Od nastanka suvremenog samoubilačkog terorizma ranih 80-ih godina prošlog stoljeća (Libanon), samoubilački terorizam je postao najsmrtonosniji oblik terorizma. Iako samoubilački terorizam čini tek ...tri posto svih terorističkih napada, oni su prouzročili stradanje 48 posto svih žrtava. Jednoznačna tumačenja ove pojave zanemaruju činjenicu da je terorističko ponašanje interakcija između psihologije pojedinca i izvanjskog okruženja. Psihološka motrišta fenomena terorizma važne su dimenzije istraživanja, ali im se treba pristupiti oprezno uzimajući u obzir motivacijski proces, psihopatologiju, probleme identifikacije, žudnju za vjerskom čistoćom, poniženje, očaj, osvetu i drugo. Terorističke napade rijetko kad izvode pojedinci koji djeluju sami. Oni su članovi veće mreže pa stoga postoji potreba za razlikovanjem motiva pojedinaca s jedne strane i organizacijskih razloga za sudjelovanje u samoubilačkim napadima s druge strane. Druga razina analize usmjerena je na organizacije (skupine, ćelije) koje imaju različite ciljeve i motive te na njihovu potrebu za održavanjem izborom prilagodbe dinamici i taktici određene skupine. Taktički i politički motivi i ciljevi utječu na odluku organizacije da se upusti u samoubilačke napade. Samoubilački terorizam se koristi pretežito stoga što se pokazao učinkovitom vojnom i/ili političkom strategijom. Treća dimenzija proučavanja terorizma obuhvaća različite povijesne, društvene, kulturne, vjerske i ekonomske čimbenike i uvjete koji nude kontekst za razumijevanje razina pojedinca i organizacije.
Kao uvod u temu autor izdvaja nekoliko karakteristika Križevačkih pedagoških dana koje su omogućile da je taj regionalni skup učiteljstva prerastao u zapaženu znanstveno-stručnu manifestaciju. Jedna ...je od tih karakteristika i njegova interdisciplinarnost, a u toj karakteristici značajno je prisutna i psihološka komponenta. Među psihološkim doktrinama koje nalazimo u pedagoškoj praksi izdvojena su neka područja, primjerice zakonitosti razvojnih etapa u ontogenezi pojedinca, strukturiranje ukupne čovjekove ličnosti, različite vrste i
modeli učenja, ličnost i kompetencije učitelja i slični psihološki koncepti. Zatim su analizirani primjeri konkretnih psiholoških tema, kako onih koje su obradili psiholozi stručnjaci, tako i primjeri dominantno pedagoških tema u koje su bili uključeni pojmovi i spoznaje iz područja psiholoških znanosti. U zaključku se ističe da su Križevački pedagoški dani u svojim programskim sadržajima potvrdili potrebu interdisciplinarnosti u rješavanju odgojno-obrazovne problematike i u tom sklopu pokazali na komplementarnost pedagoške i psihološke teorije i prakse.
Autor u svome radu zapaža: novi izazovi provaljuju sa svih
strana. Da bismo mogli potpuno razumjeti ovaj put što se prostire
pred našim neveselim ocima, potrebni su ljubav, strpljenje i
poštovanje. A ...gdje ima ljubavi, strpljenja i poštovanja, imade i
znanja, pace, i mudrosti. Naš izbor mora biti slobodan, promišljen
i mudar. Autor u radu apelira: Odbacimo kratkonoge iluzije i
nedomišljene slogane. Odbacimo ovisnost o nemoci. Prigrlimo
svoju slobodu, u svjetlu Rijeci.
Covjek – ta “misleca trska” to stvorenje koje se može
definirati kao “inzistirajuce, mislece, paradoksalno bice”, koja se
paradoksalnost ocituje u spoznaji da je istovremeno “sve i ništa”..,
...leitmotiv je Pascalovih promišljanja u “Mislima”.
Pascal je jezicni i intelektualni virtuoz, koji ne mari za
sustavnost i metodologijski okvir promišljanja. On zalazi u najdublje
sfere covjekove mislece, ali i osjecajuce egzistencije, nastojeci
neizravno i spontano ’pomiriti’ višestoljetni “dvoboj” izme$u vjere
i razuma. Njegov je covjek “pâtos osjecaja i mišljenja” (op. a.),
kojim hodi beskonacno, nespoznatljivo i nedohvatljivo bice, njegov
Stvoritelj...
Prethodno navedene formulacije nastojat cu izložiti u ovome
elaboratu u tri koraka:
Prvi dio elaborata referira se na analizu samog Pascala,
kreirajuci njegov svojevrsni psihološki profil, koji autorica ovog
clanka smatra pregnantnim i presudnim za Pascalov put spoznaje
covjeka i Boga
Drugi dio elaborata tematski je fokusiran na pitanje zašto
covjek (ni)je kadar “osobno” spoznati Boga
Treci dio elaborata sadržajno nastoji približiti i pojasniti
problematiku Pascalovog aksioma “credo, ergo sum”.
U zakljucku autorica clanka pojašnjava dileme oko citiranja
temeljem dvaju razlicitih izdanja Pascalovih “Misli” na hrvatskom
jeziku.
