Alfred Edward Housman (1859–1936), ki je kasneje postal angleški pesnik in eden največjih filologov svojega časa, je svoj zafrkantski »fragment« objavil pri triindvajsetih, leta 1883, v reviji ...Bromsgrovian. Revijo je izdajala Bromsgrove School, kjer se je šolal kot najstnik (1870–77); na šolo, ki je prva prepoznala njegov jezikovni in pesniški talent, se je za kratek čas (1881–82) vrnil kot pomožni učitelj po nepričakovanem študijskem porazu na Oxfordu. Kot ugotavlja Ralph Marcellino, ni naključje, da besedilo parodira predvsem Ajshila, ki je bil Housmanov najljubši pesnik. V njem odzvanja Oresteja, zlasti drami Agamemnon in Prinašalke pitnih darov, verjetno zato, ker so ju dijaki na šoli, kjer je poučeval, pri pouku največ brali. Prav ta ciljna publika je znala ceniti norčevanje iz retoričnih figur ter sintaktičnih konstrukcij, ki jim jih je njihov pomožni učitelj vbijal v glavo.
Razprava obravnava literarno ustvarjanje Andreja Šusterja - Drabosnjaka (1768-1825) in njegov ne povsem pojašnjeni konflikt z oblastmi v začetku 19. stoletja, ki je koroškega bukovnika močno prizadel ...tako gmotno kot ustvarjalno. Izkaže se, da je Drabosnjak utegnil biti za cenzuro problematičen, ker je prevajal in razpečeval prepovedane ali nezaželene knjige, še zlasti pa bi znala biti sporna kritična mesta v njegovih ilegalno tiskanih brošurah Svovenji obace in Latania.
Središnja tema ovoga rada jest grčki pjesnik Arhestrat iz Gele (4. st. pr. Kr.) i njegova gastronomska pjesma u heksametrima, koja nam je ostala fragmentarno sačuvana u Atenejevom djelu Gozba ...sofista. S namjerom da se približi književni kontekst u kojem je pjesma nastala, u radu se daje kratak pregled motiva hrane u grčkoj književnosti u razdoblju do Arhestratovog vremena te se navode dodirne točke s nekim drugim vrstama književnosti, primjerice epskom parodijom i didaktičnom poezijom. Središnji dio rada sačinjava osvrt na sadržaj očuvanih fragmenata. Arhestrat u svojim stihovima pojedinu vrstu hrane uglavnom obrađuje na sličan način: govori gdje i u koje doba godine je najbolje nabaviti određenu namirnicu, ističe njezina posebna svojstva te daje upute za pripravu. Ovaj karakterističan obrazac kao i još neki motivi koji se provlače kroz pjesmu ilustrirani su na primjeru nekoliko fragmenata, koji se donose na jeziku izvornika i u proznom prijevodu. U završnom dijelu rada nalazi se sažet prikaz recepcije Arhestratove pjesme u antici: dok su neki bili zgroženi njezinom prizemnom temom i promicanjem bestidnog uživanja u površnim užicima, drugi su je s oduševljenjem hvalili, a imamo i svjedočanstva o tome da se često citirala na gozbama.
Kao književni pravac dekadencija se javlja u 19. stoljeću u Francuskoj, stvarajući svoju školu i krug pristalica usmjerenih protiv građanske stvarnosti i njenog morala. Žil Laforg (Jules Laforgue) je ...pjesnik koga na kraju stoljeća svrstavaju među književnike francuske dekadencije. Društvene odnose i postupke pojedinaca koje nije odobravao često je ismijavao, pa stoga u njegovim djelima nalazimo naglašenu ironiju kao što je to slučaj s „Panom i Siringom”, koja zapravo predstavlja svojevrsnu parodiju jer Laforg likove iz antike smješta u svoju savremenost u kojoj tematiku iz stare Grčke obrađuje u uslovima duha svog vremena. U ovom djelu Laforg se vraća izvornoj legendi i nastanku frule sa sedam slamki. Ljubav i umjetnost ispunjavaju Panov duh, jedna kao iluzija, a druga kao stvarnost. U ljepoti i duhu Siringe, kao i Panovom predavanju sudbini, susrećemo znakove savremenosti, a sanjarenje o idealnoj ženi je neostvarivo, čime se ističe pjesnikova misao o nedostižnosti ideala.
V članku avtorica analizira roman gvinejskega pisatelja Tierna Monénemba Les Écailles du ciel (Luske neba). Preučuje, v čem lahko imamo ta roman za komično sintezo afriških romanov, ki so pred njim ...nastali, zlasti romanov o polpretekli zgodovini Gvineje. Avtorica ugotavlja, da sintezo avtor doseže s pomočjo dveh različnih komičnih literarnih žanrov: z burleskno travestijo in s parodijo.
Središnja tema ovoga rada jest grčki pjesnik Arhestrat iz Gele (4. st. pr. Kr.) i njegova gastronomska pjesma u heksametrima, koja nam je ostala fragmentarno sačuvana u Atenejevom djelu Gozba ...sofista. S namjerom da se približi književni kontekst u kojem je pjesma nastala, u radu se daje kratak pregled motiva hrane u grčkoj književnosti u razdoblju do Arhestratovog vremena te se navode dodirne točke s nekim drugim vrstama književnosti, primjerice epskom parodijom i didaktičnom poezijom. Središnji dio rada sačinjava osvrt na sadržaj očuvanih fragmenata. Arhestrat u svojim stihovima pojedinu vrstu hrane uglavnom obrađuje na sličan način: govori gdje i u koje doba godine je najbolje nabaviti određenu namirnicu, ističe njezina posebna svojstva te daje upute za pripravu. Ovaj karakterističan obrazac kao i još neki motivi koji se provlače kroz pjesmu ilustrirani su na primjeru nekoliko fragmenata, koji se donose na jeziku izvornika i u proznom prijevodu. U završnom dijelu rada nalazi se sažet prikaz recepcije Arhestratove pjesme u antici: dok su neki bili zgroženi njezinom prizemnom temom i promicanjem bestidnog uživanja u površnim užicima, drugi su je s oduševljenjem hvalili, a imamo i svjedočanstva o tome da se često citirala na gozbama.
Parodie und Kontrafaktur Dadelsen, Georg von; Brinzing, Armin; Finscher, Ludwig ...
MGG Online,
11/2016
Reference
A. Definitionen
Unter Parodie (von griech. παρῳδία, Neben- oder besser Gegengesang) versteht die Musikwissenschaft im Gegensatz zum allgemeinen Sprachgebrauch und zur Terminologie anderer Geisteswi...
Članak proučava odnos između sakralne i profane umjetnosti te filma koji proizlazi iz njihova sukoba. Na primjeru određenih scena iz filma objašnjava se njegova parodijska i satirična narav, ...blasfemičnost i heretičnost. Na samome početku rada objašnjava se dihotomija religija–kultura iz koje zapravo proizlaze moguće nedoumice oko žanrovske odredivosti samoga filma i njegove kategorizacije
kao heretičnoga ili blasfemičnoga. Govori se o njihovu međuodnosu, interakciji i produkciji. U drugome se dijelu rada govori o religijskim filmovima i njihovoj produkciji, a u trećem dijelu film se žanrovski određuje te se tumače elementi koji ga smještaju u te okvire. Objašnjava se što su parodija i satira te se nakon toga, u četvrtome dijelu, objašnjava što su hereza i blasfemija. Na kraju se sintetiziraju raščlanjene spoznaje koje Life of Brian određuju kao parodijsko–satiričan film s povijesno–biblijskim elementima.
Razvili smo dugotrajnu praksu ismijavanja svojih kulturnih ikona, simbola te javnih i slavnih osoba. Parodija nastaje kada netko oponaša ozbiljno djelo, poput literarnog, glazbenog ili umjetničkog ...djela, a s ciljem postizanja humorističnoga ili satiričnoga efekta. Parodija, kao oblik kritike, predstavlja sredstvo koje je vrlo popularno među autorima, zabavljačima i oglašivačima i pomoću kojega javnosti prenose određenu poruku ili stajalište, ali se često i koristi kod označavanja proizvoda i usluga. Zbog toga što predstavlja metodu kritike, parodija se mora neizbježno koristiti drugim stvaralačkim radom. Ovime se inherentno stvara sukob između autora djela koje se parodira,s obzirom da nitko ne voli biti predmetom kritike, šale ili ismijavanja, i autora parodije. Također je vrlo malo vjerojatno da će titular djela zaštićenoga autorskim pravom, odnosno žigovnim pravom, izdati svojevrsnu licenciju ili dati dopuštenje autoru parodije da upotrebi njegovo autorskim odnosno žigovnim pravom zaštićeno djelo prilikom stvaranja parodije, odnosno da parodira njegov ranije zaštićeni žig. Stoga je nužno razmotriti preptostavke pod kojima određena parodija može predstavljati autorsko djelo, odnosno može vrijeđati raniji zaštićeni žig. Ovisno o autorskopravnoj i žigovnopravnoj tradiciji, rješenja u nacionalnim zakonodavstvima i sudskoj mogu biti različita. Poželjno je da se ove pretpostavke urede zakonom, kao što je to slučaj u novoj hrvatskoj autorskopravnoj legislativi. Ukoliko izostane zakonsko uređenje parodije kao autorskog djela odnosno razloga za uskratu registracije znaka odnosno razloga za usdsku zaštitu radi povrede žiga, na sudskoj praksi je, da ovisno o posebnosti slučaja i autorskopravnoj i žigovnopravnoj doktrini i kulturološkim zasadama, donese rješenje u svakom pojedinom prijepornom slučaju.
Poznat prvenstveno kao začetnik talijanskoga magičnog realizma, talijanski književnik Massimo Bontempelli (1878. – 1960.) u užim književnim i kritičkim kuloarima 20. stoljeća pamti se i po istančanoj ...humorističkoj veni koja će kroz ironiju, parodiju, satiru, pa čak i grotesku, pratiti cijeli njegov književni i publicistički rad. Počevši od prve zbirke kratkih priča Socrate moderno (1908.), pa sve do zrelijih književnih ostvarenja između dvadesetih i tridesetih godina, Bontempelli će njegovati i usavršavati svoj humoristički izraz. U prilog tomu govori ne samo njegov književni opus iz toga razdoblja, panoramski izložen kroz prizmu humorizma, već i vrlo rijetka i od kritike zaboravljena zbirka kratkih priča L’Eden della tartaruga (1926.) s kojom je sudjelovao u zanimljivome izdavačkom eksperimentu, biblioteci Umorismo italiano. Serie del fauno giallo Giuseppea Zucce. Zbirka se u drugome dijelu članka detaljno opisuje i smješta unutar njegova opusa otkrivajući da iza nje stoji Bontempellijev izdavački pothvat: spajanje objavljenih i neobjavljenih kratkih priča u svrhu povezivanja prethodnih i sljedećih književnih djela u svojevrsni makrotekst.
PDF
