Namen pričujočega prispevka je predstaviti empirična spoznanja o učni strategiji učenja določnega člena v nemščini prek rabe učnih kartic. Učenje in določanje spola samostalnikov v nemškem jeziku je ...za tujega govorca nemščine zapleteno, pri čemer povzroča slovnični spol tudi slovenskim učencem veliko težav. Osnovnošolski učenci, ki obiskujejo pouk nemščine kot neobvezni izbirni predmet, imajo težave z določanjem in pomnjenjem ustreznega slovničnega spola nemških samostalnikov. Pogosto ugibajo spol samostalnika, si člene težje zapomnijo in se zaradi neusvojenih struktur ravnajo po posluhu. Samostalnike si skupaj s členom težje zapomnijo, saj ga ob učenju ne usvojijo kot del celote, ampak kot ločeno besedo. Slednja spoznanja so vodila k akcijski raziskavi in vnosu drugačne metode učenja, prek katere smo preizkušali, ali učenje s pomočjo slikovnih in besednih učnih kartic doprinese k večji pravilnosti rabe členov in določanja slovničnega spola. Akcijske raziskave se je udeležilo 40 učencev, 4., 5. in 6. razreda, ki obiskujejo nemščino kot neobvezni izbirni predmet na Osnovni šoli Šmartno pod Šmarno goro. Zanimalo nas je, kako lahko z uporabo metode učnih kartic dosežemo večjo pravilnost določanja določnega člena v nemškem jeziku in kako konsistentno uvajanje rabe določene metode vpliva na učne rezultate pri učencih. Končni rezultati dokazujejo, da skoraj vsi sodelujoči učenci menijo, da jim metoda dela s karticami pomaga pri boljšemu pomnjenju določnega člena v nemškem jeziku. Nihče od učencev ni mnenja, da se s pomočjo kartic ni naučil več določnih členov v imenovalniku oz. da mu kartice niso bile v pomoč pri določanju slovničnega spola. Poleg didaktičnih ciljev je pri učencih tovrstna metoda dela s karticami spodbudila tudi kreativnost, izvirnost in praktičnost.
Odlukom od 8. srpnja 2019. u predmetu Komisija protiv Belgije (predmet C-543/17) Sud Europske unije je interpretirao i po prvi put primijenio članak 260. stavak 3. UFEU-a, koji dopušta izricanje ...novčane kazne za nepoštivanje „obveze slanja mjera prenosa“ direktive Unije. Sud zaključuje da se riječi „obveza podnošenja mjera za prijenos“ mora tumačiti kao obveza države članice da daju dovoljno jasne i precizne informacije o mjerama prenošenja direktive. Da bi se ispunila obveza pravne sigurnosti i osigurao prijenos svih odredaba konkretne Direktive na određeno područje, države članice moraju za svaku odredbu te direktive istaknuti nacionalne odredbe koje osiguravaju njegovo prenošenje. Slijedom predmetne presude savjetodavni odjeli Državnog savjeta Republike Francuske moraju za primjenu konkretne direktive zahtijevati od ministarstava da prilikom ispitivanja prijenosa tekstova sastave tablicu usklađenosti između odredaba Direktive (članak po članak) i nacionalnih mjera prijenosa. Takva praksa je obavezna. Ova odluka ilustrira akutnost i aktualnost problema prenošenja europskih direktiva u nacionalno zakonodavstvo država članica.
By decision of 8 July 2019 in the case of the Commission against Belgium (case C-543/17) the European Union Court interpreted and for the first time applied article 260 section 3 of UFEU, which allows handing down fines for not respecting „obligations of sending measures of transfer“ of the Union's directive. The Court concluded that the words „obligation to submit measures for transfer “ must be interpreted as a member state obligation to provide adequately clear and precise information on the measures for directive transfer. In order to fulfil the obligations for legal security and ensure the transfer of all provisions of the concrete Directive in a certain area, member states must for every provision of that directive emphasise the national provisions which ensure its transfer. Following the case judgement, advisory departments of the State Council of the Republic of France must for the application of a concrete directive, demand from the ministries that during examination of transferring texts that they compile a table of harmonisation between Directive provisions (article by article) and national transfer measures. Such practice is obligatory. This decision illustrates the acuteness and actuality of the problem of transferring European directives into national legislature of member states.
Kritičko mišljenje nije samostalan nastavni predmet u sistemu obrazovanja srednjih škola, nego predstavlja sastavni dio, indirektno i direktno, nastavnog plana i programa sličnih nastavnih predmeta. ...U ovom radu ćemo istražiti kritičko mišljenje u nastavnom planu i programu srednjih škola – primjenu, značaj i domete argumentacije i efektivne analize intelektualnog aparata u srednjoškolskom obrazovnom procesu, te neophodnu izmjena budućih planova. Analiziraćemo koji predmeti i do kog stepena u IB programu Međunarodne mature i nacionalnom programu srednjih škola, sadrže kritičko mišljenje, te koliko se ono oslanja na logiku, odnosno filozofiju kao ishodište kritičkog mišljenja. Razradićemo tezu da kritičko mišljenje nepravedno zauzima nepriznat položaj u nastavnom procesu, te da je, u skladu s tim, njegov sadržaj rasparčan, ne samo u sadržaju nastavnih planova i programa u nastavnom procesu, nego i van nastavnog procesa, kao dio novinarske, medijske i informatičke prakse. Branićemo tezu da je potrebno izvršiti reformu srednjoškolskog obrazovnog procesa i uvrstiti samostalni nastavni predmet Kritičko mišljenje. Metode korištene pri odbrani ove teze su analiza i indukcija, te ćemo pokazati da su nosioci kritičkog mišljenja najprije učenici i nastavnici, koji kada jednom ovladaju ovom vještinom, stiču sposobnost za cijeli život.
Bogat opus likovnih dela, ali i literarni spisi umetnika Leonida Šejke nastali su tokom pedesetih i šezdesetih godina 20. veka u Beogradu. Stvaralaštvo ovog umetnika, iako jednog od osnivača i ...aktivnih članova grupe Mediala, veoma je karakteristično i predstavlja jedinstvenu pojavu na čitavom jugoslovenskom prostoru ovog doba. Služeći se konceptom kabineta čudesa, fenomenom karakterističnim za rano moderno doba, u ovom radu ponudiće se jedno od mogućih tumačenja sveukupnog Šejkinog stvaralaštva i aktivnosti. Analizirajući njegova likovna dela, zapise i osvrćući se na neke od zaključaka istoričara umetnosti koji su se do sada bavili analizom pojedinačnih dela i serija radova, ili fenomena osobenih za njegovo stvaralaštvo, pokazaće se kako se Šejkin opus, te način života i razumevanja sveta, trebaju sagledati u celini, kao konstantan put ka kreiranju svojevrsnog modernog kabineta čudesa. Šejkino umetničko ponašanje uporedivo je sa pojedinim modernim umetnicima 20. veka i poetikama koje se neguju u kontekstu dadaizma i nadrealizma. Najzad, ovakav Šejkin pristup otvorio je put i mnogim savremenim umetnicima-kolekcionarima na prostorima bivše Jugoslavije, koji danas otvoreno koriste modele postavke kabineta čudesa.
Prema Wittgensteinovu mišljenju, temeljne propozicije ne mogu se analizirati u daljnje propozicije. U T. 4.22, Wittgenstein govori o imenima kao konstituentima temeljnih propozicija. Što misli pod ...imenima? Ne misli vlastita imena jer se takva imena referiraju na kompleksna bića. Prema njegovu mišljenju, »ime znači predmet« (T. 3.203), »predmeti su jednostavni« (T. 2.02), a »analiza propozicija mora nas dovesti do temeljnih propozicija koje se sastoje od imena u izravnoj povezanosti« (T. 4.221). Oko deskriptivnosti temeljnih propozicija vodi se spor. Teorija slike, prihvaćena kod ranog Wittgensteina, govori nam o tome da je nužno referirati se na neki izvanjski predmet da bi propozicija imala značenje. Međutim, u Tractatusu, nema oprimjerenja za temeljne propozicije i njihove konstituente, tj. predmete. Stoga, jednadžba između stanja stvari i temeljnih propozicija ili između predmeta i vlastitih imena možda je samo logička jednadžba bez empirijskog sadržaja, usprkos pozitivističkom čitanju Tractatusa koji promovira empirističko tumačenje. Ovaj rad nastoji pokazati da bi, polazeći od teorije slike, temeljne propozicije trebale opisivati nešto u stvarnom svijetu. Bez obzira na to, budući da ono što je njima opisano ne može biti označeno i referirano nikakvom pokaznom definicijom, osim u logičkom smislu riječi, upitan je i kontroverzan način na koji opisuju i predočuju stvarnost.
This paper focuses on analysis of mathematical being in Aristotle’s philosophy. In a brief introduction, the author endeavours to present the sources as well as the attitude of Greek thinkers towards ...mathematics, which is, for the first time in the history of European thought, treated as science, that is, knowledge that serves its own purpose. In addition, the author explicates Aristotle’s general attitude towards mathematics, which is followed by ontological analysis of mathematical being in next chapter. This analysis is extended in a representation of the relationship between the problem of universals and the determination of the nature of a mathematical object as an abstraction, thereby rendering it as the transparent relative way of existence of the mathematical being. Furthermore, the author presents Aristotle’s conception of space and time as values that are at the same time possibilities of abstraction of the mathematical being. After the process of abstraction, mathematical objects are observed through a cathegorical scheme, as they are in their ontological mode of being.
Državni je savjet dugo vremena priznavao prvenstvo međunarodnih ugovora, posebice ugovora Europske unije, samo nad zakonima koji su doneseni ranije. Najzad, nakon odluke Ustavnog vijeća Elections du ...Val d’Oise i priklanjajući se zaključcima javnog izvjestitelja Frydmana, Državni je savjet napravio preokret u sudskoj praksi s presudom Nicolo priznajući prvenstvo ugovorima Europske unije, kao i klasičnim međunarodnim ugovorima, čak i nad zakonima koji su doneseni poslije njih. Štoviše, za razliku od rješenja Kasacijskog suda, obrazloženje odluke Državnog savjeta zanemaruje argument o specifičnosti europskoga ustavnog poretka i poziva se samo na članak 55. Ustava ne izjašnjavajući se o klauzuli recipročnosti. Potom je upravni sudac priznao prvenstvo europskih akata sekundarnog prava, tj: uredbi, direktiva, te općih načela europskog prava.
The paper discusses the explicitly stated understanding of legal science as it appears in compulsory course textbooks on positive law subjects at the Faculty of Law, University of Zagreb. The first ...part of the paper describes the research problem and posits the corresponding hypotheses, states the research aims, describes the method of qualitative content analysis, and elaborates on the content units used (themes, categories and subcategories). The second part establishes the textbooks which contain an explicit determination of a branch of legal science that they belong to, or legal science in general, and the extent to which they contain it. Furthermore, it establishes how the subject matter, objectives and methods of legal science are defined in the textbooks and whether the textbooks include interdisciplinarity as a part of legal research. The third part determines the predominant understanding of the subject matter, objectives and methods of legal science and the predominant understanding of interdisciplinarity of legal research in the analyzed course textbooks. The conclusion contains a discussion of research results, determines the extent to which the hypotheses are confirmed and highlights the possible avenues of further empirical and theoretical research on (Croatian) legal science. The research results demonstrate that the analyzed textbooks mostly contain at least an elementary determination of legal science, but differ greatly with respect to the placement, extent, and way of its elaboration. Furthermore, according to the predominant understanding, the subject matter of legal science are general legal norms. Its objectives are to describe the law, systematize it and to recommend more appropriate legislative solutions and ways of interpreting and applying it, while its methods are the dogmatic method, the comparative method, and the sociological method. Objectives and methods are mostly just mentioned, without being described and explained. Finally, less than a half of the textbooks mention that legal research includes some level of interdisciplinarity, while the predominant understanding is that interdisciplinarity consists primarily in using insights from other scientific disciplines.
U
ovom radu se daje prikaz izlučnih prava i pravnog položaja izlučnih vjerovnika
u predstečajnom i stečajnom postupku. U radu je posebna pozornost posvećena razmatranju predmeta izlučnog prava i ...pravnoj osnovi za izlučenje predmeta iz
stečajne mase, a također se raspravlja i
o tome što je bitno za ostvarenje izlučnog prava, o naknadi za izlučna
prava i o pravnom položaju izlučnih
vjerovnika u slučaju prodaje imovine dužnika kao cjeline.
This paper presents an overview
of the rights of separation and the legal position of creditors with the right
of separation in pre-bankruptcy and bankruptcy proceedings. The paper provides
special attention to the examination of the objects of the right of separation and
the legal basis for the separation of objects from the bankruptcy estate, and
also examines what is important for the
exercise of the right of separation, the compensation for the rights of
separation and the legal position of creditors with the rights of separation in
the event of the disposal of debtor's assets as a whole.
Rad razmatra filozofijski odnos forme (ideje) i oblika (figure) preko smisla konceptualističke umjetnosti koju u svojoj estetičkoj teoriji naglašava Arthur Coleman Danto. Iako je već moderna ...umjetnost na početku
20. stoljeća nagovijestila raskid forme i oblika, u punom je smislu raskid zaživio u postmoderni. Pokazat će se da su konceptualni umjetnici
shvatili kako je moguće zadržati oblik neke stvari, a da joj se izmijeni sama forma, odnosno ideja koja je izmješta iz prethodno određene funkcije. Za konceptualnu, postmodernu umjetnost tako će biti odlučno zadržavanje oblika uz promjenu forme po kojoj takvo umjetničko djelo i nastaje, mijenjajući karakter stvari koja dotad nije bila umjetničko djelo. Time se stvara jedinstven estetički predmet koji, prema Hartmannovoj estetičkoj teoriji, ne počiva na samom umjetničkom djelu, nego na njegovoj percepciji. Danto je takav put oprimjerio Duchampovom Fontanom i Warholovom kutijom Brillo koje svjedoče promjeni forme, uz zadržavanje oblika, čime se postmoderna estetika u bitnome uspostavlja kao konceptualnost.
The paper considers the philosophical relationship between the form (idea) and the shape (figure) through the meaning of conceptualist art, which Arthur Coleman Danto emphasizes in his aesthetic theory. Even though modern art from the beginning of the 20th century signalled the break between the form and the shape, it has fully come to life in the postmodern sense. It will be shown that conceptual artists have understood how it is possible to keep the shape of a thing without changing its form, with the idea displacing it from a predetermined function. For conceptual, postmodern art, it will be decisive to keep the shape while changing the form in which such a work of art is created, changing the character of things that were not a work of art until then. According to Hartmann’s aesthetic theory, this creates a unique aesthetic object that does not rest on the work of art itself but
its perception. Danto exemplified such a path with Duchamp’s Fountain and Warhol’s Brillo Box, which witnessed a change of the form while retaining the shape, establishing postmodern aesthetics as essentially conceptual.
PDF
