In this text, the authors' starting point is that the modern conception of representation, decisively connected with the state as modern type of political order, not only represents a radical cut ...with regard to pre-modern forms of representation, but is also the result of evolution through which many key elements of the antique and medieval perception of representation were built into the modern perception. This is confirmed by two eminently modern theories of representation: the theory of Hobbes and the theory of Hegel. In both cases, the theories prove to be largely based on the antique and medieval legal-political heritage. With Hobbes, the basis consists primarily of the idea of legal representation, and with Hegel, of the idea of identity representation. Both ideas are gradually developed in civil law and canon law. This part of the text focuses on the part of history of representation which culminated in the perception of representation according to the model of legal representation. For this purpose, the authors first discuss the definition of representation in the Roman period and in early Christianity, and then they investigate how the antique heritage was reinterpreted in medieval civil law and canon law. PUBLICATION ABSTRACT
Prispevek problematizira klasičen pojem političnega predstavništva in ga postavlja v okvir sodobnega kritičnega teoretskega premisleka. Pri tem reflektira prispevke različnih teoretikov: Laclaua, ...Agambena ter Hardta in Negrija, ki vsak na svoj način reflektirajo vlogo in krizo predstavništva v sodobnih družbenih okoliščinah. Avtorico prispevka zanima predvsem, kakšno vlogo, če sploh, politično predstavništvo igra v procesu vznika singularnosti in subjektivacije ter kakšno vlogo ima pri tem proces identifikacije. Zato pojem političnega predstavništva razdela v odnosu do procesa identifikacije, singularnosti in politične subjektivacije. Prispevek odgovarja na to, kako iz omenjenih treh teoretskih vidikov ontološko premisliti pojem predstavniške politike in krize, v kateri se je znašla.
Ovaj rad pokušava proniknuti u razlikovanje delegata i povjerenika kao dva idealtipska obrasca ponašanja zastupnika i zastupnica u Europskom parlamentu na pomalo posredan način. Naime, umjesto ...razlikovanja onih zastupnika koji mehanički prenose volju svojih birača i svoga matičnog izbornog okruga te onih zastupnica koje slobodno tumače volju svih birača te tragaju za rješenjima koja reflektiraju šire društvene i političke debate, analiza uvodi razlikovanje europskih i nacionalnih tema. Posljedično, naglasak na europskim temama tumačimo kao potvrdu obrasca ponašanja koji prepoznajemo kao povjerenički, a naglasak na nacionalnim temama kao pokazatelj delegatskog obrasca ponašanja parlamentaraca i parlamentarki.
Autori u tekstu razmatraju treći oblik predstavništva razvijen u srednjovjekovnom
nauku o korporacijama, tzv. identitetsko ili pars-pro-toto predstavništvo.
Riječ je o odnosu u kojem se jedan dio ...korporacije – vijeće, skupština,
neki članovi – u pogledu djelovanja smatra identičnim s cijelim tijelom korporacije.
Identitetskim predstavništvom treba se posredovati misao pravnog
jedinstva korporacije s mnoštvom članova ili dijelova od kojih se korporacija
sastoji: aktom predstavništva različiti dijelovi korporacije formiraju njezino
pravno jedinstvo u trenutku donošenja odluka. U razlici spram zastupničkog
predstavništva položaj predstavnika pritom nije posljedica opunomoćenja ni
prijenosa ovlasti djelovanja od strane predstavljenih: predstavnik i predstavljeni
nisu dva različita pravna subjekta, nego se smatra kako u djelovanju svog
uzdignutog dijela korporacija djeluje sama.
U tekstu se prikazuju tri temeljna podtipa identitetskog predstavništva: valentior
pars Marsilija Padovanskog, odlučivanje većinom o stvarima koje se tiču
korporacije kao cjeline i djelovanje stalnog predstavničkog tijela. Posebna pozornost
posvećuje se koncilskom pokretu u kojemu je identitetsko predstavništvo
odigralo važnu ulogu, kao i prvom povezivanju predstavljanja snagom
identiteta i ideje opunomoćenja u mišljenju Nikole Kuzanskog. Kao primjer
povijesne institucionalizacije identitetskog predstavništva razmatraju se staleške
skupštine njemačkih zemalja u periodu prije Francuske revolucije.
Čak i prije objave potpunih i službenih rezultata ovogodišnjih prijevremenih parlamentarnih izbora postalo je razvidno kako se, još od prošlogodišnjih izbora u padu, broj žena u Saboru dodatno srozao.
Izražavam svoje nezadovoljstvo brzinom i skrivenošću od javnog pogleda pregovora i dogovora o rješavanju pitanja zastupljenosti nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.
