Kao alat za promoviranje demokratizacije EU je utemeljila kriterije iz Kopenhagena koji jasno definiraju političke i ekonomske pretpostavke za članstvo u EU. Opravdanost provedbe takvih kriterija ...može se naći u izrazito visokoj razini korupcije, autokraciji, neučinkovitoj administraciji i političkim sistemima potencijalnih EU članica i ENP zemljama. Potencijalne kandidatkinje i ENP zemlje od EU-a očekuju finansijsku potporu koja postaje dostupna tek nakon što su Kopenhaški kriteriji zadovoljeni. Postalo je jasno da je potrebno uspostaviti politički i ekonomski plodno tlo u ENP zemljama partnerima prije bilo koje vrste saradnje s članicama EU. Stoga, ovaj rad će ispitati da li je Promgrami Dobrog Susjeda (ENP) promoviraju ekonomsku saradnja kroz uspostavu sinergije između ekonomskih politika zemalja članica i zemalja partnera ENP-a, te da li je takva saradnja jednako korisna za EU i zemalja partnere ENP?
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Sustav zdravstvene zaštite u Hrvatskoj kroz proteklih dvadesetak godina prošao je brojne reforme kojima je temeljni cilj bio ...optimizirati razinu pružanja zdravstvenih usluga sa stvarnim financijskim mogućnostima hrvatskoga gospodarstva. Ciljevi reformskih zahvata samo su djelomično ostvareni, kako zbog nekonzistentnosti poduzetih mjera, tako i zbog objektivnih problema koji su se često nalazili izvan zdravstvenog sustava (npr. sve veći udio starijeg stanovništva), a uz to su stalno prisutni i problemi slabe interne učinkovitosti zdravstvenog sustava. U Republici Hrvatskoj na privatni zdravstveni sektor otpada otprilike 10% ukupne zdravstvene potrošnje te se razvoj ovog sektora tek očekuje. Za to je potrebna trajna i ciljano usmjerena podrška nadležnih institucija, posebice Ministarstva zdravlja, čiji je angažman potreban u uklanjanju niza problema kako bi došlo do integracije privatnog sektora u ukupni sektor javnog zdravstva. Jer, sustav zdravstvene zaštite mora biti efikasan i koliko je moguće pravičan i solidaran – to je zadatak javnog dijela sustava zdravstva dok istovremeno privatno zdravstvo mora doprinijeti dizanju efikasnosti zdravstvenog sustava i kvaliteti zdravstvene zaštite te racionalizaciji troškova. Republika Hrvatska, kao tranzicijska zemlja, treba sagledati dobre prakse onih koji su to ostvarili. Stoga su u ovoj doktorskoj disertaciji analizirani sustavi zdravstvene zaštite Slovenije, Austrije, Češke, Nizozemske, Velike Britanije, Švedske i Bugarske, sagledani pozitivni i negativni aspekti tih sustava te odnos javnog i privatnog zdravstvenog sektora.
Doktorska disertacija, analizirajući trendove i zdravstvene sustave u ovih sedam europskih zemalja kao i trenutno stanje u Hrvatskoj, predlaže odgovarajuće koncepcijske okvire i strateška rješenja za hrvatski sustav zdravstvene zaštite imajući u vidu aktualnu ekonomsku situaciju i članstvo Republike Hrvatske u EU. U disertaciji prijedlog modela suradnje javnog i privatnog sektora prikazan je u kontekstu deset strateških problema zdravstvenog sustava. Naime, potrebno je postaviti zdravstveni sustav koji će moći odgovoriti na troškovne pritiske kojeg donose demografske promjene i medicinsko-tehnološki napredak. Tako je u disertaciji, ispitana mogućnost uključenja privatne inicijative koja doprinosi racionalizaciji troškova zdravstvene zaštite i dugoročnoj financijskoj održivosti hrvatskog zdravstvenog sustava. Isto tako je pokazano da javno i privatno zdravstvo u Hrvatskoj čini cjelovit i učinkovit zdravstveni sustav, gdje veća privatna inicijativa doprinosi racionalizaciji troškova zdravstvene zaštite uz istovremeno osiguranje kvalitetne zdravstvene skrbi. U disertaciji su analizirani resursi kao i potencijali hrvatskog privatnog zdravstvenog sektora te trendovi na tržištu privatnih zdravstvenih usluga 2011.-2014. Empirijsko istraživanje pokazuje da su pacijenti, unatoč velikom opsegu prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, spremni na dodatno plaćanje za dobivanje brze, pravovremene i kvalitetne zdravstvene usluge. Isto tako su zadovoljniji dobivenim uslugama u privatnom sektoru, a najviše odlaze kod privatnika radi uštede vremena (manje čekanja, kako radi dolaska na red za uslugu tako i radi fleksibilnog radnog vremena i organizacije tj. naručivanja dolazaka).
Ulazak Hrvatske u Europsku uniju nosi sa sobom niz mogućnosti, ali nas suočava i sa nekim negativnim trendovima, kao što je migracija zdravstvenih radnika. Kroz partnerstvo privatnog i javnog sektora moguće je najracionalnije iskoristiti sve postojeće kadrovske resurse, ali i ući u održive investicije koje će unaprijediti kvalitetu zdravstvene skrbi za sve naše građane. U većini zemalja, suradnja s privatnim sektorom smatra se oblikom reformske mjere u zdravstvenim sustavima te novim mogućnostima da se prikupe dodatna financijska sredstva te poboljša produktivnost i upravljanje resursima. U Hrvatskoj, pak, na tu se suradnju gleda s još dosta sumnjičavosti i podozrenja. Postoje različiti modeli, odnosno oblici suradnje javnog i privatnog sektora na području zdravstva, ali sklapanje bilo koje vrste javno-privatnih partnerstava treba omogućiti pružanje kvalitetnijih zdravstvenih usluga, unaprijediti infrastrukturu te povećati mobilizaciju svih resursa u zdravstvu. Prijedloge za navedene inovacije u sustavu se predlaže u ovoj disertaciji. Razvoj javno-privatnih partnerstava u hrvatskome zdravstvenom sektoru (pogotovo vezano uz bolje korištenje viška zdravstvene infrastrukture te razvoj zdravstvenog turizma) jedno je od rješenja za osiguranje održivosti financiranja sustava javnog zdravstva, iako je praksa ovakve suradnje tek u svojim začecima.
Kako s aspekta održivosti financiranja, tako i s aspekta pružanja kvalitetnije zdravstvene zaštite, doktorska disertacija temeljem teorijskih i empirijskih istraživanja nudi koncepcijski okvir sinergije i komplementarnosti javnog i privatnog zdravstvenog sektora na svim razinama zdravstvene zaštite (od primarne do tercijarne kao i kroničnog liječenja). Kako u Hrvatskoj ne postoji jasno definiran odnos javnog i privatnog zdravstva kao ni dugoročna strategija njegova razvoja, ovo se područje mora i dalje sustavno analizirati, pratiti unapređivati, uzimajući u obzir da je u današnjim globaliziranim uvjetima djelovanja (gdje niti javni niti privatni sektor ne mogu pojedinačno ispuniti sve potrebe stanovništva) sinergijskim djelovanjem moguće razviti inovacije u sustavu zdravstva te povećati efikasnost i učinkovito alociranje svih resursa. Zbog svega navedenog, ova doktorska disertacija doprinos je daljem promišljanju i pronalaženju vrijednih i važnih rješenja na ovom području.- In the last 20 years the health care system in Croatia has gone through many reforms, whose main goal was to optimize the level of providing health care services within the realistic financial possibilities of Croatian economy. The goals of the reforms have been achieved only partially due to the inconsistency of measures that have been taken, as well as the objective difficulties which were often outside the health care system (e.g. the growing rate of elderly population), and the constant problem of poor internal efficiency of the health care system. In the Republic of Croatia the private health care sector amounts to around 10% of total health care exspenditure and the development of this sector is still to be expected. This requires constant and goal-oriented support of proper institutions, especially the Ministry of Health, whose involvement is necessary in the elimination of a number of problems in order to integrate the private sector into the overall public health care sector. This is because the health care system needs to be efficient and, as much as possible, just and solidary - which is the task of the public part of the health care system, while private health care needs to contribute to the improvement of efficiency of the health care system, the quality of health care and cost rationalization. As a transitional country, the Republic of Croatia needs to consider good practices in countries which have achieved that. That is why this dissertation analyzes health care systems in Slovenia, Austria, the Czech Republic, Holland, the United Kingdom, Sweden and Bulgaria, their positive and negative aspects, as well as the relationship between the public and private health care sectors. By analyzing trends and health care systems in those seven countries, as well as the current situation in the Republic of Croatia, this dissertation puts forward appropriate conceptual frameworks and strategic solutions for Croatian health care system, taking into consideration the current economic situation and Croatia's membership in the EU. The dissertation's suggested model for cooperation between the public and the private sector was presented in the context of ten strategic problems the health care system is facing. In other words, it is necessary to establish a health care system which can respond to cost-related pressure caused by demographic changes and the technological advancements in the field of medicine. That is why the dissertation deals with the possibility of including the private initiative, which contributes to the rationalization of health care costs and long-term financial sustainability of Croatian health care system. Furthermore, it demonstrates that both public and private health care in Croatia constitute an integral and efficient health care system, in which a larger private initiative contributes to the rationalization of health care costs and ensures a high-quality health care. The dissertation analyzes both the resources and the potentials of Croatian private health care sector, as well as the trends in the private health care services between 2011 and 2014. The empiric research demonstrates that, despite the large range of rights they are entitled to within the mandatory health insurance, patients are willing to pay extra and more in order to get a quick, timely and high-quality health care service. Furthermore, they are satisfied with services they have been provided within the private sector, and the main reason they use these services is to save time (shorter waiting time to get the service, flexible working hours and organization, i.e. making an appointment for the service).
Croatia's membership in the EU has offered a range of possibilities, but it has also faced us with certain negative trends, such as the migration of health care professionals. Through partnership between the private and the public sector it is possible to use all existing human resources in the most rational way, as well as to establish sustainable investments which are going to improve the quality of health care for all our citizens. In most countries the cooperation with the private sector is seen as a type of reformist measure in health care systems and as a new way to raise additional funding in order to improve productiv
Hrvatska raspolaže s nizom prirodnih resursa i kombinacijom potencijala koji se nedovoljno inovativno koriste u strukturiranju, poticanju i provedbi novih proizvodnji. To su posebno: vrlo povoljan ...prostorni položaj i prometna infrastruktura; kvalitetna izvorska voda, vodotokovi i more; čisto i kvalitetno te raznovrsno tlo; velike šumske površine i kvalitetno drvo; povoljna klima, čist zrak i vjetar; osebujna kultura, tradicijske vrijednosti i vještine; ljubazni, dobro obrazovani, kreativni i prilagodljivi ljudi. Rad ukazuje na mogućnosti izgradnje vlastitog gospodarskog (industrijskog) i civilizacijskog identiteta utemeljenog na sinergiji ulaznih parametara za nove proizvodnje i proizvode. Definirana su ključna područja mogućih proizvodnji dijelova, opreme i sustava: za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora; za turizam, korištenje slobodnog vremena i zabavu; za novu poljoprivredu i industrijsku biotehnologiju; za izgradnju ekološki i energetski samoodrživih regija, naselja i gospodarstava; za preradu, oplemenjivanje i oblikovanje drvnih proizvoda, anorganskih mineralnih sirovina i materijala više dodane vrijednosti; informacijsko-komunikacijske tehnologije i industrijski dizajn u funkciji razvoja gore navedenih područja proizvodnje.
Croatia has many natural resources and a combination of different potentials that are not being sufficiently innovatively used in structuring, encouraging, and implementing of new and sustainable ...production and economy. These are notably: a very advantageous geo-strategic location and traffic infrastructure; the high-quality spring water, rivers and the sea; various, clean, and high-quality soils; vast wooded areas and high-quality timber; a favourable climate, unpolluted air and winds; a distinctive culture, traditional values and skills; well educated, friendly, creative and adaptable people. This paper draws attention to the possibilities of building an independent economic (industrial) and civilization based identity founded on the synergy of input parameters for sustainable technologies and products. The key areas for the possible manufacturing of products, equipment and systems have been defined: for production of energy from renewable resources; in tourism, use of leisure time, and entertainment; for the new agriculture and industrial bio-technology; in development of ecologically and energy self-sustainable regions, settlements, and homesteads; in processing, refining and designing of wood products, inorganic mineral raw materials and materials of higher added value; information and communication technologies and industrial design in the function of development of the aforementioned sectors of production.
Hrvatska raspolaže s nizom prirodnih resursa i kombinacijom potencijala koji se nedovoljno inovativno koriste u strukturiranju, poticanju i provedbi novih proizvodnji. To su posebno: vrlo povoljan prostorni položaj i prometna infrastruktura; kvalitetna izvorska voda, vodotokovi i more; čisto i kvalitetno te raznovrsno tlo; velike šumske površine i kvalitetno drvo; povoljna klima, čist zrak i vjetar; osebujna kultura, tradicijske vrijednosti i vještine; ljubazni, dobro obrazovani, kreativni i prilagodljivi ljudi. Rad ukazuje na mogućnosti izgradnje vlastitog gospodarskog (industrijskog) i civilizacijskog identiteta utemeljenog na sinergiji ulaznih parametara za nove proizvodnje i proizvode. Definirana su ključna područja mogućih proizvodnji dijelova, opreme i sustava: za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora; za turizam, korištenje slobodnog vremena i zabavu; za novu poljoprivredu i industrijsku biotehnologiju; za izgradnju ekološki i energetski samoodrživih regija, naselja i gospodarstava; za preradu, oplemenjivanje i oblikovanje drvnih proizvoda, anorganskih mineralnih sirovina i materijala više dodane vrijednosti; informacijsko-komunikacijske tehnologije i industrijski dizajn u funkciji razvoja gore navedenih područja proizvodnje.
U radu je prikazano optimiranje razmještaja kondenzatorskih baterija u stacionarnoj električnoj mreži primjenom genetskog algoritma. Razmještanje kondenzatorskih baterija obavljeno je s obzirom na ...najmanje djelatne gubitke u vodovima mreže za slučaj postojećih kondenzatorskih baterija, tj. za slučaj kada nema troška nabave kondenzatorskih baterija. Predloženi genetski algoritam prilagođen je navedenom problemu optimiranja. Prilagodba genetskog algoritma obavljena je učinkovitijim definiranjem kodiranja jedinki, jednostavnijim izborom načina selekcije i sinergijom genetskih operatora križanja i mutacije.
U današnje vrijeme sinergija predstavlja temeljni funkcionalni čimbenik ne samo prirodnih znanosti nego i društvenih disciplina. Također postaje očita i potrebna u brojnim poslovnim i društvenim ...kontekstima, gdje različiti subjekti/entiteti surađuju u sinergijskim učincima, primjerice u poslovnim procesima, timovima, poslovnim i neposlovnim organizacijama, društvima, državama, kulturama. Poslovni socijalni sinergijski efekti mogu se uočiti u menadžmentu, timskom radu, procesnom tijeku, komercijalnim, proizvodnim i inim aktivnostima.
Općenito se sinergija (pozitivna/pametna) smatra „svetim gralom timskog rada“, partnerstva i menadžerskog rada. Iskustveno i povijesno već je poznato da sposobnost zajedničkog rada (timskog rada) često znači uspjeh, a udruživanje resursa u ljudsko partnerstvo/poduzetništvo poznato je rješenje za učinkovito postizanje većih ciljeva, također menadžerski i liderski uspjeh nemoguć je bez sinergijskih učinaka po principu „s drugima i pomoću drugih.“ Međutim, ukoliko kritički razmotrimo sinergijski fenomen, on se može tretirati kao pametno rješenje samo ako proizvodi pozitivnu sinergiju. Ako pak sinergijska rješenja proizvode negativnu ili neutralnu sinergiju, onda se takvi aranžmani mogu tretirati kao glupa i stoga neželjena rješenja. Svrha ovog pozvanog predavanja je odgovoriti na temeljno pitanje: „Da li je i kada timski rad primjeren, odnosno pametan?“ Metodološki korektan odgovor je: „U situaciji kada se timskim radom može postići pozitivna sinergija!“ Stoga bi prvo trebalo utvrditi je li pozitivna/pametna sinergija teoretski moguća, a ako jest, sljedeće je pitanje kako postići i održati takav sinergijski timski rad?“. Prema ovim teorijskim pitanjima ekspliciraju se teze: a) u kontekstu odluke „da“ ili „ne“ timskom radu: prikladni/pametni su samo pozitivni sinergijski zadaci; b) u kontekstu profitabilnosti timskog rada: za postizanje pozitivne sinergije potrebna su specifična materijalna i društvena ulaganja; c) u kontekstu pozitivnog sinergijskog timskog rada postoje potrebni informacijski resursi (potrebna teorijska i praktična znanja) često i nove heuristike (koje često nisu poznate prije angažmana u timskom radu); d) u kontekstu održavanja pozitivne sinergije timskog rada i njihove dugotrajnosti potrebno je otklanjanje bihevioralnih i individualnih smetnji (koje mogu značajno ugroziti ili uništiti pozitivan sinergijski rezultat i okrenuti se u smjeru negativne sinergije) te njegovati kulturu i vrijednosti timskog rada.
Za zaključiti je da postizanje i održavanje sinergije u timskom radu nije rutinska aktivnost (ljudi su, za razliku od ostalih organizacijskih resursa, znatno varijabilniji po svojim karakteristikama, a istovremeno se i ponašaju, pa ne postoji mogućnost takve kontrole koja se inače može ostvariti resursima koji nemaju tako složena i varijabilna svojstva), zahtijeva mudru primjenu za svaki pojedinačni slučaj i stručan psihosocijalni tretman
Rasprava o vanjskom upravljanju i/ili samousmjeravanju učenja stara je gotovo isto toliko kao i samo didaktičko miπljenje. Posljednja su desetljeća u velikoj mjeri pod utjecajem konstruktivističke ...paradigme i pojave novih komunikacijskih tehnologija pokazala pojačano okretanje prema didaktici samousmjeravanog, odnosno samoorganiziranog učenja. Nadovezujući se na u međuvremenu spoznate slabosti konstruktivističkih polazišta, u ovom se prilogu problematika krivo protumačenog pojma samousmjeravanja, odnosno samoorganizacije razmatra na pozadini oglednih modela teorije kompleksnosti. Pri tome novost ovog priloga manje leži u tvrdnji da supstancijalne napretke u učenju ne omogućava puko samousmjeravanje učenja, već do njih naprotiv dolazi u sklopu pokazanih uzroka, usmjerenih osobito na temeljne koncepcije sinergetike. U konačnici se u prvom koraku skicira didaktička filozofija koja je svjesna sustavne nužnosti poticanja samoorganiziranog učenja te time nudi polazišta za donekle realističnije odmjeravanje polja didaktičkih mogućnosti. U drugom koraku poduzima se pokušaj da se označe one kompetencije koje od didaktičara iziskuje didaktika zasnovana na teoriji kompleksnosti i usmjerena na umijeće.
Suvremeni turistički proizvod čine atrakcije, od onih prirodnih do ljudskom rukom stvorenih. Atrakcije su dio određene destinacije, mjesta, grada, regije, čak kontinenta.
Destinacija je cjelina čijim ...je razvojem i atrakcijskom resursnom osnovom potrebno upravljati na kvalitetan način. Kvalitetno se upravljanje turističkom destinacijom temelji na sinergiji, odnosno suradnji svih zainteresiranih, u javnom i privatnom sektoru. Bez
atrakcija nema turizma, odnosno turističke destinacije, bez upravljanja kvalitetom, točnije kvalitetnim razvojem, turistička je destinacija prepuštena nasumičnoj, kaotičnoj izgradnji, maksimalnom iskorištavnju resursa, ukratko prijetnji da u budućnosti izgubi sve atribute atraktivnosti. Sustav upravljanja kvalitetom Pule kao turističke destinacije, predložen u ovome radu, trebao bi se temeljiti na kvalitetnoj bazi podataka, dostupnoj umreženim korisnicima, odnosno svima zainteresiranima, podjednako u javnom i privatnom sektoru.
Umreženi korisnici činili bi Destinacijsku upravljačku mrežu (DUM), odnosno dijamant konkurentnosti Pule, pilot-projekt čiji bi uspjeh mogao postati parametrom i standardom i za druge, slične destinacije. On-line informacije, od onih statističkih do onih vezanih uz
turističku ponudu, proizvode i atrakcije destinacije, činile bi know-how Pule Znanje, informacije i ljudski kapital temelj su upravljanja kvalitetom i okosnice dijamanta konkurentnosti pulske Destinacijske upravljačke mreže.
