U radu se analiziraju temeljne karakteristike i odnos između dviju značajnih reformi kroz koje je prošlo hrvatsko kazneno zakonodavstvo u posljednjih deset godina. Iz analize jasno proizlazi da je ...prva reforma na normativnom nivou išla u pravcu ublažavanja represije, dok je druga reforma u potpunosti išla u suprotnom pravcu i znatno pooštrila represiju.
Rezultati analize upućuju na zaključak da zakonodavac nema jasnu i dosljednu strategiju kod propisivanja kaznenopravne represije te da pooštrenje represije u mjeri i na način kako je to učinjeno u drugoj reformi nije bilo nužno jer je i prije ove reforme zakon ostavljao dovoljno prostora za izricanje težih kazni.
Pranje novca i finansiranje terorizma su globalni problem dvadeset prvog vijeka. Sve zemlje moraju ići ispred „perača“ u osmišljavanju i propisivanju metoda i načina borbe, ne dozvoliti da kriminalci ...koriste neuređen ili korumpiran institucionalni okvir da bi pranjem novca izdejstvovali unosne prihode. Pojava pranja novca problem koji je prisutan u cijelom svijetu, koji ne poznaje državne granice i zahtijeva iznalaženje globalnog rješenja. Sprečavanje pranja novca je nastojanje da se očuva integritet finansijskih ustanova i finansijskih sistema. Dobra preventivna zaštita ostvariće se: kroz edukaciju obveznika, što će rezultirati kvalitetom prijavljenih transakcija, ''off site'' nadzor na vrijeme će upozoriti obveznike na nepravilnosti u postupanju, i dobra informatička podrška učiniće sve informacije dostupnima (sumnjive transakcije) u što kraćem roku, a njihovu analizu što preglednijom. Zakonom o sprečavanju pranja novca omogućeno je stvaranje “pametnih prepreka” (kodifikovani zakoni) i sveobuhvatnom saradnja svih tijela na području prevencije i represije u borbi protiv svih oblika organizovanog kriminala u zemlji uz aktivnu saradnju sa međunarodnim institucijama koje su uključene u borbu protiv pranja novca.
Ovaj članak istražuje kako dvije irske književnice različitih generacija,
Kate O’Brien (1897.-1974.) i Edna O’Brien (1930.), prikazuju školovanje
kod časnih sestara u dvama romanima, The Land of ...Spices (1941.) i The
Country Girls (1960.). Koristeći se teorijom Lousia Althussera o „ideološkim
aparatima države“ koji suptilno, ali kontinuirano kontroliraju
svakodnevni život pojedinaca, ovaj tekst pokazuje kako u izabranim romanima
katoličanstvo i katoličko školovanje funkcioniraju upravo kao
ideološka i represivna društvena sila u Irskoj tijekom dvadesetog stoljeća.
Samostanski život je u romanu Kate O’Brien doduše prikazan u puno
blažem i suptilnijem svijetlu od izravnog i nemilosrdnog prikaza školovanja
u romanu Edne O’Brien. No, ono što je zajedničko autoricama i što
smješta oba romana u isti ideološki i kulturološki kontekst je činjenica
da obje književnice daju prikaz ovog specifičnog obrazovnog ideološkog
aparata s istim ciljem, da bi ponudile snažnu kritiku irskog katoličanstva
svoga vremena.
U radu se polazi od postavke da je u suvremenom svijetu religija
važan faktor oblikovanja društvenih i političkih odnosa i da treba
istražiti njezin utjecaj na kaznenu politiku. U tekstu se stoga, u ...svojstvu prvog interpretacijskog koraka u istraživanju utjecaja religije na kaznenu politiku, istražuju shvaćanja kaznene politike u svetim tekstovima budizma, islama i kršćanstva te se odgovara na pitanje kakvu sliku kaznenog čovjeka te religije nude, kakvo kažnjavanje i kakvu kaznenu politiku preferiraju. Zatim se ispituju mogući interpretacijski problemi u tumačenju utjecaja religijskih tekstova na kaznenu politiku te se formulira pet provizornih metodologijskih načela za razumijevanje utjecaja religije na kaznenu politiku. Umjesto zaključka, ilustriraju se ambivalentnosti tumačenja religije i njezina utjecaja na kaznenu politiku na primjeru nekoliko religija koje nisu bile podrobno analizirane u glavnom dijelu rada.
U radu autor, na temelju izvorne arhivske građe i tadašnjeg tiska, rekonstruira razloge premještaja dvojice hrvatskih pučkih učitelja iz Đakova, u prvoj polovici 1921. Nastojeći zaštiti autonomnost ...školskih djelatnika u odgojnom procesu ravnatelj Nikola Vrabec te učitelj Dragutin Cesarec naišli su na neprijateljski stav uprave đakovačkog sokolskog društva. S obzirom na realni odnos snaga te usprkos nalazima istrage, provedene od strane školskog nadzornika iz Zagreba, a koja je dokazala neobjektivnost optužbi koje su dolazile iz sokolskih redova, Vrabec i Cesarec nisu imali mnogo šanse u pozitivan ishod slučaja. Temeljem izravne intervencije u vrhu režima bili su prisiljeni napustiti Đakovo.
Rad istražuje pojam ljudskoga dostojanstva u pravu općenito i kaznenom pravu napose, odnosno ispituje je li ljudsko dostojanstvi pravni interes zaštićen kaznenim pravom (npr. u slučajevima ...kriminalizacije reproduktivnog kloniranja i rasističkih činova) te reflektira o tome kako kazneno pravo može ugroziti ljudsko dostojanstvo počinitelja, osobito u slučajevima kažnjavanja uporabe droga i policijskog uhićenja.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Na djelovanje Katoličke crkve u Jugoslaviji nakon završetka Drugog svjetskog rata u najvećoj mjeri su utjecale promijenjene ...društveno-političke okolnosti, koje je bitno određivala jednostranačka vlast Komunističke partije Jugoslavije, zasnovana na ideologiji s ateističkim svjetonazorom. To je dovelo u težak položaj kako Crkvu u cjelini, tako i njezine institucije, među kojima su važno mjesto zauzimale ženske redovničke družbe. U pogledu brojnosti članica, teritorijalne rasprostranjenosti, kao i razgranatosti djelatnosti, najutjecajnija ženska redovnička zajednica na tom području u predratnom, ratnom i poratnom vremenu bila je Družba sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog sa sjedištem u Zagrebu. Ova je Družba, u skladu sa svojim pravilima, svoju prisutnost ostvarivala na odgojno-prosvjetnom i zdravstveno-karitativnom polju djelujući u brojnim vlastitim ili državnim institucijama. Revolucionarni zakoni doneseni u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji (Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji) od 1945. do 1952. godine i politička praksa koja je iz njih proizlazila teško su pogodili Družbu. Državna zabrana pristupa službama koje je Družba dotad obavljala te oduzimanje njezine imovine na najmanju moguću mjeru sveli su materijalnu osnovicu potrebnu za ostvarivanje redovničkog života. Družbu je pogađalo i opće negativno ozračje koje je u društvu stvarano prema Katoličkoj crkvi, njezinim službenicima, ustanovama, a posebice ženskim redovima koji su se u novonastaloj situaciji teško snalazili. Postojeći materijal na kojem se temelji ova dizertacija potvrđuje da je za komunističke vlasti Družba, kao dio Katoličke crkve, bila značajan ideološki protivnik, a u isto vrijeme i izvor materijalnih posjeda. Naime, narav i obim Družbinih djelatnosti zahtijevali su i znatne materijalne posjede, u službi tih istih djelatnosti. Sustavna režimska difamacija Družbe u javnosti započela je već na samom početku nastupa nove vlasti sudskim procesima, prijekim sudovima, ubijanjima i namještenim povezivanjem Družbe s ustaškim režimom. Daljnji koraci vlasti, u kontekstu cjelokupnog odnosa prema Katoličkoj crkvi, odnosili su se na mjere poduzimane s ciljem uklanjanja Družbe iz javnog života. To se činilo onemogućivanjem njezina djelovanja, ali i pokušajima utjecanja na samu narav redovničkog života kao takvoga. Analizom pojedinih tematskih cjelina ove dizertacije, utvrđeno je nekoliko smjerova državne represije usmjerene prema Družbi. Prvi se odnosi na sustavno obezvrjeđivanje Družbe u javnosti te njezino uklanjanje iz društvenog života, što se činilo osobito namještenim suđenjima. Drugi je materijalno osiromašenje Družbe, utemeljeno na različitim zakonima kojima su oduzimani njezini materijalni posjedi. Treći je promjena unutarnje strukture i poslanja koja se provodila također umanjivanjem utjecaja članica Družbe u javnosti zabranom odgojnog te prosvjetnog djelovanja članica, a potom uvjetovanjem njihova djelovanja u državnim službama građanskim odijelom, a uz to nastojanjem oko što veće kontrole članica. Analizom odnosa jugoslavenskog komunističkog režima prema Družbi, u razdoblju od 1945. do 1952., može se doći do zaključka da je represija vlasti koja se događala na razini cijele Crkve bila dosljedno primjenjivana i prema Družbi. Ona je na koncu rezultirala potiskivanjem sestara iz javnog života kao i smanjenjem intenziteta njezine djelatnosti, što se posebno očitovalo na odgojno-prosvjetnom području. Također, represivni postupci državne vlasti uvjetovali su i promjenu Družbine djelatnosti posebno u pogledu odgojno-prosvjetnog djelovanja u vezi kojeg je provedena prekvalifikacija. Istraživački cilj ovoga rada bio je kritičkom raščlambom dostupnog arhivskog gradiva, ali i već objavljenih izvora, novina, časopisa i dosadašnjih historiografskih dostignuća ocijeniti način na koji se odvijao odnos komunističke vlasti i Družbe te doći do realnih pokazatelja represivnog stava vlasti prema Družbi, koji se očitovao u promjeni naravi njezine djelatnosti od 1945. do 1952. godine, kao i u promjeni nekih dotadašnjih oblika života u Družbi kao takvoj. S obzirom na navedene oblike njezine djelatnosti, i način na koji je odgovorila novonastaloj situaciji Družba može poslužiti kao ogledan primjer za uvid o postupanju vlasti prema ostalim ženskim redovničkim kongregacijama na cijelom području tadašnje države.- After the end of the Second World War, the field of activity of the Catholic Church in Yugoslavia was in utmost case determined by changed socio-political conditions, which were essentially set by the one party Communist government based on atheistic ideology. The situation brought the Catholic Church in a difficult position, as well as its institutions among which women religious congregations had a prominent place. Regarding its presence in sociopolitical life via widespread educational, health-care and charitable services one of the most important religious congregations in Yugoslavia before, during and after the War was the Congregation of the Sisters of Charity of St. Vincent de Paul – Zagreb. The revolutionary laws enacted from 1945 to 1952 and political practice based on them struck the Congregation forcibly. Since by these laws the regime forbade its activities and confiscated its properties the material basis of the Congregation, which was necessary for the life of its members, was thus completely reduced. Moreover, the Congregation was struck as well by the general negative atmosphere produced in the public towards the Catholic Church, its ministers, and institutions and especially towards women religious congregations which did not manage to cope well with the new situation. The available resources, which form the basis of the dissertation, testify that the Congregation, as the institution of the Catholic Church, was a major ideological opponent for the state authorities. In addition to this, it was the source of material possessions for the state. In other words, the character and range of the Congregation's activities required considerable possessions used to run these activities. Regarding the afore mentioned range of Congregation’s activities it was thus necessary to depreciate it and devalue its importance, which was done at the very beginning of the period by many mock trials, killings caused by applying martial laws, and by linking the Congregation with the Ustacha regime. Further steps taken by the state, in the context of the relationship towards the Catholic Church as a whole, were related to the measures taken to remove the Congregation from the public life by disabling its activities, but also by an effort to influence the religious life as such. The analysis of the topic was acquired by highlighting a few topics dealing with the relationship between the Congregation and the state on macro and micro level. In other words, in the correspondence accomplished between the Congregation's superiors and the State Authorities, and by analysing events that took place in smaller communities. In this regard, the synthesis of both levels shows the ideological predominance of the conflict and the regular cruelty of the state’s measures shown towards the members of the Congregation. During the respective period, the analysis of particular topics showed a few directions that the state took in order to enforce repression towards the Congregation. The first deals with the systematic defamation of the Congregation and its removal from social life done by mock trials. The second comprises of material impoverishment of the Congregation based on a variety of laws by which its possessions were taken. The third relates to the change of the internal structure (mission) enforced by reducing the influence of its members in public life, by forbidding its educational mission, enforcing laicisation and trying to acquire a greater control of members. In the analysis of the relationship of the Yugoslav communist regime and the Congregation, from 1945 to 1952, it could be seen that the repression of the state towards the Church as a whole was consistently applied to the Congregation as well. In the end, it resulted in the suppression of the members and the reduction of its activities, especially in the field of education. Furthermore, the repressive activities also caused a transformation of its mission, especially in the field of education, because of which retraining was made. However, the crucial point is that with the process of the Congregation’s negation, what happened in fact was affirmation: its members showed flexibility and they succeeded to become adapted to the new situation and continue being present among the people but in different ways. This dissertation analyses the influence of the laws on the Congregation of the Sisters of Charity of St. Vincent de Paul – Zagreb presented as a model showing the life of women religious congregations in Yugoslavia after the Second World War. Regarding previously mentioned scope of its activities, the Congregation may serve as the example for the relations of the government towards the other women religious congregations in Yugoslavia.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U radu su analizirani uvjeti u kojima su u Hrvatskoj održavani skupštinski izbori 1938., strategija predizborne kampanje Hrvatske seljačke stranke (koja je predvodila listu Udružene oporbe) te ...uspješno širenje njene izborne baze sa seljaštva i na gradske birače.
U radu je na temelju arhivske i objavljene povijesne građe te odgovarajuće literature istražena koncepcija i djelovanje jugoslavenske komunističke strukture za osvajanje obrazovnoga i kulturnoga ...sustava u Hrvatskoj 1944. i 1945. godine. Ova tema je do sada bila veoma malo istraživana s motrišta povjesnice, a uopće nije bila istraživana s motrišta drugih društvenih i humanističkih znanosti. U uvodu rada ukratko su prikazani rezultati dosadašnjih znanstvenih istraživanja o uspostavi komunističke vlasti u Hrvatskoj te najteži oblici represije koja je provedena krajem rata i u poraću. U prvome dijelu rada pojašnjena je totalitarnost komunističke teorije i prakse te sustavnost pripremanja Komunističke partije Jugoslavije za provođenje revolucionarnoga nasilja i obračunavanja s nepoželjnim institucijama i osobama. U središnjem dijelu rada na temelju povijesne građe istražena je uloga ZAVNOH-a i njegovih tijela u provođenju priprema za preuzimanje vlasti na „neoslobođenim područjima“. Detaljno je istražena koncepcija djelovanja Odjela narodne prosvjete ZAVNOH-a koji je bio zadužen za osvajanje obrazovnoga i kulturnoga sustava te njegovo oblikovanje sukladno ideološkim i političkim interesima komunističkoga režima. Potom je istražena komunistička praksa obračunavanja s intelektualcima u obrazovnim i kulturnim institucijama na području Hrvatske. Posebnu ulogu u tome imala je Anketna komisija koja je bila zadužena za „utvrđivanje zločina kulturnom suradnjom s neprijateljem“, na temelju čega su druga represivna tijela vršila represiju nad intelektualcima (pogubljenja, zatvaranja u logore, stigmatizaciju i marginalizaciju). Najsustavnija represija događala se na sveučilišnoj razini temeljem zakona kojim su poništeni svi akademski naslovi, diplome, ispiti i semestri stečeni, odnosno priznati na Sveučilištu u Zagrebu i na ostalim visokim školama na području Hrvatske u vremenu od 10. travnja 1941. do 9. svibnja 1945. godine. Naglašeno je da je to ostavilo i najtrajnije negativne posljedice u obrazovnome i kulturnome prostoru Hrvatske.
Komunistička partija Jugoslavije držala se krajnje vulgarnog tumačenja Marxove materijalističke filozofije i njegove teze da je religija »opijum za narod«. Prihvatili su poziv na borbu protiv ...religije i kapitalizma, koji je njezin korijen. Ta »borba« bila je vrlo daleko od »filozofske kategorije« i predmnijevala je najgrublji fizički sraz, zapravo fizičku eliminaciju oponenta. Da bi uspostavili novi sustav i učvrstili vlast koju su prigrabili po završetku Drugoga svjetskog
rata u obnovljenoj jugoslavenskoj državi, komunisti su nastojali promijeniti svijest naroda, kojega su smatrali i nazivali »masom«. Prvi korak u tom pravcu bilo je uništenje ili barem slabljenje Crkve i nametanje ateizma. S druge strane Katolička crkva suprotstavljala se novom društvenom sustavu javno izražavajući svoja duboka antikomunistička stajališta. Crkva je bila jedini organizirani ideološki, a time i politički protivnik komunističkom režimu, koji je protiv
nje poveo žestoku borbu. Ta neravnopravna borba često je u Bosni i Hercegovini poprimala oblike terora nad Crkvom i vjernicima.
