U radu se uvodno analiziraju karakteristike činjenja i nečinjenja i njihove specifičnosti. Posebno se analiziraju razlozi iznimne kažnjivosti nečinjenja kroz kontinentalno i anglosasko pravo te način ...rješavanja situacije kada je nečinjenje praćeno činjenjem, odnosno kada postoji stjecaj nečinjenja i činjenja. Zatim se polazi od problematike uzročnosti kod nečinjenja preispitujući mogućnost postojanja prirodne uzročnosti suprotno načelu ex nihilo nihil fit. Razmatrajući različite teorije koje prihvaćaju prirodnu uzročnost, dolazi se do zaključka da je značaj teorije smanjenja rizika i zakonskog utvrðivanja uzročnosti, ako prihvatimo postojanje prirodne uzročnosti kod nečinjenja, izmeðu nečinjenja i posljedice relativan, jer njihova svrha jest da se oni meðusobno nadopunjuju. Na kraju se analizira danas vladajuće stajalište o uzročnosti kod nečinjenja u kontinentalnom i anglosaskom pravu. Cilj rada je prikazati dosege znanosti po pitanju uzročnosti nečinjenja.
Pitanja prava na život i poimanje smrti odraz su društvenih vrijednosti, uvriježenih stavova i dominantnih vjerskih opredjeljenja koja su obilježila pojedine etape ljudskog razvoja kroz povijest. ...Mada pojedine zemlje danas prihvaćaju i odobravaju eutanaziju i/ili medicinski potpomognuto samoubojstvo kao ustoličeno suvereno pravo, ovi postupci i dalje spadaju među najkontroverznija pravna i (bio)etička pitanja te potiču žustre rasprave. Međutim, rasprave o njima nisu novost, budući da su eutanazija i (potpomognuto) samoubojstvo prisutni od pamtivijeka, a temelje se na postavkama različitih promišljanja i poimanja vrijednosti ljudskog života, patnje, ali i prava na (dostojanstvenu) smrt. Cilj rada je raspraviti temu eutanazije kroz povijesnu anamnezu. Geneza ovog fenomena pomaže nam u razumijevanju okolnosti koje su pridonijele njegovu prihvaćanju, ali i žustrom protivljenju i to od antike pa do suvremenog doba.
The issues of the right to life and the concept of death reflect social values, established attitudes, and dominant religious beliefs that have marked certain stages of human development throughout history. Although some countries today accept and approve euthanasia and/or assisted suicide as an enthroned sovereign right, these procedures are still among the most controversial legal and (bio)ethical issues and current debates. However, discussions about these issues are nothing new since euthanasia and assisted suicide have been present forever and are based on the assumptions of different reflections and understandings of the value of human life, suffering, and the right to a (dignified) death. This paper aims to discuss the subject of euthanasia and assisted suicide through a historical anamnesis. The genesis of this phenomenon helps us understand the circumstances that contributed to acceptance, as well as the vigorous opposition from ancient times to the modern age.
Eutanazija u svom fundamentalnom prizvuku evocira društvene, (bio)etičke, političke i pravne implikacije. Rasprave o njezinoj pravnoj regulaciji ili dekriminalizaciji povezane su s ustavnim i ...temeljnim ljudskim pravima te vrijednostima inherentnima ljudskom biću. Eutanazija dovitljivo pretendira koincidiranju prava na život i drugih ustavom zaštićenih vrijednosti, napose prava na privatnost te osobne autonomije pojedinca. Međutim, razumijevanje ovog fenomena, kojem je svojstvena dihotomija, naizgled egalitarnih odnosa između svetosti života i prava na dostojanstvenu smrt, zahtijeva dublje razumijevanje povijesne pozadine, političkih zbivanja i javnoga mnijenja koji su pridonijeli njezinoj legalizaciji ili, u pojedinim slučajevima dekriminalizaciji. U tom pogledu, autorica u radu analizira evoluciju pravne regulacije eutanazije i (medicinski) potpomognutog samoubojstva te daje komparativnu analizu njihova pravnog uređenja u europskim zemljama koje su se odlučile putem minucioznih posebnih zakonodavstava ili minimalnih izmjena postojećeg zakonodavstva regulirati ovo, za mnoge još uvijek, osjetljivo pitanje, evocirajući konsternaciju moralnih vrijednosti i vjerskih postulata među nepristalicama. Cilj je rada otkriti vodi li nas struja evolucijskog razvoja prema prihvaćanju, ne samo dekriminalizacije eutanazije i potpomognutog samoubojstva, nego i prava na dostojanstvenu smrt kao naličja prava na život, osiguravajući, na tom putu, potrebna pravna jamstva koja zahtijeva realizacija konačnog cilja.
Euthanasia, in its fundamental overtones, evokes social, (bio) ethical, political, and legal implications. Debates about its legal regulation or decriminalization are flagrantly linked to constitutional and fundamental human rights and the values inherent in the human being. Euthanasia ingeniously aspires to the coincidence of the right to life and other values protected by the constitution, especially the individual’s right to privacy and personal autonomy. However, understanding this phenomenon, which is characterized by a dichotomy of the seemingly egalitarian relationship between the sanctity of life and the right to a dignified death, requires a deeper understanding of the historical background, political events, and public opinion that contributed to its legalization or, in some cases, decriminalization. In this regard, the author analyzes the evolution of legal regulation of euthanasia and physician-assisted suicide and provides a comparative analysis of their legal regulation in European countries that have decided to regulate this through meticulous special legislation or minimal changes to existing legislation—a sensitive issue, evoking consternation of moral values and religious postulates among non-supporters. This paper aims to determine whether the current evolutionary development is leading us to accept not only the decriminalization of euthanasia and assisted suicide but also the right to a dignified death as a reverse right to life, thus providing the necessary legal guarantees.
Za proučavanje imovinskopravnih odnosa bračnih drugova, imovinskopravnog položaja žene u braku, ali i drugih instituta od kojih je najpoznatiji djevojački miraz u razdoblju na prijelazu između 19. i ...20. stoljeća, ženidbeni ugovori od neprocjenjiva su značaja. Iako pravnopovijesna znanost raspolaže vrijednim istraživanjima bračnog i nasljednog prava čak i kada je riječ o području Slavonije, praktična analiza pravnih isprava, tj. bračnih ugovora, u tim je istraživanjima izostala. Ovim istraživanjem nastojat će se rekonstruirati sadržaj ženidbenih ugovora očuvanih unutar zbirke javnobilježničkih isprava u Državnom arhivu u Osijeku. Raščlamba sadržaja isprava ima za svrhu istražiti je li ugovaranje imovinskopravnih odnosa između bračnih drugova bila česta praksa u društvenom životu građana Osijeka te okolice, te formu i sadržaj pojedinih ugovora. Nastojat će se utvrditi jesu li regulirani instituti u promatranom razdoblju težili k pružanju osiguranja supružnicima za vrijeme trajanja braka ili su pružali osiguranje supružnicima nakon smrti jednog partnera. Osim povijesnopravnog pristupa sadržaju arhivskog materijala, ovim će se istraživanjem nastojati utvrditi i relevantne odredbe mjerodavnog prava koje su normirale spomenute institute, ali valja napomenuti kako su određeni instituti usred neprecizne zakonske regulacije uređeni i odredbama običajnog prava.
For the study of property relations of spouses, property rights and legal status of married women, but also other institutes, the most famous of which is the girl’s dowry in the period between the 19th and 20th centuries, marriage contracts are invaluable source. Although legal-historical science has valuable research on marital and inheritance law even when it comes to the area of Slavonia, the practical analysis of legal documents, ie marriage contracts, was missing in these studies. This research will try to reconstruct the content of marriage contracts preserved within the collection of notarial documents in the State Archives in Osijek. The purpose of the analysis of the content of documents is to investigate whether the contracting of property rights between spouses was a common practice in the social life of the citizens of Osijek and its surroundings, as well as the form and content of individual contracts. It will be sought to determine whether the regulated institutes in the observed period tended to provide insurance to spouses during the marriage or provided insurance to spouses after the death of one partner. In addition to the historical and legal approach to the content of archival material, this research will try to determine the relevant provisions of applicable law that regulated the mentioned institutes, but it should be noted that certain institutes are regulated by customary law in the midst of imprecise legal regulation.
Prava djece uobličena su u mnogim međunarodnim dokumentima, od kojih je najistaknutiji Konvencija o pravima djeteta. Razdoblje njezine primjene (trideset godina) dostaje za analizu njezine svrhe i ...sagledavanje ciljeva koji su se htjeli postići te opasnosti koje danas vrebaju da cjelokupni sustav razruše. Svijet u kojem danas žive djece u mnogim je segmentima neusporediv s vremenom kad je spomenuta Konvencija zaokružila pravni status djece. Među mnogim pravima koja bivaju ugrožena postmodernim kretanjima su djetetovo pravo na izražavanje mišljenja povezano s njegovim pravom na promjenu spola (u okviru prava na zdravlje) i pravom na identitet. Rodna ideologija posljednjih godina krči svoj put prema promjenama u društvu, ne samo u odnosu na odrasle osobe, već i na djecu, njihov odgoj i oblikovanje kroz obitelj. Nasrtaji su sve očitiji, poduprti nažalost institucijskim koracima (u Ujedinjenim narodima, Europskoj uniji i Vijeću Europe) usprkos činjenici providnosti ciljeva usmjerenih prema priznanju rodne ideologije kao nadideologije. S obzirom na vremenski odmak od donošenja Konvencije o pravima djeteta, različiti teoretičari smatraju potrebnim revidirati njezine odredbe kako bi se djecu bolje štitilo, uključujući povišenje dobne granice djetinjstva. Sukobi pogleda, jasan pogled u budućnost i dobrobit djece kao cilj, prilika su za redefiniranje svijeta i djetetovih prava, vraćajući dostojanstvo obitelji i djeci.
Children's rights have been entrenched into many international documents. The most obvious is the Convention on the Rights of the Child. The period of its application (thirty years) warrants analysis of its purpose and observing the aims which it wanted to achieve as well as the dangers lurking today to destroy the overall system. The world children live in today is in many segments incomparable with the times in which the afore mentioned Convention concluded the legal status of children. Among the many rights which were endangered by postmodern movements are children's rights to freedom of expression which are linked to their right to change genders (within the framework of health rights) and the right to identity. Gender ideology over the last few years has opened up the way towards societal changes, not only in relation to adults, but also to children, their upbringing and family formation. Assaults to this are more and more evident and are unfortunately supported by steps by institutions (in the United Nations, European Union and Council of Europe) despite the fact of transparency of goals aimed at recognising gender ideology as a super ideology. Given the time elapsed from the enactment of the Convention on Children's Rights, various theoreticians believe it is necessary to revise its provisions in order to better protect children including raising the age limit of childhood. Conflicting views, a clear outlook on the future and wellbeing of children as an aim are chances to redefine the world and children's rights, reinstating the dignity of the family and children.
Mediji i prava djeteta Šljivo – Grbo, Amila
In medias res,
09/2023, Letnik:
12, Številka:
23
Journal Article, Web Resource
Recenzirano
Odprti dostop
Od vremena kada je svijet označen kao ‘globalno selo’, a mediji kao sukreatori društvenog razvoja, vodi se vrlo izražena javna borba za čovjeka i zaštitu njegovih prava koja su proteklih stoljeća ...osvajana. Uporedo s ekspanzijom nauke i tehnologije razvijale su se i nove mogućnosti da se normama zaštite ljudska prava ili ograniči ili ukine diskriminacija. U tom smislu mediji koji su slobodni postajali su sve snažniji i važni sukreatori humanizacije ljudskog ponašanja. Dokumenti čija je svrha i bit zaštita ljudskih prava, postupno su se ispisivali, posebno nakon tragičnih iskustava iz svjetskih ratova. Dvadeseto stoljeće iznjedrilo je potrebu za slobodom i jednakošću, ali se u tom vremenu nije ukinula diskriminacija, posebno djece, niti se u cjelosti humanizirao odnos medija prema tom pitanju. U ovom radu stoga se raspravlja o važnosti medija u afirmaciji prava djeteta i posebno o potrebi senzibiliziranja i društva i medija za zaštitu i afirmaciju ljudskih prava i u tom sklopu i prava djeteta.
Since the time when the world was labeled as a ‘global village’, and the media as co-creators of social development, there has been a very pronounced public struggle for man and the protection of his rights, which have been won over the past centuries. Along with the expansion of science and technology, new opportunities were also developed to protect human rights with norms or to limit or abolish discrimination. In this sense, the media, which are free, became more and more powerful and important co-creators of the humanization of human behavior. Documents whose purpose and essence is the protection of human rights were gradually written, especially after the tragic experiences of the world wars. The 20th century gave birth to the need for freedom and equality, but in that time, discrimination, especially of children, was not abolished, nor was the media’s attitude towards this issue completely humanized. This paper therefore discusses the importance of the media in the affirmation of children’s rights and, in particular, the need to sensitize both society and the media for the protection and affirmation of human rights, including the rights of children.
Prekršajno pravo ubrajamo u pravne grane koje su najviše zastupljene u svakodnevnom životu gradana. Ipak, rasprave o izazovima njegova uredenja, a osobito općeg dijela, već su tradicionalno ...zanemarene u hrvatskom pravnoznanstvenom diskursu. Ovaj rad bavi se istraživanjem prikladnosti oblikovanja krivnje u prekršajnom pravu Republike Hrvatske. U traganju za odgovorima, postavili smo tri hipoteze. Prva je pripadnost prekršajnog prava kaznenom pravu, zatim da je subjektivna odgovornost prikladan oblik odgovornosti te, u konačnici, da koncept krivnje u prekršajnom pravu može biti unaprijeden. S tim u vezi raspravljali smo o najvažnijim potrebnim pitanjima te potvrdili sve tri hipoteze. U dvojbi pripada li prekršajno pravo upravnom pravu ili kaznenom, prevladavajući je stav da pripada kaznenom pravu u širem smislu, što ujedno znači nužnost udovoljavanja njegovim temeljnim postulatima. Objektivna odgovornost označena je kao nefunkcionalan izbor te se priklanjamo subjektivnoj, kao suvremenom obliku odgovornosti koji bolje odgovara represivnim mehanizmima pravnog sustava. Krivnju, njezino načelo i sadržaj u prekršajnom pravu analizirali smo i kroz usporedbu s novijim dosezima kaznenopravne dogmatike te odabranim rješenjima poredbenog prava, a upozorili smo i na nedostatke trenutačnog rješenja i naznačili prostor za unapredenje. To se primarno odnosi na nužnost preoblikovanja načela krivnje, preciziranje uredenja vezanog uz neubrojive osobe te potencijalno uvodenje prekršajnopravne isprike.
Tema je ovoga članka pogled na zaštitu osobnih podataka, pravo na brisanje osobnih podataka pojedinca,
to jest ,,pravo na zaborav’’. Jasnije su određena prava pojedinaca na zaštitu osobnih podataka. ...Pravo
na brisanje jedno je od najvažnijih prava vezanih uz zaštitu podataka. To pravo dovodi do ponovnog
potvrđivanja i jačanja aktivne uloge pojedinca u svim fazama obrade osobnih podataka. Osim pregleda
i tumačenja uvjeta koji su potrebni kako bi se koristilo to pravo - ovaj članak govori i o osjetljivoj
povezanosti interesa pojedinaca i prava na brisanje osobnih podataka pojedinca u javnosti; kao i o
pravima pojedinaca na pristup informacijama iz kojeg može doći do mogućih sukoba. Članak sadrži i
usporedbu prava na brisanje i prava na obnovu podataka iz perspektive penologije.
Tema je ovoga članka pogled na zaštitu osobnih podataka, pravo na brisanje osobnih podataka pojedinca,
to jest ,,pravo na zaborav’’. Jasnije su određena prava pojedinaca na zaštitu osobnih podataka. Pravo
na brisanje jedno je od najvažnijih prava vezanih uz zaštitu podataka. To pravo dovodi do ponovnog
potvrđivanja i jačanja aktivne uloge pojedinca u svim fazama obrade osobnih podataka. Osim pregleda
i tumačenja uvjeta koji su potrebni kako bi se koristilo to pravo - ovaj članak govori i o osjetljivoj
povezanosti interesa pojedinaca i prava na brisanje osobnih podataka pojedinca u javnosti; kao i o
pravima pojedinaca na pristup informacijama iz kojeg može doći do mogućih sukoba. Članak sadrži i
usporedbu prava na brisanje i prava na obnovu podataka iz perspektive penologije.
Direktiva o usklađivanju prava država članica Europske unije u vezi sa samozaposlenim trgovačkim zastupnicima stupila je na snagu 1986. godine s ciljem usklađivanja zakonodavstava država članica EU-a ...oko ugovora između samozaposlenih trgovačkih zastupnika. Direktiva usklađuje: prava i obveze trgovačkih zastupnika i njihovih nalogodavaca, naknade trgovačkim zastupnicima te osobito odštete ili naknade trgovačkim zastupnicima nakon završetka ugovora. Ciljevi su Direktive zaštita trgovačkih zastupnika, poboljšavanje uvjeta tržišnog natjecanja unutar Europske unije, povećanje sigurnosti trgovačkih poslova te uredno poslovanje na zajedničkom tržištu. Europska komisija je u sklopu programa REFIT 2012. godine ocijenila Direktivu kao uspješnu i učinkovitu, što je važno budući da je djelatnošću trgovačkih zastupnika ostvareno 3 posto trgovinskog prometa u Uniji.
The Directive on the harmonization of the rights of EU Member States with regard to selfemployed commercial agents entered into force in 1986 with the aim of harmonizing the legislation of the EU Member States on contracts between self-employed commercial agents. The Directive harmonizes: the rights and obligations of commercial agents and their principals, compensation of commercial agents and, in particular, compensation or compensation of commercial agents after the end of the contract. The objectives of the Directive are the protection of commercial agents, the improvement of conditions of competition within the European Union, the increase of the security of commercial operations and the orderly operation of the common market. As part of the REFIT program in 2012, the European Commission assessed the Directive as successful and efficient, which is important since the activity of trade representatives accounted for 3 percent of trade turnover in the Union.
PDF
