U radu se s teorijskog i praktičnog stajališta prikazuju i analiziraju novi termini Incotermsa iz 2010. godine. Iznose se osnovna opća obilježja nove revizije i posebna obilježja pojedinih termina, ...te se ukazuje na razlike u odnosu na termine Incotermsa iz 2000. godine. Posebno se ukazuje i teoretski obrazlažu odredbe o dužnostima stranaka u odnosu na sklapanje ugovora o osiguranju i ugovora o prijevozu robe. Iznose se i obrazlažu kriteriji za ocjenu koja od stranaka iz kupoprodajnog odnosa u primjeni pojedinih ugovornih termina ima interes za osiguranje robe u prijevozu. Kod obrade pojedinih termina daje se ocjena o njihovoj pogodnosti za uporabu kod prijevoza pojedinim vrstama prometa. Na kraju se ocjenjuje da pravila Incotermsa iz 2010. godine više odgovaraju potrebama suvremene poslovne prakse nego pravila prethodne revizije, te se njihova uporaba preporučuje našim gospodarstvenicima.
This paper from a theoretical and practical viewpoint demonstrates and analyses the new terms of Incoterms from 2010. Basic general characteristics are pointed out of the new revision and special characteristics of certain terms and differences in relation to Incoterms’ terms from 2000 are shown. In particular, the theory is emphasised by explaining provisions about party officials in relation to contract formation on insurance and contracts on carriage of goods. Carried out and explained are criteria for evaluation which are interested in are interested in insuring goods for carriage by parties in contracts of buying and selling in the application of certain contractual terms. In analysing certain terms, assessment is made of their suitability for use in various types of carriage. Finally, it is assessed that Incoterms’ rules of 2010 are more appropriate for the needs of contemporary business practice than the rules from the previous revision and their use is recommended to businesspeople.
Čimbenici izvještavanja o okolišu Krivačić, Dubravka; Janković, Sandra
Ekonomski pregled,
01/2020, Letnik:
71, Številka:
4
Journal Article, Magazine Article, Web Resource
Odprti dostop
Izvještavanjem o okolišu poslovni sustavi informiranju dionike o svojoj odgovornosti za okoliš, čime osiguravaju transparentnost poslovanja te stvaraju ugled odgovornih poslovnih partnera koji ...doprinose zaštiti okoliša i kvaliteti života u lokalnoj zajednici. Pretpostavka izvještavanja o okolišu je uspostava sustava zaštite okoliša te ustrojavanje računovodstva okoliša odnosno praćenja i mjerenja elemenata izvještaja o okolišu. Svrha ovog istraživanja je odrediti utjecaj određenih čimbenika na razinu, odnosno stupanj izvještavanja informacija o okolišu kod poslovnih sustava u Hrvatskoj. U skladu s prethodnim istraživanjima, odabrani su ključni čimbenici čiji se potencijalni utjecaj testira na razinu izvještavanja o okolišu kroz pet formiranih hipoteza, uz pomoć regresijskog modela. U hipotezama je kao zavisna varijabla definiran stupanj razvijenosti izvještavanja o okolišu, dok su kao nezavisne varijable, odnosno čimbenici utjecaja na zavisnu varijablu definirani: stupanj razvijenosti upravljanja okolišem, veličina, djelatnost i oblik vlasništva poslovnog sustava te posjedovanje međunarodno priznatog certifikata sustava upravljanja okolišem. Istraživanje je provedeno na uzorku od 164 poslovna sustava različitih djelatnosti. Rezultati istraživanja pokazuju da 45% poslovnih sustava objavljuje informacije o okolišu. Osim toga, potvrđeno je da je stupanj razvijenosti izvještavanja o okolišu pozitivno te statistički značajno povezan sa stupnjem razvijenosti upravljanja okolišem. S druge strane, nije utvrđena statistički značajna povezanost veličine poslovnog sustava, djelatnosti, oblika vlasništva te posjedovanja certifikata sustava upravljanja okolišem.
Environmental responsibility, embedded into environmental management system, is an important element of business sustainability, while environmental accounting and environmental reporting are indispensable management instruments. Implementation of environmental management systems sets the basis for the development of environmental accounting and integrated environmental reporting, respectively the inclusion of environmental issues in finding the new methods of achieving environmental effectiveness, competitiveness and long-term business sustainability. Decision on reporting the environmental information is usually associated with the managerial attitudes and expectations. The purpose of this research is to determine the factors associated with the level of development of environmental reporting in Croatian companies. In accordance with the results from previous research, the key impact factors have been selected. For this purpose, five main hypotheses have been developed and tested using regression model. The level of environmental reporting has been taken as depended variable, and level of development of environmental management system, size, type of industry, form of ownership and environmental management system certification as independent variables. The research has been done on a sample of 164 companies from different types of industry. The result shows that 45% of the sample disclosed environmental information. Furthermore, it has been found that the level of environmental reporting is positively and significantly associated with the level of development of environmental management system. There is no statistically significant relationship between size, industry, ownership and environmental certification.
Pravo zaštite potrošača relativno je mlada grana prava, koja se u hrvatskome pravnom poretku počela razvijati prije petnaest godina prihvaćanjem prvog Zakona o zaštiti potrošača u 2003. godini. Bila ...je to posljedica ispunjavanja dužnosti hrvatske države preuzete Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sklopljenim 2001. godine između Republike Hrvatske i Europskih zajednica te država članica. Proces harmonizacije odnosno usklađivanja s europskim acquisom u tom području rezultirao je prihvaćanjem čak triju Zakona o zaštiti potrošača kao lex generalis za zaštitu potrošača, ali i paletom posebnijih propisa kojima se štite prava potrošača. Danas, pet godina nakon pristupanja Uniji hrvatsko je pravo zaštite potrošača okarakterizirano iznimnom normativnom fragmentiranošću. Potrošač se izuzev Zakonom o zaštiti potrošača štiti i Zakonom o obveznim odnosima, Zakonom o potrošačkom kreditiranju, Zakonom o platnom prometu, Zakonom o alternativnom rješavanju sporova, Zakonom o elektroničkom potpisu, kao i Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda, ali i Zakonom o pravu na pristup informacijama te brojnim drugim propisima. Sve to iznimno dovodi u pitanje učinkovitost provedbe prava zaštite potrošača proizišle iz brojnih izvora prava EU-a na domaćoj razini RH kao države članice. Od posebne važnosti za učinkovitost zaštite prava potrošača ističe se upravo provedba odredaba Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenoj poslovnoj praksi. To više što je riječ o odredbama horizontalne primjene, koje brane nepoštenu poslovnu praksu trgovca u odnosu na sve odnose B2C (engl. business-to-consumer), bilo da su uređeni Zakonom o zaštiti potrošača, Zakonom o obveznim odnosima ili bilo kojim drugim propisom. Pet godina od pristupanja RH Uniji više nego ikad hrvatska sudska praksa i drugi primjenjivači prava nailaze na brojne poteškoće u vezi s nepoštenom poslovnom praksom trgovaca u svim područjima, od usluga bankarskog i financijskog sektora do pružanja komunalnih usluga ili posebice operatera elektroničkih komunikacija. Pravna fragmentiranost zajedno s poteškoćama koje se tiču ispravne primjene odredaba o nepoštenoj poslovnoj praksi znatno narušava provedbu prava zaštite potrošača na domaćoj razini. Autori se u radu posvećuju toj gorućoj temi hrvatskog prava zaštite potrošača i pokušavaju dati odgovore na neka od brojnih pitanja s ciljem jačanja učinkovitosti provedbe prava zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj.
U radu se s teorijskog i praktičnog stajališta prikazuju i analiziraju novi termini Incotermsa iz 2010. godine. Iznose se osnovna opća obilježja nove revizije i posebna obilježja pojedinih termina, ...te se ukazuje na razlike u odnosu na termine Incotermsa iz 2000. godine. Posebno se ukazuje i teoretski obrazlažu odredbe o dužnostima stranaka u odnosu na sklapanje ugovora o osiguranju i ugovora o prijevozu robe. Iznose se i obrazlažu kriteriji za ocjenu koja od stranaka iz kupoprodajnog odnosa u primjeni pojedinih ugovornih termina ima interes za osiguranje robe u prijevozu. Kod obrade pojedinih termina daje se ocjena o njihovoj pogodnosti za uporabu kod prijevoza pojedinim vrstama prometa. Na kraju se ocjenjuje da pravila Incotermsa iz 2010. godine više odgovaraju potrebama suvremene poslovne prakse nego pravila prethodne revizije, te se njihova uporaba preporučuje našim gospodarstvenicima.
Svrha provođenja ankete bila je odrediti ulogu održivosti i utvrditi razinu razumijevanja koncepta održivosti i razinu određenja plastičarske industrije prema održivosti. Je li to prolazni trend ili ...bitno utječe na plastičarsku industriju u cjelini i strategiju pojedinih kompanija? Osim toga, proučen je odnos između veličine kompanije mjerene prema prihodima i potrošnji za postizanje održivosti. Bilo je logično i razumno očekivati da što je veća kompanija, to je veća vjerojatnost da će više trošiti na održivost. Ovaj rad proučava tu hipotezu i koristi se statističkom analizom kako bi se odredila njezina istinitost, barem u plastičarskoj industriji.
Donošenjem novog Zakona o zaštiti potrošača, u Republici Hrvatskoj kvalitetnije su uređena pitanja zaštite potrošača, nego što je to bilo u ranijem zakonu. Uredila su se i ona područja koja ranijim ...zakonom nisu obuhvaćena, a za čime se ukazala potreba kroz primjenu ranijeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od proteklih nekoliko godina. Isto tako, izvršilo se i dodatno usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije što će u konačnici razinu zaštite potrošača Republike Hrvatske uvelike približiti standardima zaštite potrošača koju potrošači imaju u zemljama članicama Europske unije. Posebno mjesto u sklopu novog zakonskog uređenja zaštite potrošača u nas zauzima materija nepoštene poslovne prakse, koja regulira radnje koje trgovci rade na štetu interesa potrošača i koje se koriste prije, za vrijeme i nakon sklapanja pravnog posla u pogledu određenog proizvoda. Detaljno se razmatraju pojavni vidovi ovakave prakse, posebice zavaravajuća odnosno agresivna poslovna praksa, a u tom kontekstu i komparativno oglašavanje. Radi uvida u cjelovite mehanizme zaštite prava potrošača upućuju se na korištenje zakonom predviđenih modaliteta pravne zaštite od nepoštene poslovne prakse, naročito na administrativne mjere i postupanja pred mirovnim tijelima.
Donošenjem novog Zakona o zaštiti potrošača, u Republici Hrvatskoj kvalitetnije su uređena pitanja zaštite potrošača, nego što je to bilo u ranijem zakonu. Uredila su se i ona područja koja ranijim ...zakonom nisu obuhvaćena, a za čime se ukazala potreba kroz primjenu ranijeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od proteklih nekoliko godina. Isto tako, izvršilo se i dodatno usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije što će u konačnici razinu zaštite potrošača Republike Hrvatske uvelike približiti standardima zaštite potrošača koju potrošači imaju u zemljama članicama Europske unije.
Posebno mjesto u sklopu novog zakonskog uređenja zaštite potrošača u nas zauzima materija nepoštene poslovne prakse, koja regulira radnje koje trgovci rade na štetu interesa potrošača i koje se koriste prije, za vrijeme i nakon sklapanja pravnog posla u pogledu određenog proizvoda. Detaljno se razmatraju pojavni vidovi ovakave prakse, posebice zavaravajuća odnosno agresivna poslovna praksa, a u tom kontekstu i komparativno oglašavanje. Radi uvida u cjelovite mehanizme zaštite prava potrošača upućuju se na korištenje zakonom predviđenih modaliteta pravne zaštite od nepoštene poslovne prakse, naročito na administrativne mjere i postupanja pred mirovnim tijelima.
Odgovornost za okoliš, ugrađena u sustav upravljanja okolišem, važan je element konkurentske prednosti poslovnog subjekta, a računovodstvo okoliša i izvještavanje o okolišu neizostavni instrumenti ...upravljanja poslovnim procesima. Međunarodni okviri izvještavanja o okolišu, zakonodavstvo, ali i zahtjevi dionika nameću potrebu promišljanja o kvantiteti i kvaliteti informacija koje poslovni subjekti trebaju izvještavati. Uspostava sustava upravljanja okolišem postavlja temelje za razvoj računovodstva okoliša i integriranog sustava izvještavanja o okolišu, odnosno za uključivanje pitanja odgovornosti za okoliš u pronalaženje novih metoda postizanja okolišne učinkovitosti, konkurentnosti i dugoročne poslovne održivosti. Odluku o izvještavanju informacija o okolišu dovodi se u vezu s menadžerskim stavovima i očekivanjima. Menadžerske inicijative, vrijednosti koje poslovni subjekti promiču i aktivnosti koje obavljaju pokretači su procesa izvještavanja. Izvještavanje o okolišu odgovorna je poslovna praksa i instrument kontinuiranog unapređenja poslovnih procesa kojemu je cilj postizanje veće okolišne učinkovitosti i konkurentnosti te održivosti poslovnog subjekta. Nedostatak dosadašnjih istraživanja o koristima izvještavanja o okolišu i računovodstva okoliša te značenju izvještavanja o okolišu za učinkovito upravljanje okolišem, odnosno osiguranje okolišne konkurentnosti i održivosti poslovnog subjekta, povod je za provođenje ovog istraživanja. Dodatni povod postojanje je razlike u praksi izvještavanja o okolišu kod poslovnih subjekata različitih obilježja i iz različitog poslovnog okruženja, kao i činjenica da u Hrvatskoj i većini zemalja Regije takvih istraživanja nedostaje. Predmet istraživanja obuhvaća utvrđivanje čimbenika koji su povezani s razvojem izvještavanja o okolišu te njegovim integriranim djelovanjem kroz sustav upravljanja okolišem na unapređenje korporativne društvene odgovornosti u segmentu odgovornosti prema okolišu te posljedično na osiguranje poslovne održivosti. Temeljni cilj istraživanja je utvrditi značaj izvještavanja o okolišu kao suvremenog instrumenta upravljanja okolišem za unaprjeđenje okolišne konkurentnosti i poslovne održivosti. U istraživanju se polazi od pretpostavke da su poslovni subjekti koji integriraju odlučivanje o okolišu u uobičajeni poslovni kontekst sposobniji udovoljiti suvremenim tržišnim zahtjevima vezanim uz pitanja okoliša. U tome im može pomoći izvještavanje o okolišu instrument upravljanja okolišem koji nadograđuje i unaprjeđuje postojeće sustave upravljanja okolišem tako što osigurava informacije potrebne za kvalitetnije odlučivanje i upravljanje okolišem, a što posljedično djeluje na unapređenje okolišne učinkovitosti i konkurentnosti, odnosno optimizaciju upotrebe resursa, smanjenje troškova i otvaranje novih prilika za ostvarivanje profita. Istraživanje je stoga usmjereno utvrđivanju obilježja poslovnih subjekata koji prakticiraju izvještavanje o okolišu te povoda i razloga razvoja i implementacije takve poslovne prakse, a s ciljem pronalaženja odgovora na pitanje zašto i kako izvještavati o okolišu. Istraživani su čimbenici koje bi se moglo dovesti u vezu s izvještavanjem o okolišu, a također i svijest menadžera o potencijalnim koristima koje izvještavanje poslovnom subjektu može priskrbiti. Uzorak istraživanja obuhvatio je poslovne subjekte u Hrvatskoj. Kako bi se osigurala vjerojatnost njihovog izbora u uzorak provedena je stratifikacija uzorka. Reprezentativnost uzorka osigurana je na razini pouzdanosti od 95% i intervalu pouzdanosti od 10%. S obzirom na metodologiju koja je korištena u analizi prikupljenih podataka vodilo se računa o dostatnoj veličini uzorka za provođenje pojedinih statističkih testova te omjeru broja ispitanika i broja istraživačkih varijabli. Istraživanje je provedeno u razdoblju od 31. kolovoza do 21. studenog 2015. godine.Osviještenost i opredijeljenost menadžera, vezano uz aspekte zaštite okoliša, polazna su osnova za iniciranje konkretnih i međusobno usklađenih promjena koje podrazumijevaju uspostavu sustava upravljanja okolišem, ali i sastavljanje i objavljivanje izvještaja o okolišu. U radu je stoga testirana hipoteza o povezanosti stupnja razvijenosti izvještavanja o okolišu i stupnja razvijenosti upravljanja okolišem (H 1.1). Temeljem prikupljenih informacija o odrednicama prakse upravljanja okolišem zastupljenim kod poslovnih subjekata utvrđen je stupanj razvijenosti upravljanja okolišem. Mjerenjem stupnja razvijenosti izvještavanja o okolišu došlo se do spoznaje o pokazateljima razvijenosti računovodstva okoliša, odnosno o informacijama o troškovima okoliša, učestalosti i formi izvještaja o okolišu te njihovoj sukladnosti s izvještajnim okvirima, kao i o uključenosti dionika u njihovo sastavljanje. Hipoteza je putem formiranog regresijskog modela potvrđena, što znači da je stupanj razvijenosti izvještavanja o okolišu pozitivno i statistički značajno povezan sa stupnjem razvijenosti upravljanja okolišem. Testirana je i povezanost stupnja razvijenosti izvještavanja o okolišu i varijabli koje proizlaze iz temeljnih obilježja poduzeća: veličine (H 1.2), djelatnosti (H1.3), vlasničke strukture (H 1.4) te posjedovanja međunarodno priznatog certifikata sustava upravljanja okolišem (H 1.5). Rezultat regresijskog modela nije pokazao statistički značajnu povezanost navedenih varijabli sa stupnjem razvijenosti izvještavanja o okolišu, iako je tome najbliža bila hipoteza 1.5. Utvrđeno je da veličina poduzeća, djelatnost, kao niti oblik vlasništva poslovnog subjekta nemaju statistički značajan utjecaj na stupanj razvijenosti izvještavanja o okolišu. Na razini značajnosti od 5% utvrđeno je također da posjedovanje iako bi hipoteza bila potvrđena na razini značajnosti od 10%. S obzirom na pretpostavku da će poduzeća čiji menadžeri u većoj mjeri razmatraju zahtjeve dionika ostvarivati višu razinu razvijenosti izvještavanja o okolišu, kao dodatna varijabla definirana je menadžerska percepcija važnosti dionika, utjecaj koje je također testiran na stupanj razvijenosti izvještavanja o okolišu (H 1.6). Rezultat testiranja hipoteze pokazao je da percepcija menadžera o važnosti dionika nema utjecaj na stupanj izvještavanja o okolišu, zbog čega ona nije potvrđena. S obzirom da je u istraživanju utvrđeno da relativno veliki udjel ispitanika (49%) objavljivanje informacija o okolišu ne smatra nužnim za poboljšanje komunikacije s dionicima ili o tome nemaju stava, rezultat testiranja H 1.6 upućuje i na zaključak o nerazvijenosti svijesti o potrebi i korisnosti uključivanja dionika u poslovne procese. To može biti preprekom ostvarivanju konkurentnosti i dugoročne održivosti poslovnog subjekta.
Druga istraživačka hipoteza (H 2) posvećena je utvrđivanju efekata razvijenosti izvještavanja o okolišu i sustava upravljanja okolišem na okolišnu konkurentnost poduzeća. S obzirom da je integracija izvještavanja o okolišu u sustav upravljanja okolišem moguća zbog sukladnosti ciljeva izvještavanja o okolišu i upravljanja okolišem, testirana je pretpostavka da ona doprinosi kontinuiranom unaprjeđenju okolišne konkurentnosti poduzeća, optimiziranju njegovih troškova te osiguranju vjerodostojnih informacija različitim dionicima. Kao dokaz razine integriranosti računovodstva okoliša i upravljanja okolišem uzete su kvantiteta i kvaliteta izvještavanja o okolišu. Kvantitetu i kvalitetu izvještavanja o okolišu mjerilo se indeksom izvještavanja temeljenom na broju pokazatelja o okolišu koje poslovni subjekt mjeri, a koji je formiran na temelju Smjernica za izvještavanje o održivosti Globalne inicijative za izvještavanje. Kako bi se zadovoljio kriterij kvalitete izvještavanja, pokazateljima su dodijeljeni težinski faktori sukladni modelu kojeg je objavila kompanija Thomson Reuters (2013.). Drugi korak u testiranju hipoteze bilo je utvrđivanje mjerila okolišne konkurentnosti.Okolišnu konkurentnost odlučeno je mjeriti pomoću pokazatelja iz modela kojeg su predložili Wagner i Schaltegger (2004.), koji su okolišnu konkurentnost definirali kao dio sveukupne konkurentnosti poslovnog subjekta i njegove ekonomske učinkovitosti. Nakon provedene faktorske analize odgovora ispitanika njezini rezultati primijenjeni su u modelu linearne regresije. Rezultat linearne regresije potvrdio je da integriranost izvještavanja o okolišu i sustava upravljanja okolišem ima statistički značajan utjecaj na okolišnu konkurentnost, što je dokazalo da se okolišnu konkurentnost treba promatrati kroz prizmu kvalitete izvještavanja o okolišu i njegovog uporišta u implementiranom sustavu upravljanja okolišem. Implementirani sustavi upravljanja okolišem menadžerski su instrumenti kontinuiranog unaprjeđenja poslovnih IV procesa u aspektu okoliša. Integrirani s drugim menadžerskim sustavima važan su izvor informacija kako internim tako i eksternim dionicima. Izvještavanje o okolišu zahtijeva funkcionalan sustav prikupljanja, evidentiranja i dijeljenja podataka putem baza i komunikacijskih kanala zainteresiranim korisnicima. Bez konkretne podatkovne podloge ne može poštivati načela kvalitete izvještavanja niti ispuniti zahtjeve korisnika, što posljedično dovodi u pitanje njegovu svrhu i ostvarivanje koristi za izvještajni subjekt. Objavljivanjem informacija o okolišu poslovni subjekti nastoje poboljšati svoj ugled. Jedan od načina je objavljivanje točnih i pouzdanih informacija o okolišu, jamstvo kojih se ostvaruje provođenjem revizije izvještaja o okolišu od strane neovisnih eksternih revizora. S obzirom da kod analiziranih poslovnih subjekata ne prevladava praksa sveobuhvatnog izvještavanja o okolišu, oni reviziju izvještaja o okolišu mogu koristiti kao sredstvo unapređenja ugleda tek u naprednijoj fazi razvoja i integracije vlastitih sustava upravljanja okolišem i računovodstva okoliša. Prvo trebaju uspostaviti sustav mjerenja, prikupljanja i analiziranja podataka, a potom otkriti ključne dionike te sastaviti njima korisne informacije o okolišu. Sukladno takvom stajalištu definirana je hipoteza 3. Njezinim tes
PDF
