Desetletje po Morettijevem predlogu oddaljenega branja svetovne literature kritike tega kulminirajo denimo v Holquistovi zavrnitvi oddaljenega branja v imenu jakobsonovske filologije. Oddaljeno ...branje se resda odpove natančnemu branju, ne pa tudi Jakobsonu. Formalni "skoki", ki jih Franco Moretti rekonstruira s pomočjo kvantitativnih analiz dolgega trajanja form, aktivirajo prav to, čemur Roman Jakobson pravi "poetska funkcija jezika". Še več, Jakobsona zanemarja ravno tisto zgodovinopisje, ki Morettijevo teorijo svetovne literature sooča z lokalnimi literarnimi dejstvi, ki naj bi zaslužila kanonizacijo. Te kritike prezrejo, da lahko teorijo ovrže le močnejša teorija, ne pa dejstva, in da utegne biti dobro izhodišče za to prav Morettijeva umestitev lokalnih dejstev v periferije, ki jih izkoriščajo kanonizirani centri, ne pa v sam kanon.
Rad je podsjetnik na Jelčićev prinos u predstavljanju, opisu i analizi života i djela Josipa Kosora. Tema Kosor zaglavna je Jelčićeva tema, mjesto u njegovu stručnom opusu koje pokazuje najbolje od ...njegova filološkog, istraživačkog i analitičkog značaja. Monografijom o Kosoru iz 1988. Jelčić je utjecao na mnoge istraživače Kosorova literarnog opusa, ali i ne samo na njih: uzorno napisanom studijom ponudio je model sustavnog filološkog rada, što su kasnije nasljedovali i unaprijedili književni povjesničari mlađih naraštaja. Na osobnom primjeru i sam će autor ovoga rada pokazati kako se Jelčićeva strast za proučavanjem Josipa Kosora nastavila u nizu novih znanstvenih i stručnih tekstova, u objavljivanju nepoznatih Kosorovih djela i otkrićima novih rukopisa u inozemnim arhivima.
U dubrovačkom „Libru od mnozijeh razloga“ zapisana je jedna verzija legende o sv. Julijanu (s nadimkom Svratištar, kako ga zove Marko Marulić) koja je u hrvatskoj staroj književnosti vrlo skromno ...zastupljena. Ta se inačica u nekoliko elemenata razlikuje od one u „Zlatnoj legendi“ J. da Vorragine, a temeljna tekstološka i književnopovijesna analiza tek predstoji. U okviru hagiografske književnosti na slavenskom idiomu s područja Hrvatske ova istoria (!) zanimljiva je s tematsko-sadržajnog, ali i kompozicijskog i retoričko-figuralnog gledišta. U dramatičnom tekstu koji se spazmodično kreće preko nekoliko presudnih (kadšto neočekivanih) vrhunaca, od kojih je jamačno najneobičnije ubojstvo vlastitih roditelja (doduše, nehotično i izazvano đavoljom prijevarom) do Žulijanova smirenja u Kristovu oproštenju. Žulijan (Julijan) je jedan od svetaca koji se, nakon počinjenja teškoga grijeha, kaju i bivaju spašeni od vječne muke – dapače, izrijekom u molitvenom zaključku teksta kaže se: „Žulianь zvani izpovednikь blaženi da na nebu i na zemli bude našь otvietnikь amenь.“ Egzemplarnost se ovoga hagiografskog teksta miješa s motivskim sastavnicama koje nose odjeke raznih literarnih izvora, žanrova ili tradicija, kao što su folklor, antička tradicija i viteška literatura. U tom smislu ovaj tekst djeluje poput kakova composituma i kao takav je samosvojan u našoj sačuvanoj srednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj književnosti.
Rad se bavi problematikom izricanja smrti u suvremenom hrvatskom pjesništvu posljednjih 30-ak godina, točnije, u okvirnom razdoblju od 1990. do 2020. Smrt je za čovjeka oduvijek bila intrigantan ...fenomen, nerijetko traumatičan i teško u potpunosti objašnjiv racionalnim kategorijama, a u književnosti je oduvijek nalazila prostor svoje umjetničke reprezentacije. Fokus ovoga istraživanja jest sagledati načine na koje suvremena poezija izriče fenomenologiju smrti i smrtnosti, ali i steći uvide u semantičke aspekte smrti i čovjekova odnosa prema njoj koji su prisutni u suvremenim pjesničkim praksama. Analitička čitanja izdvojenih paradigmatskih primjera poetskog izricanja smrti u pjesništvu posljednjih triju desetljeća metodološki su utemeljena na postulatima i uvidima konceptualne poetike i njezina funkcionalnog razmatranja uloge tzv. konvergentnih i divergentnih poetskih struktura s obzirom na podizanje odnosno spuštanje govorne energije u pjesničkome tekstu i profiliranje njegove emocionalne stratifikacije. Također, u pozadini konkretnih tekstualnih analiza i zaključaka koji iz njih proizlaze nastoji se ocrtati generalno stanje pojava i mijena u hrvatskom pjesništvu s kraja 20. i početka 21. stoljeća, kako s obzirom na problematiku smrti, tako i s obzirom na neke druge vidljive tendencije kao što su (ne) postojanje generacijskih determinanti i izrazita heterogenost pjesničkih prosedea.
Matija Antun i Josip Stipan Relković – otac i sin – jedan graničarski časnik koji ratuje za interese carske kuće, drugi svećenik koji službuje po slavonskim župama, obilježili su slavonsku književnu ...i kulturnu povijest druge polovice 18. stoljeća. Književne povjesnice, koje raspolažu tek informativnim, selektivnim i linearnim pamćenjem, smještajući odabrane književne protagoniste u predviđene književnopovijesne pregrade limitirane poetičkim i ideologijskim čimbenicima, u svoju su memoriju pohranile ponajprije Matiju Antuna, a tek uzgred, kao nasljednika velikoga oca, i njegova sina Josipa Stipana. Nije nam, međutim, nakana provesti cjelovitu književnopovijesnu revalorizaciju te preokrenuti zatečeni hijerarhijski odnos među dvojicom znamenitih Relkovića, nego tek potaknuti procese kreativnoga pamćenja kako bismo u prostor naše kulturne memorije vratili obojicu Relkovića i njihova književna djela: jer i Satir i Kućnik, materijalizirajući prolazne iskustvene slike, zbilje kreiraju prostore pamćenja stare Slavonije.
- Özer, Elif Emine
Pamukkale Üniversitesi Eğitim Fakültesi Dergisi; Sayı: 10; 72-78,
02/2001
Journal Article
Recenzirano
Hamit, şiir üzerine görüşlerini Makber Mukaddimesinde açıklamıştır. Onun şiir görüşü, yoğun olarak ikilik duygusunu yansıtır. Şiirleri, bu görüşün uygulamasıdır. Hamitâin şiiri ve şiir üzerine ...görüşleri Servet-i Fünun şairlerini ve sonraki kuşakları derinden etkilemiştir. Yeni Türk şiirinin imaj ve dil açısından öncüsü Hamitâtir.
Hamid had explained his opinions about poem in the Makber Mukaddimesi. According to him the poem reflects duality sense deeply. His poems are performing of this opinion. Hamitâs poems and his opinions about the poems had effected deeply Servet-i Fünun poetry and following generations. Hamid is a constructor of language and the image of new Turkish poem.
Strukturalna poetika Jurija Mihajloviča Lotmana se v védenje o književnosti ne vpisuje le kot poskus določanja znanstvene metode, ampak tudi kot prostor široko zasnovanega razmišljanja o mejah in ...možnostih, ki nam jih nudi stik dveh neenakih besed. Bogastvo ustvarjalne entropije nalaga sogovorniku odgovornost izbire med možnostjo in odklanjanjem preoblikovanja informacije, ki jo dialoški stik vsebuje. V tem pogledu se Lotmanovo razmišljanje o pristopu k besedi izrisuje kot etično dejanje.
Neben der Zeitschrift Wiener Slawistischer Almanach erscheinen seit 1980 auch 2-3 Mal jährlich Sonderbände (seither 94 Ausgaben) mit literaturwissenschaftlichem oder linguistischem Schwerpunkt. Die ...literarische Reihe umfasst Monographien oder Tagungsbeiträge aus allen Bereichen der aktuellen slavischen Literaturwissenschaft und weit darüber hinaus (Medientheorie, Kulturwissenschaft, Literaturkritik). Die Beiträge oder Monographien erscheinen in der Regel in deutscher, russischer oder endlischer Sprache. Publikationsvorschläge an aage.hansen-loeve@lrz.uni.-muenchen.de
Šimićev esejistički rad karakterizira uporaba kritičkih, polemičkih, programatskih i aforističkih sredstava u jednoznačnoj afirmaciji ekspresivne naravi umjetničkoga bića i jednoznačnoj negaciji ...poetičke svrsishodnosti i etičkoga tradicionalizma. Jednoznačnost kritičkih i poetičkih iskaza upućuje na tendencijski ustroj Šimićeva diskursa. Ovaj se ustroj najjasnije očituje u Šimićevu antagonističkom stavu prema pojmu i modelu žurnalizma koji se u autorskoj perspektivi otkriva kao isključivo namjenska vrijednost. Koristeći dijalektičke uvide kritičke teorije, osobito one Habermasove, povijesne i filozofske uvide Blocha, Foucaulta, Kosellecka, te književnoteorijske uvide Terry Eagletona, u ovom će se radu nastojati ukazati na povezanost načelne i namjenske vrijednosti modernoga diskursa kao presudne činjenice, kako u poimanju i oblikovanju Šimićeve poetike antižurnalizma, tako i u poimanju i oblikovanju modernoga diskursa uopće.
Neben der Zeitschrift Wiener Slawistischer Almanach erscheinen seit 1980 auch 2-3 Mal jährlich Sonderbände (seither 94 Ausgaben) mit literaturwissenschaftlichem oder linguistischem Schwerpunkt. Die ...literarische Reihe umfasst Monographien oder Tagungsbeiträge aus allen Bereichen der aktuellen slavischen Literaturwissenschaft und weit darüber hinaus (Medientheorie, Kulturwissenschaft, Literaturkritik). Die Beiträge oder Monographien erscheinen in der Regel in deutscher, russischer oder endlischer Sprache. Publikationsvorschläge an aage.hansen-loeve@lrz.uni.-muenchen.de
PDF
