Cilj istraživanja bio je utvrditi učestalost i antimikrobnu osjetljivost najčešćih mikroorganizama izoliranih iz krvi na području Požeško-slavonske županije, te usporedba dobivenih rezultata s ...podacima iz Hrvatske i Europe. Materijali i metode: U ovom retrospektivnom istraživanju ukupno je obrađeno 2536 uzoraka krvi uzetih u razdoblju od 1. 1. 2015. do 31. 12. 2016. Uzorci krvi uzimani su na odjelima, u dvije bočice za hemokulturu (aerobnu i anaerobnu), po 10 ml krvi. Dječje hemokulture uzimane su u jednu bočicu, po 5 ml krvi. Bočice su zatim stavljene u Bact/Alert 3D aparat (BioMerieux, Marcy-l'Étoile, Francuska), gdje su inkubirane na 37°C kroz 7 dana. Identifikaciju poraslih mikroorganizama i antimikrobnu osjetljivost određivali smo pomoću Vitek 2 uređaja (BioMerieux, Marcy-l'Étoile, Francuska). Rezultati: Od 2536 uzoraka krvi, pozitivno je bilo njih 89 (3,5%). Gram-pozitivne bakterije (stafilokoki i streptokoki) činile su 77%, a gram-negativne (enterobakterije) 22%, dok je jedan izolat bio bio Candida albicans (1%). Statistički je značajno veća učestalost gram-pozitivnih mikroorganizama izoliranih iz krvi (p< 0,001). Najčešće izolirani mikroorganizmi su bili koagulaza negativni stafilokoki (KNS), 57%. Od gramnegativnih bakterija, najčešći izolat je bila Escherichia coli (E. coli), 13%. Rasprava: Antimikrobna osjetljivost E. coli je bila najveća na karbapeneme, treću i četvrtu generaciju cefalosporina , ko-amoksiklav i ciprofloxacin, a najmanja na amoxicillin, dok je osjetljivost na ko-trimoksazol i gentamicin umjerena. Zaključak: Vrlo niska prevalencija (3,5%) mikroorganizama izoliranih iz krvi ukazuje na nekritično uzimanje hemokultura. Najveći broj izolata su bili KNS (57%) koji se normalno nalaze na koži, stoga je prije vađenja krvi za hemokulturu, potrebno dobro dezinficirati kožu i pažljivo izvaditi krv kako se ne bi kontaminirala bakterijama s kože. Podaci o antimikrobnoj osjetljivosti uzročnika izoliranih iz krvi mogu poslužiti u planiranju empirijske terapije u liječenju sepse.
Asplenični bolesnici pod povećanim su rizikom za teške infekcije, uključujući sepsu najčešće uzrokovanu S. pneumoniae. Bolest je često fulminantnog tijeka s mortalitetom i do 50 posto. U radu je ...prikazan slučaj pneumokokne sepse kod 35-godišnjeg splenektomiranog bolesnika, koja je bila praćena septičkim šokom i multiorganskom disfunkcijom, a uspješno je liječena antimikrobnim lijekovima i mjerama intenzivne medicine. Ovim prikazom želimo istaknuti koliko je u ovoj vulnerabilnoj populaciji važno rano započinjanje antimikrobne terapije kod pojave vrućice, kao i adekvatna profilaksa infekcija, koja uključuje edukaciju pacijenta o njegovom stanju, aktivnu imunizaciju i antibiotsku profilaksu.
Uvod: Streptokok grupe B (GBS) značajan je uzrok invazivne bolesti kod odraslih bolesnika s porastom incidencije i smrtnosti. Iako je nealkoholna masna bolest jetre – NAFLD (engl. non-alcoholic fatty ...liver disease) povezana s komponentama metaboličkog sindroma koji su prepoznati kao čimbenici rizika za GBS, utjecaj NAFLD na tijek i ishode invazivne GBS bolesti još uvijek nije poznat.
Metode: Proveli smo retrospektivno kohortno istraživanje svih odraslih bolesnika koji nisu trudni, a kojima je dijagnosticirana invazivna GBS infekcija tijekom 15-godišnjeg razdoblja.
Rezultati: U istraživanje je uključeno 102 bolesnika (46,1% muškaraca; srednja dob 69, IQR 58-78 godina). Bolest se primarno prezentirala kao bakterijemija nepoznatog ishodišta (37; 36,3%), celulitis/erizipel (35; 34,3%), pneumonija (13; 12,7%) i endokarditis (8; 7,8%). Najčešći komorbiditeti bili su dijabetes (42; 41,2%), dislipidemija (39; 38,2%), kardiovaskularne bolesti (34; 33,3%), periferne vaskularne bolesti (21; 20,6%), pretilost (21; 20,6%) i maligna bolest (10; 9,8%). Prema nalazu ultrazvuka abdomena, bolesnici su podijeljeni u dvije skupine: bolesnici s NAFLD (44; 43,1%) i bolesnici bez steatoze jetre (58; 56,9%). Nije bilo značajnih razlika u kliničkoj prezentaciji i komorbiditetima među skupinama. Smrtnost za vrijeme hospitalizacije iznosila je 29,5% (13/44) kod bolesnika s NAFLD i 10,3% (6/58) u kontrolnoj skupini (p = 0,0200). Endokarditis (OR 6,69; 95% CI 1,045-44,46, p = 0,0410), akutno zatajenje bubrega (OR 13,92; 95% CI 3,00-77,71, p = 0,0013), qSOFA> 2 (OR 23,93; 95% CI 4,66-171,2) i NAFLD (OR 6,64; 95% CI 1,23-47,88, p = 0,0258) bili su neovisno povezani sa smrtnošću.
Zaključci: NAFLD je povezan s većom smrtnošću kod bolesnika s invazivnom GBS bolešću i čini se da je to neovisno o drugim komponentama metaboličkog sindroma, kao što su pretilost i dijabetes melitus.
Ignaz Phillip Semmelweis značajan je za povijest medicine zbog svojeg otkrića uzroka puerperalne sepse, do kojega je došao tijekom rada na Prvoj porodničkoj klinici bečke Allgemeines Krankenhaus. ...Budući da je ta klinika, koju su vodili liječnici, imala puno veću smrtnost rodilja od Druge porodničke klinike, koju su vodile babice, želio je utvrditi uzroke takva stanja.
Došao je do zaključka da puerperalnu sepsu prenose sami liječnici i studenti medicine budući da su nakon obavljanja anatomskih sekcija odlazili izvoditi porođaje, pri čemu su ruke najčešće prali samo sapunom. Semmelweis je umjesto toga predložio obvezatno pranje ruku u otopini kalij-hipoklorita, čime je smrtnost na Prvoj izjednačio sa smrtnošću na Drugoj porodničkoj klinici. Unatoč tome, njegovo je otkriće naišlo na odbacivanje etabliranih medicinskih krugova.
Plinska gangrena ili klostridijska mionekroza smrtonosna je infekcija i destrukcija zdravog mišićnog tkiva koja se razvija nakon traume (traumatska) ili hematogenim širenjem iz gastrointestinalnog ...trakta (spontana). Rano prepoznavanje i agresivno liječenje od najveće su važnosti. Bol na mjestu traumatske ozljede u kombinaciji sa znakovima sistemske toksičnosti te prisutnost plina u mekim tkivima podupiru dijagnozu plinske gangrene. Prigodom kliničkog pregleda najosjetljiviji i najspecifi čniji znak su krepitacije u mekim tkivima pri čemu je radiološko snimanje također koristan dijagnostički alat. Prikazujemo slučaj 44-godišnje žene koja se javlja u hitnu službu s bolovima u lijevom kuku i koljenu koje ima unatrag nekoliko dana. Bolesnica je izričito negirala traumu ili druge značajne tegobe za vrijeme pregleda. Iz njezine povijesti bolesti poznato je da je prije devet godina liječena od raka dojke zbog čega je bila podvrgnuta operaciji i kemoterapiji. Učinjen je rendgenski snimak lijevog kuka i koljena koji je opisao lijevostranu koksartrozu. Pacijentica je na koncu otpuštena kući nakon intramuskularno primljenog analgetika, s uputom da se javi u redovnu ortopedsku ambulantu, a u slučaju pogoršanja u hitnu službu. Sedam dana kasnije pacijentica se javila u hitnu službu zbog otežanog disanja, povišene tjelesne temperature do 39° C, lošeg općeg stanja i otekline lijevog gležnja i potkoljenice. Nakon dijagnostičke obrade verifi cirani su izrazito povišeni upalni parametri te je na MSCT-u abdomena opisana plinska gangrena lijevog retroperitoneja i mišića lijeve strane zdjelice te lijevog proksimalnog femura. Promptno su konzultirani abdominalni kirurg i traumatolog koji su indicirali empirijsku antibiotsku terapiju i hitno kirurško liječenje u općoj anesteziji. Postoperacijski tijek je protekao uredno te se pacijentica godinu dana nakon zahvata osjeća dobro. U ovom radu prikazano je kako od jedne naizgled uobičajene kliničke prezentacije može u samo nekoliko dana doći do komplikacije opasne za život i kliničkog pogoršanja. Pravovremena i adekvatna reakcija liječnika u hitnoj službi bila je presudna pri čemu je pacijentica ubrzo nakon dijagnoze podvrgnuta radikalnom i agresivnom kirurškom liječenju i antibiotskoj terapiji čime je spriječen i izbjegnut značajan štetan ili čak smrtonosan ishod.
NEŠTO O DEFINICIJI I EPIDEMIOLOGIJI SEPSE CAVRIĆ, GORDANA; NASSABAIN, KHALED; PRKAČIN, INGRID ...
Acta medica Croatica,
01/2016, Letnik:
69, Številka:
3
Web Resource
Odprti dostop
Učestalost sepse raste ali je zahvaljući naporima kampanja i razvoju smjernica za liječenje sepse došlo do smanjenja smrtnosti. Ipak, ukupni se broj umrlih zbog sepse čak i povećava, jer veći broj ...ljudi obolijeva. Sepsu treba smatrati hitnim stanjem, gotovo usporedivo s akutnim srčanim infarktom. S obzirom na veliku učestalost i visoku smrtnost jako je važno defi niciju sepse pokušati poboljšati. Definicija je važna i radi potrebe različitih istraživanja kao i aplikacije rezultata istraživanja u praksi. U siječnju 2014. tijekom 43. kongresa društva intenzivne medicine u San Francisku započelo se radom na novoj defi niciji. Vjerojatno bi nova defi nicija sepse bila ono što se danas podrazumijeva pod teškom sepsom. Planira se da će ta nova definicija vjerojatno biti dovršena tijekom 2015. godine.
Objective: The objective was to determine whether there are differences in
serum heat shock protein (HSP) values between severely traumatized and
healthy, as well as between critically ill and ...healthy subjects. Predictive
value of HSP for treatment outcomes was investigated as well. Methods:
Patients admitted at surgery department as severely traumatized and
critically ill were monitored. Healthy subjects served as control group.
Inclusion criteria for severely traumatized patients was Injury severity
score (ISS) higher than 18, and for critically ill the inclusion criteria was
LOD and SOFA score higher than 5. In total 40 patients with severe trauma, 40
critically ill and 10 healthy subjects were included in the study. Values of
HSP were measured to all subjects immediately after admittance, the third and
seventh day after admittance. Values were quoted in arbitrary units (AU).
Predictive value of HSP was assessed using ROC curve. Results: Analysis in
the group of patients with severe trauma showed significant difference in
mean HSP 70 between patients who died and those who were successfully
treated. In the group of patients who died mean levels were significantly
higher in each measurement, and were 398.32 on the first day, 456.74 on the
third, and 532.77 on the seventh day of stay. Analysis showed that average
levels of HSP 60 in patients with severe trauma were significantly different
in group of those who dies compared with those that were successfully
treated. Values were significantly higher in patients who died and average
values were 330.93, 378.93 and 462.37, on the first, third and seventh day of
stay, respectively. Average level of HSP 70 critically ill patients were
significantly different between those who died and those who were
successfully treated. Average levels in those who died were significantly
higher and were 265.47, 459.59 and 695.65, on the first, third and seventh
day respectively. Analysis showed that average values of HSP 60 were
significantly higher in patients who died compared to those who were
successfully treated. Average values in critically ill patients who died were
478.34, on the first day, 679.35 on third and 1035.32 on the seventh day.
Conclusion: In cases of severe trauma, HSP 60 is the most useful in
predicting the outcome since the first day, and has high predictive value,
whereas HSP 70 is the most useful on the seventh day, although both HSP 60
and HSP 70 were useful in predicting outcomes in third and seventh day. In
critically ill patients, HSP 60 and HSP 70 are equally useful as outcome
predictors, and are strongest predictors on the seventh day, with somewhat
weaker results on third day. The values on the first day are not significant
predictors of outcomes.
Cilj: Cilj rada je bio da utvrdimo da li postoje razlike u vrednosti
serumskog HSP između teško traumatizovanih i zdravih kao i između kritično
obolelih i zdravih. Takođe ispitivana je prediktivna sposobnost HSP u odnosu
na ishod lečenja. Metod: Praćeni su pacijenti primljeni na hirurgiju kao
teško traumatizovani i kritično oboleli. Kontrolnu grupu su činili zdravi
ispitanici. Kriterijum ulaska u studiju, za teško traumatizovane pacijente je
bila vrednost ISS veća od 18 a kao kriterijum za kritično obolele vrednost
LOD i SOFA skora veći od 5. Mi smo u studiji imali 40 ispitanika sa teškom
traumom, 40 ispitanika koji su kritično oboleli i 10 zdravih ispitanika. Svim
ispitanicima su određivane vrednosti HSP odmah na prijemu, zatim trećeg dana,
kao i sedmog dana. Vrednosti su bile iskazane u arbitrarnim jedinicama (AU).
Prediktivnu sposobnost HSP smo analizirali pomoću ROC kriva. Rezultati:
Analizirajući srednje vrednosti HSP 70 u grupi ispitanika sa teškom traumom
po danima, konstatovali smo statistički značajne razlike između grupe umrlih
u odnosu na grupu izlečenih. Srednje vrednosti u grupi umrlih po danima su
bile značajno više i iznosile su za prvi dan 398,32, za treći 456,74 i za
sedmi dan 532,77. Analizom srednjih vrednosti HSP 60 u grupi ispitanika sa
teškom traumom po danima, zaključili smo da postoji statistički značajna
razlika između srednjih vrednosti HSP 60 u grupi umrlih u odnosu na grupu
izlečenih. Srednje vrednosti u grupi umrlih po danima su bile značajno više i
iznosile su za prvi dan 330,93, za treći 378,93 i za sedmi dan 462,37. U
grupi kritično obolelih srednje vrednosti HSP 70 po danima su statistički
značajno različite između grupe umrlih u odnosu na grupu izlečenih. Srednje
vrednosti u grupi umrlih po danima su bile značajno više i iznosile su za
prvi dan 265,47, za treći 459,59 i za sedmi dan 695,65. Analiza srednjih
vrednosti HSP 60 po danima kod kritično obolelih su značajno različite
između grupe umrlih u odnosu na grupu izlečenih i srednje vrednosti HSP 60 u
grupi umrlih su iznosile za prvi dan 478,34, za treći 679,35 i za sedmi dan
čak 1035,32. Zaključak: Kada govorimo o teškoj traumi, HSP 60 je dominantan u
predikciji ishoda već od prvog dana i pokazuje visoku prediktivnu sposobnost
dok je HSP 70 dominantan sedmog dana, iako smo i za ostala merenja za oba HSP
konstatovali prediktivne sposobnosti sa statističkim značajnostima. Kada
govorimo o ispitanicima koji su kritično oboleli, HSP 70 i HSP 60 su
podjednako dominantni u smislu prediktivne sposobnosti i to za merenja vršena
sedmog dana sa nešto slabijim rezultatima za merenja od trećeg dana, dok za
merenja prvog dana ne pokazuju prediktivnu sposobnost i statističku
značajnost.
Infekcije su dobro znane komplikacije radikalne prostatektomije. Učestalost infekcija kirurških rana je općenito manja od 1%, a ostalih infekcija je do 3%. Prikazujemo slučaj bolesnika u dobi od 62 ...godine kod kojega se nakon provedene radikalne prostatektomije tijek liječenja komplicirao razvojem teške sepse s renalnom insuficijencijom, paralitičkim ileusom i poliserozitisom, što je bilo vjerojatno uzrokovano bakterijom rezistentnom na kinolone. Kompjutorizirana tomografija abdomena i toraksa pokazala je poliserozitis s obostranim pleuralnim i peritonejskim efuzijama. Liječenje meropenemom i drugim potpornim mjerama rezultiralo je dobrim kliničkim oporavkom i ishodom. Naš slučaj upućuje na to da je teška sepsa s eksudativnim poliserozitisom vjerojatno bila posljedica mobilizacije infektivnog agensa (bakterije) tijekom disekcije vrata mokraćnog mjehura za vrijeme otvorene radikalne prostatektomije.
Sindrom sustavnog upalnog odgovora (SSUO) je klinička manifestacija sistemski proširene upale, različitog uzroka. Neki od najčešćih uzroka su sepsa, trauma, opekline i novotvorine. Ovaj sindrom često ...se povezuje s povećanim morbiditetom i mortalitetom u životinja. U ovo istraživanje uključeno je deset pasa zaprimljenih na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju zbog traume ili zahvata u trbušnoj šupljini, u kojih su primijećeni simptomi SSUO-a. Svi podatci prikupljeni su u vremenskom razdoblju od 14.8.2013. do 17.8.2015. SSUO je dijagnosticiran na temelju zadovoljenja najmanje dva od četiri potrebna kriterija: hipotermija ili hipertermija, tahikardija, tahipneja, leukopenija ili leukocitoza ili pojava nesegmentiranih neutrofila u krvotoku. Svim psima uzeta je krv za hematološku pretragu, a polovici i za biokemijsku. Svi psi praćeni su klinički za vrijeme hospitalizacije. Uspoređene su vrijednosti trijasa, hematološki i biokemijski nalazi. Istraživanje je pokazalo da je najučestaliji pokazatelj SSUO-a leukocitoza, a potom tahipneja. Međutim, nije pronađena poveznica između pojedinog pokazatelja i letalnog ishoda. Isto tako nije pronađena
Gljivama uzrokovana kasna novorođenačka sepsa u novorođenčadi rodne mase (RM) <1500 g je češća nego se prije znalo, odnosno, vjerojatno je učestalost narasla uz veće stope preživljavanja ove djece. ...Unatoč tomu, u nekim istraživanjima pokazano je smanjivanje učestalosti gljivične sepse zadnjih godina. U svakom slučaju, gljivičnu sepsu u ove djece treba očekivati i za njom aktivno tragati. Opisani su rizični čimbenici, osobitosti obrane od infekcije, osobitosti pojedinih vrsta gljiva, klinička slika, načini liječenja, osobitosti lijekova, te komplikacije i prevencija gljivične sepse ove novorođenčadi. Naveden je i plan dijagnostike diseminirane bolesti i kriteriji izlječenja. Predložena je i profilaksa gljivične infekcije/sepse u novorođenčadi RM <1500 g flukonazolom. Razmotrena je i situacija u Hrvatskoj u pogledu kasne novorođenačke gljivične sepse i moguće preventivne i profilaktičke mjere.
PDF
