Prilikom izbora teme ovoga rada, autorica se rukovodila uvjerenjem da se radi o aktualnoj i zanimljivoj temi, o kojoj, premda je do sada već raspravljano, nije još sve rečeno. Naime, postavlja se ...pitanje predstavljaju li sudskomedicinski vještaci posebnu podvrstu vještaka medicinske struke nadležnih i specijaliziranih upravo za određeni krug vještačenja namijenjen isključivo njima. Stoga je dan prikaz povijesti sudskomedicinskog vještačenja i sudske medicine, koji pokazuje kako se izgrađivala uloga sudskomedicinskih vještaka i ove znanstvene discipline. Nakon razmatranja općih pitanja i specifičnih obilježja sudskomedicinskih vještačenja, središnji dio rada posvećen je konkretnim oblicima vještačenja, kao što su pregled i obdukcija tijela, pregled i obdukcija začetka i pregled i obdukcija novorođenčeta. Potom se autorica bavi drugom skupinom vještačenja tjelesnih ozljeda, u kojoj vještaci procjenjuju težine tjelesnih ozljeda u cilju njihove kvalifikacije u skladu s Kaznenim zakonom. Provedena je analiza vještačenja tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, osobito teške tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti i teške tjelesne ozljede iz nehaja. Razrada teme navodi autoricu na zaključak da bi medicinska vještačenja obrađena u ovom radu trebali obavljati isključivo i obvezno posebno educirani sudskomedicinski vještaci, te da bi to moralo biti izrijekom navedeno u zakonu. Također smatramo dobrim izborom ustanove za vještačenje Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Može se također reći da je sudska medicina jedina medicinska struka koja se sustavno bavi problemom vještačenja u području kaznenog i građanskog prava. Upravo je sudska medicina, povezujući pravnu znanost s medicinom, potaknula razvoj medicinskog prava kao nove značajne grane prava.
When deciding on the topic of this paper, the author was led by the belief that this was a current
and interesting topic about which, although a lot had been discussed, but a lot had not been said. That
is, the question arises of whether court medical expert witnesses represent a particular sub-category
of the medical profession that supervises and specializes precisely in a particular circle of expertise
aimed exclusively at them. Therefore, an analysis of the history of court-medical expert testimony
and forensic medicine, which demonstrates how the role of court-medical expert witnesses, and
this scientific discipline has been built up. After taking into account the general issues and specific
characteristics of court-medical expert testimony, the middle section of the paper is dedicated to
concrete forms of expert testimony such as post-mortem examination and autopsy, examination and
autopsy of a fetus and examination and autopsy of a new-born child. Then the author deals another
category of expertise of bodily injuries where expert witnesses evaluate the seriousness of bodily
injuries with the aim of qualifying them pursuant to the Criminal Act. An analysis is provided
of expert testimony on bodily injuries, serious bodily injuries, aggravated bodily injuries, serious
bodily injury with the consequence of death, and negligent bodily injuries. The author consequently
reaches the conclusion that medical expert testimony included in this paper should be exclusively
and mandatorily published by specially educated court-medical expert witnesses and this should be
expressly prescribed by law. Also, choosing the Institute of Court Medicine and Criminalistics of the
Faculty of Medicine in Zagreb as institutions for expert testimony is considered to be a good choice.
It can also be said that court medicine is the only medical profession that systematically deals
with the issue of expert witnessing in the area of criminal and civil law. It is precisely court medicine,
by linking legal science and medicine, that has promoted the development of medical law as a new,
significant branch of law.
Sažetak: U radu se analizira pravo na izuzeće od jurisdikcije (imunitet) na temelju običajnog meðunarodnog prava i europskog graðanskog procesnog prava u skladu s tumačenjem Suda Europske unije. Cilj ...je istražiti balansiranje tog prava i prava na pristup sudu kao njegova potencijalno ograničavajućeg čimbenika u praksi Suda Europske unije te ju usporediti s praksom Europskog suda za ljudska prava. U najznačajnijem predmetu kad je riječ o tom pitanju, L. G. and Others v. Rina and Ente Registro Navale, Sud Europske unije iznosi da se nacionalni sud pred kojim se pojavi pitanje izuzeća od jurisdikcije mora uvjeriti da, ako prihvati prigovor u vezi s imunitetom, ne doðe do povrede prava na pristup sudovima. Na taj je način Sud, dopuštajući odbacivanje nadležnosti zbog poštovanja meðunarodnopravnih obveza i uočavajući nužnost očuvanja temeljnih prava, odredio granicu izuzeća od jurisdikcije. Ipak, kad je posrijedi čimbenik tog ograničenja Sud je i dalje ostao nedorečen.
U radu se analizira pravo na izuzeće od sudske nadležnosti (imunitet) prema međunarodnom običajnom pravu i europskom građanskom procesnom pravu prema tumačenju Suda Europske unije. Cilj je istražiti ...ravnotežu između ovog prava i prava na pristup sudu kao njegovog potencijalno ograničavajućeg čimbenika u praksi Suda Europske unije te je usporediti s praksom Europskog suda za ljudska prava. Prava. Odlučujući LG i drugi protiv Rine i Ente Registro Navale kao najvažniji predmet u tom pogledu, Sud Europske unije navodi da nacionalni sud pred kojim se postavlja pitanje izuzeća od nadležnosti mora biti uvjeren da postoji neće biti povrede prava na pristup sudovima, ako prihvati prigovor na imunitet. Na taj je način Sud odredio granicu izuzeća od nadležnosti dopuštajući odricanje od nadležnosti zbog poštivanja međunarodnopravnih obveza i uvažavajući potrebu očuvanja temeljnih prava. Međutim, što se tiče uvjeta tog ograničenja, Sud je ostao nejasan.
Međunarodna znanstvena konferencija o aktualnim pitanjima europskoga građanskog procesnog prava održana je u Zagrebu 27. i 28. rujna 2012. u prostorima Hrvatske odvjetničke komore. Organizatori IRZ – ...Njemačka zaklada za međunarodnu pravnu suradnju, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, hrvatska Pravosudna akademija i Odvjetnička akademija Hrvatske odvjetničke komore zajedničkim su trudom osigurali da Konferencija bude na visokom stručno-znanstvenom i organizacijskom nivou, tim više što je Konferencija bila ponajprije namijenjena stručnoj pravničkoj javnosti – sucima, državnim odvjetnicima, odvjetnicima, javnim bilježnicima i znanstvenim djelatnicima na sveučilištima.
Veliku praktičnu važnost pravnog područja koje je glavna tema skupa i autoritet gostiju izlagača istakli su svi uvodničari. U ime organizatora skupu su se riječima dobrodošlice obratili dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Zoran Parać, zamjenik direktora IRZ-a dr. Stephan Hülshörster, ravnateljica Pravosudne akademije u Republici Hrvatskoj Ivana Goranić i predsjednik Odvjetničke akademije Hrvatske odvjetničke komore Mladen Sučević. Skup su također pozdravili veleposlanik Savezne Republike Njemačke u Zagrebu Hans Peter Annenn i čelnik Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj dr. Paul Vandoren. U ime Ministarstva pravosuđa uvodno je govorio dr. Vanja Bilić, a sve prisutne pozdravili su i predsjednik Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske Mario Vukelić i predsjednik Vrhovnoga suda Republike Hrvatske Branko Hrvatin.
Primarni je cilj Konferencije sinergija pravne znanosti i pravničke prakse, osobito u ovom za hrvatsku pravničku praksu posve novog, a veoma važnog i kompleksnog pravnog područja, na početku je rada istakla idejna začetnica Konferencije prof. dr. sc. Jasnica Garašić sa zagrebačkoga Pravnog fakulteta. Kako bi se domaći suci, državni odvjetnici, javni bilježnici i odvjetnici upoznali s europskim građanskim procesnim pravom, na profesoričin su poziv o područjima građanskog procesnog prava u kojima je europski zakonodavac ostvario harmonizaciju, odnosno unifikaciju norma govorili eminentni znanstvenici. Rad Konferencije bio je raspodijeljen u tematski zaokružena zasjedanja kojima su prvoga dana moderirali zamjenica predsjednika Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske Nevenka Baran i prof. dr. iur. Tomislav Borić s Pravnoga fakulteta Sveučilišta Karla Franza u Grazu, a drugoga dana odvjetnik Branko Baica i predsjednik Županijskog suda u Velikoj Gorici Vitomir Boić.
In honorem Mihajlo Dika Uzelac, Alan; Garašić, Jasnica; Maganić, Aleksandra
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,
07/2013, Letnik:
63, Številka:
3-4
Web Resource
Odprti dostop
Mihajlo Dika obilježio je svojim radom i djelovanjem teoriju i praksu građanskog procesnog prava druge polovice dvadesetog i početka dvadeset i prvog stoljeća. Kako svjedoče i radovi okupljeni u ovoj ...zbirci, doseg njegova djelovanja bitno nadilazi nacionalne granice. U doba postojanja zajedničke države profesor Dika bio je cijenjen i uvažavan kao jedan od najutjecajnijih jugoslavenskih procesualista, a njegov se rad nastavio pratiti, citirati i koristiti u lokalnom kontekstu i nakon raspada Jugoslavije na području svih država sljednica. Kao nastavljač velike procesualističke tradicije nastavnika Katedre za građansko procesno pravo Mihajlo Dika preuzeo je mjesto koje su prije njega imali Srećko Zuglia i Siniša Triva, idejne postavke i teorijska dostignuća kojih je dijelio i uvažavao, ali ih i kreativno transformirao i nadograđivao. Danas je, slobodno se može reći, Mihajlo Dika vodeći postjugoslavenski građanski procesualist. Njegov rad ostavio je trajan biljeg u mnogim pravnim disciplinama (posebice u parničnom, izvanparničnom, stečajnom, ovršnom, javnobilježničkom i arbitražnom pravu). No, povrh toga, širina njegova djelovanja, interdisciplinarnost njegova rada, ali i osebujna osobnost, suptilna inteligencija i rafinirana duhovitost priskrbili su mu velik broj onih koji ga poštuju, uvažavaju i cijene, što zorno ocrtavaju tekstovi autora koji su se odazvali pozivu da daju svoj obol za ovo izdanje koje obilježava njegov sedamdeseti rođendan i odlazak u mirovinu.
***
U članku se analiziraju procesnopravni aspekti priznanja i izvršenja arbitražnih odluka koje su poništene u državi gdje su donesene. Rad se koncentrira na relativno nedavno odlučene slučajeve u SAD i ...Nizozemskoj, u kojima su sudovi primijenili ponešto drugačiji pristup od onoga koji je primijenila sudska praksa u Francuskoj prije više godina. Pravno rezoniranje francuske sudske prakse kod priznanja poništenih
arbitražnih odluka temelji se na primjeni domaćega prava o priznanju i izvršenju arbitražnih odluka. Naime, domaće pravo Francuske povoljnije je od režima priznanja prema Newyorškoj konvenciji o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka iz 1958. Sudovi u SAD i Nizozemskoj nedavno su primijenili drugačiji pristup prilikom priznanja i izvršenja poništenih odluka. Sudovi u ovim državama preispitivali su
sudske presude kojima su poništene arbitražne odluke te odlučili kako se u određenim okolnostima može otkloniti učinkovitost takvih presuda i priznati odnosno izvršiti poništena arbitražna odluka unatoč odluke o poništenju koju je donio nadležni sud u državi sjedišta arbitraže. Iako pristupi sudova u SAD i Nizozemskoj imaju nekih sličnosti, ipak se pravno rezoniranje sudova u ove dvije jurisdikcije bitno razlikuje.
U svojoj odluci iz studenoga 2017. Vrhovni sud Nizozemske (pre)naglašava iznimni karakter okolnosti koje bi opravdale priznanje i izvršenje poništene arbitražne odluke, tako da bi se na prvi pogled mogao steći utisak kako je ponešto ublažena razlika ovoga pristupa sa pravnim rezoniranjem sudova u SAD. Međutim, detaljna analiza ova
dva pristupa ukazuje da suštinske razlike ostaju. U članku se iznosi kritika općenito priznanja ili ovrhe poništenih arbitražnih odluka. Osobito se kritizira različitost pravnih pristupa na kojima se u pojedinim državama temelji priznaje poništenih arbitražnih odluka kada je priznanje jednostrano, tj., ne temelji se na nekoj međunarodnoj
konvenciji kao što je Europska (Ženevska) konvencija o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži iz 1962. U članku se nadalje sugerira postavljanje međunarodno prihvaćenih standarda u interesu pravne sigurnosti i predvidivosti, ukoliko je među arbitražnim stručnjacima prevladavajuće mišljene o načelnoj prihvatljivosti priznanja i izvršenja poništenih arbitražnih odluka.
Prethodni postupak je glavni mehanizam predviđen Osnivačkim ugovorom (čl. 267. UFEU) koji služi u svrhu ujednačenog tumačenja i primjene europskog prava u svim državama članicama EU. Ovaj postupak ...ima svoje dvije faze. Prva se odvija pred nacionalnim sudom prilikom odluke o upućivanju prethodnog pitanja, a druga pred Europskim sudom pravde. Dok su pravila postupka pred Europskim sudom pravde definirana Ugovorom, Statutom Europskog suda pravde te Pravilima postupka, europsko pravo nema jedinstvena pravila o detaljima postupka pred nacionalnim sudom, kako prije tako i nakon upućivanja pitanja, pa se postupovna pravila država članica o postupku pred nacionalnim sudom razlikuju. Autori najprije analiziraju je li donošenje nacionalnog zakonodavstva kojim se implementira prethodni postupak uopće nužno i zaključuju kako neke države članice (npr. Njemačka) nemaju nikakvo implementacijsko zakonodavstvo, dok druge imaju manje ili više detaljno uređen prethodni postupak u nacionalnom procesnom pravu. RH je u predpristupnom razdoblju stvorila određeni procesni okvir. U radu se kritiziraju postojeća zakonska rješenja i predlažu neka bolja, alternativna i dopunska rješenja.
Bibliografija obuhvaća radove evidentirane u knjižničnim katalozima Pravnog fakulteta u Zagrebu, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Knjižnice grada Zagreba, Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji ...(CROSBI), Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti do 1. lipnja 2013., u Bibliografiji radova iz područja građanskog procesnog prava 1987. – 2000. (priredio A. Uzelac), udžbenicima S. Triva, M. Dika, Građansko parnično procesno pravo, 7. izdanje, Zagreb, 2004.; M. Dika, Građansko ovršno pravo, Zagreb, 2007. te zasebnim evidencijama bibliografskih jedinica prof. dr. sc. Mihajla Dike i knjižničara Biblioteke Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Ovrha na temelju vjerodostojne isprave pravni je institut koji se u proteklih nekoliko desetljeća transformirao od sasvim marginalnoga opcionalnog instrumenta ovršnog prava do praktičnog standarda u ...postupcima naplate nespornih novčanih tražbina koji brojčano predvodi u statistikama hrvatskih građanskih postupaka. Usporedno je taj oblik certifikacije nespornog duga većim dijelom izmješten iz sudova te predan u nadležnost javnih bilježnika. Međutim, preobrazba toga autohtonog instrumenta postjugoslavenskoga procesnog prava nastavlja se. U ovom radu analiziraju se interni i eksterni pritisci zbog kojih bi se javnobilježnička ovrha mogla, nakon što je doživjela svoj zenit, ponovno preobraziti i bitno ograničiti, a možda i napustiti kao instrument naplate duga u potrošačkim sporovima. Naime, recentna praksa Suda EU-a ne samo što načelno dovodi u pitanje nadležnost javnih bilježnika i njihovo pravo da donose rješenja koja bi bila ovršiva u širemu europskom prostoru, nego u nizu novih odluka upozorava i na to da bi javnobilježnička ovrha mogla u postupku na Sudu EU-a biti proglašena nesukladnom europskim propisima o zaštiti potrošača iz Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim sporovima. Nakon komparativne analize odluka Suda EU-a i reakcija drugih država članica na slične izazove, autor se u zaključku bavi implikacijama novih izazova na najavljenu reformu ovršnog prava.
PDF
