Grad i kotar Koprivnica tek od kraja 1950. godine dobivaju svoje stalno glasilo Glas Podravine. Pokrenut zbog izbornih potreba vladajuće Komunističke partije, taj je lokalni list najprije bio ...povremenik, zatim dvotjednik i od listopada 1953. tjednik. U tom ga razdoblju nisu uređivali i pisali profesionalni novinari, već partijski dužnosnici i aktivisti, koji nisu poštivali temeljna zanatska pravila, već su preko njega ostvarivali svoje političke ciljeve. Unatoč tome, list je zbog brojnih informacija s terena, žestokih komentara i reagiranja čitatelja bio pouzdano ogledalo političkih, socijalnih, gospodarskih i kulturnih prilika, ponajprije obilježenih jednoumljem, masovnom represijom i općom neimaštinom. Stanovništvo je velikim dijelom živjelo od poljoprivrede, koja je bila devastirana neuspjehom prisilno formiranih seljačkih radnih zadruga, a industrija je bila tek u povojima. U trgovinama je manjkao gotovo cjelokupni asortiman, uključujući i ono najvažnije – kruh, sol, šećer i sve vrste energenata. Krivcima su za takvo stanje isključivo proglašavani »protunarodni elementi«. Zato je list povremeno sličio bizarnom spoju crne kronike, gdje su nabrajane zatvorske kazne i ideološka skretanja, i propagandističkog biltena u kojem su građanima poljuljanih ideala davane upute kako ostati na proklamiranom revolucionarnom putu.
Namjera potpunog i radikalnog obračuna jugoslavenskih komunista s neprijateljem neposredno po završetku Drugog svjetskog rata, bila je i odluka Ministarstva unutarnjih poslova DF Jugoslavije od 18. ...svibnja 1945. o uklanjanju grobalja i grobova „okupatora“ i „narodnih neprijatelja“, koja je obuhvatila groblja i nadgrobne spomenike vojnika njemačke, talijanske i mađarske vojske te ustaše, četnike i slovenske domobrane. Da je odluka o uklanjanju grobalja i grobova „okupatora“ i „narodnih neprijatelja“ sustavno provođena i u Vojvodini potvrđuju sačuvani dokumenti i suvremenici događaja, a i stanje na grobljima. Nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, i Vojvodini, grobovi i groblja poginulih partizana i grobovi i groblja žrtava „fašističkog terora“ zakonima su bili zaštićeni i uređivani i održavani, a grobovi i groblja „neprijateljskih“ vojnika i grobovi „suradnika okupatora“ ostali su izvan zakona. I tako je bilo sve do raspada SFR Jugoslavije.
U radu je dan prikaz terenskog istraživanja djelotvornosti kazne u odnosu na upozorenje u
počinitelja prekršaja prekoračenja dozvoljene brzine u cestovnom prometu. U realnim uvjetima
policijski su ...službenici stacionarno mjerili brzine vozila u prometu na cestama, zaustavljali one
koji su prekoračili brzinu, a potom je slijedio različit postupak prema svakom drugom počinitelju
prekršaja. Prvi je kažnjen, drugi upozoren i tako naizmjence kažnjavajući i upozoravajući,
prikupljen je uzorak od 193 počinitelja prekršaja. Počiniteljima prekršaja neposredno nakon
policijskog postupanja ponovno je mjerena brzina na način da ih je slijedilo civilno policijsko
vozilo opremljeno uređajem za mjerenje brzine u pokretu, tzv. presretač; ponovno su zaustavljeni
te anketirani. Rezultati ukazuju na podjednak broj vozača koji su ponovili, odnosno nisu ponovili
prekršaj nakon kazne odnosno upozorenja, iz čega proizlazi da je na njih podjednako djelovala
i kazna i upozorenje. U ovome radu prezentiran je istraživački okvir, metoda i proces rada te
brojčani pokazatelji stanja recidiva nakon prvog utvrđenja prekršaja.
Ključne riječi: cestovni promet, kazna, upozorenje, prevencija, represija.
U radu pokušavam primijeniti Frommov pojam spontanosti na Foucaultovu teoriju sustava represije. Ovom analogijom pokušava se iznova sagledati Foucaultov problem slobode, pomoću pojma koji Foucault ...uglavnom zanemaruje. Osnovna je teškoća takvog pristupa u različitim polazištima dvojice autora pri analizi uzroka ljudske podčinjenosti kroz povijest. Unatoč tome, članak će pokazati da je moguće pronaći točku konvergencije između Fromma i Foucaulta: oba autora opisuju svojevrsni bijeg pojedinca prema institucijama moći. Bilo da su te institucije formaliziranije ili rudimentarnije, raspršene ili centralizirane, zajednička im je osnova represija utemeljena na izbjegavanju bilo kakve spontanosti.
Na prvi pogled T. S. Eliot i Sherwood Anderson nemaju mnogo toga zajedničkog glede njihovih djela. Eliot je prvenstveno poznat po poeziji, a Anderson po prozi. Prvi se smatra britanskim, a drugi ...američkim piscem. Eliot je jedno od najvećih imena književnoga modernizma, dok se Anderson smatra piscem realizma. Eliot je poznat po složenosti i enigmatičnosti svojih pjesama, dok se Andersonova djela usporedno čine mnogo jednostavnijima. Eliot je slavan zbog svojih urbanih prizora, a Anderson zbog svoje ruralne atmosfere. Međutim, postoji jedna poveznica između ovih dvaju autora: promišljanje o pojedničevoj nesposobnosti izražavanja u svome okruženju, gdje je ono pod utjecajem materijalizma, umjetničkih, seksualnih i drugih poriva, s pripadajućim represijama. Ovaj poriv za samoizražajem, ili samoostvarenjem, kosi se s običajima pojedničeva okruženja te njihovi neuspješni pokušaji izražavanja donose depresiju, frustraciju, represiju i otuđenje, nešto što su Eliot i Anderson dobro poznavali jer su se u svojim životima također nosili s problemima koji muče njihove protagoniste. Ono što je bitno kod analiziranja djela ovih pisaca jest ideja da je ova nesposobnost samoizražaja rasprostanjenija nego što se na prvi pogled čini, bez obzira na to živi li pojedinac u urbanome ili ruralnome okruženju. Razlike između ovih dvaju autora pri podrobnijoj analizi polako isparavaju te se pojavljuju i ostale sličnosti poput korištenja karikaturnih ili grotesknih likova kako bi se naglasila određena stanja uma (prva priča u Andersonovoj kolekciji Winesburg, Ohio zove se „Knjiga groteski“). Noćna atmosfera jako je važna kod obaju autora jer se tada pojedničeva introspekcija, uglavnom podsvjesna, pojačava. Društvena kritika također je jako bitna te oba autora promišljaju o skladu javnoga i privatnoga života unutar određene društvene zajednice.
Nakon oslobođenja Istre od nacističko – fašističke okupacije, na vlast su došli komunisti
koji su započeli svoju represiju prema vjernicima i svećenstvu. Crkva u Istri
u to je doba trpjela napore ...komunističkih vlasti da smanje njezin utjecaj. U takvom
ozračju česti su bili slučajevi prijetnji, a nekolicina svećenika je smrtno stradala. Takva
sudbina dogodila se i mladom istarskom svećeniku Miroslavu Bulešiću, koji je ubijen
tijekom nereda u kolovozu 1947 godine. O njegovoj se smrti dugo nije smjelo govoriti.
Tek nakon devedesetih godina njegovi su suvremenici progovorili o njegovom životu i
smrti, a 2013. godine proglašen je blaženim.
Komunistički obračun u Jugoslaviji sa svim stvarnim i pretpostavljenim protivnicima, bez razlike, tijekom i napose potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću bio je masovan i nemilosrdan. ...Namjera potpunoga i radikalnoga obračuna jugoslavenskih komunista s neprijateljem neposredno po završetku Drugoga svjetskog rata, bila je i odluka Ministarstva unutarnjih poslova DF Jugoslavije od 18. svibnja 1945. o uklanjanju grobalja i grobova "okupatora" i "narodnih neprijatelja", koja je obuhvatila groblja i nadgrobne spomenike vojnika njemačke, talijanske i mađarske vojske, te ustaše, četnike i slovenske domobrane. Da je odluka o uklanjanju grobalja i grobova "okupatora" i "narodnih neprijatelja" sustavno provođena i u Bosni i Hercegovini, potvrđuju sačuvani dokumenti i suvremenici događaja, a i stanje na grobljima. Nakon Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji, i Bosni i Hercegovini, grobovi i groblja poginulih partizana i grobovi i groblja žrtava "fašističkog terora" zakonima su bili zaštićeni i uređivani i održavani, a grobovi i groblja "neprijateljskih" vojnika i grobovi "suradnika okupatora" ostali su izvan zakona. I tako je bilo sve do raspada SFR Jugoslavije.
Povijesna komparacija može biti korisna kako bi se nadvladali stereotipizirani i od ideoloških zasada izrazito zavisni narativi. U ovom će se tekstu usporediti poratna razdoblja nakon dva svjetska ...sukoba na sjevernojadranskom prostoru. Radi se, naime, o razdobljima u kojima je moguće uočiti izrazite paralelizme budući da se kao protagonisti pojavljuju, s jedne strane, dvije “države za naciju”
koje, upregnute u osvajanje teritorija, djeluju kako na diplomatskom planu, tako i na samom terenu, dok s druge strane nalazimo izrazito pluralno i izrazito rascjepkano lokalno društvo koje se opire novom poretku i simplifikacijama koje on za sobom povlači.
Komparacija će obuhvatiti duge procese razgraničenja, vojne okupacije, politike ponarođivanja pograničnog prostora, kulturne pretpostavke netrpeljivosti prema manjinama, nasilje i njegov odnos prema čvoru rat/revolucija, pokušaje etničkog inženjeringa i prisilno premještanje stanovništva.
3-Hidroksipropionska kiselina je novi antimikrobni agens koji se može upotrijebiti za suzbijanje patogenih bakterija u hrani, kao što su vrste iz rodova Salmonella i Staphylococcus. Bakterija ...Lactobacillus reuteri iz glicerola sintetizira 3-hidroksipropionsku kiselinu biosintetskim putem ovisnim o koenzimu A, kodiranim operonom za korištenje propandiola koji je reguliran kataboličkom represijom. U mutantu L. reuteri RPRB3007 u kojem nema kataboličke represije, ispitanom pomoću metode PCR, primijećeno je 2,5 puta više transkripata gena pduP, pduW i pduL, i to tijekom logaritamske faze rasta bakterije. Proizvodnja 3-hidroksipropionske kiseline određena je u stanicama koje se ne dijele, a bile su resuspendirane u fosfatnom puferu, te u šaržnim kulturama uzgojenim u podlozi MRS s različitim omjerima glukoze i glicerola. Utvrđeno je da se u mutantu zbog pojačane ekspresije gena biosintetskog puta povećala specifična brzina nastajanja 3-hidroksipropionske kiseline, i to s 0,167 na 0,257 g po gramu suhe biomase po satu. Osim toga, sinteza je 3-hidroksipropionske kiseline u stanicama koje se ne dijele bila usporena nakon dodatka reuterina u koncentraciji od (30±5) mM. U šaržnom uzgoju nije utvrđena prisutnost 3-hidroksipropionske kiseline tijekom logaritamske i stacionarne faze rasta divljeg soja i mutanta, što je potvrđeno i NMR spektroskopijom. Međutim, nakon ispiranja i povratka u stanje mirovanja ove su stanice ponovno proizvodile 3-hidroksipropionsku kiselinu. Zaključeno je da laktat i acetat, primarni produkti katabolizma glukoze, vjerojatno inhibiraju sintezu 3-hidroksipropionske kiseline u šaržnim kulturama, što je potvrđeno činjenicom da dodatak laktata u koncentraciji od (25±5) mM ili acetata u koncentraciji od (20±5) mM podlozi sprečava sintezu 3-hidroksipropionske kiseline. Osim toga, uklanjanjem je natrijevog acetata i glukoze (izvora ugljika za proizvodnju mliječne kiseline) potaknuta proizvodnja 3-hiroksipropionske kiseline u hranjivoj podlozi MRS na sličan način kao i uporabom fosfatnog pufera. Iako je genetička represija u mutantu izbjegnuta pojačanom ekspresijom gena biosintetskog puta, proizvodnja je 3-hidroksipropionske kiseline i dalje bila ograničena supstratom i kataboličkom inhibicijom.
Na području samoborskog kotara šestosiječanjska diktatura uvedena je bez (znatnijeg) otpora stanovništva i oporbenih političara. Nositelji nove državne vlasti postali su postavljeni i odani državni ...službenici u općinskoj i kotarskoj vlasti. Oni su se oslanjali na represivnu žandarmeriju, što je uključivalo praćenje i prijavljivanje istaknutih oporbenih političara državnim političkim i pravosudnim tijelima te pomno prijavljivanje i kažnjavanje svakog kršenja zakona (poput uvreda kralja, isticanja plemenskih zastava i sl.). Nakon smrti kralja Aleksandra krajem 1934. i raspisivanja novih parlamentarnih izbora u svibnju 1935., kotarske vlasti neuspješno su nastojale onemogućiti djelovanje HSS-a i istodobno potaknuti okrupnjavanje prodržavnih političkih snaga. No na izborima je uvjerljivi izborni pobjednik bila Mačekova lista s Ljudevitom Tomašićem kao kandidatom, čime je diktatura na samoborskom području i formalno okončana.
PDF
