Razvijeni prometni sustav podloga je gospodarskog, demografskog, turističkog i svakog drugog napretka. Uvjeti njegova razvoja determinirani su intenzivnim promjenama u tehničkom, tehnološkom, ...organizacijskom i ekonomskom stratumu, posebice u primjeni novih rješenja i povećanja učinkovitosti cjelokupnog prometnog sustava. Naglo povećanje stupnja motorizacije te relativno mala sredstva koja se ulažu u racionalno unapređenje planiranja, projektiranja, gradnje i osuvremenjivanja prometne infrastrukture, doveli su do značajnih poteškoća u kvalitetnom zadovoljenju prometne potražnje. To je osobito vidljivo u implementaciji prometnih rješenja koja nisu dovoljno stručno i znanstveno istražena te s tim u vezi niti adekvatna prostoru u kojem se nalaze. Kvalitetnim se dimenzioniranjem prometne infrastrukture, uz ekonomsku korist koja je u svakom slučaju pozitivna, izbjegavaju i oni negativni čimbenici kao što su obezvređivanje vrijednih resursa i prostora, sociološki problemi te uništavanje okoliša i kulturnih dobara općenito. I ovdje je, kao i u svim ostalim segmentima, potrebno pronaći pravu ravnotežu i prilagoditi se zahtjevima prostora. Kako bi se sve ove nepoželjne pojave u prometu što više ublažile, uz nužnost zadovoljenja zahtijeva za mobilnost ljudi i dobara te osiguranje optimalnog kapaciteta i propusnosti prometne mreže, neovisno o modu prometa, potrebno je izvršiti sustavna prometna i prostorno-prometna istraživanja. Potom, temeljem njihovih rezultata, planirati kvalitetnu prometnu infrastrukturu zadovoljavajućih kapaciteta i tehničkih karakteristika. Osnovni cilj razvoja prometnog sustava je trajno usklađivanje odnosa prometne ponude i potražnje u prometnom sustavu kao cjelini, na razini grada, županije, regije, pa i Republike Hrvatske, i to zadovoljavanjem unutarnjeg, izvorno-ciljnog i tranzitnog prometa roba i putnika. Dosadašnja iskustva pokazuju da se sustavni pristup planiranja prometa, kroz prethodno izrađivanje prometnih strategija i studija kao podloga za izradu prostornih planova (svih razina), vrlo rijetko koristi. U prostornim planovima se definiraju prometna rješenja koja nisu dovoljno stručno obrađena, a u provedbi predstavljaju značajno ograničenje kasnijeg uravnoteženog prometnog i gospodarskog razvoja. Upravo iz tog razloga se ovim doktorskim radom određuju osnovne odrednice za izradu prometnih strategija i studija te inicira sustavan pogled mogućnosti rješenja prometnog, ali i općeg gospodarskog, razvojnog problema. Dan je osvrt na osnovne odrednice prostorno-prometnog planiranja, kao preduvjeta za izradu prostorno-planske dokumentacije. Naglašena je potreba izrade prometnih strategija i studija, kao osnove za izradu prostornih planova višeg reda (prostornog plana države, prostornih planova županija, prostornih planova područja posebnih obilježja te prostornih planova uređenja općina/gradova). Projektno planiranje, kao osnova za izradu planova nižeg reda (generalnih urbanističkih planova, urbanističkih i detaljnih planova uređenja), analizira se samo načelno. Temeljem znanstvenog istraživanja provedenog u ovoj disertaciji ukazano je na ozbiljnost problema. Pokazano je kako se iskustva vezana uz prostorno-prometne integralne studije reflektiraju u životu i rješavaju u praksi te je, na osnovu toga, moguće i potrebno pokrenuti znanstvenu diskusiju koja će biti podloga daljnjeg znanstvenog i stručnog usavršavanja u segmentu prometnog planiranja te moguća podloga za donošenje adekvatnih zakonskih i podzakonskih akata, kojima će se i propisati obveza izrade istih. Upravo činjenica da problem sustavnog prometnog planiranja nije, u teoretskom i praktičnom smislu, kontinuirano obrađivan, uzrokuje i problem u realizaciji izgradnje kvalitetne prometne mreže. Provedeno istraživanje ima za svrhu utvrđivanje znanstvenih činjenica temeljem kojih će se postaviti adekvatni konceptualni prostorno-prometni model. Kao čimbenik razvoja cjelokupnog prometnog sustava model kvalitetnog prostorno-prometnog planiranja pri izradi prostorno-prometnih studija određenog područja predstavlja temelj za izradu strateške prostorno-planske dokumentacije. On ima inicijalnu ulogu i preduvjet je za gradnju prometne infrastrukture pa i normalnog funkcioniranja prometnog sustava, u prilikama značajnog povećanja broja vozila i izražene podkapacitiranosti prometnica, što se osobito očituje na prometnoj mreži urbanih središta. Budući da su rezultati istraživanja primjenjivi u praksi i mogu predstavljati putokaz za rješenje prometnih problema, svrha je istraživanja, svakako, i primjena rezultata u praksi, što će, s obzirom na sveprisutan problem prometne preopterećenosti urbanih središta, biti od velike vrijednosti. Rezultati istraživanja znanstveno i metodološki utemeljeno dokazuju isplativost sustavnog prometnog planiranja te potrebu za izradom prostorno-prometnih integralnih studija što je podloga za izradu strateške prostorno-planske dokumentacije. Relevantnim spoznajama o primjeni modela prostorno-prometnog urbanističkog planiranja, kroz izradu Prostorno i prometno integralne studije Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke te njenu implementaciju u Izmjene i dopune Prostornog plana Primorsko-goranske županije, dokazana je efikasnost i kvaliteta predloženog konceptualnog modela te potreba za njihovom implementacijom u stratešku prostorno-plansku dokumentaciju svih razina, na čitavom području Republike Hrvatske.
The developed transport system underlies economic, demographic, tourist and any other progress. The conditions of its development are determined by intensive changes in the technical, technological, organizational and economic strata, especially in the application of new solutions and increasing the efficiency of the entire transport system. The rapid increase in the degree of motorization and the relatively small resources involved in the rational improvement of the planning, design, construction and modernization of transport infrastructure has led to significant difficulties in satisfying transport demand. This is particularly evident in the implementation of transport solutions that are not sufficiently researched and scientifically researched, nor are they adequate in the area. The quality dimension of transport infrastructure, with economic benefits that are positive in any case, avoids negative factors such as devaluing valuable resources and space, sociological problems and destroying the environment and cultural goods in general. Here, as in all other segments, it is necessary to find the right balance and adapt to the requirements of space. In order to mitigate all these undesirable occurrences in transport as much as possible, it requires the mobility of people and goods as well as ensuring optimum capacity and throughput of the transport network, irrespective of transport mode, systematic traffic and spatial traffic research. Based on their results, they plan quality transport infrastructure with satisfactory capacities and technical characteristics. The main objective of the development of the transport system is the permanent harmonization of the relationship between transport supply and demand in the transport system as a whole, at the level of the city, county, region, and the Republic of Croatia, by meeting the internal, original and transit traffic of goods and passengers. Previous experience shows that a systematic approach to traffic planning, through prior development of transport strategies and studies as a basis for building spatial plans (all levels), is rarely used. Regional plans define transport solutions that are not sufficiently developed, and in implementation they represent a significant constraint of later balanced transport and economic development. It is for this reason that this doctoral thesis sets out the basic determinants for the development of transport strategies and studies and initiates a systematic view of the possibility of resolving a transport problem, but also of a general economic, development problem. The day is a reference to the basic determinants of spatial and traffic planning, as a prerequisite for the development of spatial planning documentation. The need to develop transport strategies and studies, as a basis for developing spatial plans of higher order (state spatial plan, county spatial plans, spatial plans of special features areas, and spatial planning of municipalities/cities), was emphasized. Project planning, as a basis for the development of lower order plans (general urban planning, urban planning and detailed planning plans), is analyzed only in principle. Based on a scientific study conducted in this dissertation, the seriousness of the problem was demonstrated. Experiences related to spatio-traffic integral studies are reflected in life and addressed in practice and, on the basis of this, scientific discussion can be initiated, which will be the basis for further scientific and professional development in the transport planning and possible grounds for adopting adequate legal and regulatory acts, which will also prescribe the obligation to develop them. The fact that the problem of systematic traffic planning is not, in theory and practical terms, continuously addressed, also causes a problem in the realization of quality transport. The study is designed to determine scientific facts on the basis of which an adequate conceptual spatial and transport model is to be set. As a factor in the development of the entire transport system, the model of quality spatial and transport planning in the development of spatial and traffic studies of a given area forms the basis for the development of strategic spatial planning documentation. It plays an initial role and is a prerequisite for the construction of transport infrastructure and the normal operation of the transport system, in the event of a significant increase in the number of vehicles and the pronounced subcapacity of roads, which is particularly evident on the urban transport network. As the results of
Članek obravnava spremembe v obsegu in strukturi prekomejnih lokov med Bavarsko in Češko po odprtju desetletja zaprtih meja ob “železni zavesi”. Leta 1989 je mejo prestopilo 2.3 milijona potnikov, v ...letu 1992 pa jo je prečkalo že preko 35 milijonov Turistične prometne tokove (nakupovalni in izletniški turizem) dopolnjuje tudi že poslovni obiski. Povezovanje med proizvodnimi obrali je poslala ustaljena praksa. Neznanje jezika sosednjega naroda in nepozanavnje njegovih kulturnih navad je pogosto ovira za še inteiivnejše sodelovanje.
In this paper, the authors present a systematic and comprehensive analysis of cenario methods in the integrated planning of nautical port and marina sites. The subject of research is nautical ports ...and marinas as facilities having the greatest importance for nautical tourism development and for boaters. The optimum scenario for their development is determined, and marina carrying capacity is identified taking into account the given limits of growth and development. Carrying capacity is a factor central to putting in place the concept of sustainable tourism development. Although a number of researchers have addressed this issue in the past few years, they have failed to formulate a singular technique of what would be the simplest way of determining a destination’s carrying capacity. Recent studies have pointed to new problems that arise in measuring carrying capacity, in particular, in relation to planning locations for and constructing new nautical ports and determining their capacities. Nautical tourism, nautical ports and marinas represent a complex field requiring comprehensive, interdisciplinary research that must involve sociologists, psychologists, technologists, technicians, spatial planners, biologists and ecologists, in addition to economists, as well as professionals of other profiles depending upon the case at hand.
Autori u ovome radu sustavno i pregledno iznose metode scenarija za integralno planiranje smještaja luka nautičkog turizma, odnosno marina. Predmet istraživanja su luke nautičkog turizma, odnosno marine koje su najznačajnije za razvoj nautičkog turizma i nautičare. Utvrđuje se optimalni scenarij njihova razvoja te se određuje prihvatni potencijal marina uz uvažavanje zadanih granica rasta i razvoja. Prihvatni je potencijal jedan od važnijih činitelja za primjenu koncepcije održivog razvoja. Iako se posljednjih nekoliko godina veći broj znanstvenika bavi ovom problematikom, ipak još nije pronađena jedinstvena tehnika kako na najjednostavniji način utvrditi prihvatni potencijal destinacije. Novija istraživanja upućuju i na nove probleme koji se javljaju pri određivanju potencijalne destinacije, a posebno se to odnosi na planiranje lokacije i izgradnju novih nautičkih luka te određivanje njihova kapaciteta. Nautički turizam i nautičke luke, odnosno marine su kompleksno područje koje zahtijeva opsežno interdisciplinarno istraživanje u koje moraju, uz ekonomiste biti uključeni tehnolozi prometa, tehničari, prostorni planeri, sociolozi, biolozi, ekolozi, a u zavisnosti od konkretnog slučaja i stručnjaci drugih profila.
Autori u ovome radu sustavno i pregledno iznose metode scenarija za integralno planiranje smještaja luka nautičkog turizma, odnosno marina. Predmet istraživanja su luke nautičkog turizma, odnosno ...marine koje su najznačajnije za razvoj nautičkog turizma i nautičare. Utvrđuje se optimalni scenarij njihova razvoja te se određuje prihvatni potencijal marina uz uvažavanje zadanih granica rasta i razvoja. Prihvatni je potencijal jedan od važnijih činitelja za primjenu koncepcije održivog razvoja. Iako se posljednjih nekoliko godina veći broj znanstvenika bavi ovom problematikom, ipak još nije pronađena jedinstvena tehnika kako na najjednostavniji način utvrditi prihvatni potencijal destinacije. Novija istraživanja upućuju i na nove probleme koji se javljaju pri određivanju potencijalne destinacije, a posebno se to odnosi na planiranje lokacije i izgradnju novih nautičkih luka te određivanje njihova kapaciteta. Nautički turizam i nautičke luke, odnosno marine su kompleksno područje koje zahtijeva opsežno interdisciplinarno istraživanje u koje moraju, uz ekonomiste biti uključeni tehnolozi prometa, tehničari, prostorni planeri, sociolozi, biolozi, ekolozi, a u zavisnosti od konkretnog slučaja i stručnjaci drugih profila.
Planiranje putovanja broda složen je i zahtjevan skup postupaka, nužan za sigurno i
uspješno izvršenje plovidbenog pothvata, koji je formalno propisan i za kojeg odgovara
zapovjednik broda. Za ...pravilno izvršenje planiranja putovanja zapovjednik ili časnik
plovidbene straže na kojeg se delegira dio planiranja nužno mora imati određena znanja i
vještine, ali i jasne odrednice kako postupiti u određenoj situaciji. Formalni, međunarodnim
konvencijama definirani postupci samo su opći; nešto detaljniji su propisani postupci
brodarskih kompanija, ali i međusobno neujednačeni. U skladu s tim suvremeni uvjeti
vođenja broda zahtijevaju i određene mjere kako bi se unaprijedio formalni dio zahtjeva, ali
isto tako i dopunile i ujednačile postojeće preporuke. Ovo vrijedi posebno za putovanje ili dio
putovanja u obalnoj navigaciji. Oceanska plovidba nije ništa manje opasna od obalne, s
obzirom na utjecaj oceanoloških i meteoroloških čimbenika ili ostalih neočekivanih
čimbenika. Čak je i opasnija zbog velike udaljenosti od obale i slabije mogućnosti pružanja
pomoći, no oceanska plovidba ima dvije glavne značajke o kojima primarno ovisi izbor rute:
procjena budućeg stanja oceanoloških i meteoroloških čimbenika i njihov utjecaj na brod
određenih dimenzija i značajki, te veliku raspoloživu površinu kojom brod može ploviti. U
tom smislu razvijeni su razni modeli planiranja putovanja koji na temelju dugoročnih
vremenskih prognoza biraju plovidbeni put s najkraćim vremenom plovidbe. Takvi modeli
već su godinama u primjeni na brodovima te u obalnim institucijama specijaliziranim za
odgovarajuću podršku brodovima. Za razliku od oceanske, u obalnoj navigaciji ne mogu se
samo uzeti u obzir oceanološki i meteorološki čimbenici, već se oni nužno moraju promatrati
u funkciji ograničenja nametnutih blizinom obale i ostalih navigacijskih opasnosti.
Istraživanja u sklopu ove doktorske disertacije pokrenuta su kako bi se primarno ispitalo
planiranje putovanja broda od strane zapovjednika i časnika palubne straže u obalnoj
navigaciji: njihovo postupanje u skladu s propisima i preporukama, crtanje kursova kod
prolazaka kanalima i obilaženja opasnosti, problemi koji ih opterećuju, utjecaj brodara i
ostalih vanjskih čimbenika na odluke zapovjednika, itd. Dobiveni rezultati trebali bi ukazati
na glavne nedostatke postojećeg sustava obveza i preporuka kod planiranja obalne navigacije,
ponuditi dodatne preporuke te donekle standardizirati način povlačenje kursova. S obzirom da
se preporuke temelje na procjeni potencijalnog broja nasukanja i sudara brodova, razvijeni su
i dopunjeni postojeći modeli procjene, uz ispitivanje njihovog odnosa u različitim uvjetima
plovidbe.
Povlačenja kursova u navigaciji, planiranje putovanja broda, planiranje poslovanja
brodara, itd. podrazumijeva stalno traženje optimalnog odnosa čimbenika sigurnosti i
ekonomičnosti. Planiranje pomorskog putovanja u sklopu odluka zapovjednika najčešće
podrazumijeva traženje što kraćeg vremena plovidbe uz zadovoljenje odgovarajućeg stupnja
sigurnosti. Planiranje putovanja s gledišta brodara puno je kompleksnije i u pravilu
podrazumijeva traženje najveće dobiti, tj. maksimalnih prihoda uz najmanje troškove. S
obzirom na to da odluke zapovjednika kod planiranja putovanja nisu isključivo temeljene na
njegovom znanju i iskustvu te informacijama dostupnim na brodu u datom trenutku, analizirat
će se svi ostali čimbenici koji u konačnici djeluju ili mogu djelovati na opće planiranje
putovanja. Svi se oni mogu podijeliti na čimbenike sigurnosti i ekonomičnosti.
Passage planning is a complex and demanding set of formally specified procedures
which are required for a safe and successful execution of a maritime adventure. A vessel's
captain is responsible for passage planning. For proper execution of passage planning, the
captain and officer of the watch, to whom a portion of planning is delegated, must have
adequate competencies and skills, as well as clear guidelines on acting in particular situations.
International conventions provide formal guidelines in a general way, whereas shipping
companies have more detailed but unbalanced formal procedures. Therefore, certain measures
are required by modern navigating conditions in order to enhance the formal part of the
requirements and to amend and harmonize the existing guidelines. This particularly applies to
the voyage or a part of the voyage in coastal service. Ocean navigation is not less hazardous
than the coastal one. Given the impact of oceanographic and meteorological factors or other
unexpected factors, it is even more hazardous due to remoteness and poorer rendering aid
potentials. Deep-sea service involves two features that the route choice primarily depends on:
an assessment of the future state of oceanographic and meteorological factors and their
impacts on a ship of particular dimensions and characteristics, and a large available sailing
area. In this regard, various passage planning models have been developed. They choose the
optimal solution, i.e. shortest voyage time, based on long-term weather forecasts. These
models have been in use for years, both in ships and in shore institutions specialized in
adequate ship support. Unlike ocean navigation, coastal navigation takes into consideration
oceanographic and meteorological factors within the context of constraints induced by the
proximity of the shore and other threats to navigation. This doctoral dissertation includes
research aimed at examining passage planning made by captains and officers of the watch in
coastal navigation: acting in line with regulations and guidelines, plotting courses in narrow
passages and avoiding dangers, problems they deal with, impacts of shipping companies and
other external factors on their decision-making, etc. The obtained results should point out the
main drawbacks of the existing system of duties and guidelines in short-sea navigation
planning, suggest additional guidelines and, to a certain extent, standardize course plotting.
As the guidelines are based on the appraisal of the potential frequency of groundings and
collisions, the existing appraisal models have been amended and developed, and their
relations have been examined in various sailing conditions.
Plotting courses in navigation, voyage planning, shipping business planning, etc.
imply constant seeking for an optimal balance among the safety and economical factors.
Within the process of the captain's decision-making, passage planning most frequently implies
finding the shortest voyage time and meeting certain safety requirements. From the ship
operator's point of view, passage planning is much more complex and, as a rule, implies
efforts to make the highest profit, i.e. maximum income at lowest cost. Since the captain's
decisions regarding passage planning are not based solely on his competence, experience and
information currently available on board, all other factors that eventually affect or may affect
passage planning need to be analyzed. All of them can be grouped in safety and economical
factors.
Planiranje putovanja broda složen je i zahtjevan skup postupaka, nužan za sigurno i
uspješno izvršenje plovidbenog pothvata, koji je formalno propisan i za kojeg odgovara
zapovjednik broda. Za pravilno izvršenje planiranja putovanja zapovjednik ili časnik
plovidbene straže na kojeg se delegira dio planiranja nužno mora imati određena znanja i
vještine, ali i jasne odrednice kako postupiti u određenoj situaciji. Formalni, međunarodnim
konvencijama definirani postupci samo su opći; nešto detaljniji su propisani postupci
brodarskih kompanija, ali i međusobno neujednačeni. U skladu s tim suvremeni uvjeti
vođenja broda zahtijevaju i određene mjere kako bi se unaprijedio formalni dio zahtjeva, ali
isto tako i dopunile i ujednačile postojeće preporuke. Ovo vrijedi posebno za putovanje ili dio
putovanja u obalnoj navigaciji. Oceanska plovidba nije ništa manje opasna od obalne, s
obzirom na utjecaj oceanoloških i meteoroloških čimbenika ili ostalih neočekivanih
čimbenika. Čak je i opasnija zbog velike udaljenosti od obale i slabije mogućnosti pružanja
pomoći, no oceanska plovidba ima dvije glavne značajke o kojima primarno ovisi izbor rute:
procjena budućeg stanja oceanoloških i meteoroloških čimbenika i njihov utjecaj na brod
određenih dimenzija i značajki, te veliku raspoloživu površinu kojom brod može ploviti. U
tom smislu razvijeni su razni modeli planiranja putovanja koji na temelju dugoročnih
vremenskih prognoza biraju plovidbeni put s najkraćim vremenom plovidbe. Takvi modeli
već su godinama u primjeni na brodovima te u obalnim institucijama specijaliziranim za
odgovarajuću podršku brodovima. Za razliku od oceanske, u obalnoj navigaciji ne mogu se
samo uzeti u obzir oceanološki i meteorološki čimbenici, već se oni nužno moraju promatrati
u funkciji ograničenja nametnutih blizinom obale i ostalih navigacijskih opasnosti.
Istraživanja u sklopu ove doktorske disertacije pokrenuta su kako bi se primarno ispitalo
planiranje putovanja broda od strane zapovjednika i časnika palubne straže u obalnoj
navigaciji: njihovo postupanje u skladu s propisima i preporukama, crtanje kursova kod
prolazaka kanalima i obilaženja opasnosti, problemi koji ih opterećuju, utjecaj brodara i
ostalih vanjskih čimbenika na odluke zapovjednika, itd. Dobiveni rezultati trebali bi ukazati
na glavne nedostatke postojećeg sustava obveza i preporuka kod planiranja obalne navigacije,
ponuditi dodatne preporuke te donekle standardizirati način povlačenje kursova. S obzirom da
se preporuke temelje na procjeni potencijalnog broja nasukanja i sudara brodova, razvijeni su
i dopunjeni postojeći modeli procjene, uz ispitivanje njihovog odnosa u različitim uvjetima
plovidbe.
Povlačenja kursova u navigaciji, planiranje putovanja broda, planiranje poslovanja
brodara, itd. podrazumijeva stalno traženje optimalnog odnosa čimbenika sigurnosti i
ekonomičnosti. Planiranje pomorskog putovanja u sklopu odluka zapovjednika najčešće
podrazumijeva
U članku se analiziraju uvjeti i ograničenja za proizvodnju električne energije u Hrvatskoj u idućem kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju (do 2020. godine). U analizu su uključena pitanja prognoze ...porasta potrošnje električne energije i njezine veze s porastom bruto društvenog proizvoda, nesigurnost u raspoloživosti i cijeni prirodnog plina kao temeljnog energenta, te ograničenja u primjeni obnovljivih izvora energije.
Razmotren je relativni utjecaj elektrana na okoliš, posebno u pogledu emisija stakleničkih plinova i šteta od emisija (eksterni troškovi). Izvršena je ekonomska usporedba elektrana s eksternim troškovima. Naglašen je potencijalni značaj nuklearne elektrane za Hrvatsku u srednjoročnom razdoblju te potreba diversifikacije izvora energije kao i promptnog početka pripremnih radova za sve potencijalne opcije gradnje elektrana.
U nakladi Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske iz tiska je 2011. godine izašla knjiga SITUACIJSKI PRISTUP PREVENCIJI KRIMINALITETA od teorije do prakse utemeljene na dokazima (ISBN ...978-953-161-257-9). Autori knjige Krunoslav Borovec, Iva Balgač i mr. sc. Ruža Karlović djelatnici su Ministarstva unutarnjih poslova te prepoznatljivi kao zagovornici preventivnog pristupa suzbijanja kriminaliteta i drugih devijantnih pojava i u empirijskom i u znanstvenom smislu. Knjigu su recenzirali prof. dr. sc. Josipa Bašić i prof. dr. sc. Irena Cajner Mraović.
Pomalo neobičnog naslova, ova knjiga podsjeća na znanstvenu literaturu iz područja medicine ili prava jer u svom naslovu daje do znanja da je njezin sadržaj utemeljen na doka-zima, što joj daje dodatnu dozu ozbiljnosti te na određeni način izaziva čitatelja da provjeri koje to dokaze autori nude kao temelj dobre prevencije kriminaliteta. Dokazi u knjizi zaista postoje i to oni koji su se u drugim zemljama pokazali kao pravi potezi nadležnih tijela na prevenciji pojedinih oblika kriminaliteta. Ti dokazi koji su u knjizi prezentirani, daju do zna-nja kako je za prevenciju kriminaliteta ponekad potrebno izrazito malo materijalnih vrijednos-ti, a puno više studioznog rada, dobre analitičke obrade kritičnih pojava, znanja i volje šire društvene zajednice da se ne zatvara nego da uvijek iznova traži rješenja kako bi članovima zajednice, ne samo danas nego i generacijama koje dolaze, život bio bezbrižniji i ljepši jer – kako autori ističu, kriminalitet nije samo policijski problem.
Iz navedenog razloga ova knjiga je prvi takav izvor u Republici Hrvatskoj koji na jed-nome mjestu pruža široku lepezu mogućih aktivnosti na prevenciji kriminaliteta koju autori prikazuju na jednostavan i potpuno razumljiv način. O uspješnosti i jasnom cilju kojega su si autori pišući knjigu zadali, svjedoči već i sam sadržaj knjige koji će biti prikazan.
Svaki bi stomatolog u prvome redu trebao misliti na zdravlje i interese svojega pacijenta te ga potpuno i iskreno izvijestiti o potrebi i mogućnosti terapije. Kako pacijenti nemaju znanja iz područja ...struke, ne mogu sami odlučivati o vrsti i tijeku terapije. Uloga stomatologa je izraditi vrstan plan terapije te pripremiti pacijenta na rehabilitaciju i uputiti ga u očekivane rezultate.
Planirati terapiju složen je i zahtjevan posao. On nužno traži sjedinjenje spoznaja iz područja prakse i znanosti sa sociopsihološkim pristupom pacijentu, ali i temeljima medicinske etike.
Masovni i globalno rasprostranjeni turizam izaziva sve više konfliktnih situacija u prostoru. Za potrebe nadolazećeg "novog" turizma autor je, na osnovi testiranja kroz petnaestak projekata u ...Institutu za turizam (Zagreb), predložio izvorni koncept funkcionalne klasifikacije potencijalnih i realnih turističkih atrakcija u funkciji planiranja održivog razvoja turizma te zaštite prostora i okoliša.
Kvalitativnom metodom, opservacijom sa sudjelovanjem te interviewom,
koju je primjenjivao obnašajući svoju profesionalnu ulogu znanstvenika-planera i
kao turist - u obje uloge zaljubljenik i poklonik ...ljepota nedirnutog i s mjerom
oplemenjenog prirodnog pejsaža, autor u deset »S li ka« prikazuje svu raznolikost
prirodno-geografskih i socio-kulturnih značajki hrvatskih otoka. Pri tome pozornost
usmjerava na transformacije uzrokovane razvojem turizma, ponajprije masovnog,
na otocima, i to na promjene u prostoru , ali jednako tako i u sustavu vrijednosti i
stilu života o točan a . Znanstveno-stručni okvir, odnosno interpretacijski ključ , ovoga
rada određen je dvijema disciplinama: prostornim planiranjem i turizmom.
Autor je u deset >>Slika« prezentirao hrvatski otočni prostor od otoka Krka, na sjeveru,
do otoka Mljeta, na jugu, kojima je obuhvatio 12 otoka i 22 turistička lokaliteta.
Vremenski obuhvat ovih »Slika<< iznosi 45 godina, od kojih neke imaju veću frekvenciju
opservacija, kao primjerice južna strana otoka Hvara (šest turističkih sezona)
koja studiji daje obilježje longitudinalnosti. Prostorni razmještaj i vremenska distribucija
opservacija prikazani su u dva paralelna grafička priloga.
Svaka „slika“ sadrži opis opservacije i komentar s valorizacijom, koji potvrđuju
uvodnu tezu o tome da hrvatski otočni prostor ne č ini idealnu homogenu regiju,
nego da svakom pojedinom otoku , čak i dijelovima pojedinih velikih otoka, valja
pristupati oprezno i uvijek ih valorizirati zasebno. Prikupljeni podaci govore i znatno
više od navedene konstatacije, te će zasigurno i u budućnosti moći poslužiti za
daljnja istraživanja. Vrijednosti ovoga rada pridonosi i način na koji je autor riješio
konflikt svojih uloga kao planera turizma i kao korisnika tih usluga - turiste.
PDF
