Članek se ukvarja z likovnim prispevkom slovenske slikarke Ivane Kobilce v sarajevski semeniški cerkvi sv. Cirila in Metoda. Poslikava dela cerkve je bila med prvimi naročili, ki jih je umetnica ...pridobila v Sarajevu, ter po obsegu tudi njeno največje delo. Umetnica je poslikala del kupole, severni steni obeh krakov transepta in štiri tonde, dva na pevskem koru ter dva na stranskih emporah. Za freske, ki združujejo jezuitsko in ekumensko ikonografijo, je ikonografski program sestavil prvi sarajevski nadškof dr. Josip Stadler, freske pa so priča njegovih neuresničenih cerkveno-političnih ambicij po združitvi vzhodne in zahodne Cerkve.
Na dveh ohranjenih lesenih tablah t. i. Kranjskega oltarja, krilnega oltarja župnijske cerkve sv. Kancijana v Kranju (Belvedere, Dunaj), sta upodobljena beg in mučeništvo svetnikov Kancija, ...Kancijana, Kancijanile in Prota, ki so pobegnili iz Rima in zavrnili čaščenje Jupitrovega kipa. Rumeno obarvan kovinski kipec malika na prizoru njihovega mučeništva je umetnik upodobil na zobatem kolesu, ki ob vrtenju povzroča zvončkljanje kraguljčkov na štirih navpičnih oseh ob robovih kapitela. Slikarjev namen je bil poudariti poznavanje legendarnih zgodb o gibljivih skulpturah, ki zvonijo z zvonci, kot so Salvatio Romae (opisani v vodnikih za romarje, znanih kot Mirabilia Urbis). Z mehaničnimi čudesi, ki so se razširila po Evropi v 15. in zgodnjem 16. stoletju, so najpogosteje opremili mestne ure in orgle. Mojster Kranjskega oltarja je zelo verjetno nekaj časa bival v Nürnbergu, kjer je na lastne oči videl še danes ohranjene gibljive figure, ki so del urnega mehanizma na pročelju tamkajšnje Marijine cerkve
Slika Bogorodica s Djetetom na Visovcu usporediva je sa slikama Jacopa Amigonija s početka petoga desetljeća 18. stoljeća, kada boravi u Veneciji i vjerojatno organizira radionicu. Članak objašnjava ...prijedlog atribucije slike velikom imenu mletačkoga i europskoga settecenta te njezino značenje za franjevačku slikarsku baštinu u Dalmaciji.
V prispevku sta analizirana družinska portreta Ignaca Marije grofa Attemsa (Ljubljana, 15. avgust 1652 – Graz, 13. december 1732) s sinovi in Marije Regine grofice Wurmbrand, poročene Attems (Graz, ...3. junij 1659 – Brežice, 24. april 1715) s hčerko in sinovoma, ki sta bila v oljni tehniki naslikana za veliko dvorano gradu Brežice (nem. Rann). Od leta 2010 sta hranjena v Dvorcu Eggenberg Deželnega muzeja Joanneum. Naslikal ju je Frančišek Karel Remb (Radovljica, 14. oktober 1674 – Dunaj, 23. september 1718), ki je sebe upodobil v celopostavni figuri v fresko tehniki na reprezentativnem mestu sredi dvorane, in sicer kot edino osebo iz sedanjosti. Ignac Marija, ki se je arhivsko izpričano udejstvoval kot arhitekt pri gradnji in prezidavah svojih bivališč, je na portretu predstavljen kot arhitekt-ustvarjalec in kot arhitekt-začetnik nove štajerske družine. Pretehtana inscenacija historiziranih portretov, s katerima sta želela ponosna starša za večnost ohraniti podobo umetnostno darežljive in ambiciozne družine, ki prosperira v miru in ljubezni, se nam v povezavi s slikarjevim avtoportretom kaže kot izjemna. Čeprav lahko pokažemo na številne mogoče vzore, so ti slikarju in naročniku služili le kot inspiracija za edinstveno umetniško celoto.
Cristoforo Tasca (Bergamo, 1661. – Venecija, 1735.) u prva je dva desetljeća 18. stoljeća ostavio brojna djela u Rijeci, Krku te Karlobagu. Njegov se opus nadopunjuje potpisanom i datiranom palom iz ...1725. godine na glavnom oltaru Zborne, danas župne crkve u Rijeci. U tekstu se objašnjavaju složene okolnosti gradnje glavnog mramornog oltara te uloga donatora, obitelji Orlando. Oni su kreirali ikonografiju oltara izravno povezanu s obiteljskim svetcima zaštitnicima. Na temelju oporuke Giovannija Michelea Androche iz 1728. prvi je put dokumentom potvrđena prisutnost slikara Cristofora Tasce u Rijeci. U njegov je opus uvrštena i slika Navještenja, koja potječe iz nekadašnjeg riječkog benediktinskog samostana Svetog Roka, a danas se nalazi u benediktinskom samostanu San Daniele u Abano Terme pokraj Padove. U drugom dijelu teksta donose se nova djela venecijanskog slikara Giovannija Battiste Augustija Pitterija (Venecija, između 1691. i 1695. – Zadar ?, nakon 1759.?) koji se u Zadar preselio oko 1730. te u Dalmaciji ostavio veliki opus. Njemu se pripisuje slika Krštenja Kristova iz župne crkve na Buranu, portret biskupa Jeronima Fonde u Umagu te oltarna pala Bogorodica s Djetetom i svetcem u Bakru. U tekstu se objavljuje i nepoznata potpisana slika Bogorodica s Djetetom i svetcima iz franjevačke crkve Svete Ane u Kopru, a koja se izvorno nalazila u Zadru.
Austrijski slikar Franz Alt (1821.–1914.) sin je slikara Jakoba Alta (1789.–1872.) i brat poznatijeg pejzažista i akvarelista Rudolfa Alta (1812.–1905.). Na svojim putovanjima po Slavoniji i Srijemu ...izradio je veliki broj skica, crteža i akvarela s motivima iz tih krajeva – pejzažima, vedutama, interijerima plemićkih salona. Altova djela nastala tijekom nekoliko njegovih posjeta osim umjetničke vrijednosti sadržavaju i komponentu dokumentarno-povijesnih likovnih ‘putopisa’, važnih za poznavanje gospodarskih i kulturnih prilika na rumsko-retfalačkom vlastelinstvu obitelji Pejačević i vukovarskom vlastelinstvu obitelji Eltz. Pronađeno je dvadesetak Altovih djela s prikazima perivoja i tzv. Zimmerbilder dvorca u Retfali, krajolika rumskog vlastelinstva te prizora iz vukovarskog dvorca koji su do sada bili u privatnom vlasništvu ili javnim ustanovama, no netočno identificirani kao prizori drugih slavonskih dvoraca. Osim pejzaža i interijera Alt je izradio i nekoliko portreta članova obitelji Pejačević i Eltz. Altova slavonska i srijemska djela pridonose boljem poznavanju njegova opusa, svjedočeći ujedno o kolekcionarskoj praksi plemićkih obitelji istočne Hrvatske.
U radu se donosi pregled dosadašnjih spoznaja o nastanku i formiranju narativnog zidnog ciklusa legende o sv. Ladislavu na prostoru Ugarsko Hrvatskog Kraljevstva, ujedno i srednjovjekovne Slavonije. ...U tom kontekstu obrađuju se dva hrvatska primjera: u kapeli sv. Petra u Novom Mestu Zelinskom te manji fragment ciklusa pronađen na župnoj crkvi sv. Augustina u Velikoj kod Požege. Oba primjera nastaju u 14. stoljeću, što ujedno i odgovara vremenu intenzivnijeg širenja i popularizacije legende u vidu zidnog narativnog ciklusa.
Tematiko taborišč, holokavsta in genocida v umetnosti lahko najdemo pri umetnikih različnih generacij in v različnih medijih. Pri razmišljanju o tovrstni umetnosti se praviloma pojavijo podobne ...dileme in problemi. K umetniškim in umetnostnim vprašanjem avtorji praviloma pazljivo pristopajo, ta vprašanja navadno ostanejo v senci dilem in razmišljanj o moralni upravičenosti in zgodovinske točnosti teh umetniških del.Umetnike, ki se ukvarjajo s taboriščno umetnostjo, lahko grobo delimo na tiste, ki so internacijo izkusili na lastni koži, in na tiste, ki je niso. Zoran Mušič (1909-2005) je eden najbolj uveljavljenih slovenskih slikarjev 20. stoletja in je preživel obe svetovni vojni ter internacijo v Dachauu. Ohranjena so njegova dela iz časa internacije, k taboriščni tematiki pa se je v slikarstvu vrnil šele mnogo pozneje, v sedemdesetih in osemdesetih letih 20. stoletja, v ciklusu grafik in platen s skupnim naslovom Nismo poslednji. Ta vrnitev umetnikov k temam taborišča po dolgem premoru ni neznačilna in jo lahko najdemo tudi pri drugih umetnikih, desetletja nastanka ciklusa Nismo poslednji pa tudi širše zaznamuje pojav spominske literature in likovne umetnosti. Mušičeva dela tega ciklusa zaznamujejo tako dovršena estetika in likovne prvine kot neposredna kruta realnost upodobljenega, kar jih naredi še dodatno zanimava tudi v kontekstu širše problematike tega področja. V prispevku poizkusim njegova dela iz ciklusa Nismo poslednji umestiti v širši kontekst taboriščne in pričevanjske umetnosti.
Nakon uvodnog dijela o pojavi portretnog slikarstva brodova i važnijim portretistima brodova u lukama Sredozemlja, posebno onima koji su slikali brodove u vlasništvu ili pod zapovjedništvom kapetana ...iz pomorskih središta istočne jadranske obale, od Trsta do Kotora, članak se bavi osobom i djelom Bazija Ivankovića (1815. – 1898.), pomorskog kapetana podrijetlom s južnojadranske obale, koji u drugoj polovici 19. st. postaje najplodniji tršćanski slikar brodova. Ustrajnim istraživanjem registrirali smo 276 slikareva rada, likovni opus koji dodatno rasvjetljava i osobito ilustrira prošlost pomorstva istočne jadranske obale, ali i povijest parobrodarskog društva Austrijski Lloyd iz Trsta. Ovom prilikom katalogu Ivankovićevih djela pridružujemo portrete jedrenjaka Prima Donna i parobroda Vera (ex Vercingetorex). Oba broda nastala su u slikarevoj poodmakloj dobi, a očigledna razlika u prenijetoj atmosferi (prva u smirenom, a druga u živom ozračju) potakla nas je na likovnu analizu, ali i istraživanja u pomorsko-povijesnom kontekstu, uvijek nužno kod slikarstva brodova. Stoga smo dvije, likovno analizirane, Ivankovićeve slike opravdano obogatili otkrivenim podacima o naslikanim brodovima, te tako uzbudljivi likovni prikazi dobivaju i zanimljiv plovidbeni životopis.