Članek je posvečen Cerkveni zgodovini, ki jo je po gotski invaziji v severno Italijo v letu 401/402 napisal Rufin iz Akvileje, eden najvidnejših latinskih krščanskih piscev poznega 4. in zgodnjega 5. ...stoletja. Rufinova Cerkvena zgodovina je v osnovi prevod istoimenskega dela Evzebija iz Cezareje, ki sta mu dodani dve knjigi, v katerih Rufin opisuje dogodke iz let 325–395. Članek predstavi, na kakšen način je Rufin v tem dodatku sledil praksi in temam, ki jih je v svojem delu ustoličil Evzebij, pri čemer Rufinovo metodo ponazori z več primeri. Glavne teme dodatka, ki ji članek obravnava, so Rufinova uporaba Evzebijevega koncepta apostolskega nasledstva, njegovo zanimanje za biografije vidnih kristjanov, za herezije, trpljenje Judov, pogansko preganjanje ter za širitev krščanstva tako znotraj kot zunaj meja rimskega cesarstva. V povezavi s tem se prispevek posveča predvsem pokristjanjenju tujih poganskih ljudstev in boju proti poganstvu v rimskem Egiptu ter Italiji. V celoti gledano je Rufinov dodatek v dveh knjigah v svojem bistvu precej drugačen od Evzebijeve Cerkvene zgodovine. Namesto neprestanega navajanja virov, ki daje Evzebijevemu delu avreolo objektivnosti in pristnosti, je Rufin svoj dodatek v večji meri osnoval na ustnih virih. Poleg tega izkazuje globoko zanimanje za čudeže, zaradi česar je dodatek prava zakladnica najrazličnejših čudežev, ki so jih v 4. stoletju izvršili kristjani. Opise čudežev Rufin izkoristi za to, da vedno znova pokaže, kako je gibalo zgodovinskega dogajanja dejansko krščanski Bog, ki poskrbi, da pravoverni kristjani premagajo heretike in pogane.
Razdoblje kraja III. i samog početka IV. st. je bilo bremenito sukobima pogana i kršćana. Kršćanstvo se širilo, a pogani pokušavali suzbiti razvoj i na državnoj razini (progoni traju od veljače ...godine 303. do Galerijeva edikta od 30. travnja 301., ali već od godine 305. barem na Zapadu nestaju, premda je vrijeme kršćanima još nesklono). Jedno je desetljeće bilo veoma opterećeno sukobima dviju religija. Pitanje koje sebi autor postavlja jest ima li arheoloških tragova toga sukoba. Kršćani su često sasvim otvoreno iskazivali svoje vjersko opredjeljenje, ali to je nosilo velike opasnosti. Mnogi, međutim, nisu bili spremni izložiti se opasnostima, ali ni odstupiti od nove religije. Je li to bilo moguće? Kako pokazati svoj svjetonazor, a pri tome se ne odati, barem brojnijem sloju društva (poganima). Ima u Saloni nekoliko sarkofaga na kojima se uspješno otvoreno skrivalo svoja uvjerenja, a ipak teško primjetljivim znakovima otkrivalo suvjernicima svoju pripadnost. U radu se donosi nekoliko sarkofaga kriptokršćanskog karaktera i upozorava na potrebu daljnjeg traganja za sličnim primjerima.
Julijan Odpadnik je bil rimski cesar, ki je v četrtem stoletju, ko se je krščanstvo pod Konstantinom že uveljavilo, skušal preobrniti zgodovino nazaj v čas poganstva. Njegova vladavina je bila kratka ...in nepričakovana, zanjo pa so bile značilne verske reforme in vojaški pohod nad Perzijo. Krščanski pisci ga prikazujejo negativno, za poganskega zgodovinopisca Amijana Marcelina pa je predstavljal podobo idealnega vladarja. V svojem zgodovinopisnem delu Res gestae je Julijana prikazal kot izbranca bogov. Kljub občudovanju mu ni prizanesel s kritiko, je pa načrtno zmanjševal pomen verskih in drugih zadev, ki bi lahko škodovale njegovi podobi. Da bi mu povečal veljavo, ga je primerjal z mnogimi slavnimi osebami iz grške in rimske preteklosti, prejšnjega cesarja Konstancija in Julijanovega brata Gala pa je prikazal izrazito negativno. Kljub naklonjenosti bogov pa je Julijan na pohodu proti Perziji zavrnil vsa svarilna znamenja, kar ga je stalo življenja. Njegovo smrt Amijan vzporeja s Sokratovo smrtjo in ga s tem prikaže kot vladarja filozofa, kar se ujema z Julijanovim lastnim idealom.
Kao najekstremniji podžanr heavy metal-glazbe, black metal snažno
karakteriziraju motivi uništenja, smrti i tame. Česte antikršćanske poruke i
komercijalno usmjereni cilj šokiranja publike ...pridonijeli su općoj percepciji
black metala kao izraza nihilizma, sotonizma ili transgresije. Međutim,
takva stigmatizacija ne obuhvaća cjelovitost pojmova koji su glazbeno
utjelovljeni s njezinim distorziranim zvukovima i vrištećim vokalom. Cilj
je ovoga rada prevladati tu predodžbu da bi se prikazao dvostruki karakter
izvornih motiva žanra, kako se to izražava putem arhetipskih i mitoloških
referenci i koja se alternativa nihilizmu u stvari nudi. Takvo tumačenje
dopušta da se uništenje pretvori u preduvjet ponovne izgradnje, smrt u
preteču ponovnoga rođenja, a tama u poziv na hrabrost suočavanja sa
svojim strahovima.
Rad započinje pregledom starozavjetnih nazora o magijskim praksama ne-židovskih naroda te zakonodavnom praksom propisanom u slučaju kršenja Jahvinih propisa. Potom se pažnja pridaje patrističkoj ...teologijskoj misli o konceptu magije i povezanosti s poganskim ne-kršćanskim praksama. Kršćansko oblikovanje koncepcija o magiji bilo je najizrazitije u mislima velikih teologa i filozofa skolastike Alberta Velikoga i Tome Akvinskog oko pitanja nekromancije i visokih oblika ritualne odnosno obredne magije. Rad završava pregledom svjetovnih zakonodavnih praksi koje se tiču nanošenja zla (maleficium) drugim osobama, institucije inkvizijā i djela Malleus maleficarum, koje je izvršilo veliki utjecaj na svjetovno sudstvo u ranonovovjekovnom progonu vještica.
Ovaj rad donosi sažeti prikaz kasnoantičkog odnosa (i njegovih karakteristika) između kršćanstva i neoplatonističke filozofije te položaja poganstva u kasnoj antici. Nakon terminološkog razjašnjenja, ...tekst na temelju radova i ideja izabranih analitičara predstavlja razlike u stavovima neoplatonističkih filozofa prema kršćanstvu i u stavovima kršćanskih autora prema neoplatonizmu i filozofiji općenito, te zanimljiv slučaj Sinezija iz Cirene, neoplatonističkog biskupa.
This article reevaluates the popular perception of the struggle between a dying paganism and a triumphant Christianity in late antiquity and focuses on the textual „battle of the minds“ between some of the most prominent figures of Neoplatonic philosophy and Christian thought. After clarifying some terminology issues and addressing the place of pagans in the society of that time, the article examines the differences amongst Neoplatonic philosophers in regard to Christianity and amongst Christian authors in regard to Neoplatonism and philosophy in general, thus avoiding the simple division between the two. Neoplatonists are represented by the symbolic use of Athens and Alexandria, which indicate various dispositions and attitudes towards Christianity. On the other hand, Christians are presented through the different levels of their (dis)agreement with Neoplatonism and stances ranging from defensive through tolerant to aggressive. The complexity of such relations is further revealed by introducing Synesius of Cyrene, a student of Neoplatonism from Alexandria who was elected bishop of Ptolemais in North Africa.
Prispevek obravnava usodo rimske poganske religije v zadnjih stoletjih njenega obstoja, predvsem v obdobju med 3. in 5. stoletjem po Kristusu. Najprej na kratko predstavi temeljne značilnosti ...rimskega poganstva, kot sta rimsko razumevanje pojma "numen" in osredinjenost na kultni formalizem. V nadaljevanju se ukvarja s silnicami, ki so prispevale k postopnemu upadu starih izročil, npr. splošno krizo rimskega cesarstva v drugi polovici 3. stoletja in prevladujoče henoteistične težnje v sočasnem verskem razvoju. Članek se posveča tudi poskusom poganske inteligence, da bi ohranila staro religijo, ki so dosegli vrh v neuspešni obnovi poganstva pod cesarjem Julijanom in doživeli dokončni poraz pod Teodozijem.
U radu se prikazuju temeljne crte filozofije povijesti Aurelija Augustina. Prema njemu, povijest je u bitnome određena postojanjem dvaju međusobno suprotstavljenih gradova: civitas Dei i civitas ...terrena. Međusobno suhođenje ta dva grada, koja treba shvaćati kao mističko-eshatološku zbiljnost, a ne kao političko-pravnu stvarnost, trajat će sve do svršetka svijeta. Primat svete nad profanom poviješću vidljiv je diljem Augustinove kršćanske filozofije. Augustin se svojom kritikom tradicionalne poganske religije ujedno pokazuje ključnom točkom sinteze tradicionalne rimske vrline i novih etičkih zahtjeva pobjedonosne kršćanske religije. Odbacivanjem koncepta milenarizma i vezivanja kršćanske religije uz sudbinu bilo koje političke zajednice osigurao je opstanak i daljnje mogućnosti širenja kršćanstva nakon propasti Rimskoga Carstva među novopridošla germanska plemena. Odlučnom kritikom antičkoga cikličkog shvaćanja vremena i odbacivanjem nauka o metempsihozi otvorio je puteve za daljnji razvoj zapadnoga čovjeka.
The paper deals with the role played in Christian apologetics by the euhemeristic explanation of pagan myths. While hardly present in Greek Christian apologetics at all, it was quite popular in Latin ...and employed by all important apologists from Tertullian to Augustine. The article focuses on the euhemeristic elements in Tertullian and Arnobius, with brief references to other authors. Latin apologists used euhemeristic principles chiefly to show the humanity and moral depravity of the pagan gods, in order to render their worship obsolete. The only one to defend the divinity of Christ by representing him as a benefactor of mankind was Arnobius, but his attempts were unsuccessful and found no followers.
Bog in bogovi pri Arnobiju Maver, Aleš
Keria (Ljubljana.),
07/2007, Letnik:
9, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
The article discusses the Arnobius’ apologetic writing Against the Heathen, whereby the author’s (at least among Christians) unconventional concept of divinity is the special point of interest. The ...introductory part of article discusses some rare notices on Arnobius’ life, preserved mainly in Jerome’s writings, his main sources and his influence in later centuries. The main part of the paper is dedicated to Arnobius’ representation of Christian God in opposition to pagan gods. The author’s main objective is to show the perversity and wrongness of pagan worship. This is done by his emphasis of the gap between God and man, based on his peculiar anthropology. This is of particular importance, because Arnobius’ criticism of paganism is greatly built on euchemeristic principles. So his degradation of pagan gods is total, even if he acknowledges their existence. To achieve his purpose he also strictly denies any possibility of allegoric interpretation of myths, particularly popular with Neoplatonic philosophers of his time.
PDF
