavobolje, blaže desnostrane slabosti i nerazgovijetnog govora. Simtpomi su se javili 3 dana ranije u vidu blagih glavobolja koje su se postupno pojačavale. Hitna kompjutorizirana tomografija je pokazala masivnu hemoragičnu leziju frontalno lijevo. Nedugo zatim desnostrana slabost i nerazgovijetan govor su se pogoršali i bolesnik je postao pospan s blago proširenom lijevom zjenicom. Učinjena je hitna operacija, kružna sivkasta lezija je u cijelosti uklonjena. Na osnovi makroskopskog izgleda kirurg je pomislio da se radi o metastazi melanoma. Histopatološka analiza je pokazala da se radi o kavernomu. DK bi trebalo razmatrati kao mogućnost kod hemoragičnih lezija, pogotovo kod mlađih bolesnika. Hitna operacija kod kompresivnih lezija nije rijetkost u neurokirurgiji, međutim, krvareći kavernomi se obično planiraju za elektivnu operaciju zbog specifičnog pristupa i mogućih komplikacija.
PDF
