Članak predstavlja i analizira najvažnije odrednice misaone forme (»Denkform«) Josefa Piepera. U prvome dijelu članka istražuje se utjecaj misli Romana Guardinija na razvoj Pieperove misaone forme. ...Posebno se zaustavlja kod Guardinijeva predavanja o klasičnom duhu koje je Pieper imao prilike slušati i koje je na njega ostavilo dubok dojam. Takvo shvaćanje klasičnoga duha čini, uz utjecaj fenomenologijske misli, osnovno obilježje Pieperove misaone forme. Klasični duh, kao misaona forma, ovdje znači inzistiranje na objektivnom, na motrenju onoga što nam se daje, onako kako nam se daje. U drugome dijelu članka nastoji se opširnije predstaviti, na temelju nekih tekstova njemačkoga autora, teza o klasičnom duhu kao misaonoj formi Josefa Piepera. Treći dio članka pokazuje i analizira Pieperovo shvaćanje filozofije, dokolice i mitova koje on, na tragu Guardinija i fenomenologijskoga pristupa, određuje unutar ideje klasičnoga duha. Četvrti dio kritički je osvrt na Pieperovu misaonu formu. Ovdje se izostanak problematiziranja praktičnoga uma (djelovanja) vidi kao osnovni nedostatak iste. Unatoč tomu, ističe se velika važnost i aktualnost misli Josefa Piepera, posebice u vremenu sveopćega subjektivizma, koje je nesposobno za slobodno, nenametljivo motrenje objekta, svega onoga što je dano.
The article presents and analyzes the most important determinants of Josef Pieper’s thought form (»Denkform«). The first part of the paper examines the influence of Romano Guardini’s thought on the development of Pieper’s thought form. Particular attention is put on Guardini’s lecture on the classical spirit which Pieper had an opportunity to hear and which left a deep impression on him. Such an understanding of the classical spirit, together with the influence of the phenomenological thought, is the basic characteristic of Pieper’s thought form. The classical spirit, as a thought form, here means the insistence on the objective, on observing what is being given to us, as it is given to us. The second part of the paper seeks to broadly present, based on some texts of the German author, a thesis on the classical spirit as Josef Pieper’s thought form. The third part of the article shows and analyzes Pieper’s understanding of philosophy, leisure, and myths which he, in line with Guardini and the phenomenological approach, determines within the idea of the classical spirit. Part four is a critical review of Pieper’s thought form. Here, the absence of problematization of the practical mind (action) is seen as the basic lack of the same. Nevertheless, there is an emphasis on the great importance and the actuality of Josef Pieper’s thought, especially in the age of universal subjectivism, which is incapable of free, unobtrusive observation of the object, of all that is given.
Etika i izgradnja svijeta Brujić, Branka
Politička misao,
01/2011, Letnik:
47, Številka:
3
Conference Proceeding
Odprti dostop
U prvom dijelu ovog rada prikazuju se temeljne odrednice etike u Kanta. Polazište
novovjekog čovjeka: znati da bi mogao djelovati obuhvaća u Kanta
činjenje dobre volje na koju se svodi ćudoredno ...djelujuća osoba, a odatle pozitivno
stečeno pravo i napredovanje u prosvjetiteljstvu. Kantovo određenje
praktičnog (etičkog) uma pokazuje se kao odlučan zaokret u povijesti filozofije.
U Kantovoj etici maksima svakog čovjeka je putem njegova nastojanja
i samoprisile izravni sudionik opstojanja općevaljanog obrasca odnošenja u
zajednici. U drugom dijelu problematizira se određenje ethosa kao jezgre povijesnog
razvitka u filozofiji Maxa Schelera. Odlučna je razlika Schelerova
mišljenja spram određenja ćudoređa u Kanta u tome što je materijalna vrijednosna
etika koncipirana kao “najdublje jezgro same povijesti” – povijesnog
procesa nastajanja svijeta. Temeljne vrednote pripadne nekom društveno-povijesnom
jedinstvu (razdoblju, epohi, narodu) ne grade samo međuljudske odnose,
nego se tiču cjelokupnog okolnog svijeta. To je pokazao Max Scheler
sa središnjim pojmom svoje filozofije – pojmom ethosa i problematizacijom
ethosa koji nosi i razvija novovjekovni svijet.