Izbori za Ustavotvornu skupštinu ujesen 1945. trebali su biti presudni za budućnost demokracije i državno uređenje poslijeratne Jugoslavije. Događaji u kotaru Donji Andrijevci u okolici Slavonskog ...Broda početkom studenoga 1945., kada su pripadnici 12. brigade XII. divizije III. jugoslavenske armije u selima kotara Donji Andrijevci uhitili, odveli od kuće, saslušavali, mučili, ubili i zatim bacili u Savu dvadesetak “nepoćudnih” osoba, među kojima i tri žene, najjasnije oslikavaju složeno i represivno ozračje u kojem su se izbori događali. Uz to, predizborni događaji u kotaru Donji Andrijevci ogledni su primjer nastojanja poslijeratnih jugoslavenskih komunističkih vlasti, od najniže do najviše razine, da se represija, pa i nedvojbeni zločini počinjeni nad stvarnim ili pretpostavljenim protivnicima prikriju i drukčije prikažu.
Članak obrađuje okolnosti stradanja sestre Žarke Ivasić, članice Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog - Zagreb, u kontekstu komunističke represije prema Katoličkoj crkvi tijekom prvih ...poratnih godina (1945.-1946.). Naglašena je poteškoća objektivne rekonstrukcije događaja koji je doveo do namještenog procesa i smrti sestre Žarke Ivasić, a odnosi se na ustaški napad na Otočac i otočku bolnicu 13./14. rujna 1943. s obzirom na jednostranost dostupnih izvora i literature (komunističkog podrijetla) te informacija dobivenih o događaju u iskazima svjedoka njezine osude i smrti, koji su također trpjeli represiju vlasti. Optužbi i smrti sestre Žarke Ivasić posebice je pogodovao njezin redovnički (katolički), ali i bolničarski poziv. Također, u članku se želi pokazati da je vidljiv rast i oblikovanje njezine "krivnje" prema potrebi komunističkih vlasti u određenome trenutku, u dokumentaciji iz različitih godina, što je jedan od važnih pokazatelja izmanipuliranosti cijelog procesa kao i nevinosti sestre Žarke Ivasić.
Dva Euharistijska kongresa pobudili su posebnu pozornost represivnih tijela Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije. Prvi je Euharistijski kongres koji se održao 1926. godine u Chicagu. Drugi ...je priredio nadbiskup Antun Bauer u Zagrebu 1930. godine. Povod prisjećanju na te eminentno vjerske manifestacije nije njihova duhovna poruka, nego podsjećanje na političko ozračje u kojem su se održali. Položaj Hrvata općenito i katoličkog svećenstva napose u bio je općenito nezavidan, a pogoršao se uvođenjem kraljevske diktature 1929. godine. Mnogi su, naime, zbog vrlo bezazlenih razloga poput nošenja hrvatske trobojnice u bilo kojem obliku završavali na sudovima ili trpjeli žandarmerijske i policijske batine. Pojačao se policijski nadzor nad pučanstvom, a katolički svećenici našli su se na posebnu udaru policijskoga nadzora. Dok je kongres u Chicagu pobudio zanimanje državnih vlasti zbog bojazni negativna utjecaja hrvatskog iseljeništva na eventualne hodočasnike, Euharistijski kongres u Zagrebu 1930. godine bio je obilježen policijskim nadzorom i žandarmerijskim šikaniranjem. Ovaj je rad temeljen na policijskim izvješćima o pripremama za kongres te o praćenju nekih svećenika i političkih djelatnika. Svećenici su bili praćeni i ranije, o čemu je također riječ na temelju policijskih izviješća. Kongres je ipak bio mirna manifestacija katoličkih vjernika na kojoj se dogodio jedva koji manji politički incident. Vjernici su, nedvojbeno, bili svjesni političkoga značenja vjerske manifestacije bez manifestativnoga pokazivanja i izazivanja vlasti na drastične poteze. To nije spriječilo zagovaratelje jugoslavenskog integralizma da nastave s napadima na Euharistijski kongres i Katoličku crkvu općenito, o čemu se daju u ovome članku određeni pokazatelji.
Izvještajno-sigurnosni sustavi Istočne Njemačke i SFRJ, iako to na prvi pogled ne izgleda vjerojatno, nisu imali razvijenu suradnju. Glavni razlog leži u činjenici da su vladajuće elite dviju država ...bile u stalnom ideološko-političkom sukobu s obzirom na povijesne razlike njihovog nastanka država i različite doktrine socijalističkog uređenja države i društva. Oba su sustava osnovana kao političke tajne policije po uzoru na sovjetsku Čeku. Snažna i brutalna represija koju su provodili prema osobama koje su zagovarale demokratizaciju društava bila je bitna sličnost oba sustava. Sigurnosni sustav DDR-a je do raspada DDR-a zadržao isti, rigidni komunistički stav prema stvarnosti. Međutim, u SFRJ je izvještajno-sigurnosni sustav prošao kroz nekoliko faza promjena i prilagodbi s obzirom na stvarnost novih unutar-partijskih odnosa, djelomično jačanje utjecaja federalnih jedinica te prilagodbe politike vrha SKJ međunarodnim, prvenstveno zapadnim, političkim prilikama i subjektima. Budući da je znatan dio dokumentacije MfS-a sačuvan, organizirano pohranjen te dostupan za znanstvena istraživanja u BstU, moguće je na temelju izvornih dokumenata istraživati i ovu temu.
U članku je najprije obrađen pojam politike i političkoga u svome povijesnom razvoju i različitosti. Došlo se do određenih elemenata koji su važni za obradu teme sa stajališta Božjega kraljevstva. ...Potom je znatno šire obrađen pojam Božjega kraljevstva i njegovih bitnih obilježja. Božje kraljevstvo čini zajedničku stvarnost kao Božju i ljudsku. Ono je novi Božji odnos prema svijetu i čovjeku koji prerasta u međuodnos ljudi međusobno. Božje kraljevstvo ima svoju logiku djelovanja koja se očituje u bitno novim odnosima prema čovjeku, vlasti i bogatstvu, odnosno kapitalu. Upravo su to tri bitne sastavnice politike.
Iz stavljanja u međuodnos politike i Božjega kraljevstva proizlazi da Isus ni u kojem slučaju nije bio političar, ali da su njegovo djelovanje i život nosili itekako obilježja političkoga. Božje kraljevstvo ostaje kritika svake vlasti koja proklamira brigu za opće dobro, koje pretvara u borbu za osobni interes, za vlast kao represiju, za izgradnju vlastite veličine na tuđoj nevolji, za osobno bogaćenje. Božje kraljevstvo predstavlja suprotnost takvim stavovima. Zato su Božje kraljevstvo i politika često u vrlo napregnutim odnosima, jer Božje kraljevstvo uvijek iznova dovodi u pitanje svaku politiku i predstavlja njezinu trajnu kritiku. Zato se ne treba čuditi što je Isus postao žrtva kako religiozne tako i svjetovne politike
Na temelju literature i arhivskoga gradiva prikazani su najveći logori za folksdojčere na području Hrvatske nakon Drugoga svjetskog rata, od svibnja 1945. do početka 1947. (Josipovac kod Osijeka, ...Valpovo, Velika Pisanica kod Bjelovara, Krndija kod Đakova, Šipovac kod Našica, Pusta Podunavlje u Baranji i Tenja/Tenjska Mitnica kod Osijeka). Logoraši, uglavnom starije osobe, žene i djeca, korišteni su kao radna snaga izvan logora, uglavno u poljoprivredi. Uvjeti boravka u logorima, posebice higijenski uvjeti i prehrana, bili su više nego oskudni i nedostatni. Prema svim pokazateljima, umiralo se većinom od bolesti, posebice tifusa, premorenosti, zime i gladi. Likvidacije nisu bile masovne i učestale, ali je bilo i zlostavljanja i ubijanja. Prema dosadašnjim spoznajama, najmanje 10.000 - 18.000 od 20.000 u zavičaju preostalih hrvatskih folksdojčera internirano je tijekom 1945. u logore, u kojima je najmanje nekoliko tisuća izgubilo život. U historiografiji, publicistici, memoarskoj literaturi, iskazima/svjedočanstvima logoraša, te članova logorske uprave, a i suvremenika te u dokumentima vrlo su različiti navodi, tvrdnje, procjene i poimenični pokazatelji/popisi o broju i strukturi logoraša i broju i strukturi žrtava u logorima za folksdojčere u Hrvatskoj. Uz sve, literatura i dokumentacija omogućuju i u pogledu logora za folksdojčere u Hrvatskoj osnovne pokazatelje.
Zbor svećenika sv. Pavla za Istru, staleška organizacija »slavenskog« svećenstva u Istri, nastala neposredno po završetku Drugoga svjetskog rata, imala je za cilj, u uvjetima komunističke represije, ...osigurati Crkvi određenu slobodu djelovanja. Nakon zabrane rada toga svećeničkog udruženja u kolovozu 1947., zbog navodnog djelovanja protiv bivših partizanskih boraca, među istarskim svećenstvom prevladalo je uvjerenje da je obnova svećeničkog društva preduvjet za kakvu-takvu sigurnost Crkve i njezinih službenika. Procjenjujući da bi svećenička društva mogla postati sredstvo kontrole Crkve iznutra, te da bi istarsko društvo moglo biti središte okupljanja sličnih društava na prostoru NR Hrvatske, vlast je odobrila rad Društva sv. Ćirila i Metoda u Pazinu (CMD), kako se zvalo obnovljeno staleško udruženje istarskih svećenika. Specifi čnost istarskih prilika nagnala je biskupa Nežića da i on potvrdi rad Društva. Tako je istarski CMD bio jedino udruženje katoličkih svećenika u Jugoslaviji koje je imalo odobrenje svog ordinarija.
Osim propadanja plemstva, prikaz školovanja seoskoga djeteta u gradu i dijadni odnos selo-grad ključne su tema kako hrvatskoga tako i svjetskoga realizma. Hrvatski realisti, kao i njihovi europski ...suvremenici, bili su fascinirani gradskim prostorom premda je pretežno oslikavan kao negativan pol u kojem prevladavaju nasilje, iskorijenjenost, pokvarenost i moralna trulež, dok je selo mjesto povratka tradiciji i temeljnim životnim vrijednostima. U radu se gradski prostor nastoji iščitati kao psihički entitet, a antagonizam između sela i grada predstavlja sukob između frojdovskih načela zbiljnosti i ugode. Između ovako postavljenih odnosa Ivica Kičmanović neprestano balansira u nastojanju da od naivnoga seoskoga djeteta postane obrazovani građanin, pri čemu se urbani prostor ostvaruje kao svojevrsno nesvjesno koje kroz figuru fatalne žene označava povratak potisnutoga.
