U članku je skiciran sinodalni proces sinode za mlade, koji je objavio papa Franjo 6. listopada 2016. godine pa sve do poslijesinodalnog apostolskog pisma Christus vivit, objavljenog u ožujku 2019. ...godine. U prvom koraku biva pojašnjeno da je sinodalni proces jedna nova forma po sebi završena te kako je za sinode univerzalne Crkve proglašena kao uobičajeni sinodalni put. Imenovani su sudionici koji bi trebali odrediti način rada te sudionici zaduženi za povezanost različitih dokumenata. U drugom koraku članak skicira borbu oko kristološih i antropoloških impulsa sinode pomoću rasprave te oko pojmova poziv i razlikovanje. Time sinodalni proces podiže razinu svijesti za polagano shvaćanje razlikovanja poziva u današnjem vremenu te pojašnjava da svaki čovjek mora doći do duhovnog zaključka. Sinoda također usmjerava na trostupnjevitost pojma poziv tako da bi duhovna odluka također trebala stupnjevito započeti.
U ovom radu naznačujemo neke od dodirnih točaka dvojice velikih teologa 20. stoljeća, Romana Guardinija i Hansa Ursa von Balthasara. Pritom se osvrćemo na biografske podudarnosti, poglavito na ...vrijeme kada je Guardini bio profesor Balthasaru i na utjecaj koji je profesor ostavio na svojega studenta i njegov kasniji teološki opus. Potom bacamo pogled na sadržajne podudarne točke, u prvom redu na integracije književnosti i teologije u njihovoj teološkoj metodi. U tom je razvidna i razlika kako je svaki od njih došao do te integracije. Ukratko se govori i o značenju pojma lika („Gestalt“) u njihovim teološkim nacrtima, kao i o značenju i povezanosti akcije i kontemplacije. Pravo ishodište govora o Bogu i teološke egzistencije nije čista znanstvenost, nego molitva, duhovnost, „teologija na koljenima“. Tek ona omogućuje pogled na cjelinu i ono „razlikovanje kršćanskoga“ koje je u bitnomu glavni cilj njihova teološkog nastojanja.
In diesem Aufsatz wird Schellings Begriff der Zeugung in der ersten Fassung seines Werkes Die Weltalter thematisiert. Mehrere Fassungen dieser unvollendeten Schrift lassen die Grundlage von den ...Schellings Überlegungen im Versuch erkennen, den Zeitbegriff von der mechanistischen Konzeption der verketteten Aufeinanderfolge zu befreien und die Zeit im Punkt des Unterschieds – der „Zeugung“ – zwischen der Vergangenheit, der Gegenwart und der Zukunft zu erfassen. In diesem Sinne wird der Ursprung der Zeit im breiteren Kontext der Entwicklung eines „Urwesens“, d.h. seiner Selbstoffenbarung in der lebendigen Wirklichkeit interpretiert. Diese Selbstoffenbarung wird von Schelling als eine Differenzierung der ursprünglich potentiellen und unwirklichen Indifferenz von Subjekt und Objekt aufgefasst. Der entscheidende Punkt dieser Differenzierung liegt aber darin, dass die Indifferenz sich selbst von sich selbst scheidet und als der objektive Grund der eigenen lebendigen Subjektivität überwunden und hinter sich selbst zurückgelassen wird. Dieser Grund ist die Natur im Ganzen, die für das Subjektive sein immer schon vergangenes Sein darstellt.
Različite metode genotipizacije omogućuju razlikovanje bakterijskih sojeva ispod razine vrste ili podvrste. Gel elektroforeza u pulsirajućem polju (PFGE) neprestano se usavršava od 1980-tih godina i ...do danas je upotrebljavaju mnogi javnozdravstveni laboratoriji. Od ostalih metoda koriste se: metoda analize duljine polimorfizma restrikcijskih odsječaka (RFLP), metoda nasumično umnoženih poliformnih odsječaka (RAPD) i metoda ribotipizacije. Određivanje redoslijeda nukleotidnih sljedova unutar DNK naziva se sekvenciranje. Na osnovi sekvenciranja bazira se rad novih metoda tipizacije određivanjem sljedova nukleotida na više genskih lokusa poput MLST, rMLST i cgMLST. One istražuju odnose između bakterija roda Campylobacter, posebice C. jejuni i C. coli. Korisne su u istraživanju mogućih izvora i rezervoara uzročnika bolesti, njihovih odnosa te molekularne epidemiologije bolesti. Metoda sekvenciranja cijelog genoma (WGS) u mikrobiologiji revolucionarna je metoda za koju se smatra da će postupno zamijeniti ostale metode genotipizacije.
Središnji koncept Assmannove teorije kulturnog sjećanja je »mojsijevsko razlikovanje « (Die Mosaische Unterscheidung). Ono je ključ razumijevanja novog revolucionarnog razlikovanja: između istinitog ...i lažnog u religiji, što povlači spektar posljedica: prekid sa svim ranijim tradicijama i proces formiranja novog tipa religije koja se odvaja od svih drugih vjerovanja i područja kulture kao što su politika, pravo i ekonomija. Ovaj revolucionarni monoteizam je zamijenio antički politeistički svijet, u kojemu Assmann nalazi dinamičan i kreativan sustav koji će po mnogim sastojnicama pridonijeti usponu nove monoteističke sinteze sadržane u ideji »mojsijevskog razlikovanja«. Svrha ovog članka je ponuditi ograničen uvid u ovaj podosta zaboravljeni, »pokopani« svijet, kojega Assmann oživljava svojom erudicijom, predstavljajući neke od važnih postignuća drevnog Egipta, koja su čvrsto ugrađena u našu civilizaciju.
Elektronski nos i elektronski jezik predstavljaju instrumentalne sustave konstruirane u svrhu reprodukcije olfaktornog i okusnog senzorskog sustava čovjeka, a čiju osnovu čini niz senzora. Kompleksni ...podaci signala elektronskog nosa i elektronskog jezika, upotpunjeni multivarijantnim statističkim metodama omogućuju brze i učinkovite metode klasifikacije, razlikovanja, prepoznavanja i identifikacije uzoraka a također i predviđanja koncentracija različitih sastojaka. Široki spektar različitih senzora može biti uključen u izvedbu navedenih instrumentalnih sustava, osobito u slučaju elektronskog jezika, omogućujući brojne praktične primjene. U ovom radu dan je pregled karakteristika senzora i mogućnosti primjene elektronskog nosa i elektronskog jezika u mljekarskoj industriji.
Uz usporednu analizu karakteristika prugastih platna kepernog veza nekoliko dalmatinskih slika s kojima se autorica susrela tijekom stažiranja u Hrvatskom restauratorskom zavodu, u radu se iznosi ...pregled upotrebe platna za izradu madraca u slikarstvu kroz povijest. Istraživanjem literature i objavljenih dokumenata te kontaktiranjem s galerijama i konzervatorsko-restauratorskim institucijama, prikupljeni su podaci o četrdesetak slika na takvom tipu platna, među kojima je najviše djela flamanskih autora 17. stoljeća. Osvrnuvši se na problematiku istraživanja i analize tkanih nosilaca te na usporedbe parametara s obzirom na vrijeme i mjesto nastanka te tehnologiju izrade slika, autorica se dotiče i razloga odabira platna za madrace u povijesnom slikarstvu.
Krajnji je cilj povijesnoga izlaska iz Egipta sklapanje saveza na Sinaju, a zemlja treba biti mjesto pravoga štovanja i pravednih odnosa među ljudima, u skladu s Božjim zakonom. U širem smislu, ...egzodus je izlaženje iz sebeljublja i lažnoga samoostvarenja prema slobodi i ostvarenju u Kristovu križu koji je savršeni egzodus. Ratzingerovo shvaćanje egzodusa ključ je za ispravno razumijevanje bivanja članom Crkve i inkulturacije koja ne znači raskulturiranje njezina složenog kulturnog identiteta. Isto tako, egzodus ima potencijal sinteze različitih vidova teologije inkarnacije i križa, kao i ispravnoga shvaćanja skolastičkoga aksioma »Gratia praesupponit naturam«. Pokušaje »povratka« unutar teologije oslobođenja i preko Assmannova »mojsijevskog razlikovanja« Ratzinger smatra retrogradnim procesima koji ne vode prema istini i toleranciji, nego prema diktaturi relativizma.
U ovome se radu nastoji odnos države prema Crkvama i vjerskim zajednicama u bosansko-hercegovačkome društvenom kontekstu osvijetliti s tri temeljna motrišta. Ponajprije se pojašnjava bit razlikovanja ...nadležnosti Crkava i vjerskih zajednica na jednoj i države na drugoj strani i njihova suradnja u korist općega dobra. Preduvjet plodne suradnje je sloboda Crkava i vjerskih zajednica te zdrava laičnost države. Stoga se, umjesto odvojenosti i indiferentnosti, kao bolje rješenje, zagovara razlikovanje i suradnja između Crkava i vjerskih zajednica na jednoj i države na drugoj strani. Laičnost države vidi se kao jedino prikladan i održiv okvir prihvatljivoga odnosa države i Crkava i vjerskih zajednica u bosansko-hercegovačkom aktualnom društvenom kontekstu jer je taj kontekst duboko obilježen viševjerskom nazočnošću. Iako oskudan, bosansko-hercegovački zakonski okvir, načelno, nudi dostatan prostor, ne samo demokratskom odnosu nego i međusobnom uvažavanju i plodnoj suradnji između države i Crkava i vjerskih zajednica. Međutim, to je, za sada, samo slovo na papiru, a odnos države prema Crkvama i vjerskim zajednicama odvija se prema, zakonu posve suprotnim, voluntarističkim nahođenjima partijskih dužnosnika i administrativnih službenika. Potpisivanje međudržavnoga Ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine moglo je i trebao biti prilika da se bosansko-hercegovačko zakonodavstvo u važnoj materiji odnosa države prema Crkvama i vjerskim zajednicama dodatno osnaži i demokratizira. Naime, ono što se tim Ugovorom jamči Katoličkoj Crkvi trebalo je, načelom nediskriminacije, važiti i za druge Crkve i vjerske zajednice. Međutim, osnivanjem Međureligijskoga vijeća proces je otišao obratnim putem bez izlaza.
U ovom radu naznačujemo neke od dodirnih točaka dvojice velikih teologa 20. stoljeća, Romana Guardinija i Hansa Ursa von Balthasara. Pritom se osvrćemo na biografske podudarnosti, poglavito na ...vrijeme kada je Guardini bio profesor Balthasaru i na utjecaj koji je profesor ostavio na svojega studenta i njegov kasniji teološki opus. Potom bacamo pogled na sadržajne podudarne točke, u prvom redu na integracije književnosti i teologije u njihovoj teološkoj metodi. U tom je razvidna i razlika kako je svaki od njih došao do te integracije. Ukratko se govori i o značenju pojma lika („Gestalt“) u njihovim teološkim nacrtima, kao i o značenju i povezanosti akcije i kontemplacije. Pravo ishodište govora o Bogu i teološke egzistencije nije čista znanstvenost, nego molitva, duhovnost, „teologija na koljenima“. Tek ona omogućuje pogled na cjelinu i ono „razlikovanje kršćanskoga“ koje je u bitnomu glavni cilj njihova teološkog nastojanja.
PDF
