Cilj je bio istražiti klinički tijek bolesti kod bolesnika sa zloćudnim tumorima grkljana s osvrtom na razne oblike povrata
bolesti (lokalni recidiv, metastaze u regionalne limfne čvorove, pojavnost ...drugog primarnog tumora). Proveli smo retrospektivno
istraživanje na 78 bolesnika s patohistološki potvrđenom dijagnozom planocelularnog karcinoma grkljana. Iz povijesti
bolesti dobili smo podatke o stadiju karcinoma, histološkom gradusu, vrsti provedenog liječenja te o povratu bolesti. Na
patohistološkim uzorcima tkiva tih bolesnika učinili smo imunohistokemijsku analizu i procjenu ekspresije proliferacijskog
čimbenika Ki-67. Pojava drugog primarnog tumora vezana je uz značajno veći proliferacijski indeks Ki-67. Značajno veći je
bio udio bolesnika kod kojih nije provedena onkološka terapija, a koji naknadno nisu razvili neki od oblika povrata bolesti.
Ishod liječenja ovisi o dobi bolesnika, histološkom gradusu, primijenjenoj radioterapiji i kliničkom tijeku bolesti. Potrebno
je preciznije definirati prediktivne čimbenike rizika za razne oblike povrata bolesti kako bismo bolje i kvalitetnije liječili
bolesnike s malignim tumorima grkljana.
VULVAR CANCER – A CASE REPORT Špela Smrkolj; Andrej Omahen; Matija Barbič ...
Zdravniški vestnik (Ljubljana, Slovenia : 1992),
02/2018, Letnik:
78
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Background: Malignant vulvar lesions arise from premalignant vulvar intraepithelial neoplasm (VIN) and occur only rarely (3–4 % of all malignancies of the female genital organs), especially in the ...menopause. They are associated with human papillomavirus infection. If the change is found sufficiently early and if it is properly treated, the prognosis is favourable. Methods and patients: We present a case of a 60-year-old multiparous postmenopausal woman with recurrence of the vulvar cancer. In May 1995 vulvar biopsy revealed VIN III. In February 2006 she was examined at the Oncology Institute because of expansive lesions which covered the entire area of external genitals from clitoris to the anus. On 7th March, 2006 vulvectomy with broad safety margins and right-sided lymphadenectomy were made. Histological di- agnosis revealed a well-differentiated invasive squamous cell carcinoma (FIGO II, grade I); postoperative radiotherapy followed. In February 2007, suspicious lesions reoccurred in the external genital area, the smear was negative. In December 2007 histological diagnosis of recurrent squamous cancer was made. On 7th October, 2008 the patient was admitted to the Department of Gynecology, University Medical Centre, Ljubljana. Abdominal computed tomography showed a widespread vulvar cancer, T4 in appearance, suspicious lymph nodes in the pre-sacral area and suspicious left inguinal lymph node. Metastases to the liver were not confirmed. On 28th October, 2008 total Brunschwig operation was performed (pelvic exenteration of the bladder, uterus, pelvic lymph nodes, rectum and radical vulvectomy with resection of both ramus ossis pubis), anus praeter and transposition of skin-muscle flap (m. rectus abdominis). The interdisciplinary operation, which lasted 9 hours and blood loss was 6 litres, involved gynaecologists, a urologist, a plastic surgeon, and an oncology surgeon. The histological diagnosis of a 27 × 24 cm large preparation was a moderately differenti- ated planocellular carcinoma, which was totally removed. The operation was followed by prolonged post-operative physical and mental rehabilitation, during which beside wound infections with various microbes also Klebsiella pneumoniae ESBL sepsis, and later Candida sp. caused sepsis developed. This led to prescription of a long lasting treatment with systemic antibiotics and antimycotics. On 2nd February, 2009 re-necrectomy and plastic surgery of the sacral region were made. During a 143-day hospitalization, the patient’s depression was regularly managed by clinical psychologist. On discharge from hospital she was in good physical and mental condition, did not have problems with digestion, took care of the anus praeter herself, the reconstruction of the defect was aesthetically good and functional. On the follow-up examination 3 months later she was in good physical and mental condition, and returned to her workplace. Conclusions: This case report is intended to remind us that regular follow-up examinations of patients after completed treatment is of utmost importance; in case of recurrence of suspicious changes they require to be treated by appropriate and most qualified medical experts.
Habitualna luksacija kuka rijetko se javlja u djece. Prikazana je djevojčica u dobi od 14,5 mjeseci s habitualnom stražnjom luksacijom desnog kuka. Prve simptome luksacije majka je primjetila u dobi ...djeteta od 9 mjeseci. Luksacija kuka javljala se u položaju fleksije, nutarnje rotacije i adukcije, a očitovala se kao zvučni fenomen preskakanja. Najčešće je dolazilo do „iskakanja“ desnog kuka tijekom spavanja, a nikada u hodu ili u opterećenju. Dijete nije imalo bolova. Dijagnoza je postavljena na temelju anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda, ultrazvučnog pregleda, RTG-a, CT-a i MR-a kukova. Kliničkim pregledom mogao se izazvati luksacijski fenomen u fleksiji, nutarnjoj rotaciji i adukciji desnog kuka samo ako je dijete bilo potpuno opušteno. RTG, CT i MR kukova nisu pokazivali vidljivih morfoloških promjena desnog kuka. Ultrazvučnim pregledom kuka potvrdila se luksacija kuka. Provedeno je konzervativno liječenje sadrenom imobilizacijom kuka u abdukciji i nutarnjoj rotaciji u trajanju od tri mjeseca.
Metastaze lateralnih regija vrata papilarnog karcinoma štitnjače pojavljuju se u oko 30–80% bolesnika. Uvriježeno je stajalište kako se njihova prisutnost povezuje s većom mogućnosti pojave lokalnog ...recidiva, a ne utječe negativno na preživljenje, no njihov značaj još nije do kraja razjašnjen. Cilj je ovog istraživanja analizirati kliničko-patohistološke karakteristike metastaziranja papilarnog karcinoma štitnjače u lateralne regije vrata u bolesnika s papilarnim karcinomom i metastazama u lateralnim regijama vrata te učestalost pojave lokoregionalnih recidiva i udaljenih metastaza redovitim praćenjem bolesnika. Metode: Proveli smo prospektivno istraživanje u koje smo uključili 135 bolesnika s papilarnim karcinomom i metastazama u lateralnim regijama vrata, kojima je u razdoblju od 2011. do 2020. učinjena totalna tireoidektomija sa selektivnom disekcijom vrata (regije II–VI). Analizirali smo demografske i kliničke čimbenike u bolesnika te univarijantnim statističkim testovima odredili njihovu povezanost. Bolesnici su praćeni do travnja 2021. putem redovnih kontrolnih pregleda i bolničke dokumentacije. Rezultati: Prosječna dob bolesnika bila je 36 godina, a 28% ispitanika bili su muškarci. Najčešće mjesto metastaziranja bila je regija III, a zatim redom regije IV, II i V. Primarni tumori veći od 1 cm te oni s ekstrakapsularnim širenjem imali su veći broj pozitivnih limfnih čvorova u lateralnim regijama vrata. Prosječan period praćenja iznosio je 62 mjeseca. Tijekom perioda praćenja ukupno je 18 (13,3%) bolesnika razvilo lokoregionalni recidiv, a dvoje (1,5%) bolesnika je uz lokoregionalne recidive razvilo i udaljene metastaze. Nijedan bolesnik nije razvio lokalni recidiv bolesti. Prosječno vrijeme pojave recidiva iznosilo je 16,7 mjeseci. Zaključak: Učestalost metastaziranja u pojedine regije vrata pratila je standardne obrasce metastaziranja pa je tako najčešće zahvaćena regija III, a potom regija IV. U dvije trećine bolesnika nalazimo metastaze u više lateralnih regija vrata. Ovo istraživanje ukazalo je na povezanost veličine papilarnog karcinoma štitnjače s brojem pozitivnih limfnih čvorova u lateralnim regijama vrata te povezanost broja pozitivnih limfnih čvorova u lateralnim regijama vrata u bolesnika s prisutnim ekstrakapsularnim širenjem. S obzirom na nisku stopu recidiva možemo zaključiti da je selektivna disekcija regija II–VI optimalan način liječenja ovih bolesnika.
AbstractCrime concerns have deepened in Iceland in the new millennium. The number of criminal court decisions increased until 2013, when it temporarily levelled off before reaching a new peak in ...2019. This development has put pressure on the prison system, as a long list of convicts awaiting completion of their sentences has accumulated. This paper uses official data, previous research and media accounts to examine the response of Icelandic authorities to this trend. One of the main questions addressed in the article is whether the criminal policy adopted by Icelandic authorities suggests a movement toward punitive or non-custodial measures. As it turns out, the Icelandic prison system has undergone major changes to meet this penal challenge. A new modern prison has recently been built close to Reykjavík to replace three smaller, older facilities that have beenclosed. This suggests a punitive turn. Yet at the same time, non-custodial sanctions have been increasingly introduced and implemented in lieu of sentences to closed security prisons. These non-custodial sanctions include electronic surveillance, additional community service work and an increased possibility to serve time in open prison units. It is contended here that a combination of practical budget concerns and rehabilitation sentiments lies behind this criminal policy development.AbstractKriminaliteten i Island har skabt voksende bekymringer i det nye årtusind. Antallet af strafferetlige afgørelser var stigende indtil 2013, hvor det fladede ud for en tid. Men i 2019 nåede antallet nye højder. Denne tendens har skabt et pres inden for fængselssystemet, der bl.a. viser sig i ophobning af domfældte, der må vente på at afsone deres dom. I denne artikel undersøges de islandske myndigheders reaktion på denne udvikling på baggrund af officielle data, tidligere forskning og mediernes dækning. Et af de mange spørgsmål, der bliver stillet i denne artikel, går ud på hvorvidt den islandske kriminalpolitik går i retning af mere eller mindre indespærring. Det islandske fængselssystem har gennemgået gennemgribende ændringer. Et moderne fængsel er for nylig blevet opført i umiddelbar nærhed af Reykjavik, hvilket ville antyde en straffende tendens, mens tre mindre og ældre fængselsinstitutioner er blevet lukket. Samtidigt har myndighederne i stigende grad anvendt ikke-frihedsberøvende straffe som alternativ til de lukkede fængsler. Blandt de nye metoder er elektronisk overvågning, mere samfundstjeneste og øgede muligheder for afsoning i åbne fængsler. Artiklen vil vise, at såvel budget- som resocialiseringshensyn står bag denne udvikling i straffepolitikken. Artiklens danske titel er: Straf i et lille nordisk land: Tilfældet Island.
SAŽETAK
Praćenje bolesnika s karcinomom grkljana smatra se važnim dijelom postupka njihova liječenja. Glavna je svrha praćenja, osim procjene učinkovitosti terapije i rehabilitacije, rano otkrivanje ...potencijalnog recidiva i drugoga primarnog tumora. Trenutno i dalje nema točnih smjernica i preporuka temeljenih na konkretnim podatcima o razlikama u preživljenju. Svrha je ovog prikaza sabrati trenutne preporuke i postavke temeljene na recentnim podatcima iz literature te na kliničkom iskustvu naše ustanove. Učinjen je pregled literature o praćenju i rehabilitaciji bolesnika s karcinomom grkljana. Naše su tvrdnje temeljene na kritičkom razmatranju trenutačnih podataka iz literature i kliničke prakse. Procjena stadija karcinoma temeljena je na trenutnoj UICC-ovoj (engl. Union for International Cancer Control) TNM klasifikaciji karcinoma grkljana. Sastavnice praćenja obrađene u ovom prikazu uključuju duljinu praćenja, učestalost i organizaciju pregleda te radiološke pretrage s obzirom na vrstu terapije (kirurška/radioterapija). Jedan od najvažnijih dijelova praćenja jest edukacija bolesnika o prepoznavanju znakova i simptoma potencijalnog recidiva ili drugoga primarnog tumora. Potrebno je provesti opsežne prospektivne i retrospektivne studije kako bi se propisno ocijenilo trenutne preporuke i smjernice o praćenju s obzirom na stope preživljenja.
Cilj je rada prikazati cjelovit pregled dostupne literature o kirurškom liječenju ponavljanih luksacija peroneal-nih tetiva (LPT) i rezultate kirurškog liječenja LPT-a u našoj uzastopnoj seriji od 7 ...bolesnika. Želimo kreirati strategiju kirurškog liječenja LPT-a koja bi rezultirala optimalnim funkcionalnim ishodom. Rezultati dosad provedenih istraživanja pokazuju da je metoda kojom se gornji peronealni retinakul ponovo učvrsti na svoje anatomsko mjesto na fibuli (tzv. singapurski postupak) izrazito učinkovita, s odličnim funkcionalnim rezulta-tima i tijekom višegodišnjeg praćenja. U prilog tim rezultatima govore i uspjesi kirurškog liječenja naših boles-nika. Velika prednost singapurskog postupka jest i mogućnost njegova kombiniranja s drugim metodama, prim-jerice, s produbljivanjem retromaleolarnog žlijeba na fibuli kada je on preplitak. Međutim, unatoč dokazanoj uspješnosti otvorenih kirurških metoda, a s obzirom na ubrzani razvoj tendoskopije peronealnih tetiva kao minimalno invazivne kirurške tehnike, vjeruje se da će se u bliskoj budućnosti kirurško liječenje ponavljanih luksacija peronealnih tetiva izvoditi potpuno tendoskopski.
Kronični pilonidalni sinus stečena je bolest kože, nastala kao posljedica kronične upalne bolesti zahvaćenog dijela kože, koja stvara cistu s epiteliziranim potkožnim kanalima. Bolest većinom pogađa ...mlađe muškarce. Povišen BMI i sjedilački način života smatraju se vodećim čimbenicima rizika. Cilj je istraživanja bila usporedba vremena cijeljenja, učestalosti seroma, infekcije i dehiscencije rane te prosječnog trajanja bolničkog boravka kod pacijenata operiranih prvi put zbog kroničnoga pilonidalnog sinusa u Klinici za kirurgiju Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, u razdoblju od 1. lipnja 2015. do 1. lipnja 2017. godine, s praćenjem recidiva jednu godinu nakon kirurškog zahvata. Pacijenti su podijeljeni u tri skupine prema vrsti zahvata: ekscizija s primarnim zatvaranjem (23,0%), ekscizija sa sekundarnim cijeljenjem (55,2%) te ekscizija sa zatvaranjem Limbergovim režnjem (21,8%). Odabir metode učinjen je na osnovi procjene i iskustva operatera. Većina pacijenata uključenih u istraživanje imala je povišen BMI (72,4%). Pacijenti operirani ekscizijom uz primarno zatvaranje i Limbergovim rotacijskim režnjem imali su kraće vrijeme cijeljenja nego pacijenti s ekscizijom uz sekundarno cijeljenje. Učestalost seroma bila je najveća kod pacijenata s ekscizijom uz primarno zatvaranje (70,6%), dok je najmanja bila u pacijenata s Limbergovim rotacijskim režnjem (29,4%). Prosječno vrijeme boravka u bolnici bilo je 6,4 dana (min. = 3, maks. = 13;
SD = 1,919). Razlike u vremenu boravka u bolnici s obzirom na vrstu kirurškog zahvata nisu se pokazale statistički značajnima. Kod pacijenata s Limbergovim rotacijskim režnjem zabilježena su 2 (10,5%) recidiva u jednogodišnjem razdoblju nakon kirurškog zahvata. Skupina pacijenata s primarnim zatvaranjem u tom je razdoblju imala 7 (35%) recidiva, a ona sa sekundarnim cijeljenjem 6 (12,5%) recidiva. Razlika u broju recidiva između skupina pacijenata liječenih Limbergovim rotacijskim režnjem, primarnim zatvaranjem ili sekundarnim cijeljenjemb na granici je statističke značajnosti (p = 0,55). Zatvaranje defekta Limbergovim rotacijskim režnjem smanjuje broj poslijeoperacijskih komplikacija i skraćuje cijeljenje, što olakšava poslijeoperacijski oporavak pacijenta.
Rinolikvoreja nastaje kao rezultat neprirodne komunikacije između subarahnoidalnog prostora i
pneumatiziranog mjesta u bazi lubanje koje uključuje paranazalne sinuse ili nosne kavume. Prema ...etiologiji
možemo ju podijeliti na traumatsku i netraumatsku komunikaciju ili fistulu. Traumatske fistule dijelimo na
akcidentalne ili slučajne (one čine većinu – oko 80% svih fistula) i na ijatrogene ili poslijeoperacijske (oko
15%). Netraumatske ili spontane fistule uzrok su rinolikvoreje u otprilike 5% svih slučajeva. Spontane fistule
možemo podijeliti na one uzrokovane idiopatskom intrakranijalnom hipertenzijom i na fistule s normalnim
intrakranijalnim tlakom. Potencijalne komplikacije rinolikvoreje su meningitis, moždani apsces,
pneumocefalus, te je zato važno što ranije započeti kirurško liječenje. Izlaganje prikazuje tri najrecentnija
slučaja spontane rinolikvoreje na našoj klinici, koje smo odlučili liječiti transnazalnim endoskopskim
pristupom, koristeći višeslojnu kompozitnu tehniku zatvaranja fistule. Kod sva tri slučaja (jedan muški
bolesnik i dvije ženske bolesnice) radiološkom slikovnom dijagnostikom verificiran je defekt desne lamine
cribriformis. Poslijeoperacijski muški bolesnik zahtijevao je sekundarno kirurško liječenje unutar mjesec dana
od primarnog operacijskog zahvata, zbog recidiva rinolikvoreje. Godinu i pol dana od završenog kirurškog
liječenja na kontrolnom pregledu sva tri bolesnika urednog su lokalnog nalaza i subjektivno bez tegoba.
Smatramo da je uzrok recidiva rinolikvoreje kod muškog bolesnika rezultat korištenja tehnike zatvaranja koja
nije imala jednako složenu višeslojnu kompozitnu građu koju smo koristili u kirurškom liječenju bolesnica.
Spontana rinolikvoreja rijetko je patološko stanje koje zahtijeva brzu dijagnostiku i kirurško liječenje zbog
mogućih opasnih komplikacija. Pravilno uzimanje anamneze, multidisciplinarni pristup, precizna
prijeoperacijska radiološka lokalizacija i izbor kirurške tehnike bitni su za uspješno liječenje. Transnazalni
endoskopski pristup s višeslojnom kompozitnom tehnikom zatvaranja ima visoku stopu uspješnosti s vrlo
visokom sigurnošću i vrlo niskom stopom morbiditeta, kako u recentnoj literaturi, tako i u našem iskustvu.
Venous thromboembolism (VTE) is a multifactorial disease that results from a conjunction of several risk factors, both inherited and acquired. The younger the person, the more risk factors are ...required to cause the disease. Since 1937, when the term thrombophilia was coined by Nygaard and Brown, and 1965 when it was used for the first time by Egeberg, a substantial increase in the percentage of patients with VTE and underlying thrombophilia has been reported, particularly after the discovery of the most common thrombophilic mutations, FV Leiden and FII G20210A. Presence of thrombophilia could be detected in as many as 50% of all patients with VTE. Thrombophilia testing has increased lately not only in patients with thromboses but also for other indications, however, whether the results will help in the clinical management of the patients is still unclear. Thrombo philia testing is most commonly performed in young patients with VTE, patients with recurrent episodes of VTE or with thromboses at unusual sites and in persons with positive family history. Whether the presence of thrombophilia influences the clinical management of the patient remains controversial. Patients with VTE and the recognized risk factors such are surgery, trauma, immobilization, pregnancy and the puerperium are at very low risk for recurrence, but prediction of the recurrence of VTE based on the presence of thrombophilia has not been sufficiently explored. Presence of clinical risk factors should be integrated in the strategy of VTE risk assessment. Since many risk factors, such as obesity, hypertension, dyslipidemia, diabetes and smoking are common for both arterial and venous thromboses, it has been suggested that VTE should be considered as part of a pancardiovascular syndrome, along with coronary artery disease, peripheral artery disease and cerebrovascular disease. Positive family history for VTE in a first-degree relative increases the risk for VTE occurrence by 2-fold, regardless of the presence of inherited thrombophilia. Pregnancy-related risk of VTE is sixfold in creased compared to nonpregnant age-matched women. Women with thrombophilia have been shown to be at an increased risk not only of pregnancy-associated thromboembolism, but also of other vascular complications, including recurrent fetal loss and intrauterine fetal death. Risk for antepartal pregnancy-related VTE is considerably increased in obese women confined to bed for longer than one week, in women who underwent assisted reproduction, in multiple pregnancies, gestational diabetes and maternal age over 35 years. Postpartal risk factors differ, with eclampsia, emergency cesarian section and placenta praevia being the most important. Testing for thrombophilia generally does not alter the management of a patient with VTE, except for selected groups of patients. Women of fertile age with positive family history and presence of thrombophilia may benefit from thromboprophylaxis implementation during pregnancy, or can make the decision not to use oral contraceptives. In the future, the use of global coagulation tests that could detect a hypercoagulable state, along with other clinical risk factors, might improve VTE risk assessment and optimize the duration of treatment of VTE disease.
Venska tromboembolijska bolest (VTE) nastaje kao rezultat udruženog delovanja brojnih faktora rizika, kako naslednih tako i stečenih. Učestalost VTE je direktno povezana sa starošću, tako da je u mlađem uzrastu neophodno udruženo delovanje više faktora rizika za nastanak venske tromboze. Prisustvo trombofilije se može utvrditi kod oko polovine bolesnika sa VTE. Dijagnostika trombofilije je svečešća u svako dnevnom laboratorijskom radu, ne samo kod bo lesnika sa trombozama već i za druge indikacije kao što su komplikacije trudnoće izazvane oštećenjem placentalne vasku larizacije, a da nije u potpunosti razjašnjeno da li će prisustvo trombofilije uticati na dalji tok lečenja i sveobuhvatni pristup bolesniku. Najčešće indikacije za ispitivanje trombofilije su tromboze u mla đem uzrastu, recidivi venskih tromboza, tromboze na ne uo bičajenim mestima kao i postojanje tromboza kod višečla no va porodice. Dijagnostika trombofilije se najčešće ko risti kao pomoć u proceni rizika za nastanak recidiva VTE, mada je dosadašnjim ispitivanjima pokazano da samo teške trom bo filije, kao što su deficit inhibitora koagulacije, homo zigotni oblik mutacije FV Leiden ili udruženi heterozigoti za FV Lei den i FII G20210A, predstavljaju povišen rizik za nastanak recidiva. S obzirom na to da su brojni faktori rizika, kao što su gojaznost, hipertenzija, hiperlipoproteinemije, šećerna bolest, zajednički za arterijsku i vensku trombozu, savremeno gledište je da VTE treba posmatrati kao sastavni deo panvaskularnog sindroma, koji obuhvata koronarnu, perifernu arterijsku i cerebrovaskularnu bolest, te integrisati mere koje se primenjuju u prevenciji arterijskih tromboza u režim profilakse VTE. Pozitivna porodična anamneza je faktor koji dvostruko po većava rizik za VTE nezavisno od prisustva trombofilije. Rizik za nastanak venskih tromboza je šestostruko povišen tokom trudnoće i postpartalno, a u prisustvu trombofilije taj rizik se dodatno povećava. Pojedine vrste trombofilije utiču načešću antepartalnu pojavu tromboza. Postojanje trombofilije ne utiče na klinički pristup najvećem broju bolesnika sa VTE, ali je od značaja kod određenih ka tegorija bolesnika, među kojima su najznačajnije žene u fertilnom periodu sa pozitivnom porodičnom anamnezom za VTE. One mogu imati veliku korist od primene tromboprofilakse tokom trudnoće, a postojanje trombofilije može uticati na njihovu odluku o upotrebi oralnih kontraceptiva. U budućnosti bi upotreba nekog od globalnih hemostaznih testova koji bi detektovali hiperkoagulabilno stanje, uz postojanje drugih kliničkih faktora i pažljivu procenu njihovog značaja, mogla poboljšati procenu rizika za nastanak VTE i pomoći u pristupu bolesnicima sa trombofilijom.
PDF
