U radu je prikazano istraživanje u podmorju sjevernog Jadrana i priobalja južne Dalmacije unutar naslaga pliocena, pleistocena i holocena. Njime su opisane postojeće litostratigrafske jedinice u ...taložinama rijeke Po u Hrvatskoj i određene takve jedinice u prostoru taloženja rijeke Neretve. Oba taložna prostora bila su pod utjecajem promjena razina mora, posebice tijekom kvartara, što se znatno odrazilo u smanjivanju dubine mora i povećanju površine kopna tijekom oledaba, posebice u sjevernom Jadranu. U hrvatskom dijelu Padske depresije navedene su dvije formacije – Istra (pliocen) i Ivana (pleistocen, holocen). U formaciji Ivana opisana su tri člana, poimence Anamarija, Katarina i Izabela. Dalje prema jugu, u priobalju južne Dalmacije, imenovana je nova formacija Neretvanski kanal (za taložine pliocena, pleistocena i holocena). Ona je zatim podijeljena u pijeske Neretva (koji mogu biti ekvivalent i cijele formacije) te član Malostonski zaljev (kvartarne starosti). Isključivo pliocenski tipski litotip nije opisan.
Whereas the glacial geomorphology of lower and central Wright Valley is reasonably well understood, the upper valley region, including the North and South Forks and the Dais, has received little ...attention. Our studies suggest that a wet-based glacier overrode the area and deposited what has been mapped elsewhere as the Peleus till. While we did not observe this silt-rich till in the Labyrinth, it occurs on the Dais and in protected areas of the North and South Forks. Most importantly, our findings imply that the Wright Upper Glacier, an outlet glacier of the East Antarctic Ice Sheet, deposited lateral moraines and lateral-moraine segments along the north and south walls of both the North and South Forks following deposition of the Peleus till. We argue that this drift is correlative with Taylor IVa drift in central Taylor Valley and Alpine III drift in central Wright Valley, based on landscape features, surface-boulder weathering, soil development, and stratigraphy. The presence of meltwater channels, outwash, kame moraines, esker-like features, and kames suggests that ice-marginal or supraglacial water may have accompanied this glaciation.
The Cenozoic palaeoceanographical history of the South Atlantic and the Southern Ocean is summarised on the basis of changes in the ostracod faunas of DSDP/ODP Sites 329, 513, 689, 699, 1087 and ...1088. The results are mainly compared with the global palaeoceanographical history of Benson. The present study failed to find strong evidence for a sudden psychrospheric event (Sites 689 and 699) in the late Eocene, but there is, however, a decrease in abundance and diversity of ostracods from the mid-/late Eocene to the Oligocene at Sites 689 and 699. This suggests a more gradual palaeoceanographical change over a relatively long time interval. Mid-Miocene faunal changes occur at Site 1087 and coincide with the 16-14 Ma event of Benson. However, the faunal changes are, in contrast to Benson, here marked by a decline in abundance, diversity and faunal turnover. The local differences in faunal changes in mid-Miocene deep-sea ostracod faunas may be related to the initiation of NADW and/or a major expansion of the Antarctic ice sheet. We found little or no evidence for the 6.3-4.9 Ma event, which Benson recorded and related to the effects of a series of events such as the Messinian Salinity Crisis and increased glaciation on Antarctica. Similar to Benson's global data, we have also found a major faunal turnover at Sites 1087 and 1088 at 3.5 Ma. This is possibly related to the effects of a closure of the Straits of Panama, increased production of NADW, AAIW and AABW, and/or a major deglaciation of the Antarctica in the mid-Pliocene.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Klastični sedimenti poznati kao Viviparus slojevi predstavljaju posljednju fazu jezerske sedimentacije u južnom dijelu PBS-a. ...Stratigrafski pripadaju pliocenu, a taloženi su unutar kata cernik u vremenskom rasponu od 4,5 – 2 milijuna godina. Na prostoru Vukomeričkih gorica, gdje su površinski najrasprostranjeniji, dokazano je taloženje donjih i gornjih Viviparus slojeva. Analizom facijesa i fosilnog sadržaja utvrđeno je da se njihovo taloženje odvijalo u plitkom slatkovodnom jezerskom i aluvijalnom okolišu. Donji Viviparus slojevi diskonformni su na miocensku podlogu, pripadaju zoni Viviparus kochanskyae i taloženi su u vrijeme umjereno tople i vlažne klime s izraženim sezonskim oscilacijama sezonalnošću. Gornji Viviparus slojevi taloženi su u uvjetima pliocenskog klimatskog optimuma, bez izražene sezonalnosti, a pripadaju zoni Viviparus hoernesi. Međusobno ispreplitanje jezerskih i aluvijalnih okoliša ukazuje na oscilacije razine vode uz zapadni rub tadašnjeg jezera Slavonija, a izostanak srednjih Viviparus slojeva pokazatelj je smanjenja površine jezera, odnosno jake regresije u srednjem cerniku. Modalni i kemijski sastav klastičnog detritusa ukazuje na njegovo dominantno podrijetlo iz starijih sedimentnih i kiselih magmatskih stijena čija su izvorišta bila lokalno izdignuta gorja i pretaloženi gornjomiocenski materijal alpske provenijencije.- Clastic sediments known as Viviparus beds represent the last phase of lacustrine sedimentation in the southern part of Pannonian Basin System. Based on stratigraphy they belong to the Pliocene epoch, within time period from 4.5 to 2 Ma as a part of the Cernikian stage. In the area of Vukomeričke gorice two stratigraphic horizons have been detected, Lower Viviparus beds and Upper Viviparus beds. Facies analysis and fossil content have shown that the deposition of these freshwater sediments occured in predominantly shallow lacustrine and alluvial environment. The Lower Viviparus beds lay disconformly on Miocene sediments, they belong to the Viviparus kochanskyae zone and they are deposited in the moderately warm and humid climate with strong seasonality. Upper Viviparus beds, belonging to Viviparus hoernesy zone, were deposited under conditions of the Pliocene climate optimum, without strong seasonality. Alternation of lacustrine and alluvial environment indicates the fluctuations of water level along the western edge of the former lake Slavonia while the absence of middle Viviparus beds suggests a decrease in the lake’s surface or its regression in the Middle Cernikian. Modal and chemical composition of clastic detritus indicates that it originates from the older sedimentary rocks as well as predominantley acidic igneous rocks whose source were locally raised mountains and resedimented material of Alpine provenance from Upper Miocene.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Na području Sjevernog Jadrana nalaze se neogenske i kvartarne naslage razmjerno velikih debljina. Odlagane su u nekoliko depresija unutar Jadranskoga bazena, od kojih je najveća Padska. Današnje ...granice te depresije pružaju se unutar talijanskog i hrvatskog podmorja Jadrana gdje su pliocenske i pleistocenske sekvencije hemipelagičkog taloženja prekidane progradacijama delte rijeke Po, a u manjoj mjeri i rijeka Adige i Piave. Ti sedimenti sadrže važna ležišta značajnih količina prirodnog plina, te su dobro istraženi na području više talijanskih i hrvatskih plinskih polja dubokim bušotinama, kao i nizom različitih metoda snimanja podzemlja, uglavnom refleksijskom seizmikom. Slijed pliocenskih i pleistocenskih sedimenata može debljinom doseći i 6 000 m, a podijeljen je u odgovarajući sustav litostratigrafskih jedinica ranga formacija. Dok su na talijanskoj strani kenozojske naslage do mezozojske podine razrađene na dvanaest formacija, na hrvatskoj strani do sada je izdvojena samo jedna. To je formacija Susak koja obuhvaća sve stijene unutar kenozoika. Stoga se u hrvatskom dijelu Sjevernoga Jadrana predlaže uvođenje sljedećih litostratigrafskih jedinica u rangu formacija: formacija Dinaridi (mezozojske stijene), formacija Susak (paleocenske-miocenske stijene), formacija Istra (pliocenske naslage) i formacija Ivana (pleistocenske i holocenske naslage).
Provider: - Institution: University of Zagreb. Faculty of Mining, Geology and Petroleum Engineering. Department of Geology and Geological Engineering. - Data provided by Europeana Collections- Reljef ...predstavlja polifazni proces koji je nastao kao produkt tektonskih deformacija dovodeći do stvaranja jedinstvenih krajolika na pojedinom dijelu Zemljine površine. Analiza podrijetla i evolucije određenog krajolika često podrazumijeva kvantitativni multidisciplinarni pristup koji razmatra aktivne tektonske procese u korelaciji s klimatskim i erozijskim obilježjima kroz primjenu metoda iz područja geologije, seizmologije, geokronologije, strukturne geomorfologije i dr. U istraživačkom radu ove doktorske disertacije identifikacija neotektonskih i recentno aktivnih rasjeda načinjena je morfomatrijskom analizom
digitalnog elevacijskog modela te strukturnom analizom 2D seizmičkih refleksijskih profila. Ona je bila popraćena 2D pripovršinskim terenskim profiliranjem izdvojenih trasa recentno aktivnih rasjeda pomoću metode georadara. Bilogora predstavlja mladu, pliocensko-kvartarnu transpresijsku morfostrukturu koja je genetski vezana uz tektonsku evoluciju Dravske depresije te njenog jugozapadnog ogranka, Bjelovarske subdepresije. Ukupne duljine koja je veća od 90 km te širine veće od 10 km, Bilogora je pretežito izgrađena od izrazito deformiranih pliocensko-kvartarnih klastičnih sedimenata koji su tektonskom inverzijom primarno normalnog Dravskog rubnog rasjeda sjeverozapadnog pružanja deformirani u transpresijskom polju naprezanja uz horizontalni pomak od gotovo 10 km za vrijeme pliocena i kvartara. Recentna tektonska aktivnost u
području istraživanja koja je umjerenog karaktera (VI°-VIII° MCS, 3.5 ≤ ML ≤ 5.6) te dostupni žarišni mehanizmi potresa upućuju na seizmogene strukture reverznog ili horizontalnog karaktera pomaka čija su pružanja sjeveroistok-jugozapad
te su strmo nagnute prema jugu ili jugozapadu. U inicijalnoj fazi istraživanja neotektonske i recentne rasjedne aktivnosti Bilogorskog područja u sklopu izrade doktorske disertacije korištena je analiza reljefa i reljefnih oblika temeljena na digitalnom modelu reljefa 10 metarske rezolucije. Koristeći ESRI ArcMap 9.3.1. te Matlab softver s odgovarajućim ekstenzijama, područje istraživanja je podijeljeno na 131 morfometrijskih (slivnih) jedinica koje su bile analizirane koristeći morfometriju lokalnog reljefa, distribucije padina, hipsometrije, faktora asimetrije, statističkih parametara longitudinalnih profila tokova (maksimalna konkavnost-C max, udaljenost od izvorišta- Δl/L, faktor konkavnosti-Cf, index strmine-kste indeks konkavnosti-θ te novo definiranog morfometrijskog parametra, RTA indeksa koji predstavlja indeks relativne tektonske aktivnosti. Rezultati koji objedinjuju konveksne hipsometrijske krivulje, visoke vrijednosti hipsometrijskog integrala (Hi ≥ 0.50), izraženu asimetriju
izdvojenih morfometrijskih jedinica (AF ≥ 0.25), niže vrijednosti statističkih parametara longitudinalnih profila tokova (Cf
≤ 32.16%, Cmax ≤ 0.265 vrijednosti pozicionirane bliže izvorištu, indeks konkavnosti s vrijednostima između 0.73 i 1.01) te
povišene vrijednosti lokalnog reljefa, nagiba padina i RTA indeksa upućuju na nekoliko slivova koji su zahvaćeni recentnom tektonskom aktivnošću. Ti su slivovi dominantno smješteni na području između Koprivnice i Pitomače (u sjeverozapadnom dijelu Bilogore) te u području između Virovitice i Daruvara (u jugoistočnom dijelu bilogorskog područja). Korelacija između morfometrijski izdvojenih, tektonski aktivnih područja te rasjeda i struktura u podzemlju je prikazana kroz strukturnu interpretaciju refleksijskih 2D seizmičkih sekcija s pridruženim bušotinskim podacima, a uporabom programskog paketa
Schlumberger Petrel Seismic to Simulation. Kao rezultat navedenog, interpretirano je ukupno šest stratigrafskih
horizonata te 56 rasjednih ploha u području istraživanja. Oni su korišteni u konstrukciji 3D strukturnog dubinskog modela
podzemlja, interpolaciji triju strukturnih karata (po krovini predneogenskih stijena, podini panonskih naslaga te
podini plio-kvartarih naslaga) te sedam regionalnih geoloških profila (tri pravca pružanja SI-JZ te dva profila pravca
pružanja SZ-JI). Rezultati strukturne interpretacije nedvojbeno ukazuju na više faznu evoluciju područja istraživanja koje je
usporedivo s tektonskom evolucijom jugozapadnog dijela Panonskog bazenskog sustava. Oni ukazuju na ekstenzijsku
tektonsku fazu koja lokalno započinje tijekom ranog, a dominira u srednjem miocenu. Karakterizira ju formiranje skupa
normalnih rasjeda s pružanjem SZ-JI, odnosno ZSZ-IJI, koji su omogućili inicijalno otvaranje, a potom i nastavak formiranja Dravske depresije i njenog jugozapadnog dijela, Bjelovarske subdepresije. Kontinuirano normalno rasjedanje nastavlja se kroz gornji miocen u gotovo cijelom području istraživanja te je uključivala naslijeđene rasjedne strukture pružanja SZ-JI, odnosno ZSZ-IJI uz daljnje produbljivanje dijelova taložnog prostora Dravske depresije. Promjene u regionalnom polju naprezanja krajem srednjeg miocena rezultiraju zamjenom ekstenzije s kompresijom koja rezultira stvaranja skupa reverznih i reverzno reaktiviranih normalnih rasjeda pružanja SZ-JI i SI-JZ u sjeverozapadnim i jugoistočnim rubnim dijelovima
Dravske depresije unutar područja istraživanja kao i boranih struktura koje su genetski vezane uz slijepe reverzne rasjede.
U središnjem dijelu područja istraživanja (između Đurđevca i Virovitice), gornjomiocenska kompresijska tektonska faza i korelativne strukture nisu uočene zbog izrazitog tektonskog utiska kompresijske tektonske faze koja je započela u gornjem
pontu te se nastavila kroz pliocen i kvartar. Tijekom iste dominanira tektonska inverzija i strukturna reaktivacija
uz formiranje skupova reverznih i reverzno reaktiviranih rasjeda pružanja SZ-JI i SI-JZ, te niza bora i pozitivnih cvjetnih struktura. Kompresijske strukture najizraženije su u sjeverozapadnom dijelu područja istraživanja, a uz reverzne rasjede, borane strukture te pozitivne cvjetne strukture, najmlađa, tektonska faza okarakterizirana je i lokalnom
pojavom ekstenzijskih struktura koje su vezane uz malobrojne pliocensko-kvartarne tektonski aktivne normalne rasjede interpretirane u sjeverozapadnom i jugoistočnom dijelu područja istraživanja. One su rezultat transtenzije lokalnog karaktera nastaloj kao posljedica mogućeg desnog pomaka duž rubnog rasjeda Dravske depresije pružanja sjeverozapad-jugoistok u kombinaciji s lijevim regionalnim rasjedima pružanja sjeveroistok-jugozapad te istok-zapad koji čine dio regionalne srednjo-mađarske rasjedne zone prema sjeveroistoku. Glavnina rasjeda struktura koje se reflektiraju u današnjem reljefu okarakterizirana je vertikalnim pomacima tijekom pliocena i kvartara u rasponu od 20 do 1600 m uz maksimalnu vrijednost relativnih pomaka od 0,33 mm/god. Rezultati morfometrijskih i strukturnih analiza testirani su na ukupno šest izabranih lokacija
kroz izradu plitkih 2D refleksijskih profila pomoću Malå ProEx Georadara. Izrađeni georadar profili s interpretiranim seizmičkim
refleksima te refleksijskim facijesima nedvojbeno upućuju na recentnu tektonsku aktivnost koja je obilježena “plitkim” rasjedanjem pripovršine s okomitim pomacima do 0,8 m. U završnoj fazi istraživanja, na temelju empirijskih odnosa geometrijskih parametara rasjednih ploha i momentnih magnituda potresa određen je seizmogeni potencijal interpretiranih rasjednih ploha. Isti rasjedi mogu generirati potrese magnitude do 6.8 te moguće maksimalne ko-seizmičke pomake u iznosima do 1.35 m. Kako zabilježeni povijesni i instrumentalni podaci u hrvatskom katalogu potresa o seizmičnosti Bilogorskog područja ukazuju na magnitude potresa do 5.6, procijenjene magnitude potresa u ovom istraživanju ukazuju na znatno veći seizmogeni potencijal interpretiranih rasjeda, a time i većeg mogućeg seizmičkog hazarda i rizika u istom području.- Summary: The Bilogora Mt. area is a young, Pliocene-Quaternary transpressional morphostructure
genetically linked to the tectonic evolution of the Drava Depression and its SW prolongation (Bjelovar Subdepression).
As a more than 90 km long and 1 km wide structure, the Bilogora Mt. area is predominantly composed of highly deformed Pliocene-Quaternary clastic sediments, related to the tectonic inversion of the NW directed Drava Depression
boundary fault (DDBF). DDBF was reactivated from an originally normal listric into a dextral wrench fault accommodating c. 10 km displacement during the Late Pontian-Quaternary transpression in the southern part of the Pannonian Basin System. Recent tectonic activity in the area is confirmed by moderate seismicity (VI°-VIII° MCS, 3,5≤ML≤5,6), and fault plane solutions which indicate a NE trend of greatest horizontal stress direction with NE-dipping and S-SW-dipping seismogenic structures characterized by strike-slip and reverse motions. Landscape response to neotectonic and recent fault activity has been analyzed by a digital elevation model (DEM of 10 m resolution) conducted in ESRI ArcMap 9.3.1.
and Matlab software with available extensions. Divided into 131 drainage units, the study area was analyzed by means of
elevation and slope distribution, hypsometry, asymmetry factor, longitudinal stream profile statistical parameters (maximal concavity, distance from the source, concavity factor, steepness index, and concavity index) and the newly introduced
relative tectonic activity index (RTA index). Morphometry results indicate several drainage basins affected by recent ongoing tectonics. These drainage basins and streams are located: i) between the towns of Koprivnica and Pitomača in the NW part of study area, and ii) between the towns of Virovitica and Daruvar in the SE part of study area.
Ongoing tectonics with the delineation of neotectonic and recent active faults within the study area was furthermore
analyzed by a set of 2D seismic reflection sections and exploration well dataset using Schlumberger Petre
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Naslage trećega neogensko-kvartarnog megaciklusa na području Savske depresije pripadaju formaciji Lonja koja je prethodno izradbi ...ove disertacije bila neraščlanjena. Na temelju elektorkarotažnih (EK) dijagrama spontanog potencijala te prividne otpornosti plitkog i dubokog zahvata, geomatematičkim metodama izdvojene su granice, tj. EK markeri ili reperi. Izdvojeno je šest članova unutar formacije Lonja – članovi Hrastilnica, Batina, Ravneš, Popovača, Vrbak i Oborovo. Na temelju dubinskogeoloških podataka koji uključuju interpretaciju seizmičkih profila te određivanja EK markera i repera načinjene su strukturne karte pojedinih formacije te je izrađena palinspastička analiza. Iz litološkog sastava dobivenog interpretacijom EK krivulja načinjene su litofacijesne karte pojedinih članova, izuzev člana Oborovo. Osim dubinskogeoloških, korišteni su i podatci prikupljeni na izdancima i iz laboratorijskih analaiza uzoraka. Sastoje se od rezultata granulometrijskih analiza, određivanja mineralnog sastava teške frakcije, petrografskih analiza izbrusaka, paleontoloških odredbi prvenstveno faune mekušaca te potom ostrakoda, palinološke i geokemijske analize organski bogatih uzoraka – glina, treseta i liginita. Načinjena je interpretacija okoliša pojedinih faza razvoja istraživanog dijela Savske depresije u kojima je naznačen dominantan utjecaj klime na nastanak sedimenata i razdoblja u kojima je tektonski utjecaj bio izrazito značajan. Određen je naftno-plinski potencijal pojedinog člana te je utvrđeno da su mogućnosti pronalaska ugljikovodika najizglednije u članu Vrbak. Ležišni fluidi koji se očekuju su biogeni plin, uz mogućnost zarobljavanja plina migriranog iz dubljih ležišta putem zona rasjeda, poglavito sustava rasjeda južnog ruba Moslavačke gore.- In the study area deposits of the third Neogene–Quaternary megacycle belong to the lithostratigraphic unit Lonja formation. Up to now, this unit has not been divided into members. The main goal of this research was to perform a detailed analysis of the available subsurface data and provide new surface data in order to subdivide Lonja formation into members. For this purpose geomathematical methods were used. Analysis of cumulative standard deviation curves revealed trends in the well log data that defined members and boundaries between them. These were either E-log markers or boundaries depending whether they contacts were synchronous or discordant borders between members. A total of six members was defined – Hrastilnica, Batina, Ravneš, Popovača, Vrbak and Oborovo members. Furthermore, a detailed structural mapping, utilising well and seismic data, was performed according to the surface of each E-log marker or boundary. Palinspastic analysis was also proposed for better defining the structural evolution of the studied area within the Pliocene–Pleistocene–Holocene sediments. Neural network analysis of the lithology data in each well was used as an input for lithofacies mapping. Maps of total thickness, sand thickness, sand to shale (clay) ratio and number of sand layers were made for each member, excluding the Oborovo member (due to the lack of data because of mostly missing well log curves in the shallow parts). Surface data were also gathered from outcrops available in the study area. These outcrops were generaly very small and often poorly consolidated, resulting in the general lack of sedimentological structures. Often a very rich fossil fauna was observed and sampled, mainly consisting of gastropod genera Viviparus, Melanopsis, Lythoglyphus, Hydrobia and Theodoxus and bivalves genera Unio, Dreissena and Pisidium. The most of the paleontological samples indicated Pliocene age while some had younger fauna, probably Pleistocene. Ostracod fauna was also studied, indicating a significantly different fauna in the area of study, especially between Pliocene and Pleistocene assemblages. Palynological results confirmed the results of ostracod analysis in general sedimentological facies determination. Geochemical analysis of organic rich silty clays, coals and peats showed a dominant Type III and IV kerogene with very low index of thermal maturity. The source rocks from the outcrops are noted only being capable of releasing bacterial methane gas. The hydrocarbon potential of the third Neogene–Quaternary megacycle is estimated for each member. Greatest potential was determined in the Vrbak member while certain accumulations are also expected in Hrastilnica, Batina and Ravneš members. Within the youngest Oborovo member indications of certain gas accumulations masy be found but because of the shallow depth and absence of cap rocks it is believed that accumulations of economic value should not be expected.
A detailed evolution of the last phase of development of the Sava Depression in the studied area is presented which consists of five phases showing the paths of the influx of sediment and distribution of environments and the gradual transition from lake to marsh and terrestric environments.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Tyt. nagł.- Odb.: Sprawozdania z posiedzeń Towarzystwa Naukowego Warszawskiego. Wydz. Nauk Antropologicznych, Społecznych, Historyi ...i Filozofii. Posiedzenie z dn. 3 grudnia 1909 r. R. 2 z. 9.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Central-Southern Italy and the Tyrrhenian Sea are the sites of extensive Plio-Quaternary magmatic activity. The rock compositions include crustal anatectic granites and rhyolites, tholeiitic, ...calc-alkaline, shoshonitic volcanics, and potassic to ultrapotassic and Na-alkaline volcanics. This very wide compositional variation makes Italian magmatism one of the most complex petrological issues, the understanding of which is a challenge for modern petrology and geochemistry. This book summarises the petrological, geochemical and volcanological characteristics of Italian Plio-Quaternary volcanism, and discusses petrogenetic hypotheses and possible geodynamics settings. The book is written for petrologists and geochemists, but fundamental geochemical information is well presented and the use of excessive jargon is avoided, making the book readable to a wide audience of Earth scientists. The book is accompanied by a CD-ROM containing a database of volcanic rock analyses compiled in the last two to three decades.
The most representative biogenic sedimentar y structures in the basal sand of the Plio— Pleistocene sequence belonging to the Pavigliana (Reggio Calabria) tectono sedimentary unit, have been ...analyzed. The bioturbation structures are attributed to domichnia / fodinichnia of decapod crustaceans; the bioerosion structures are mostly represented by domichnia of numerous boring organisms. The entire assemblage forms an high diversity ichnocoenosis indicative of the infralittoral zone. The lithologic features, the body fossils, and the trace fossils allow to recognize a succession of paleocommunities likely related to changes in edaphic factors. The enigmatic invaginated structures found in the upper part of the examined beds, can be possibly interpreted as thixotropic figures indicating palaeoseismicity