Velike epidemiološke studije upućuju na veliku učestalost sepse u općoj populaciji. Usprkos napretku kirurgije, kirurški pacijenti
sa sepsom čine gotovo trećinu svih slučajeva sepse. Sepsa je vodeći ...uzrok pobola i smrtnosti među kirurškim bolesnicima, a intrabdominalne infekcije glavno su izvorište sepse. Prema mišljenju nekih autora, sepsa u kirurških pacijenata razlikuje se od one u nekirurških zbog modulacije imunološke funkcije koja se javlja kao posljedica kirurškog zahvata i primijenjene anestezije te bi stoga te dvije skupine trebalo pratiti odvojeno. U liječenju sepse ključnu ulogu imaju rano prepoznavanje sepse, brza dijagnostika i agresivno liječenje koje uključuje i izbor intervencije s najmanjim fi ziološkim inzultom s ciljem kontrole izvora infekcije. Značajan naglasak treba staviti i na prevenciju sepse koja se provodi u svim dijelovima perioperacijskog razdoblja. Liječenje kirurškog septičnog bolesnika je kompleksno i zahtijeva multidisciplinarni pristup.
Febrilna neutropenija je česta i potencijalno fatalna komplikacija intenzivne citostatske terapije zbog čega je glavni uzrok nerelapsnog mortaliteta hematoloških pacijenata. Važnu skupinu pacijenata ...čine oni koji su zbog osnovne bolesti ili ranijih linija liječenja pod rizikom za infekcije specifi čnim uzročnicima. Kako se u većine pacijenata s febrilnom neutropenijom može postaviti dijagnoza sepse, dijagnostičke i terapijske postupke treba primjenjivati kao da je pacijent u sepsi. Bitno je prepoznati visokorizične pacijente jer se incidencija sepse u neutropeničnih pacijenata može znatno smanjiti adekvatnom antimikrobnom profilaksom i granulocitnim faktorima rasta. Ako dođe do sepse, vrlo je važno što ranije započeti liječenje prema ustanovljenim smjernicama, ali uvijek uzimajući u obzir i individualne karakteristike svakog pacijenta kao i mikrobiološku situaciju, čime se može znatno smanjiti mortalitet i morbiditet ovih pacijenata.
Neisseria meningitidis uzrokuje široki spektar infekcija od asimptomatskog kliconoštva do fulminantne sepse. Bitno je rano prepoznati i liječiti invazivne oblike bolesti kako bi se smanjio mortalitet ...i komplikacije. Kao rani dijagnostički pokazatelj invazivne bolesti navode se simptomi i znakovi sepse (bolovi u nogama, hladne okrajine, promjena boje kože). Osip se javlja kasnije i u početku ne mora biti hemoragičan. Odsutan je u značajnog broja bolesnika, pogotovo s meningitisom. Brzo započinjanje antimikrobnog i suportivnog liječenja ključno je za ishod. Antibiotici izbora su penicilin, ceftriakson ili cefotaksim. Odlučne suportivne mjere su izdašna nadoknada tekućine u šoku te mjere snižavanja intrakranijskog tlaka u meningitisu.
Novorođenačka sepsa kao klinički sindrom jedan je od najčešćih dijagnostičko-terapijskih izazova u novorođenačkoj dobi s relativno visokom stopom smrtnosti. Prema dobi manifestacije, dijeli se na ...ranu i kasnu sepsu, ovisno o izvorima i mišljenjima raznih stručnjaka. Može se očitovati poremećajem svih organskih sustava i brojnim kasnim komplikacijama te znatnim morbiditetom i mortalitetom. Razdoblje od drugog tjedna života primarni je interes ovog rada jer je u tom periodu (dotad prividno zdrava) novorođenčad otpuštena kući iz rodilišta,
adaptirana na svakodnevne zahtjeve ekstrauterinog života, s mogućnošću razvoja niza neinfektivnih stanja i bolesti koji klinički izgledaju kao septičko stanje. Široka diferencijalna dijagnoza takvog stanja može biti ozbiljan problem koji nalaže hitnu reakciju, pravilno i pravodobno liječenje te, naposljetku, zbrinjavanje u adekvatnoj ustanovi ovisno o osnovnoj bolesti. Cilj je ovog pregleda upozoriti na niz neinfektivnih stanja koja se mogu prezentirati kliničkom slikom kasne novorođenačke sepse.
Teška sepsa i septički šok su ozbiljni globalni zdravstveni problem uz porast incidencije i visoku smrtnost. Najveći broj slučajeva septičnog šoka uzrokuju bolnički stečeni gram–negativni bacili ili ...gram–pozitivni koki. U dijagnostičkom algoritmu bolesnika u sepsi potrebno je učiniti mikrobiološku analizu tkiva i tjelesnih tekućina posebice u bolesnika s otprije poznatom infekcijom pojedinog organskog sustava. U slučaju kada su rezultati dijagnostičkih testova negativni ili se radi o teškoj kliničkoj slici bolesnika unatoč primijenjenim terapijskim postupcima moguće je učiniti i morfološku analizu uzoraka tkiva u dijagnostičke svrhe. Morfološke promjene koje se mogu vidjeti u bolesnika oboljelog od sepse uključuju reverzibilno i ireverzibilno stanično oštećenje, tj. nekrozu stanica, upalne i ostale patološke promjene koje dovode do funkcionalnog zatajenja organa. Analiza
uzročnika moguća je pomoću specijalnih metoda, histokemijskog, imunohistokemijskog i imunofl uorescentnog bojanja. Analizu
morfoloških promjena organa moguće je učiniti i u slučaju smrtnog ishoda bolesnika. Obdukcija je jedna od najpouzdanijih metoda u procjeni točnosti kliničkih dijagnoza. Morfološke promjene tkiva i organa koje se mogu analizirati u bolesnika oboljelih od sepse tijekom dijagnostičkog postupnika, te u slučaju smrtnog ishoda obdukcijom predstavljaju dijagnostičku i konačnu procjenu točnosti kliničkih dijagnoza. Kao takve izravno utječu na njegu i liječenje bolesnika te na poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite.
Statini, inhibitori hidroksimetilglutaril koenzim A reduktaze, temelj su liječenja hiperkolesterolemije u kardiovaskularnih bolesnika. Osim učinka na sintezu kolesterola, imaju brojne druge učinke. ...Pleiotropni učinci statina su protu-upalni, imunomodulatorni, antioksidantni, antitrombotski i endotel-stabilizirajući. Svi spomenuti učinci mogli bi imati povoljne posljedice tijekom sistemskog odgovora na infekciju, tj. u sepsi, ali i u drugim sistemskim upalnim stanjima. Dan je pregled farmakoloških učinaka statina i pregled studija koje su ispitivale učinke statina u akutnom upalnom odgovoru i sepsi.
Abstract Parechoviruses are small, non-enveloped, icosahedral-shaped capsid viruses belonging to the Picornaviridae family. They are characterized by a single-positive-strand genomic RNA and as ...others RNA viruses have a great potential for genetic variation, the rapid evolution and adaptation. Genus Parechovirus has been established in the 90s and currently, 19 types of human parechoviruses (HPeV) are discovered. They usually cause mild respiratory or gastrointestinal illness, mainly in young children, but also can cause severe diseases such as encephalitis, meningitis, myocarditis, acute flaccid paralysis and sepsis. Severe HPeV infections in infants are also associated with a risk of long-term complications. Although it is known that HPeV plays a significant role in severe pediatric diseases, routine diagnostics are not performed in clinical practice. No antiviral drugs have been approved for the treatment of HPeV infections, and only symptomatic treatment is available. Increased detection of human parechovirus infection in infants and connection of serious clinical complication with parechovirus infection was the reason why surveillance was established in some countries, while the worldwide extensive surveillance needs to be performed in order to monitor prevalence, genetic diversity, and clinical significance of HPeV. Although the first HPeV strains were discovered 6 decades ago, recognition of HPeV biology, epidemiology, evolution and pathogenicity still requires more research to appreciate the risk for public health that these small viruses can be. 1. Introduction. 2. Classification, structure and replication. 3. Cellular receptors and HPeV variability. 4. Course of infection 5. HPeV types in the world 6. Diagnosis 7. Pathogenesis 8. Summary
Sindrom kratkog crijeva očituje se malapsorpcijom koja je posljedica opsežne resekcije crijeva. Duljina crijeva preostaloga nakon kirurške resekcije smatra se glavnom odrednicom ishoda u tih ...bolesnika. Liječenje sindroma složeno je i nalaže multidisciplinarni pristup radi smanjenja morbiditeta i mortaliteta. Ovaj prikaz opisuje 60-godišnju bolesnicu koja je podvrgnuta multiplim resekcijama crijeva, što je rezultiralo preostalim tankim crijevom duljine 30 cm postduodenalno i terminalnom jejunostomom. Njezin boravak u jedinici intenzivnog liječenja zakomplicirao se zbog razvoja respiratornog zatajenja, bilateralne pneumonije i sepse. Pacijentica je mehanički ventilirana i liječena antimikrobnim lijekovima u skladu s rezultatima mikrobioloških pretraga i antibiogramom. Inicijalno je započeta potpuna parenteralna prehrana, dok se enteralna prehrana uvodila postupno. U liječenju bolesnice sudjelovao je multidisciplinarni tim sastavljen od anesteziologa, kirurga i gastroenterologa. Nakon četiri mjeseca bolničkog liječenja pacijentica je otpuštena kući opremljena tuneliranim središnjim venskim kateterom, a parenteralna je prehrana nastavljena u kućnim uvjetima u kombinaciji s peroralnim hranjenjem.
Aim: The first aim of this study was to determine levels of clusterin in pediatric patients with systemic inflammatory response syndrome or septic state, comparing these levels with a healthy ...population. The second objective was to compare levels of clusterin within individual septic conditions, influence of levels of these proteins on mortality. Background: Clusterin is a highly conserved protein which is expressed at increased levels by many cell types in response to a broad variety of stress conditions. Methods: Fifty-seven children aged 0–19 years (30 boys and 27 girls) hospitalized from June 2009 to March 2011, with expected or proven SIRS and septic condition. The degree of severity was evaluated according PELOD Score. Blood tests to determine levels of clusterin were taken throughout the patient meets the criteria of SIRS or sepsis. Control group to determine the serum levels of clusterin has been taken from patients undergoing elective surgery. Results: We found lower concentrations of clusterin in patients with SIRS or septic state, than in the control group. Clusterin cut-off for first day – D1 was 91.04μg/ml; AUC 0.900; p-value <0.001; for third day – D3 was cut-off 86.73μg/ml; AUC 0.849; p-value <0.001; for fifth day – D5 cut-off was 105.26μg/ml; AUC 0.755; p-value <0.001. Effect of clusterin levels on mortality in the dynamics was recorded significant for 5 days in groups non-survivors/survivors, p-value 0.004. Conclusion: We have demonstrated a decrease clusterin levels in pediatric patients with septic state, and its effect on mortality.
PDF
