Članek obravnava koledarski ekskurz iz Makrobijevih Saturnalij. To antikvarno delo iz prve polovice 5. stoletja vsebuje dva pasusa, posvečena koledarskim vprašanjem (Sat. 1.3 in 1.12.16), ki sta ...predvsem zaradi virov, na katerih temeljita, kot tudi zaradi obširnega prikaza še danes nepogrešljiv vir za preučevanje rimskega koledarja. Vsebujeta namreč številne podatke, ki manjkajo v primerljivih pasusih pri Cenzorinu in Solinu. V članku se najprej posvečam avtorju Saturnalij, Makrobiju Ambroziju Teodoziju. Po predstavitvi Saturnalij in njihove strukture se težišče članka prenese na osvetlitev koledarskega pasusa in na njegovo umestitev v Saturnalije. V tem delu skušam pokazati, zakaj je Makrobij omenjal določene stvari in v kolikšni meri zapisano drži oziroma je plod kasnejše antikvarne literature, na podlagi katere je Makrobij pisal.
Razprava obravnava podobo zgodnjih obdobij rimske zgodovine pri nekaterih zgodnjih latinsko pišočih krščanskih apologetih. Čeprav sta zgodnjo rimsko zgodovino kolikor toliko sistematično v ...apologetskem slovstvu obravnavala šele Avguštin in Orozij, so se že zgodnji apologeti posvečali nekaterim njenim značilnim temam. V razpravo vključena besedila nekako obvladuje negativni pogled na začetke Rima, kar še posebej velja za Oktavija Minucija Feliksa. Po drugi strani pa je moč prav tako najti številne zglede pozitivne uporabe (predvsem) dogodkov in likov iz časa republike. Zgodnji krščanski teologi so rimske pionirje občudovali zaradi njihove krepostnosti in moralne strogosti in hkrati vlekli vzporednice med njimi in krščanskimi mučenci. Sočasno so jim primeri pravnih in kultnih sprememb, do katerih je prihajalo že v prvih stoletjih Rima, omogočali lažje soočanje z nekaterimi ključnimi očitki poganske okolice. Zato v izročilu afriških apologetov koreninita tako Avguštinovo v glavnem pozitivno kot Orozijevo v glavnem negativno ovrednotenje obdobja rimskega kraljestva in republike.
U poznatom djelu De re publica Marko Tulije Ciceron piše kako država jest stvar naroda, a narod skupina mnoštva udružena prihvaćanjem prava i zajedničkom korišću. U idealno zamišljenom demokratskom ...društvu to je uistinu tako – rasprava, dijalog i razmjene ideja, u okviru kojih cjelokupno društveno uređenje izvire iz naroda, krećući se prema cilju ostvarivanja općeg dobra. U okviru demokratske političke kulture modus operandi kreiranja i izgradnje političkih institucija jesu izbori. Kroz njih konstantno dolazi do izražaja vječna težnja ostvarenja pravednog društva u kojem će istinski biti – res publica, res populi. Korijeni takve političke kulture, u punom smislu riječi, kakvu mi danas poznajemo, razvili su se u fazi republikanskog uređenja rimske države (509. g. pr. Kr. – 27. g. pr. Kr.). Tijekom tih pet stoljeća, provodeći magistratske skupštinske izbore gotovo svake godine, postavljeni su pravni temelji moderne političke organizacije. Uz preuzimanje naprednih, civilizacijski nenadmašenih koncepata, primjetna je povijesna konstanta očuvanja i društvenih devijacija i etički neprihvatljivih postupaka. Osobit problem, koji se javljao kroz povijest, a prisutan je i danas, predstavljaju različite zlouporabe na putu dolaska na vlast, pri čemu pojedinci, vođeni nemoralnim pobudama i partikularnim interesima, nerijetko kroz različite oblike koruptivnog djelovanja ugrožavaju funkcioniranje zajednice. Svakog istraživača zainteresiranog za razumijevanje funkcioniranja demokratske države put znanstvene spoznaje vodi na rimsko ustavnopravno uređenje. Ono je osnova europske demokratske političke kulture – skelet civilizacijski nenadmašenih ideja, ali i nekih devijantnih društvenih pojava.
U izdanju Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nedavno je objavljena znanstvena monografija Izbori i izborna korupcija u Rimskoj Republici autorice Ivane Jaramaz Reskušić, redovite profesorice na Katedri za rimsko pravo, koja ovom monografijom nastavlja svoju dosljednost u istraživanju javnopravnih aspekata funkcioniranja rimske države, koji su u hrvatskoj, ali i regionalnoj romanističkoj znanosti, uglavnom bili zapostavljeni. Monografija je podijeljena na četiri poglavlja i zaključak, nakon čega slijede latinska vrela s paralelnim prijevodom na hrvatski jezik.
Na temelju raščlambe pravnorelevantnih vrela u radu se, slijedom
zakonske regulacije kao i sudske prakse, pokušava odrediti pravno,
odnosno kaznenopravno značenje pojma ambitus te svrha zaštite koji
...su bivali oblikovani tijekom republikanskog razdoblja. U prvom se dijelu
ra da utvrđuje početno pravno-političko određenje nedopuštenog,
mada nesankcioniranog, predizbornog ponašanja - od ambitus kao
atehničke zabrane nošenja bjelinom naglašene odjeće do općeobvezujuće
norme o nedopuštenom kandidatovu obilaženju javnih mjesta. U
drugom se dijelu rada podcrtava preciznije zakonsko određenje ambitus
kao nedopuštenog potkupljivanja glasača darivanjem i/ili organiziranjem
javnih igara i/ili gozbi, ne isključujući pritom mogućnost da je
već 159. g. pr. n. e. uspostavljen mjerodavni stalni kazneni porotni sud
(quaestio de ambitu). U trećem se dijelu rada prati kasnorepublikanska
hiperprodukcija zakonskih mjera de ambitu i susljedna naglašena sudbena
aktivnost povodom raznovrsnih oblika izborne korupcije te bilježi
politički konzervativno obojeni odgovor na taj društveni fenomen - zaoštravanje
kazni za magistratske kandidate (od desetogodišnje zabrane
kandidiranja do kazne doživotnog egzila s konfi skacijom imovine) i
uvođenje kazni za njihove pomagače (divisores).
Članak obrađuje antički spolij ugrađen u crkvu sv. Đurđa u Cavtatu. Radi se o dijelu antičkoga natpisa koji se nalazi na pročelju crkve i koji je bio već zapažen, no nije pročitan i interpretiran. Na ...natpisu je ostalo sačuvano samo ime u formi tria nomina te informacija da je spomenuta osoba bila oslobođenik. Spomenik prema paleografiji ukazuje na dataciju sredine ili druge pol. 1. st. pr. Kr., a stavljajući u kontekst podatak o imenu spomenute osobe, u članku se predlaže ranija datacija. Natpis spominje Kvinta Fabija Sangu, Kvintova oslobođenika. Autori pronalaze poveznicu između toga imena i pripadnika rimskoga senata iz ugledne rimske obitelji Fabia u kasnorepublikanskome periodu te zbivanjima na istočnoj obali Jadrana u vrijeme građanskoga rata između Cezara i Pompeja. Usporedbom s ostalom epigrafskom građom s područja antičkog Epidaura donosi se zaključak da bi taj natpis bio najranije datirani spomenik na tome lokalitetu.
Članak tematizira predcarski novac s područja grada Zadra, odnosno slučajne pronalaske moneta koje su kolale predrimskim Zadrom, a pronađene su u plitkom moru, do svega dva metra dubine, na ...gradskoj plaži Kolovare tijekom nekoliko godina, točnije od ljeta 2011. do 2016. godine. Taj dio kolovarske plaže jest nasip nastao nakon čišćenja razrušenog poluotoka, i to najvjerojatnije nasipanjem zemlje i građevinskog otpada s prostora današnjeg Foruma ili uže okolice. Obrađeno je ukupno 28 numizmatičkih jedinica; 23 kovanice te 5 primjeraka rimskog protonovca – dva komada oblikovane lijevane bronce – aes formatum, jedan ulomak tipa ramo secco, zatim (pretpostavljena) dva komada amorfne bronce – aes rude, također primjerci republikanskog protonovca. Po katalogu je vidljivo najzastupljeniji novac Rimske Republike i novac sjevernoafričke Numidije i Kartage, zatim novac ilirskog kralja Gencija, dva monetarna primjerka ilirskog grada Dirahija te grčki novac. Osvježenje u predcarskoj numizmatici općenito na našim prostorima čini nalaz kovanice keltiberskog grada Segobrige. Sav novac datira u period između 3. stoljeća prije Krista i samog početka 1. stoljeća poslije Krista, a to je vrijeme kad je Zadar bio jedan od važnijih centara Liburna, sve do rimske prevlasti na istočnoj obali Jadrana na prijelazu tisućljeća. U mnogim su liburnskim naseljima u sjevernoj Dalmaciji pronađene i publicirane najstarije monete iz tog perioda te je cilj ovog rada i Zadar, kao važno liburnsko središte, osvježiti na monetarnoj mapi zastupljenosti predcarskog novca koji je kolao u periodu prije rimskih osvajanja.
Na temelju raščlambe pravnorelevantnih vrela, a slijedom činjenice da su se magistratski skupštinski izbori održavali svake godine tijekom gotovo pet stoljeća Rimske Republike te igrali ključnu ulogu ...u oblikovanju njezina političko-pravnog života, u radu se pokušavaju rasvijetliti dvije bitne točke cjelokupnog izbornog postupka. Tako se, nakon instruktivnih napomena o narodnim kao izbornim skupštinama, u prvom dijelu rada utvrđuju pravno-socijalno-ekonomske pretpostavke nužne za ostvarenje ius honorum pretendorum i način odnosno pravila zakonitog kandidiranja za neku od republikanskih magistratura. U drugom se dijelu rada iznosi tijek postupka izbora u mjerodavnim narodnim skupštinama, pri čemu se distingviraju s jedne strane proceduralne odrednice zajedničke centurijatskoj i tributskoj skupštini, a s druge strane specifičnosti u načinu glasovanja koje su – proizišle iz njihove različite utemeljenosti – rezultirale upadljivije izraženom nejednakošću biračkog (konstitucionalno jednakog) glasa rimskih građana prilikom izbora magistrata u centurijatskoj skupštini čak i nakon provedene strukturne racionalizacije.
PDF
