Cilj je ovoga selektivnog preglednog članka sažeti neke od najpoznatijih psihoanalitičkih teorija o depresiji. Od Freudovog Tugovanja i melankolije 1917. psihoanaliza je ostvarila značajne iskorake u ...tumačenju depresije. Depresija je tumačena kao očajnički krik za ljubavlju, autoagresija, konflikt ega, fiksacija na iskustva bespomoćnosti, ekspresija neurotične strukture ličnosti i patološki ishod depresivne pozicije. Depresija je često povezana s agresijom, anksioznošću, krivnjom i narcizmom. U klasičnom psihoanalitičkom pristupu depresiji oralnost igra značajnu ulogu. S razvojem psihoanalitičkih teorija pojavili su se neki važni pojmovi: kognitivna trijada kao važna varijabla u depresiji koja uključuje negativnu percepciju sebe, svijeta i budućnosti, „sociotropne“ (društveno ovisne) i „autonomne“ vrste depresije, dominantni drugi i uloga terapeuta koji može postati dominantni ili značajni treći. Psihoanalitičke teorije s kraja 20. stoljeća dijele depresiju na anaklitnu i introjektivnu. U 21. stoljeću autori su opisali neurohormonsku, neurokemijsku i neuroimunološku pozadinu depresije potvrđujući na određen način neke od klasičnih psihoanalitičkih teorija.
U članku su predstavljene mogućnosti i ograničenja analize Skypom. Poseban naglasak stavljen je na ograničenja tog oblika terapijskog okvira u odnosu na sve aspekte analitičkog odnosa koji proizlaze ...i povezani su s autističko-prianjajućom pozicijom. Autorica smatra da analiza Skypom u tom kontekstu nije budućnost psihoanalize, nego kompromis u svim uvjetima u kojima klasični terapijski okvir nije moguće ostvariti.
U radu se prikazuje Marcuseova recepcija Freudove psihoanalize. U tekstu se prvo osvrće na kritiku nekih ključnih mjesta istaknutijih Marcuseovih kritičara pokušavajući pokazati opravdanost kritike ...ili njezine možebitne nejasnosti. Važnost Marcuseovog tematiziranja Freuda jest u tome što je Freudovu teoriju oplemenio dimenzijom povijesnosti. Naime, Freud je potrebu za potiskivanjem shvatio kao univerzalno načelo razvoja civilizacije. Marcuse, s druge pak strane, smatra da potiskivanje pripada povijesnoj epohi kada je još uvijek vladala oskudica materijalnih dobara u vanjskom svijetu. Preko pojmova »načelo izvedbe« i »višak potiskivanja« naznačuje se mogućnost nerepresivne civilizacije u kojoj rad postaje slobodna igra ljudskih aktivnosti.
Genetički determinizam i mjesto Gildersleeve, Matthew; Crowden, Andrew
Nova prisutnost,
03/2019, Letnik:
XVII, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
U ovom tekstu smo pregledno opisali fenomen genetičkog determinizma i pojasnili na koji način naše ranije istraživanje posvećeno filozofiji mjesta može doprinijeti boljem razumijevanju genomike te ...pratećih debata u svezi s umjetnom genetičkom preinakom. Pokazali smo kako mjesto može potkopati bilo koju filozofiju genetičkog determinizma. Primjenom naše filozofije mjesta, ovo istraživanje doprinosi pozivu da se čovječanstvo okrene prema »kolektivnom biti-doma-u-svijetu« umjesto što se otuđuje od mjesta što genetički determinizam aktivno promiče. Također, ovdje se koristimo filmologijom kako bismo pokazali da film GATTACA konceptualizira da su mjesto i genetički determinizam suprotstavljeni. Naše istraživanje doprinosi aktualnim raspravama fokusiranim na genetički determinizam onako kako se odvijaju u medijima, obrazovanju te onako kako utječu na diskriminaciju. U osnovi, ovdje pokazujemo zašto bi umnici iz ovog područja u svojim budućim istraživanjima trebali razmatrati mjesto usporedno s genetičkim determinizmom.
Članek se ukvarja s spisi psihoanalitika Sebastiana Leikerta. Navezujoč se na Lacana Leikert opisuje glasbo kot sredstvo, ki naj ne bi izražala identitete, ampak ustvarjala predstave o identiteti. ...Glasba pri tem ne ustvarja fikcije neke statistične identitete ampak fuzionirano zlivanje meja med subjektom in objektom.
Rad se bavi psihoanalitičkom dimenzijom propitkivanja bitnih odrednica u pripovijetke Sirov okus mesa autora Dubravka Jelačića Bužimskoga. Iz spomenute se vizure nastoje osvijetliti psihološki ...okidači u svijesti i podsvijesti glavnoga protagonista, koji ga dovode do bizarnih postupaka u odnosu kako s vlastitom majkom tako i ostalim ženskim i muškim figurama. Budući da djelo pripada žanru fantastične proze, referiramo se i na dihotomiju čudnoga i čudesnoga, što je unutar samoga tekstualnoga tkiva intenzivirano specifičnim opisima, a zatvoreni mikrokozmos generira istaknuti sloj fikcije. Sve navedeno emanira nominalno apsurd, a potom i ravnodušnost, koja rezultira krajnjom agresivnošću i na koncu smrću.
Rad istražuje međusobno povezane teme bolesti, patnje i boli u nekoliko pripovjednih tekstova Hermanna Hessea, poput Taedium vitae, Gertrude, Gosta u toplicama i Stepskog vuka. Analiza se bavi ...odnosom bolesti, genijalnosti i umjetnosti, djelomično biografskim, a djelomično utemeljenim na suvremenim diskursima o (psihogenim) bolestima i ozdravljenju, kako ih donose Nietzsche i Freud. Isto tako, rad razotkriva poveznice između Hesseova koncepta bolesti kao psihogenog fenomena te njegovog poimanja umjetnosti. U konačnici, rad razmatra psihološke i fiziološke procese ozdravljenja opisane u Gostu u toplicama i Stepskom vuku.
Rad razmatra Freudovo problematiziranje homoseksualnosti u kontekstu rada Tri rasprave o seksualnoj teoriji te procesa edipacije. Dok je u prvom djelu homoseksualnost tumačena kao inverzija spolnoga ...nagona pa govorimo o inverzionističkoj teoriji, tijekom postuliranja teorije edipacije javlja se takozvani razvojni model. Kao i u slučaju većine autorovih spekulacija, tako su i one o homoseksualnosti bile podložne dorađivanju, prerađivanju i odbacivanju ili nadopunjavanju pa se postavlja pitanje što je uvjetovalo napuštanje inverzionističke teorije u korist razvojne. Uz odnos razmatranih dviju teorija sagledat će se i dva temeljna pristupa interpretiranju Freudovih stavova o homoseksualnosti.
Autor započinje svoj rad opisom klasične Freudove analize zasnovane na teoriji nagona. Zatim spominje suvremene modele deficitnih odnosa nastalih u ranim odnosima majke i djeteta, što je teorijska ...osnova za Kohutov model liječenja narcističnih osobnosti. Na to se prirodno nastavlja daljnji razvoj teorije u vidu suvremene postklasične psihoanalize. Na kraju se prikazuju dva klinička primjera s komentarima. Prvi govori o ulasku pacijentice u završnu fazu psihoanalize, a drugi primjer putem pacijentove interpretacije vlastitog sna pokazuje da je njegova psihoanaliza uspješno završena.
PDF
