Rad se bavi prikazom razvoja i specifičnostima Internacionalnog simpozija skulpture u terakoti velikog formata Terra u Kikindi, Republika Srbija, s fokusom na istraživanju sudjelovanja trinaest ...hrvatskih kipara, od osnivanja simpozija 1982. do 2021. godine. Rad donosi analizu skulptura koje su tamo nastale, a čuvaju se u zbirci Muzeja Terra. Skulpture nisu poznate u Hrvatskoj (izuzev Velikog konjanika Antuna Babića) pa je njihovo objavljivanje doprinos cjelovitijem poznavanju djelovanja tih kipara i potpunijoj monografskoj obradi njihovih opusa. O simpozijima Terra te o sudjelovanju hrvatskih kipara ne postoje sustavniji prikazi u hrvatskoj literaturi. Od hrvatskih predstavnika sudjelovali su Peruško Bogdanić (1982.), Dora Kovačević (1983.), Tomislav Kauzlarić i Branko Ružić (1984.), Miro Vuco i Ante Marinović (1985.), Antun Babić (1986.), Kosta Angeli Radovani (1987.), Stevan Luketić (1988.), Ivan Kožarić (1990.), Đanino Božić (2014.), Tamara Sekulić (2020.) i Vladimir Novak (2021.).
U članku se na temelju dosad neistraženoga gradiva pohranjenoga u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu prvi put donosi detaljna povijest gradnje i prenamjene zgrade podignute u formi stiliziranoga ...antičkog hrama u sklopu zagrebačkog kompleksa srednjih škola 1895. godine, čiji je idejni začetnik Izidor Kršnjavi. Prati se geneza forme i funkcije ove građevine od prvih zamisli do prenamjene već gotovog projekta muzeja sadrenih odljeva antičke skulpture u gimnastičku dvoranu – gombaonu. Autorice na temelju istraživanja sačuvanih nacrta i podataka o izgradnji ujedno rasvjetljavaju atribuciju gombaone.
Članak se bavi spomenikom koji je bio posvećen poginulim Dalmatincima u Prvom svjetskom ratu, a bio je podignut 1928. godine u hrvatskom priobalnom gradu Zadru. Spomenik je posve uništen tijekom ...bombardiranja grada i raščišćavanja ruševina nakon Drugoga svjetskog rata. Članak je nastao kao rezultat zajedničkih istraživanja provedenih u Italiji i Hrvatskoj, a u njemu predstavit će se projekt spomenika, ključne osobe zadužene za njegovu provedbu, te pobliže pojasniti veza između četiri antičke carske skulpture (danas smještene u Arheološkom muzeju u Zadru) i nekadašnjeg talijanskog spomenika u Zadru, kao i pojašnjenje zašto neki od starijih građana Zadra još uvijek određeni dio povijesne jezgre grada nazivaju Monumento.
Ime Jurja Dobrovića najčešće se spominje u kontekstu pokreta Novih tendencija, umjetnosti koja je 60-ih i 70-ih godina na domaćem i svjetskom planu promovirala racionalne i eksperimentalne ...(vremensko-prostorne i kinetičke) modele umjetnosti. Rad smješta Dobrovićevo djelo u jezgru zagrebačkog pokreta, ali ga i izuzima po rigoroznosti forme, psihološkoj kontemplativnosti i odustajanju od tehnicizma i kibernetizacije. Dobrovićevo mjesto situirano je, još više negoli u novotendencijaški okvir, u krug umjetnika European relief-structure artists, europskih umjetnika(A. Dekkers, H Böhm, H. Glattfelder…) s kojima dijeli primarno asketsku, manualnu i meditativnu komponentu. Prvi se put analiziraju srodna rješenja pripadnika tog pokreta i Dobrovićeva rješenja (mada je J. Denegri upozorio na njihovu bliskost), te ustanovljavaju sličnosti i razlike. Razmatraju se i srodnosti, odnosno koncepcijske i gradbene istovjetnosti plošnih i trodimenzionalnih, odnosno reljefnih i skultpuralnih rješenja, kao dijela istog koncepta. Jednako se ustanovljuje tzv. pomak u fazi“, odnosno „greška u sustavu“ koji generiraju vizualnu nedoumicu, odstupanje i u konačnici mutaciju oblika, svojstvenih Dobrovićevoj umjetnosti. Mada mu je rukopis depersonaliziran i „tehnički“, djela mu u konačnici ne zagovaraju atraktivne efekte i tehničke inovacije, nego su u cjelini na strani askeze, samosavladavanja, sabranog mira i kontemplacije, i po tome više metafizička nego scijentistička.
Ocrtavajući najbitnije momente iskopavanja i otkrića Augusteuma u Vidu (Metković, Hrvatska), autor članka – voditelj iskopavanja – omogućuje nam ne samo slijediti uspon i pad ovog svetišta carskog ...kulta, koje je danas priznato kao jedno od najznamenitijih u Rimskom carstvu, nego i promotriti u osnovnim crtama pitanja odnosnih povijesnih okolnosti, identifikaciju skulptorskog ciklusa, uključujući i kip cara Augusta, kao i sudjelovati u zanosu otkrića Oxford-Opuzen Livije, te proći putem koji je vodio prema inauguraciji muzeja in situ, a uz naglasak na znanstvenu usredotočenost. Projekt arhitektonskog oblikovanja Arheološkog muzeja Narona izradila je projektna tvrtka Radionica za arhitekturu iz Zagreba, a postav Muzeja ostvario je suradnik tvrtke Vanja Ilić.
Na arheološkom nalazištu Vid-Narona 1995. godine otkriven je i istražen antički rimski hram - Augusteum. Tom prilikom pronađeno je šesnaest antičkih mramornih skulptura visoke umjetničke vrijednosti, ...nadnaravne veličine. Skulpture koje prikazuju rimske vladare i članove njihovih obitelji zatečene su u dijelovima i obezglavljene. Na njima je proveden opsežan proces konzervatorsko-restauratorskog zahvata, provedene su analize materijala i uzroka propadanja, čišćenje, spajanje i konzervacija mramorne strukture te radovi krajnje prezentacije. Riječ je o dugogodišnjem kompleksnom projektu u kojemu je sudjelovao velik broj domaćih i inozemnih institucija i stručnjaka, a rezultirao je muzejskim postavom jedne od najcjelovitijih zbirki rimske skulpture općenito. Jedan od najsloženijih problema koji su se pojavili tijekom projekta jest prezentacija pojedinih skulptura koje zbog oštećenja nisu mogle stajati samostalno u prostoru.
Skulptura Josipa Diminića Objekt II iz 1979. godine prva je stručno restaurirana skulptura iz Parka skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika „Željezara Sisak“. Na primjeru Diminićeve ...skulpture prezentirani su etički i tehnički izazovi restauriranja obojenih (metalnih) skulptura na otvorenom.
Skulptura je godinama bila prepuštena propadanju. Boje su izblijedjele i počele se ljuštiti, čelične ploče je zahvatila korozija, sve su plohe bile išarane, u skulpturi se čak palila vatra. U dogovoru s umjetnikom, u sklopu konzervatorsko-restauratorskog zahvata odstranjeni su izblijedjeli i oštećeni premazni slojevi, a skulptura je nanovo obojena. Određivanje izvornih nijansi boja bilo je izuzetno složeno, jer nije sačuvana slikovna građa koja dokumentira izvorni izgled skulpture.
Razmišljati o skulpturi u javnom prostoru znači razmišljati o mijenjanju transgresivnog identiteta mjesta. U tom susretu skulpture i prostora, osobnog identiteta autora s kolektivnim identitetom ili ...identitetima zajednice, identiteta djela s identitetom prostora grada u novi identitet, nalazi se potraga za zajedničkim simbolom. Skulptura, kao zajednički simbol, posljedica je postojećeg identiteta i njegov uzročnik. Njezina je povijesna uloga oblikovati sliku prostora kao znak mjesta. Kao identitetna oznaka, odnosno teritorijalna markacija, ima drukčiji zadatak nego kao umjetničko djelo. Zadatak je predstaviti (reprezentirati) prostor koji mu je zadan kao jedinstvenu sliku po kojoj bi svi znali o kojem je prostoru riječ.
Umjetnički obrt obuhvaća niz djelatnosti umjetnika i obrtnika, izvođača umjetničkih zamisli, kreacija predložaka,
koje su činile ali i duhovno obogaćivale svakodnevnicu pojedinca ili zajednice. ...Razina životne i duhovne
stvarnosti ovisila je o gospodarskoj i socijalnoj razini naručitelja kao i o njegovom ukusu i obrazovanju, ali i
o sposobnosti kreatora i izvođača djela.
U Istri, kao području života članova carskih i senatorskih obitelji, te hijerarhijski brojnih službenika, svećenika i vojnika,
naručivala su se i kupovala kvalitetno izrađena umjetnička djela kao i uporabni predmeti svakodnevnog života.
Keramički proizvodi s minucioznim detaljima, srebrni i zlatni nakit, posebno geme, gravirane narukvice, izrađevine
su serijskog obrta u kojima se ogleda i umjetnička crta. Značajni su mozaički podni i zidni detalji od kojih se svakako
izdvaja tegula vermicula s likom Dioniza iz rimske vile u Verigama na Brijunima i kompozicija “Kažnjavanje Dirke”
iz urbane vile u Puli kao i fresko dekoracije rimskih prostora. Kamene skulpture Antonije Minor i Agripine Minor iz
Pule visoke su umjetničke i spomeničke vrijednosti.
Sve ove grupe uporabnih predmeta i rimskih spomenika većim su dijelom otkrivene u nekropolama (Pula, Medulin,
Nezakcij, Savudrija, Sv. Ivan Kornetski i dr.), a pojedinačni nalazi kamene i mozaičke antičke baštine potjeću iz Poreča,
Pule, Nezakcija i Plomina.
Rimska Pula, sredinom 1. st. pr. Kr., u doba Cezara, dobila je planske obrise grada uz respektiranje prapovijesne planimetrije centralnog gradskog brežuljka u obliku paukove mreže, koja je uvjetovali ...trapezoidne inzule u kojima su izgrađeni stambeni objekti i vile urbane kolonije Pule. Vladavina cara Augusta, članova obitelji i carskih dužnosnika odlikuje se objektima kojih su podovi bili ukrašeni mozaicima («Kažnjavanje Dirke»). Od dekumana (decumanus) prema gornjem dijelu u radijalnim usponima (clivus) grada bile su podignute višekatnice (domus) u inzulama, koje su se miješale s urbanim luksuznim vila (villa urbana), ukrašenih bogatijom opremom: mozaičkim podovima, freskama, štukaturama, bazenima s vodom, fontanama, brončanim i kamenim skulpturama i termalnim prostorima. Ističu se luksuzna vila u pars superior kolonije Pule (zgrada s peristilom i mozaičkim podom s dva pauna i zidnim freskama), koja je značajan primjer rimske arhitekture. Ovi primjeri ukazuju na raskoš opreme rimskih urbanih vila od kojih se razlikuju stambene inzule skromnijih obrtničkih, trgovačkih i činovničkih staleža u gradskoj jezgri (domus) kolonije Pule od 1. st. pr. Kr. do 4. stoljeća.
PDF
