U fiziološkim uvjetima, endotel predstavlja dinamičku strukturu važnu u održavanju tonusa krvnih žila, regulaciji protoka krvi uz stijenke krvnih žila, vaskularne propusnosti, puteva zgrušavanja i ...adhezije leukocita. U sepsi, djelovanjem patogena i njihovih topljivih čimbenika dolazi do aktivacije endotela, oštećenja endotelnog glikokaliksa (EG) te pokretanja brojnih mehanizama koji imaju ključnu ulogu u razvoju i progresiji sepse. Nadalje, disfunkcija endotela i oštećenje EG ima za posljedicu snažni proupalni, prokagulacijski, proadhezivni i proapoptotični odgovor koji dovodi do disregualacije vaskularnog tonusa, povećane propusnosti krvnih žila, povećane adhezije i migracije leukocita uzrokujući razvoj šoka i višeorganskog zatajenja. U ovom preglednom radu prikazani su struktura i funkcija endotela i EG, opisani su mehanizmi njihovoga oštećenja tijekom sepse te posljedice koje nastaju njihovom disfunkcijom. Nadalje, iznijete su do sada poznate činjenice o metodama detekcije endotelne disfunkcije te mogućnostima njenog liječenja u sepsi s ciljem unapređenja liječenja septičnih bolesnika.
SEPSA U OPSTETRICIJI JOKIĆ, Aleksandra
Acta medica Croatica,
01/2016, Letnik:
69, Številka:
3
Journal Article
Odprti dostop
Sepsa u trudnoći i puerperiju još uvijek je značajan uzrok smrtnosti majki u zemljama u razvoju, a u zadnjem desetljeću primjećuje se i njezin porast u razvijenim zemljama. Često je podmuklog tijeka ...i stanje pacijentice može se brzo pogoršati od punog zdravlja do razvoja septičnog šoka s multiplim organskim disfunkcijskim sindromom i smrti u roku od nekoliko sati. Neki smrtni ishodi se nažalost neće moći spriječiti ali rana dijagnoza i promptna terapija mogu poboljšati ishod i preživljenje.
Zbog interakcije upalnog odgovora i koagulacijske kaskade, poremećaji koagulacijskog sustava su česta komplikacija sepse. Kliničke manifestacije obuhvaćaju širok spektar hemostatskih promjena koje ...variraju od suptilnih oblika koagulopatija do fulminantne diseminirane intravaskularne koagulacije (DIC). Specifična karakteristika sepsom inducirane koagulopatije (SIC) je pretjerana aktivacija koagulacijskih procesa uz izraženu supresiju fibrinolize. Tri patogenetska elementa su ključna kod nastanka DIC-a u sepsi: aktivacija koagulacije, agregacija trombocita i oštećenje vaskularnog endotela. Dodatno, oslabljena je aktivnost antikoagulantnog sustava i suprimirana funkcija fibrinolitičkog sustava. Još uvijek ne postoji zlatni standard u dijagnostičkom postupku SIC-a pa se postavljanje dijagnoze temelji na konvencionalnim laboratorijskim mjerenjima, dijagnostičkim kriteijima za SIC i DIC te viskoelastičnim testovima za praćenje hemostaze. Laboratorijska mjerenja obuhvaćaju klasične koagulacijske pretrage dostupne u većini bolničkih laboratorija: broj trombocita, protrombinsko vrijeme i internacionalni normirajući omjer, razgradne produkte fibrina (FDPs) i fibrinogen. Pad u broju trombocita, produljeno protrombinsko vrijeme, povišene razine FDP-a i smanjene razine fibrinogena su uobičajeni abnormalni nalazi koagulacije koji prate sepsu. Dijagnostički kriteriji su definirani od strane Međunarodnog društva za trombozu i hemostazu (ISTH) i Japanskog udruženja za akutnu medicinu (JAAM), a obuhvaćaju kombinaciju rezultata koagulacijskih testova. Viskoelastični testovi za praćenje hemostaze, kao što su rotacijska tromboelastometrija (ROTEM) i tromboelastografija (TEG), koriste se u dopuni postupka dijagnostike kao indikatori aktivnosti fibrinolitičkog sustava. Iako ne postoji jasno definirano liječenje koagulopatije u sepsi, dostupno liječenje ovisi o fazi bolesti i obuhvaća antikoagulantnu terapiju (nefrakcionirani i niskomolekularni heparin, antitrombin, trombomodulin) u ranijem tijeku bolesti te nadoknadu trombocita i faktora koagulacije ukoliko su nastupile komplikacije vezane uz krvarenje. Budući da se smatra lošim prognostičkim faktorom, rana detekcija SIC-a s odgovarajućom terapijom je cilj evaluacije kritično oboljelih bolesnika sa sepsom.
Sepsa je globalni rastući problem s velikim zdravstvenim troškovima. Stoga je važno na vrijeme započeti liječenje. Nutricijska potpora je temeljni element svake moderne terapije sepse. Enteralna ...prehrana ima prednost pred paranteralnom prehranom jer sprječava translokaciju bakterija u sistemski krvotok i time smanjuje broj infekcija. Adekvatna i rana nutritivna potpora pacijenata ima direktni utjecaj na ishod liječenja.
Usprkos znatnom napretku medicine smrtnost od sepse i danas je i dalje izrazito visoka. Stoga se ulažu velika sredstva u potrazi za novim lijekovima koji modificiraju upalni odgovor domaćina. Nakon ...provedenih eksperimentalnih istraživanja znanstvenici su dokazali protuupalna, imunomodulatorna i antikoagulacijska svojstva inhibitora 3-hidroksi-3-metil-glutaril koenzim A reduktaze, poznatijih pod nazivom statini, a koji se trenutno koriste za kontrolu hiperlipidemije i smatraju se korisnim u prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Proveli smo sustavni pregled do sada objavljene literature o povezanosti prethodne uporabe statina sa smrtnošću i drugim kliničkim ishodima sepse iz opće populacije. Pretragom baze podataka PubMed pronađeno je osamnaest istraživanja, dvanaest kohortnih (pet prospektivnih, sedam retrospektivnih), pet randomiziranih kliničkih pokusa i jedno slučaj-kontrola istraživanje. Osam istraživanja ukazuju na povezanost prethodne uporabe statina i smanjene smrtnosti sepse, dok deset radova negira tu povezanost. Iako neke studije sugeriraju da statini imaju pozitivnu ulogu u liječenju bolesnika sa sepsom, većina takvih studija su retrospektivna i imaju metodoloških ograničenja. Zbog toga smatramo da su potrebne veće randomizirane kliničke studije koje bi omogućile donošenje konkretnih zaključaka o uvođenju terapije statinima u kliničku praksu liječenja sepse.
Sepsa je hemodinamski vrlo kompleksno stanje koje zahtjeva akutne dijagnostičke i terapijske postupke. Uporaba noradrenalina kao vazoaktivne potpore i glavnog supstrata za održavanje srednjeg ...arterijskog tlaka iznad 65 mmHg dobro je ustoličena klinička praksa, ali ne bez svojih limita. Uporaba sekundarnih vazoaktivnih lijekova poput vazopresina i sintetskog angiotenzina II, akutnije i vremenski definiranije liječenje sve više ulaze
u jedinice intenzivne medicine. Praćenje progresije sepse, odnosno septičnog šoka, također biva unaprijeđeno, putem novijih modaliteta hemodinamskog monitoringa te novih point-of-care laboratorijskih nalaza koji točnije prate progresiju bolesti, na primjer promatranja dinamike renina. U ovom preglednom radu prikazane su novi modaliteti liječenja i personalizirani pristup pacijentu sa septičnim šokom te praćenja uspješnosti liječenja.
Background: Sepsis is a life-threatening organ dysfunction that arises when a host responds insufficiently to an infection as bacteria enter the bloodstream. In recent years, SOFA scoring system has ...been used to identify poor organ functioning. Microbiological blood tests represent a gold standard in sepsis diagnostics. Reliable biomarkers for early detection of sepsis would greatly facilitate rapid and efficient treatment of sepsis. Methods: In a prospective non-interventional study we studied the diagnostic value of C-reactive protein (CRP), procalcitonin (PCT), neutrophil CD64 index, neutrophil granulocyte count and immature neutrophil count in patients with sepsis and patients with severe infection without sepsis. A total of 46 consecutive intensive-care-unit patients admitted for severe infection and 10 healthy controls were included. The patients were treated routinely according to the principles of good clinical practice. Results: Statistically significant differences between the two groups of patients have been established for the CD64 index, the PCT and the immature neutrophil count, whereas the differences in the CRP and the neutrophil granulocyte count are statistically non-significant. The highest diagnostic values were measured for the immature neutrophil count (AUC 0.91) and PCT (AUC 0.84). The combination of biomarkers has been shown to have same predictive values as the immature neutrophil count and the PCT.
Sepsa i septički šok moguće su komplikacije infekcije neovisno o ishodištu infekcije i dobi pacijenta. Akutni pijelonefritis može progredirati do sepse ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme. U ...liječenju pacijenata sa sepsom uz antibiotsku terapiju i lokalnu kontrolu infekcije nužna je kardiorespiratorna podrška. Kontinuirana venovenska hemodijafiltracija često je indicirana ako dođe do razvoja akutne ozljede bubrega s anurijom. Imunoadsorpcija
je relativno nova metoda s potencijalom smanjenja smrtnosti u sepsi. Prikazujemo slučaj bolesnice u dobi od 19 godina s neliječenim akutnim pijelonefritisom koji je progredirao do septičkog šoka s razvojem akutne ozljede bubrega i sindroma akutnog respiratornog distresa (ARDS).
Nealkoholna masna bolest jetre (engl. non-alcoholic fatty liver disease, NAFLD) najčešća je kronična bolest jetre, a povezana je sa sustavnim promjenama imunosnog odgovora koje potiču progresiju u ...nealkoholni steatohepatitis (NASH), cirozu jetre i razvoj hepatocelularnog karcinoma. Glavni rizični čimbenici za razvoj NAFLD-a jesu komponente metaboličkog sindroma, pretilost i šećerna bolest, koje su poznati rizični čimbenici za razvoj infekcija. Međutim, sve je više podataka o povezanosti NAFLD-a s bakterijskim infekcijama, neovisno o ostalim komponentama metaboličkog sindroma. Kod bolesnika s NAFLD-om opisane su češće rekurirajuće bakterijske infekcije, uroinfekcije, bakterijemije gastrointestinalnog ishodišta, enterokolitis Clostridoides difficile, kao i teža klinička slika i nepovoljni ishod pneumonije. Rastuća prevalencija NAFLD-a i NASH-a zahtjeva nove terapijske i profilaktičke pristupe bazirane na boljem razumijevanju imunopatogeneze bakterijskih infekcija u ovoj skupini bolesnika.
Uvod: Smrtnost sepse je visoka usprkos antimikrobnim lijekovima, stoga se ispituju imunomodulatorni lijekovi,
između ostalih i statini.
Cilj: Pokazati imaju li bolesnici prethodno liječeni statinima ...lakši klinički oblik i manju smrtnost sepse.
Ustroj: Retrospektivno kohortno, opservacijsko istraživanje, usporedba prethodno liječenih i prethodno neliječenih statinima.
Ispitanici: Sepsa iz opće populacije, bakterijski izolat iz hemokultura, dob ≥ 50 god.
Rezultati: Uključeno 899 bolesnika, 116 (12.9%) prethodno liječenih statinima. Bez statistički značajnih razlika u izraženosti parametara sustavnog upalnog odgovora. Medijan SOFA zbroja u prethodno liječenih statinima iznosio je 2.0 kao i u skupini prethodno neliječenih (p=0.117). Ukupna smrtnost 9.2%, prethodno liječeni 6.0%, prethodno neliječeni 9.7%, (p=0.231). Nema razlike u 28-dnevnoj smrtnosti (log-rank test, p=0.693).
Zaključak: Nema statistički značajne razlike u težini kliničke slike kao ni u smrtnosti sepse između bolesnika prethodno liječenih i prethodno neliječenih statinima.
PDF
